Analitičarka portala Geopolitika news i politologinja sa sveučilišta Libertas doc.dr.sc. Jadranka Polović je na isteku 2023. godine dala intervju za prilog Magazin „Glasa Slavonije“ (GS), objavljen 30. prosinca.
Tekst razgovora, kojeg je s Jadrankom Polović vodio novinar GS Dražen Jerković, prenosimo u cijelosti kako slijedi:
Protekle dvije godine suočile su nas sa sigurnosnim izazovima koji su nepovratno okončali razdoblje tzv. dugog mira, koje je, unatoč brojnim regionalnim krizama, ipak potrajalo gotovo osam desetljeća, odnosno od završetka Drugog svjetskog rata – kaže doc. dr. sc. Jadranka Polović, politologinja s Međunarodnog sveučilišta Libertas, te dodaje:
– Međutim, uspostavljeni poredak pod dominacijom Zapada sada je u fazi galopirajuće dezintegracije koju prate vrlo zabrinjavajući trendovi, jako slični onima koji su se razvili pred I. i II. svjetski rat. Svijet se nalazi na iznimno skliskom terenu i činjenično se kreće prema novom globalnom sukobu. Rat u Ukrajini kao i eskalirajući izraelsko-palestinski imaju obilježja svjetskih ratova jer su nuklearne sile duboko interesno kao i vojno involvirane. Njihovi maksimalno oprečni ciljevi – održanje (SAD/NATO/EU) ili preustroj (Rusija/Kina/Turska…) postojećeg međunarodnog poretka uvode nas u turbulentno razdoblje definiranja novih interesnih sfera. Mnogo je ozbiljnih pokazatelja koji nam govore da se približavamo katastrofi globalnih razmjera: ratovi “u procesu”, izostanak ozbiljnih diplomatskih inicijativa, nova globalna zastrašujuća utrka u naoružanju kao i drastično povećanje vojnih proračuna SAD-a (i saveznika), Rusije i Kine, jačanje geopolitičkih napetosti diljem svijeta te osobito slabljenje, bolje rečeno slom međunarodnih institucija koje više nisu u stanju okončati ni jednu krizu, čak ni humanitarno djelovati, što je najvidljivije na primjeru izraelsko-palestinskog sukoba, koji je civilizacijska sramota.
PASIVNOST EU-a
Kakva je u to tom širem kontekstu zapravo uloga Europske unije…?
– Iako je zajednička vanjska i sigurnosna politika jedan od njezinih temeljnih stupova, Europska unija nije u stanju razriješiti ni jednu krizu s kojom se suočava – od rata na prostoru bivše Jugoslavije pa sve do recentnih sukoba koji se odvijaju u neposrednom susjedstvu EU-a – na prostoru Ukrajine, azerbajdžansko-armenskog sukoba ili posljednjeg izraelsko-palestinskog koji prijeti da zapali Bliski istok. Da ne govorim o zapadnom Balkanu, za koji EU nema prihvatljiva rješenja, tek da spomenem propast politike proširenja koja je finalno postala neisplativa te sve manje privlačna zemljama kandidatkinjama. Nabrojene regije su od prioritetnog geopolitičkog interesa Europske unije, međutim, rješenja se traže između drugih geopolitičkih aktera dok EU pasivno i nemoćno promatra eskalaciju napetosti u svom dvorištu – prostoru Euroazije.
Rat u Ukrajini, dominantno pitanje od početka 2022., nastavit će se i u 2024. te dodatno iscrpiti Europu. Kijev se suočava s ozbiljnim nedostatkom ljudstva, rezervi streljiva i općenite potpore Zapada, dok Moskva pokazuje namjeru vođenja dugotrajnog i iscrpljujućeg rata. Ako se pobjeda definira kao potpuni poraz druge strane i diktiranje uvjeta poslijeratnog teritorijalnog ili političkog rješenja, nerealno je očekivati da će Ukrajina, ali i Rusija ostvariti potpunu vojnu pobjedu. Mir zahtijeva lidere koji su voljni i sposobni za kompromis, dva ključna čimbenika koji su očito odsutna kod obje strane. Naime, EU se suočava s divovskim nestabilnostima na bar dvije razine. Na jednoj je sraz između neoliberalne ekonomije i europskih tradicionalnih vrijednosti (ili bolje reći zdravog razuma), dok je na drugoj otpor suverenističkih, nacionalnih snaga protiv agende centralizacije Europske unije i stvaranja nadnacionalne integracije s imperijalnim ambicijama.
Vaš kolega s portala geopolitika.news, Zoran Meter, između ostalog, zapisao je kako je “u 2023. umro jednopolarni svijet, a multipolarni još nema pravila, pa rizici rastu posvuda”. Slažete li se s tom i takvom tezom…?
– Kolega Meter je među iznimno rijetkim hrvatskim analitičarima koji su u protekle dvije godine objektivno analizirali navedene izazove. Nažalost, većina mojih kolega odlučila se za šutnju ili pak za sramotnu navijačku analitiku koja ne bi bila vrijedna spomena da se njene posljedice ne ogledaju u produljenju sukoba i izgubljenim ljudskim životima. Dakle, tranzicija prema multipolarnosti koja je nepovratna ne podrazumijeva poredak koji će biti bolji, stabilniji, ravnopravan, osobito ne pravedan. Unipolarni svijet u kojem smo živjeli protekla tri desetljeća zasigurno je bio bolji. Međutim, mi smo već zašli u razdoblje velikih potresa u međunarodnim odnosima, u razdoblje kaosa i anarhije koje će rezultirati novim sukobima. Riječ je o dugom razdoblju pred nama koje će se mjeriti desetljećima.
Osim toga, Sjedinjene Države odlučne su prebaciti teret financiranja rata u Ukrajini na Europsku uniju, koja za to nije spremna. Ukrajinske snage zastale su na bojnom polju, a velike pakete pomoći Kijevu blokirali su nakon republikanaca u SAD-u i Mađari unutar EU-a. Transatlantski savez je vrlo podijeljen u situaciji kada je Rusija uspjela pokrenuti svoj vojnoindustrijski kompleks i prilagoditi se ratnom gospodarstvu. Njezine su ofenzivne mogućnosti sada nadmašile ukrajinske koje i dalje ovise o opskrbi oružjem sa Zapada. Bidenova administracija imala je plan promjene režima u Rusiji putem paralizirajućih sankcija. Umjesto toga velik dio svjetske trgovine i financijskih tokova zaobišao je zapadne sankcije, ostavljajući Rusiju s jedva smanjenim prihodima od nafte te stalnom opskrbom visokotehnološkim komponentama iz Kine, izravno ili preko posrednika poput Turske, Kazahstana, čak i Gruzije i Armenije.
PUTIN I TRUMP
Što očekivati od izbora u Rusiji i u SAD-u, koji su također iznimno važni, posebno oni američki…?
– Ruski izbori, odnosno očekivana pobjeda Putina, koji kontinuirano uživa podršku iznad 70 posto, samo će značiti nastavak iste (geo)politike. Kada je riječ o zapadnom Balkanu, posljednja zbivanja u Srbiji pokazuju da Rusija u regiji djeluje s više samopouzdanja, kao akter koji neskriveno namjerava oblikovati regionalnu politiku, što jako komplicira prilike u našem susjedstvu. S druge strane, Amerika svjedoči izvanrednom stanju unutar vlastite kuće. Otrovna konvergencija nekoliko megatrendova – imperijalnih ambicija u inozemstvu koje sve češće gube podršku međunarodne javnosti, neobuzdanih socijalnih i ekonomskih nejednakosti kao i kulturnih ratova gura je prema rubu. U tom kontekstu bauk pobjede Donalda Trumpa na izborima 2024. proganja i Europu budući da je brine moguća iznenadna promjena američke politike prema Ukrajini. Trump se nedavno pohvalio da bi mogao okončati rat u Ukrajini za jedan dan. Poznat je njegov antagonizam prema predsjedniku Zelenskom, koji nije bio voljan surađivati u istrazi o umiješanosti Huntera Bidena u koruptivnu aferu golemih razmjera povezanu s ukrajinskom energetskom tvrtkom Burisma. Dakle, ako Trump odluči obustaviti pomoć Ukrajini, Europljani je teško mogu održati. To osobito frustrira istočnoeuropske zemlje najbliže Rusiji, uključujući Poljsku i baltičke države, koje u takvim okolnostima ostaju izložene (ne)milosti Rusije. Izgledi da će Europa biti gurnuta u sigurnosnu krizu zbog Trumpova predsjedništva pojačani su činjenicom da u Sjedinjenim Državama postoji moćna struja koja smatra da bi SAD trebao koncentrirati sve svoje resurse na izazove povezane s Kinom, a Europu prepustiti Europljanima budući da je riječ o navodno manjoj prijetnji koju predstavlja Rusija. Treba reći da su i Trumpova, ali i Bidenova administracija bile vrlo usmjerene prema Kini, obje su znatno povećale trgovinska ograničenja i ojačale američku mrežu savezništva u Aziji. Sada, Amerika sprema prebaciti financiranje nastavka rata u Ukrajini na Europu, što unutar EU-a kao i NATO-a stvara nove podjele. Novca jednostavno nema, a sve to će se odraziti i na Hrvatsku.
Međutim, Trumpova retorika sugerira da je on puno više zaokupljen svojim “domaćim” neprijateljima. Njegovo nastojanje da očistiti “duboku državu” i postavi svoje ljude na čelo ključnih institucija moglo bi Ameriku dovesti do kaosa. Možda griješim, ali intuitivno vjerujem da Trump neće biti u mogućnosti preuzeti vodstvo SAD-a čak i u slučaju da pobijedi. Vidjet ćemo! U svakom slučaju, vanjskopolitički potezi Sjedinjenih Država rezultat su političkih ishoda koji proizlaze iz vrlo kompliciranih igara koje se vode između različitih aktera unutar vlade.
NUKLEARNA PRIJETNJA
Kakav bi bio zaključak oko iduće godine, jednako izazovne kao i protekla?
– Promjena u svjetskoj ravnoteži snaga nakon rata na prostoru Ukrajine zapravo je dramatična, zbog čega su svi akteri u ovoj globalnoj igri prilično oprezni oko sljedećih poteza. Kako bi podržale svoju ratnu strategiju, Sjedinjene Države nastavljaju povećavati svoju već golemu vojnu potrošnju u ukupnom iznosu od oko 1,2 trilijuna dolara, što je otprilike polovina svjetske vojne potrošnje. Ali i Rusija kao i Kina testiraju američke poteze te propituju američke slabosti na način koji ne uključuje samo casus belli. Općenito, urušavaju se ne samo postojeće infrastrukturne institucije međunarodnog sustava nego i političke ideologije. Da bismo odgovorili na realnu prijetnju globalnog, ozbiljno mogućeg i nuklearnog rata, potrebna nam je potpuno nova etika i praksa djelovanja. To za sada ne postoji, diplomacija je u pozadini. Stoga nam trebaju odgovorni državnici koji će biti u stanju ponuditi nove vrijednosti, a time i dogovore. Ne znam jesu li nadolazeći izbori u Hrvatskoj kao i u svijetu prilika za to. Svakako, globalna geopolitika nalazi se na raskrižju, suočavajući se s najvećim brojem vojnih sukoba od Hladnog rata.
Ova eskalacija se osjeća u cijelom svijetu, sa značajnim žarišnim točkama koje utječu na međunarodne odnose na svim kontinentima. Stoga se može očekivati da će geopolitički kontekst znatno utjecati na svjetsku ekonomiju, istovremeno i na evoluciju globalnih normi, pravila i standarda te dodatno preslagivanje globalnih partnerstava i saveza u 2024. (D.J.)
