Kao u kakvoj Nušićevoj komediji krenula je potraga za ”sumnjivim licima”. S oduševljenjem dočekana novoizabrana platforma Možemo! u dijelu hrvatskih medija biva ovih dana, bojim se, krajnje neobjektivno tretirana kao nastavak omražene bandićevštine.
Vladi na nacionalnoj razini obično se daje stotinu dana poštede, a na Možemo! se, pod utjecajem gubitka na izborima ogorčene opozicije, traži dlaka u jajetu.
Svaki njihov potez, tretira se kao ”kodiran”, pa novinari i oporba decenijama baždareni na negativno dekodiraju na temelju starih šifrarnika kao nepoštenje u startu. Ne daju im pravo ni na period nesnalaženja, bonus za neiskustvo potpuno normalno kad je u pitanju šuma neriješenih problema i očitih lopovluka, što ih je iza sebe, u amanet Tomislavu Tomaševiću ostavio pokojni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić.
Takoreći od prvog dana Poglavarstvom i pojedinim odjelima vršlja mu USKOK ne bi li prikupio materijalne dokaze za optužbe kontra suradnika i jataka pokojnika kojeg se godinama puštalo na miru, paralelno mu za vratom dahće i prijave piše HDZ-ov gubitnik Davor Filipović.
Vladi na nacionalnoj razini obično se daje stotinu dana poštede, a na Možemo! se, pod utjecajem gubitkom na izborima ogorčene opozicije, traži se dlaka u jajetu. Svaki njihov potez, tretira se kao ”kodiran”, pa novinari i oporba decenijama baždareni na negativno dekodiraju na temelju starih šifrarnika kao nepoštenje u startu
Tvrdi kako je gradonačelnik Tomislav Tomašević mandat započeo zapošljavanjima bez javnih natječaja i kršenjem zakona o sprečavanju sukoba interesa, olako tvrdi da mlađahni gradonačelnik Zagreba ”afere proizvodi većom brzinom no što je to činio Milan Bandić!”.
Površan kakvim ga je Bog dao, ovaj nepoznavatelj ćiriličnoga pisma mrtav hladan je, za koga drugog do za HRT, izjavio kako je ”svima jasno da nema razlike u načinu upravljanja između Milana Bandića i Tomislava Tomaševića”.
S obzirom na to da znamo iz koje stranke Davor Filipović dolazi takvi stavovi ne čude. Napad je najbolja obrana! Na njega bi se mogla primijeniti i ona poznata, čini mi se kineska, ”kako džepar na svakome čovjeku vidi samo džepove”.
Članovi HDZ-a svoje su, dijelom zahvaljujući i Bandiću, ali ne samo njemu, dobro napunili novcem i dobro plaćenim pozicijama, pa ne čudi da im podmladak u vidu Filipovića u svima drugima vidi nepoštenjake spremne prodati i dušu i savjest za Judine škude.
Naravno da ne treba biti naivan i da u svakom žitu ima kukolja, ali navaliti svom artiljerijom na ljude koji su tek zasjeli čini mi se apsolutno kontraproduktivnim.
Svi smo odgledali filmove u kojima djeca bogatih donatora završavaju zvučna i prestižna sveučilišta bez po muke, a rektori i dekani strahuju od krivih poteza i programa zbog kojih bi im mogla biti uskraćena sredstva.
Kuloari bruje o tome kako se slično događa i po privatnim, hrvatskim fakultetima koji bi teško opstajali bez ”djece hranjene zlatnim žlicama”, a je li tako i s financiranjem kampanja (barem onim legalnim i prikazanim), nisam sigurna!
U zemlji u kojoj je od njezina nastanka do danas nekažnjeno ukradeno na stotine milijuna eura, zemlji u kojoj su se vladajući financirali prljavim novcem iz plastičnih vrećica, zemlji u kojoj se na svim razinama trgovalo utjecajem – a rodbina, kumovi i prijatelji zapošljavani u javnome sektoru bez imalo stida i srama, nimalo ne čudi napad na one koji su obećali biti drugačiji.
Ismijavaju se potezi koji su na simboličnoj ravni (vožnja biciklom na posao, rasprodaja službenih automobila…), pokazati da su drugačiji od prethodnika, tužaka ih se Povjerenstvu za sukob interesa zbog deset tisuća kuna donacije i fotografiranja donatora s Tomislavom Tomaševićem na prosvjedu u Varšavskoj. Dajte najte!
Neuvjerljivo je nakon svih užasa sa smijenjenim ravnateljem HRT-a, usprkos tome što je Povjerenstvo odlučilo otvoriti predmet.
Razlog Povjerenstvu je imenovanje donatora platforme Možemo! (darovao je 10.000 kuna u kampanji), poduzetnika, stomatologa i sveučilišnog profesora Tomislava Lauca u Upravno vijeće bolnice Srebrnjak, za što će dobivati naknadu od 750 kuna. Dakle ne u Upravu bolnice, ne za ravnatelja već za člana Upravnoga vijeća.
Zemlji u kojoj je od njezina nastanka do danas nekažnjeno ukradeno na stotine milijuna eura, zemlji u kojoj su se vladajući financirali prljavim novcem iz plastičnih vrećica, zemlji u kojoj se na svim razinama trgovalo utjecajem – a rodbina, kumovi i prijatelji zapošljavani u javnome sektoru bez imalo stida i srama, nimalo ne čudi napad na one koji su obećali biti drugačiji
Krimen su stara fotografija, deset tisuća donacije i to što Urša Raukar popravlja zube i popravke sama plaća kod njega. Eto te tri stvari su ga učinile ”sumnjivim licem” za Davora Filipovića.
Imenovanja Lauca u četveročlano Vijeće kojim će predsjedavati Sanja Kolaček moralo je ići žurno zbog privođenja prethodnika umočenih u aferu oko Dječje bolnice Srebrnjak, koji su opstruirali najveći EU projekt što ga je Zagreb dobio iz EU sredstava. Iz Možemo! poručuju kako su imenovali sjajne, u svemu stručne ljude. Sandra Benčić kaže da ih imenuje gradonačelnik na temelju njihove stručnosti, a da odgovaraju gradskoj upravi i građanima.
Uvjerena je kako će pomoći da se vrati ugled bolnice potresene aferama i nema baš ni jednog razloga da joj ne vjerujemo.
Uopće mi nije jasno što se ovom tako očito isfabriciranom aferom željelo postići. Možda to da se ubuduće ukinu donacije, pa da na političkoj sceni mogu opstati samo oni koji se mogu financirati iz vlastitih sredstava, tipa Škore ili kandidati velikih stranaka koje crpe sredstva iz već osvojenih mandata na svim razinama vlasti?
Mogu li dotad mali donatori sudjelovati u promjenama, ako to zaslužuju? Dobiti pozicije vrijedne 750 kuna bez da se njima bavi Povjerenstvo na temelju zastarjelih ”šifrarnika” HDZ-a za pronalazak sumnjivih lica?
