Intenzivan parlamentarni vikend i izvanredno zasjedanje završili su, predvidljivo, odbijanjem predloženih zaključaka, čime je potvrđeno da Plenkovićeva vlada i dalje posjeduje većinu. HDZ i partneri su ustvrdili da je cijeli poduhvat bio besmislen te optužili predsjednika Milanovića kao predlagača da se svrstao na stranu oporbe, dok su opozicijski klubovi ocijenili da je većina koja podržava Vladu ponizila građane općenito, posebice službenike u pravosuđu
Probajmo ukratko 'raspakirati' o čemu se tu ustvari radi, bez emotivnog i moralnog etiketiranja, kakvo smo mogli vidjeti iz oporbenih klupa, ili pak nadmenosti, kakva zna resiti zastupnike većine.
Predsjedničke ovlasti
Kao prvo, jedna od središnjih uloga predstavničkih tijela jest da nadziru rad izvršne vlasti i raspravljaju o svemu za što njihovi članovi smatraju da je važno. Ako Sabor trenutno ne zasjeda, postoji mogućnost izvanredne sjednice na kojoj se mogu raspraviti razne teme i zakonski prijedlozi. Prema važećem saborskom Poslovniku, izvanredno zasjedanje mogu zahtijevati predsjednik, Vlada ili pak većina svih zastupnika (čitaj: parlamentarna većina). Također, predsjednik Sabora može sazvati izvanrednu sjednicu nakon pribavljenog mišljenja zastupničkih klubova.
Budući da parlamentarna većina nije htjela ili nije smatrala nužnim sazivanje izvanredne sjednice, oporbenim klubovima je kao jedini instrument preostala mogućnost slanja molbe predsjedniku da on zatraži sazivanje sjednice. Radi se o predsjedničkoj ovlasti koja je preostala iz vremena polupredsjedničkog sustava (prije 2000.). Naime, premda se nužno ne koriste ili tek rijetko koriste, predsjedničke ovlasti u ustavnoj arhitekturi i nisu tako beznačajne, jer Hrvatska nije čisti parlamentarni sustav (koji obično vežemo uz predsjednika biranog u parlamentu ili uz ustavno ograničenu monarhiju), već nešto što je profesor ustavnog prava Branko Smerdel u jednom radu iz 2015. godine nazvao 'četvrt-predsjedničkim sustavom'. Ne treba se posebno snebivati kada obnašatelji neke od grana vlasti u danom trenutku 'otkriju' neku ovlast koja je prije snivala zimski san. Naposljetku, i Ustavni sud je svojom odlukom o neustavnosti još uvijek važećeg Zakona o izbornim jedincima prepoznao poluge koje je ranije imao, ali ih nije koristio. Predsjednik Sabora kritizirao je činjenicu da Milanović nije došao usmeno obrazložiti predložene točke dnevnog reda, a premijer ga je optužio da je izašao iz neutralne pozicije šefa države. Međutim poslovničke odredbe ne propisuju fizički dolazak na sjednicu, već samo slanje pisanog obrazloženja, što je učinjeno. Predsjednik Republike doista često fungira kao vođa oporbe, no to možda više govori o razlikama u liderskim kapacitetima između njega i njegova nasljednika, a manje o tome kako obnaša svoju dužnost. Dapače, dobro je da se Milanović suzdržao od dolaska u Sabor, jer time je taman ostao u okvirima ovakvoga parlamentarnog sustava kakvog imamo.
Dosadašnje izvanredne sjednice
Sve do ovoga vikenda izvanredne sjednice održavale su se na prijedlog Vlade. U ovom sazivu, prije ovog vikenda, održane su tri izvanredne sjednice. Prva je bila početkom rujna 2020., a glavna tema bio joj je Zakon o obnovi nakon potresa, no sadržavala je i druge točke dnevnog reda. Druga je bila sredinom prosinca iste godine, a od točaka koje su tada raspravljane valja izdvojiti izvješće o konzultacijama o proglašenju gospodarskog pojasa na Jadranu. Treća je pak bila sredinom prosinca lanjske godine, a sadržavala je preko pedeset točaka o kojima se nije stiglo glasovati na redovnoj sjednici. Općenito, izvanredne sjednice više su se koristile kao 'dopunsko vrijeme' za redovne sjednice, a manje zbog nekih izvanrednih situacija koje bi potrebovale sazivanje sjednice izvan redovnog zasjedanja. U prethodnom sazivu (2016.-2020.) bila je samo jedna izvanredna sjednica, u srpnju 2019. godine, a ona je korištena za investituru novih ministara u Vladi. Arhivski podaci Sabora otkrivaju da su i prethodne vlade, primjerice Milanovićeva, po nekoliko puta tijekom četiri godine koristile izvanredne sjednice kako bi osigurale dodatnu minutažu za usvajanje velikog broja zakonskih akata.
Uspjeh ili neuspjeh?
Naposljetku, koji je epilog ove izvanredne sjednice? Parlamentarna većina (klubovi HDZ-a, HNS-a, HSLS-a, SDSS-a, klub nacionalnih manjina te Hrvoje Zekanović) smatra da je bila nepotrebna te je izglasala svoj zaključak koji kaže da Vlada već poduzima sve potrebno za funkcioniranje sudbene vlasti i stanja u HEP-u (plinska afera) te u istom dokumentu optužuje Milanovića za oporbeno djelovanje (može se pretpostavljati da mu ne bi mogli prigovoriti da je samoinicijativno sazvao sjednicu o nekom drugom pitanju, a ne na molbu oporbenih zastupničkih klubova, no to vjerojatno nikada nećemo saznati, jer nije odveć vjerojatno da do takvoga njegova zahtjeva dođe do kraja ovog saziva). Oporba je zaključila da je većina odbila uvažiti njihove argumente te da time izbjegava rješavanje pitanja štrajka u pravosuđu i rasvjetljavanje pitanja prodaje plina. Pri tome je optužila Vladu za ponižavanje štrajkaša.
Je li, dakle, ova sjednica u startu bila osuđena na neuspjeh ili je oporba samim njenim održavanjem postigla nešto? Kao prvo, što se tiče štrajka u pravosuđu, doista treba reći da njegovo trajanje ima ozbiljne posljedice po funkcioniranje sudbene grane vlasti te da rješenje treba biti pronađeno u idućim tjednima. Drugo, sasvim je prirodno da će sindikalne aktivnosti, pa prema tome i štrajkovi, biti intenzivnije u predizborno vrijeme, kada je moguće više dobiti od Vlade za pregovaračkim stolom. Također je prirodno da će opozicijske stranke u takvoj situaciji stati uz bok štrajkašima nasuprot Vladi. Pored toga, ne treba nas čuditi to što su koeficijenti u pravosuđu bili rezani za vrijeme 'mršavih krava' (Hrvatska se još oporavljala od velike recesije za vrijeme Milanovićeve vlade), a da su sada zahtjevi sindikata značajno porasli zbog povoljne gospodarske konjunkture, odnosno 'debelih krava'. Nadalje, pitanje HEP-a i cijene plina ozbiljno je pitanje koje svakako zaslužuje pozornost zastupnika. Oporbi ostaje na raspolaganju još jedan mehanizam, a to je traženje osnivanja istražnog povjerenstva o tom pitanju na redovnoj sjednici u rujnu. Naravno, to ne znači da će takav prijedlog i proći (kao što nije prošao ni onaj o povjerenstvu o Ini), no to još ne znači da bi takva inicijativa bila sasvim promašena. Također, oporba može predložiti interpelaciju o tom pitanju. Ponovno, ona neće rezultirati padom Vlade, no i dalje može imati svoju svrhu.
Naime uspjeh u parlamentarnom radu ne znači samo to da prijedlog koji 'guramo' prođe, već i to da neku temu stavimo na dnevni red, da građanima prezentiramo svoju poziciju i jasnu alternativu poziciji Vlade. Vrijeme će pokazati je li oporba ovog vikenda uspjela na ovim temama podići svoj rejting među biračima te nametnuti alternativne ideje i rješenja ili nije.
