Kako se političke stranke koje imaju neofašističke elemente, a takve su pravaške stranke i prije svega HSP (Hrvatska stranka prava) u kojoj god da je inačici promatramo, ne mogu pomiriti s političkom realnošću koja kaže da je zbroj glasova svih, ali svih pravaških i ekstremno desnih stranaka ispod 1%, to jest, da faktički ne postoje niti išta znače kada nisu pod kišobranom HDZ-a, onda se služe diverzijama i provokacijama ne bi li privukli malo pozornosti na sebe.
Takva je i teroristička diverzija s pločom HOS-a u Jasenovcu.
Prije svega treba kazati da nije sporno da su vojnici paravojnih obrambenih snaga HSP-a, dakle HOS-a, koji su potom asimilirani u redove Hrvatske vojske, često odlazili na vrlo zahtjevna ratišta, kako oni sami za sebe govore: ”gdje je bilo najteže i najkrvavije. Od Vukovara do Dubrovnika, od Sajmišta do Srđa”. Sporna je potreba tih ljudi da svoj angažman posvećuju Anti Paveliću i ustašama, pa se tako jedna njihova postrojba imenovala IX. bojna HOS-a Rafael vitez Boban.
Tko je bio taj Boban? Zamjenik šefa Crne legije Jure Francetića, opak lik (čak ga je Ivo Rojnica nazivao zločincem) koji sasvim sigurno pobuđuje maštu, jer se ne zna što je bilo s njim nakon rata: neki prihvaćaju teoriju da je bio američki vojnik u Korejskom ratu i da je penzioniran umro u Irskoj, drugi pak da je nastradao kao križar, prema nekim verzijama u zapadnoj Slavoniji, a prema drugima u Hercegovini (zašto ga je Pavelić u Argentini 1951. prilikom rekonstrukcije Vlade NDH u izbjeglištvu proglasio ”ministrom oružanih snaga” premda je bio odsutan ostaje tajna). U svakom slučaju, podoban je da se po njemu ”zapale grla” koji će u gangama i u zboru s Thompsonom pjevati i o ”Maksovim mesarima”.
Elem, sporna je potreba da kompromitiraju Domovinski rat ”ustašovanjem”.
Oni se u čudu pak pitaju zašto bi to bilo sporno kada je Franjo Tuđman preko Gojka Šuška razvio cijelo jedno krilo, ekstremni dio HDZ-a, na način da se ustašovanje honoriralo, dapače, i debelo financiralo sredstvima hrvatskih građana i dijaspore?
Zašto je Tuđman to učinio? Iz oportuniteta? Nije mogao kontrolirati priču o pobratimljenju djece ustaša i partizana koju je drpio od Maksa Luburića?
Oni pak koji veličaju Franju Tuđmana preskačući činjenicu da je Franjo Tuđman više puta javno govorio protiv ustaštva (najkonkretnije je to učinio, nakon osamostaljenja, u emisiji Romana Bolkovića uoči izbora 1992. godine na OTV-u) kao da zaboravljaju da ”U” ne može proći i da ne može proći izjednačavanje ”U” sa crvenom petokrakom zvijezdom.
Kako pojašnjava povjesničar Hrvoje Klasić, u Ustavu državni suverenitet, između ostalog, temelji se na – AVNOH-u, Narodnoj Republici Hrvatskoj i Socijalističkoj RH. Ako zabranjujemo petokraku, moramo se odreći i toga i Dana antifašističke borbe, jer taj dan slavi osnivanje partizanskog pokreta. Službeni dio odore partizana ima petokraku.
Najveća koplja će se lomiti oko prvog hrvatskog predsjednika. Franjo Tuđman je ratovao četiri godine s crvenom petokrakom, možda je tamo bio iz ideala. Idućih 15 godina on je na svoje radno mjesto odlazio s crvenom petokrakom na čelu. Ne samo da je odlazio na posao nego je i napredovao. Došao je do čina generala.
To su utemeljitelji hrvatske države, hrvatske obrane i HDZ-a. ”Utemeljitelj Hrvatske” Franjo Tuđman je 10 godina bio predsjednik RH, ali je 20 godina, i to u najgore vrijeme – u vrijeme Golog otoka i Bleiburga, – napredovao s crvenom petokrakom na čelu. Janko Bobetko 30 godina. U vrijeme Golog otoka Tuđman je bio u glavnom štabu i bio je general JNA, pojašnjava prof. Klasić.
Vratimo se sada HOS-ovcima. Jer treba razmontirati njihovu konstrukciju.
Godine 1991. godine, kada se osniva HOS, kada ga osniva HSP, oni se ponose svojim vezama s NDH i Antom Pavelićem. Slave ustaški režim. Danas govore da je ”Za dom – spremni” starohrvatski pozdrav. HSP to vrlo promišljeno koristi. Znaju da je to izmišljotina. Toga pozdrava nema sve do pojave ustaškog pokreta. Kakav je to pak argument HSP-a da se ZDS nalazi u nekom dokumentu HSS-a 1941. kad se zna da je tada dio HSS-a prešao u ustaški pokret?
I zašto bismo abolirati HSP od ustaštva kada se oni sami toga ne odriču? Pa Anto Đapić je izjavio da je jedini problem ustaškog režima to što nije uspio!
Drugo mene sada zanima: osim pokušaja HSP-a i ostalih pravaša da stvore dojam kako su važan faktor, premda sve njihove stranke zajedno ne prelaze 1% glasova na izborima, to je potreba i novi manevar da lažu o sebi i da se proglase ”neporočnima”, ”bez greška i mane”.
”HOS-ovci su uvijek za dom spremni umirati!” Ovo nije naslov s portala dnevno.hr, već naslov članka koji potpisuje udarna pesnica katoličkog tjednika Glas Koncila Tomislav Vuković. Ide njegov citat:
”HOS-ovci su također ‘dežurni’ predmet izrugivanja i povod za svakojako optuživanje samostalne hrvatske države i hrvatskoga naroda u ‘Novostima’, tjedniku Srpskoga nacionalnoga vijeća Srba u Hrvatskoj. Oni se redovito spominju i u kontekstu krunskih dokaza o tobožnjoj fašizaciji Hrvatske o kojoj govore ljevičari svih boja od nekadašnjih partizana, subnorovaca i kvaziantifašista do njihovih istomišljenika. HOS-ovci su, nažalost, još i danas krajnje nepravedno i potpuno neutemeljeno u dijelu hrvatske javnosti i vlasti nepoželjni….”.
Tjednik Josipa Bozanića veliča te borce neoustaške profilacije, ali, naravno, neće nikada objaviti da su ti isti HOS-ovci bili i svirepe ubojice.
Naprotiv, Glas Koncila promovira lik Damira Markuša iz Kutine, zbog čega ga svi i oslovljavaju nadimkom ”Kutina”; on je jedan od šefova u HSP-u. Njegova je postrojba Samostalna satnija HOS Vukovar postrojba s vjerojatno najvećim gubitcima u ratu. Prošle je godine objavio knjigu ”58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca”.
Ta je osoba rekla ovo: ”Ponosan sam na naš poklič ‘Za dom – spremni!’ jer se za njega kao ni za nas HOS-ovce u Domovinskom ratu ne veže ni jedan zločin! Čisti smo kao suza i zato danas s ponosom nosim i odoru i oznaku HOS-a na kojoj je taj stari hrvatski poklič”.
Prešućuju se i ovih dana zločini koje su počinili HOS-ovci. Dapače, njih se veliča i u prijetnjama za likvidaciju predsjednika SNV-a Milorada Pupovca.
Valja stoga jasno kazati da HOS-ovci nisu ”čisti kao suza” i da su počinili ogavne zločine. Na primjer, treba podsjetiti na užasan zločin HOS-ovaca počinjen 17. veljače 1992. godine. Te večeri svih četvero članova obitelji Olujić ubijeno je hicima iz vatrenog oružja u svome domu u Radićevoj 51a u Cerni pokraj Županje od strane pripadnika HOS-a.
Za ubojstvo Olujićevih, supružnika Radomira (38) i Anice (37) te njihove djece Milene (16) i Marka (13), petorica bivših pripadnika HOS-a proglašena su krivima za ratni zločin protiv civila. Vijeće za ratne zločine vukovarskog Županijskog suda na čelu sa sucem Antom Zeljkom nepravomoćno ih je u veljači 2008. osudilo na ukupno 57 godina zatvora.
Umirovljeni pukovnik HV-a Tomislav Madi (47) zvani Chicago, tada zapovjednik izviđačko-diverzantske satnije HOS-a u sastavu HV-a, osuđen je na maksimalnih 20 godina zatvora jer je izdao zapovijed da se “pobiju četnici za koje on zna” te uzmu dragocjenosti, a kuća minira.
Ni Madijev doprinos u Domovinskom ratu nije mogao ublažiti težinu zločina, obrazložio je sudac. Optuženi Mario Jurić (34) osuđen je na 12 godina zatvora, Zoran Poštić (34) na osam, Davor Lazić (34) na sedam, a Mijo Starčević (51) na deset godina zatvora. Solidarno, petorica bivših HOS-ovaca osuđeni su i da moraju platiti i nepunih 500.000 kuna troškova 11 mjeseci dugog sudskog procesa. Sva petorica presudu su saslušala mirno, no riječi “sramotno” čule su se od obitelji i prijatelja optuženih.
Prema tekstu presude, Chicago je izdao zapovijed, Jurić i nepoznata osoba pod nadimkom Bosanac su pucajući iz kalašnjikova i škorpiona usmrtili Olujiće. Za to su vrijeme Poštić i Lazić u premetačini našli 1500 njemačkih maraka i zlatni nakit, dok ih je vozač Starčević, koji im je prethodno pokazao kuću, čekao u svom mercedesu. Obitelj Olujić ubijena je sa 40-ak hitaca, a pokušaj miniranja kuće tenkovskim minama i vitezitom nije uspio zbog nestručnog rukovanja. Sva petorica negirala su krivnju.
”Zločin je počinjen na bestijalan i monstruozan način”, rekao je u obrazloženju sudac navodeći kako je trenutak prije Milena pisala zadaću, a Marko, na čijem je krevetu ostala šilterica s oznakom HV-a, ubijen je oružjem prislonjenim na tijelo. Petorici HOS-ovaca zločin je dokazan i Lazićevim iskazima, obrazložio je sudac i kao motiv zločina naveo srpsku nacionalnost Radomira Olujića, te saznanja o “crnoj aktovci” s novcem.
Zna, naravno, za ovo novinar Glas Koncila Tomislav Vuković, zna i Markuš, zna i Đapić, znaju svi pravaši, ali oni vole konstrukcije, znaju lagati, njima je, čini se, ustaška Hrvatska neprežaljeni ideal.
Kao da ne znaju živjeti bez osjećaja ushićenja kada govore o ratu: ”Nakon borbi, bio je užitak gledati kako tenkovi i transporteri gore ili su nepomični, uništeni, a tijela neprijateljskih pješaka okolo leže. Osjećao sam se moćan, kao da mi nitko ništa ne može…”, kazao je Markuš drugom prilikom.
Zašto Glas Koncila potpomaže neoustaše iz HSP-a? Zašto prešućuje zločine HOS-ovaca? Ništa čudno za katolički tjednik koji je nakon ”Oluje” u uvodniku veličao ”neviđenu humanost ratovanja!”
Sve je jasno s intencijama pravaša i poraženih snaga HSP-a. Jasni su motivi njihove galame i zašto teroriziraju javnost i manjine (srpsku, romsku i židovsku, u prvome redu, premda su i pripadnici drugih manjina stradale u Jasenovcu, zajedno s Hrvatima), jasan je taj pravac ekstremizma.
Ovdje samo ostaje odgovoriti na jedno pitanje: zašto HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića oklijeva? Premijer je odlučno, kako je rekao, odbacio insinuacije o refašizaciji Hrvatske, ali ni mjesec dana nije mu bilo dovoljno da barem osudi ustašku provokaciju ako već nema petlje narediti uklanjanje natpisa pod kojim su u jasenovačkom logoru smrti likvidirani deseci tisuća ljudi.
Izjava da je riječ o ”delikatnom pitanju” teško kompromitira njegov status ozbiljnog i odgovornog političara. Zapravo je prilično sramotna, smatra kolumnistica Jutarnjeg lista Jelena Lovrić.
Žele li politički prvaci u Hrvatskoj zaista povlađivati širenju društvene patologije kakvo je veličanje ustaštva? To konačno moramo znati.
autograf
Takva je i teroristička diverzija s pločom HOS-a u Jasenovcu.
Prije svega treba kazati da nije sporno da su vojnici paravojnih obrambenih snaga HSP-a, dakle HOS-a, koji su potom asimilirani u redove Hrvatske vojske, često odlazili na vrlo zahtjevna ratišta, kako oni sami za sebe govore: ”gdje je bilo najteže i najkrvavije. Od Vukovara do Dubrovnika, od Sajmišta do Srđa”. Sporna je potreba tih ljudi da svoj angažman posvećuju Anti Paveliću i ustašama, pa se tako jedna njihova postrojba imenovala IX. bojna HOS-a Rafael vitez Boban.
Službeni dio odore partizana ima petokraku. Najveća koplja će se lomiti oko prvog hrvatskog predsjednika. Franjo Tuđman je ratovao četiri godine s crvenom petokrakom, možda je tamo bio iz ideala. Idućih 15 godina on je na svoje radno mjesto odlazio s crvenom petokrakom na čelu. Ne samo da je odlazio na posao nego je i napredovao. Došao je do čina generala
Tko je bio taj Boban? Zamjenik šefa Crne legije Jure Francetića, opak lik (čak ga je Ivo Rojnica nazivao zločincem) koji sasvim sigurno pobuđuje maštu, jer se ne zna što je bilo s njim nakon rata: neki prihvaćaju teoriju da je bio američki vojnik u Korejskom ratu i da je penzioniran umro u Irskoj, drugi pak da je nastradao kao križar, prema nekim verzijama u zapadnoj Slavoniji, a prema drugima u Hercegovini (zašto ga je Pavelić u Argentini 1951. prilikom rekonstrukcije Vlade NDH u izbjeglištvu proglasio ”ministrom oružanih snaga” premda je bio odsutan ostaje tajna). U svakom slučaju, podoban je da se po njemu ”zapale grla” koji će u gangama i u zboru s Thompsonom pjevati i o ”Maksovim mesarima”.
Elem, sporna je potreba da kompromitiraju Domovinski rat ”ustašovanjem”.
Oni se u čudu pak pitaju zašto bi to bilo sporno kada je Franjo Tuđman preko Gojka Šuška razvio cijelo jedno krilo, ekstremni dio HDZ-a, na način da se ustašovanje honoriralo, dapače, i debelo financiralo sredstvima hrvatskih građana i dijaspore?
Zašto je Tuđman to učinio? Iz oportuniteta? Nije mogao kontrolirati priču o pobratimljenju djece ustaša i partizana koju je drpio od Maksa Luburića?
Oni pak koji veličaju Franju Tuđmana preskačući činjenicu da je Franjo Tuđman više puta javno govorio protiv ustaštva (najkonkretnije je to učinio, nakon osamostaljenja, u emisiji Romana Bolkovića uoči izbora 1992. godine na OTV-u) kao da zaboravljaju da ”U” ne može proći i da ne može proći izjednačavanje ”U” sa crvenom petokrakom zvijezdom.
Kako pojašnjava povjesničar Hrvoje Klasić, u Ustavu državni suverenitet, između ostalog, temelji se na – AVNOH-u, Narodnoj Republici Hrvatskoj i Socijalističkoj RH. Ako zabranjujemo petokraku, moramo se odreći i toga i Dana antifašističke borbe, jer taj dan slavi osnivanje partizanskog pokreta. Službeni dio odore partizana ima petokraku.
Najveća koplja će se lomiti oko prvog hrvatskog predsjednika. Franjo Tuđman je ratovao četiri godine s crvenom petokrakom, možda je tamo bio iz ideala. Idućih 15 godina on je na svoje radno mjesto odlazio s crvenom petokrakom na čelu. Ne samo da je odlazio na posao nego je i napredovao. Došao je do čina generala.
To su utemeljitelji hrvatske države, hrvatske obrane i HDZ-a. ”Utemeljitelj Hrvatske” Franjo Tuđman je 10 godina bio predsjednik RH, ali je 20 godina, i to u najgore vrijeme – u vrijeme Golog otoka i Bleiburga, – napredovao s crvenom petokrakom na čelu. Janko Bobetko 30 godina. U vrijeme Golog otoka Tuđman je bio u glavnom štabu i bio je general JNA, pojašnjava prof. Klasić.
Valja jasno kazati da HOS-ovci nisu ”čisti kao suza” i da su počinili ogavne zločine. Na primjer, treba podsjetiti na užasan zločin HOS-ovaca počinjen 17. veljače 1992. godine. Te večeri svih četvero članova obitelji Olujić ubijeno je hicima iz vatrenog oružja u svome domu u Radićevoj 51a u Cerni pokraj Županje
Vratimo se sada HOS-ovcima. Jer treba razmontirati njihovu konstrukciju.
Godine 1991. godine, kada se osniva HOS, kada ga osniva HSP, oni se ponose svojim vezama s NDH i Antom Pavelićem. Slave ustaški režim. Danas govore da je ”Za dom – spremni” starohrvatski pozdrav. HSP to vrlo promišljeno koristi. Znaju da je to izmišljotina. Toga pozdrava nema sve do pojave ustaškog pokreta. Kakav je to pak argument HSP-a da se ZDS nalazi u nekom dokumentu HSS-a 1941. kad se zna da je tada dio HSS-a prešao u ustaški pokret?
I zašto bismo abolirati HSP od ustaštva kada se oni sami toga ne odriču? Pa Anto Đapić je izjavio da je jedini problem ustaškog režima to što nije uspio!
Drugo mene sada zanima: osim pokušaja HSP-a i ostalih pravaša da stvore dojam kako su važan faktor, premda sve njihove stranke zajedno ne prelaze 1% glasova na izborima, to je potreba i novi manevar da lažu o sebi i da se proglase ”neporočnima”, ”bez greška i mane”.
”HOS-ovci su uvijek za dom spremni umirati!” Ovo nije naslov s portala dnevno.hr, već naslov članka koji potpisuje udarna pesnica katoličkog tjednika Glas Koncila Tomislav Vuković. Ide njegov citat:
”HOS-ovci su također ‘dežurni’ predmet izrugivanja i povod za svakojako optuživanje samostalne hrvatske države i hrvatskoga naroda u ‘Novostima’, tjedniku Srpskoga nacionalnoga vijeća Srba u Hrvatskoj. Oni se redovito spominju i u kontekstu krunskih dokaza o tobožnjoj fašizaciji Hrvatske o kojoj govore ljevičari svih boja od nekadašnjih partizana, subnorovaca i kvaziantifašista do njihovih istomišljenika. HOS-ovci su, nažalost, još i danas krajnje nepravedno i potpuno neutemeljeno u dijelu hrvatske javnosti i vlasti nepoželjni….”.
Tjednik Josipa Bozanića veliča te borce neoustaške profilacije, ali, naravno, neće nikada objaviti da su ti isti HOS-ovci bili i svirepe ubojice.
Naprotiv, Glas Koncila promovira lik Damira Markuša iz Kutine, zbog čega ga svi i oslovljavaju nadimkom ”Kutina”; on je jedan od šefova u HSP-u. Njegova je postrojba Samostalna satnija HOS Vukovar postrojba s vjerojatno najvećim gubitcima u ratu. Prošle je godine objavio knjigu ”58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca”.
Ta je osoba rekla ovo: ”Ponosan sam na naš poklič ‘Za dom – spremni!’ jer se za njega kao ni za nas HOS-ovce u Domovinskom ratu ne veže ni jedan zločin! Čisti smo kao suza i zato danas s ponosom nosim i odoru i oznaku HOS-a na kojoj je taj stari hrvatski poklič”.
Ovdje samo ostaje odgovoriti na jedno pitanje: zašto HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića oklijeva? Premijer je odlučno, kako je rekao, odbacio insinuacije o refašizaciji Hrvatske, ali ni mjesec dana nije mu bilo dovoljno da barem osudi ustašku provokaciju ako već nema petlje narediti uklanjanje natpisa pod kojim su u jasenovačkom logoru smrti likvidirani deseci tisuća ljudi
Prešućuju se i ovih dana zločini koje su počinili HOS-ovci. Dapače, njih se veliča i u prijetnjama za likvidaciju predsjednika SNV-a Milorada Pupovca.
Valja stoga jasno kazati da HOS-ovci nisu ”čisti kao suza” i da su počinili ogavne zločine. Na primjer, treba podsjetiti na užasan zločin HOS-ovaca počinjen 17. veljače 1992. godine. Te večeri svih četvero članova obitelji Olujić ubijeno je hicima iz vatrenog oružja u svome domu u Radićevoj 51a u Cerni pokraj Županje od strane pripadnika HOS-a.
Za ubojstvo Olujićevih, supružnika Radomira (38) i Anice (37) te njihove djece Milene (16) i Marka (13), petorica bivših pripadnika HOS-a proglašena su krivima za ratni zločin protiv civila. Vijeće za ratne zločine vukovarskog Županijskog suda na čelu sa sucem Antom Zeljkom nepravomoćno ih je u veljači 2008. osudilo na ukupno 57 godina zatvora.
Umirovljeni pukovnik HV-a Tomislav Madi (47) zvani Chicago, tada zapovjednik izviđačko-diverzantske satnije HOS-a u sastavu HV-a, osuđen je na maksimalnih 20 godina zatvora jer je izdao zapovijed da se “pobiju četnici za koje on zna” te uzmu dragocjenosti, a kuća minira.
Ni Madijev doprinos u Domovinskom ratu nije mogao ublažiti težinu zločina, obrazložio je sudac. Optuženi Mario Jurić (34) osuđen je na 12 godina zatvora, Zoran Poštić (34) na osam, Davor Lazić (34) na sedam, a Mijo Starčević (51) na deset godina zatvora. Solidarno, petorica bivših HOS-ovaca osuđeni su i da moraju platiti i nepunih 500.000 kuna troškova 11 mjeseci dugog sudskog procesa. Sva petorica presudu su saslušala mirno, no riječi “sramotno” čule su se od obitelji i prijatelja optuženih.
Prema tekstu presude, Chicago je izdao zapovijed, Jurić i nepoznata osoba pod nadimkom Bosanac su pucajući iz kalašnjikova i škorpiona usmrtili Olujiće. Za to su vrijeme Poštić i Lazić u premetačini našli 1500 njemačkih maraka i zlatni nakit, dok ih je vozač Starčević, koji im je prethodno pokazao kuću, čekao u svom mercedesu. Obitelj Olujić ubijena je sa 40-ak hitaca, a pokušaj miniranja kuće tenkovskim minama i vitezitom nije uspio zbog nestručnog rukovanja. Sva petorica negirala su krivnju.
”Zločin je počinjen na bestijalan i monstruozan način”, rekao je u obrazloženju sudac navodeći kako je trenutak prije Milena pisala zadaću, a Marko, na čijem je krevetu ostala šilterica s oznakom HV-a, ubijen je oružjem prislonjenim na tijelo. Petorici HOS-ovaca zločin je dokazan i Lazićevim iskazima, obrazložio je sudac i kao motiv zločina naveo srpsku nacionalnost Radomira Olujića, te saznanja o “crnoj aktovci” s novcem.
Zna, naravno, za ovo novinar Glas Koncila Tomislav Vuković, zna i Markuš, zna i Đapić, znaju svi pravaši, ali oni vole konstrukcije, znaju lagati, njima je, čini se, ustaška Hrvatska neprežaljeni ideal.
Kako se političke stranke koje imaju neofašističke elemente, a takve su pravaške stranke i prije svega HSP (Hrvatska stranka prava) u kojoj god da je inačici promatramo, ne mogu pomiriti s političkom realnošću koja kaže da je zbroj glasova svih, ali svih pravaških i ekstremno desnih stranaka ispod 1%, to jest, da faktički ne postoje niti išta znače kada nisu pod kišobranom HDZ-a, onda se služe diverzijama i provokacijama ne bi li privukli malo pozornosti na sebe
Kao da ne znaju živjeti bez osjećaja ushićenja kada govore o ratu: ”Nakon borbi, bio je užitak gledati kako tenkovi i transporteri gore ili su nepomični, uništeni, a tijela neprijateljskih pješaka okolo leže. Osjećao sam se moćan, kao da mi nitko ništa ne može…”, kazao je Markuš drugom prilikom.
Zašto Glas Koncila potpomaže neoustaše iz HSP-a? Zašto prešućuje zločine HOS-ovaca? Ništa čudno za katolički tjednik koji je nakon ”Oluje” u uvodniku veličao ”neviđenu humanost ratovanja!”
Sve je jasno s intencijama pravaša i poraženih snaga HSP-a. Jasni su motivi njihove galame i zašto teroriziraju javnost i manjine (srpsku, romsku i židovsku, u prvome redu, premda su i pripadnici drugih manjina stradale u Jasenovcu, zajedno s Hrvatima), jasan je taj pravac ekstremizma.
Ovdje samo ostaje odgovoriti na jedno pitanje: zašto HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića oklijeva? Premijer je odlučno, kako je rekao, odbacio insinuacije o refašizaciji Hrvatske, ali ni mjesec dana nije mu bilo dovoljno da barem osudi ustašku provokaciju ako već nema petlje narediti uklanjanje natpisa pod kojim su u jasenovačkom logoru smrti likvidirani deseci tisuća ljudi.
Izjava da je riječ o ”delikatnom pitanju” teško kompromitira njegov status ozbiljnog i odgovornog političara. Zapravo je prilično sramotna, smatra kolumnistica Jutarnjeg lista Jelena Lovrić.
Žele li politički prvaci u Hrvatskoj zaista povlađivati širenju društvene patologije kakvo je veličanje ustaštva? To konačno moramo znati.
autograf
