Dok su milijuni Europljana i Amerikanaca bili u strogoj karanteni, slavna Madonna je sa svojom djecom, mladim dečkom i osobnim fotografom za Božić otputovala u Afriku. Kako je presjedala u Londonu, odjednom je postalo jasno da za ljude njene klase na londonskim aerodromima postoje posebni, specijalni „zeleni“ koridori u kojima nema nikakvih testova na koronu, niti bilo kakve samoizolacije. Pokupivši sina u Londonu, pjevačica je svojim privatnim avionom sa cijelom obitelji radosno odletjela u Afriku
Na nedavno održanom meetingu Svjetskog ekonomskog foruma izložena je vrlo ambiciozna agenda na kojoj je središnja tema bila već svima (ne)poznati Great Reset ili “veliko resetiranje” svjetske ekonomije, politike, običaja, morala, etike i načina života koje će uslijediti nakon COVID-19 krize. Klimatske promjene i ove su godine bile u fokusu rasprave, pa su se kreatori svjetske politike usuglasili oko prijeko potrebne zelene agende koja ima za cilj Great Zero Carbon, odnosno nevjerojatno smanjenje emisije CO2 stakleničkih plinova na nulu do 2050. godine. Europska unija već odavno užurbano radi na Green Deal planu kojim bi emisija CO2 trebala biti smanjena za barem 55% do 2030. (u usporedbi s 1990. godinom). Cijeli zeleni paket (Fit for 55 Package) uključuje poticaje obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti, ali i značajno povećanje tzv. energetskih (zelenih) poreza. Planira se i smanjenje “učinka stočarstva na okoliš“, što znači da će meso zbog nove regulacije i ograničenja uskoro postati nedostupno.
Sve ove vrlo značajne i indikativne informacije istovremeno su i vrlo apstraktne većini ljudi koji ove promjene doživljavaju kao daleku budućnost, stoga ih zanemaruju. Ipak, transformacije koje su već u tijeku, poglavito u Njemačkoj i drugim razvijenim europskim zapadnim zemljama, kao i u SAD-u ili Kanadi, postavljaju temelje za stvaranje novog međunarodnog ekonomskog poretka. Realno, to je scenarij za globalni tehnokratski totalitarni korporativizam kao novi politički sustav koji treba naslijediti industrijski kapitalizam, čiji je sastavni dio velika nezaposlenost, deindustrijalizacija i ekonomski kolaps. Svjetski ekonomski forum (WEF) Klausa Schwaba trenutačno promovira svoju omiljenu temu – veliko resetiranje svjetske ekonomije. Ključ svega je razumijevanje što globalisti podrazumijevaju pod Net Zero Carbon do 2050. godine. Naravno, Europska unija predvodi utrku, sa hrabrim planom da postane prvi svjetski kontinent potpuno “CO2 neutralan” do 2050. Nedavno je i samoproglašeni kralj cjepiva, Bill Gates objavio da je pandemija COVID-19, zapravo, „mala beba“ u odnosu na strahote klimatskih promjena s kojima ćemo se susresti u idućih 30-tak godina. Uz medijsku cenzuru proizišlu iz monopola na mainstream medije i društvene mreže, novi lobisti „globalnog zagrijavanja“ uvjerili su većinu građana u potrebu ubrzanog uklanjanja ugljikovodika, uključujući naftu, prirodni plin, ugljen, pa čak i nuklearne električne energije, sve to do 2050. godine kako bismo uspjeli izbjeći porast prosječne svjetske temperature od 1,5 do 2 stupnja Celzijeva. Negdje na prijelazu milenija, bivši američki potpredsjednik, Al Gore kao predvodnik lobističke skupine nastupio je s novim narativom o klimatskim promjenama uslijed globalnog zagrijavanja. Do danas je ovaj narativ koji proizvodi globalnu paranoju od klimatskih promjena postao toliko raširen, ali istovremeno i apsurdan da se svaki vremenski događaj (jaka kiša, hladnoća, visoke temperature) tretira kao klimatska kriza, odnosno pokazatelj apokalipse koja nam slijedi. Naime, svaki uragan ili oluja postaju neoborivi dokazi Božje kazne ili Božjeg upozorenja nama grješnicima koji nemilosrdno kupujemo ili proizvodimo previše tj. emitiramo CO2.
Vrlo zanimljivu, istovremeno i kristalno jasnu projekciju budućnosti čovječanstva daje Viktorija Nikiforova u članku „Veliki reset: hrana deficitarna, frižideri i perilice za rublje – luksuz, grijanje i klima nedostupni (Sputnik, 19.02.2021.) Naime, odustajanje od nafte i plina, i prijelaz na izuzetno skupu, nedjelotvornu, ali i nestabilnu zelenu energiju, za početak će dovesti do toga da će osnovne stvari, poput grijanja, osobnih automobila na benzin (dizel više nitko niti ne spominje), kao i kućnih uređaja poput klima postati nedostupne širim masama. Frižideri i perilice za rublje ili suđe predstavljat će luksuz koji si nećemo moći priuštiti. To su uređaji koje više nećemo posjedovati individualno, već ćemo ih koristiti kolektivno. Nije slučajno to što nam već́ danas predlažu „blistav svijet“ u kome čovjek nema ništa svoje zbog čega se kao novi moderni način života nameće iznajmljivanje doslovno svega „od sobe do pribora za jelo, od čarapa do bicikla“, navodi autorica, te dodaje da će umjetno stvoren deficit hrane, izazvan istrebljivanjem pilića i svinja pod izgovorom ptičje i svinjske gripe osigurati nevjerojatan skok cijena prehrambenih namirnica. Već́ sada se možemo početi opraštati od govedine, budući da zapadni ekolozi imaju velike pritužbe na krave.
Stoga ovakav pristup i ciljevi Green Deala i Great Reseta stvaraju nevjerojatan paradoks koji se ogleda u činjenici da se u povijesti čovječanstva nikada nije proizvodilo toliko pristupačne i kvalitetne hrane. Nikada nismo bili bliže prilici da se na globalnoj razini pobjedi glad, međutim, od toga se odustaje i pronalaze alternativni načini prehrane čovječanstva. Naime, vlada Singapura prva je na svijetu odobrila prodaju i konzumaciju umjetno uzgojenog mesa u široj strategiji čiji je cilj postizanje neovisnosti i sigurnosti u opskrbi s hranom. Razlozi za uzgoj umjetnog mesa prilično su razumni ako se uzmu u obzir patnje životinja uslijed klanja, učinak na okoliš, ali i prekomjerna uporaba mesa čiji je učinak na ljudsko zdravlje dokazano loš. Definirano kao meso uzgajano u laboratoriju u bioreaktoru, u kontroliranim umjetnim uvjetima, invitro meso relativno je nedavno područje koje je otvorilo pravi svemir mogućnosti za sektor prehrambene industrije. Uz poboljšanu kemijsku i mikrobnu sigurnost i razne mogućnosti, invitro meso predloženo je kao zeleni, zdravi, ekološki prihvatljivi i nutritivno bolji proizvod koji ne prate stradanja i smrti životinja. Međutim, postoje mnogi izazovi u proizvodnji ovih proizvoda u industrijskim razmjerima u okviru održivog proizvodnog sustava i potrebno je veliko istraživanje kako bi se popunile praznine u našem znanju. Mnoge supstance koje se koriste u razvoju proizvoda nove su i potpuno neprovjerene u prehrambenoj industriji i zahtijevaju hitne sustave regulatorne i sigurnosne procjene koji mogu upravljati svim rizicima povezanim s razvojem uzgojenog mesa.
Ipak, COVID-19, slom logističkih opskrbnih lanaca i spekulacije na tu temu tijekom pandemije već su nas u proljeće suočili s mogućim nestašicama, redovima, ograničavanjem količine koju možemo kupiti, dakle, zaboravljenim problemima socijalizma. Kada UN upozorava na masovnu glad ne misle samo na tradicionalno siromašne zemlje Afrike ili Azije, već i na zemlje razvijenog svijeta. Naime, toliko hvaljena zelena energija dovest će do neodržive deindustrijalizacije. Bez jeftine energije proizvodnja će se rušiti poput domina, a cijena hrane nenormalno narasti. Isto čeka i tekstilnu prerađivačku industriju zemalja u razvoju, što će proizvesti probleme za stanovništvo nekad razvijenog Zapada, budući da će ljudi ostati bez mogućnosti nabavke jeftine odjeće i obuće. Tako autorica navodi da ćemo za kupnju kaputa novac morati skupljati mjesecima. Da već živimo ovu stvarnost potvrđuje broj gladnih u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji koji ruši rekorde.
Nikiforova navodi i zanimljiv primjer budućnosti u kojoj su sva uobičajena suvremena dobra predviđena samo za elitu. Naime, dok su milijuni Europljana i Amerikanaca bili u strogoj karanteni, slavna Madonna je sa svojom djecom, mladim dečkom i osobnim fotografom za Božić otputovala u Afriku. Kako je presjedala u Londonu, odjednom je postalo jasno da za ljude njene klase na londonskim aerodromima postoje posebni, specijalni „zeleni“ koridori u kojima nema nikakvih testova na koronu, niti bilo kakve samoizolacije. Pokupivši sina u Londonu, pjevačica je svojim privatnim avionom sa cijelom obitelji radosno odletjela u Afriku, apsolutno ne mareći za emisiju CO2 ili slične gluposti s kojima nas maltretira maloljetna Greta bogato nagrađena od ovih lobija.
Danas političari, podržani vodećim svjetskim medijima svakodnevno pozivaju građane širom svijeta da smanje potrošnju i shvate da su turistička putovanja i goveđi odresci – „luksuz i odgovornost“. Kako smo upoznati s činjenicom da će medicina i farmacija biti pokretači ekonomije u budućnosti, čini se da će se na stanovnicima Zapada kontinuirano ispitivati različiti virusi, cjepiva i lijekovi. Naime, jedini sektor u kome je planiran rast radnih mjesta, prema riječima osnivača i predsjedavajućeg Svjetskog ekonomskog foruma, Klausa Schwaba, je briga o bolesnicima. Stvara se dojam da će nakon „resetiranja“ polovica stanovništva razvijenih zemalja biti bolesna, a druga polovica će se brinuti o njima. „Big farma“ će u takvim okolnostima procvjetati.
Šlag na torti, navodi autorica, bit će „nemilosrdno seksualno obrazovanje i najžešća cenzura“, što znači da će ljudi zaboraviti na rađanje djece. Na kraju ove happy priče će globalističke elite konačno uspjeti značajno smanjiti broj ljudi na zemlji, oslobađajući već očišćenu planetu za „antilope, leptire i delfine“. Ukoliko Europska unija bude slijedila ove ideje (zapravo već je duboko u tome), američke će korporacije imati prostora za izgradnju svoje otalitarne diktature i u Starom i Novom svijetu, namjerno gurajući prema siromaštvu na stotine milijuna ljudi. Cijeli projekt će se odvijati pod parolama borbe protiv globalnog zagrijavanja i straha od klimatskih promjena.
U članku “The Great Zero Carbon“ Conspiracy, Global Research, veljača, 8, 2021) ugledni W. Engdahl navodi da projekt koji su pokrenuli Gates, Schwab i zagovornici navodne “održive” svjetske ekonomije, vuče korijene iz 1968. godine kada su David Rockefeller i društvo kreirali pokret oko ideje da su ljudska potrošnja i rast stanovništva glavni svjetski problem. Rockefeller, čije se bogatstvo temeljilo na nafti, stvorio je Rimski klub neomaltuzijanaca u vili Rockefeller u Bellagio, u Italiji. Ključni organizator Rockefellerove agende ‘nultog rasta’ početkom 70-ih bio je njegov dugogodišnji prijatelj, kanadski naftaš Maurice Strong, također član Rimskog kluba koji je autor kovanice “održivi razvoj”. Kao predsjedatelj konferencije UN-a u Stockholmu o Danu planete Zemlje 1972., Strong je promovirao ideju depopulacije i snižavanje životnog standarda širom svijeta kako bi “spasio okoliš”. Ova agenda danas je poznata kao „Great Reset“ ili UN-ova Agenda 2030.
Prema njima, tradicionalne energetski intenzivne industrije poput proizvodnje čelika, proizvodnje stakla, osnovnih kemikalija, proizvodnje papira i cementa suočavaju se s visokim troškovima i gubitkom milijuna kvalificiranih radnih mjesta. Energetski neučinkoviti vjetar i solarna energija danas koštaju nekih 7 do 9 puta više od plina. Primjerice, Njemačka ima malo sunca u usporedbi s tropskim zemljama, pa se vjetar smatra glavnim izvorom zelene energije. Za izgradnju solarnih ili vjetroelektrana potreban je beton i aluminij, kao i jeftina energija – plin, ugljen ili nuklearna energija. Kako se to postupno „ukida“, troškovi postaju preveliki, čak i bez dodanih “poreza na ugljik”.
Njemačka već ima oko 30 000 vjetroagregata, više nego bilo gdje drugdje u EU. Divovske turbine na vjetar imaju ozbiljne probleme s bukom, stoga su opasne po stanovnike koji žive u blizini, ali i za populaciju ptica. Procjenjuje se da će do 2025. godine 25% postojećih njemačkih vjetrenjača trebati zamjenu, a odlaganje otpada postat će kolosalni problem. Građani sve više shvaćaju o kakvoj je katastrofi riječ, stoga je sve više sudskih tužbi. Da bi se postigli ciljevi do 2030., Deutsche Bank je nedavno priznala da će država trebati stvoriti “eko diktaturu”, navodi Engdahl.
Istodobno, njemački napor da zaustavi korištenje benzina ili dizela do 2035. godine u korist električnih vozila na putu je uništavanja najveće i najprofitabilnije njemačke industrije, automobilskog sektora, i ukidanja milijuna radnih mjesta. Vozila na litij-ionske baterije znatno su otrovniji po okoliš nego dizel automobili. Istovremeno, količina dodane električne energije koja je potrebna za Njemačku bez ugljika do 2050. godine daleko nadmašuje danas potrebnu, budući da će milijunima punjača baterija trebati električna mreža s pouzdanom snagom. Sada Njemačka i EU počinju uvoditi nove “poreze na ugljik”, navodno za financiranje prijelaza na nultu razinu ugljika. Porezi će električnu energiju (i ostale energente) znatno poskupjeti, osiguravajući brži kolaps njemačke industrije kao i strmoglavi pad standarda građana. Zero Carbon Agenda ima za cilj deindustrijalizaciju najnaprednijih ekonomija, a što znači pretvaranje sadašnje svjetske industrijske ekonomije u „zelenu“ bilo je vidljivo nedavno u SAD-u gdje nestanci struje postaju norma.
Da bi se to učinilo, industrijalizirani svijet mora se rastaviti na dijelove. Kako navodi Engdahl, Christiana Figueres, suradnica Svjetskog ekonomskog foruma i bivša izvršna tajnica UN-ove Okvirne konvencije o klimatskim promjenama, otkrila je pravi cilj UN-ove klimatske agende na tiskovnoj konferenciji u veljači 2015. u Bruxellesu, gdje je izjavila: „Ovo je prvi put u povijesti da si postavljamo zadatak da namjerno promijenimo model gospodarskog razvoja koji je vladao od industrijske revolucije.“ Njenu tvrdnju danas slijede europski državnici – od Merkel, Macrona itd, svi zajedno okupljeni u “Agendi Davosa” ili Svjetskog ekonomskog foruma koji ostaju pri tvrdnji da “u trenutnim okolnostima kapitalistički model i otvorena ekonomija više nisu izvedivi”. Uklanjanje jaza između bogatih i siromašnih moguće je spuštanjem životnog standarda građana u Njemačkoj i u ostalim zemljama OECD-u na razinu Etiopije ili Sudana. Ovo je njihova distopija bez ugljika – snažno ograničimo putovanja zrakoplovima, automobilima, ograničimo kretanja ljudi, zatvorimo industrije koje „zagađuju”, a sve kako bi se smanjio CO2. Nevjerojatno je kako pandemija koronavirusa s praksom globalnog lockdown-a predstavlja moćni laboratorij za Veliki Reset i UN-ovu Agendu 2030.
geopolitika
