Kada je NDH nazvao „govnarskom državom“ Hitler nije ni slutio da će, sedamdeset i neku godinu poslije, u nezavisnoj hrvatskoj državi, mjera za domoljublje, pravovjernost i vjerodostojnost biti i gaće saborskog zastupnika.
Nostalgija za ”govnarskom državom“, kroz veličanje i redefiniranje njenih simbola širi se poput kuge.
Atribut je posuđen od samog, glavom i brkom, Adolfa Hitlera, koji je, unatoč povremenim pozitivnim osvrtima, NDH vidio kao „dreckstaaten“ ili što su kolokvijalno preveli kao „govnarska država“.
Primjera ima na stotine i oni se, kako je vlast tolerantnija na te pojave, recipročno šire. Nema ih potrebe nabrajati, jer su se već toliko udomaćili da postaju „nova hrvatska praksa“.
Samo onaj tko ne želi ne može vidjeti namigivanje aktualne Vlade „inovatorima“ koji pod krinkom, tobože, žala za poginulim drugovima, slave upravo „dreckstaaten“.
O Predsjednici i njenom odnosu prema fašizmu ne vrijedi trošiti retke. Nitko valjda više i ne očekuje da će se ona ozbiljno osvrnuti na „Anne Frank“. Ili Jasenovac.
Ono što nas više može zabrinuti je licemjerno senzibiliziranje auditorija. Posebno od strane „lijepoočešljanog“. Koji retoričkim fintama pokušava zamagliti konkretno pozicioniranje. Mada je i on provaljen. I od jednih i od drugih.
Oporba šuti. SDP – stranka „demokratskih“ provjera, se bavi pitanjima članarine. Kao suštinskima za ovo vrijeme. Na Iblerovom se nije manje mislilo još od „mi mislimo ozbiljno“.
A upravo iz te energije, koja se, pred našim očima, „ovih dana“ akumulira, su uvijek kretale i produktivne i destruktivne društvene promjene.
Sve više se uhvatim da bacim oko na „one“ komentare ispod napisa. Posebno ako su teme aktualnopolitičkog „trenutka“.
Tek da osjetim temperaturu.
Ponekad upregnem i maštu. I mada ponešto znam o strukturi različiih tipova ličnosti ne mogu se čudom načuditi. Pa pokušavam zamišljati likove iza tih komentara, njihovu obitelj, dnevnu sobu, kolege s posla, stanje na računu, zdravstveni karton.
Puni zlobe, uvreda, omalovažavanja, mržnje, krvoločnosti. U redu, toga je, po malo, bilo uvijek. Ali, po malo. I najčešće pod pseudonimom.
Sada su bolesni „junaci“ krenuli saditi „cvjetove zla“ imenom i prezimenom. Svojim fejsbuk profilima. Bez straha, dakle, da bi im ta „zajebancija“ mogla naškoditi.
Divljaju u širokom luku. Ima ih čak i pod sportskim vijestima. I vremenskom prognozom. Kao „Jutros je bilo baš hladno u Rijeci – crveni na aparatima – biće opet krvavih gaća“.
Ako vlast pod hitno ne počne primjenjivati važeće zakonske i ustavne odredbe… neće se desiti ništa. Stvar još nije izmakla kontroli. Jer kontrole i nema.
Kada je NDH nazvao „govnarskom državom“ Hitler nije ni slutio da će, sedamdeset i neku godinu poslije, u nezavisnoj hrvatskoj državi, mjera za domoljublje, pravovjernost i vjerodostojnost biti i gaće saborskog zastupnika.
tacno
Nostalgija za ”govnarskom državom“, kroz veličanje i redefiniranje njenih simbola širi se poput kuge.
Atribut je posuđen od samog, glavom i brkom, Adolfa Hitlera, koji je, unatoč povremenim pozitivnim osvrtima, NDH vidio kao „dreckstaaten“ ili što su kolokvijalno preveli kao „govnarska država“.
Primjera ima na stotine i oni se, kako je vlast tolerantnija na te pojave, recipročno šire. Nema ih potrebe nabrajati, jer su se već toliko udomaćili da postaju „nova hrvatska praksa“.
Samo onaj tko ne želi ne može vidjeti namigivanje aktualne Vlade „inovatorima“ koji pod krinkom, tobože, žala za poginulim drugovima, slave upravo „dreckstaaten“.
O Predsjednici i njenom odnosu prema fašizmu ne vrijedi trošiti retke. Nitko valjda više i ne očekuje da će se ona ozbiljno osvrnuti na „Anne Frank“. Ili Jasenovac.
Ono što nas više može zabrinuti je licemjerno senzibiliziranje auditorija. Posebno od strane „lijepoočešljanog“. Koji retoričkim fintama pokušava zamagliti konkretno pozicioniranje. Mada je i on provaljen. I od jednih i od drugih.
Oporba šuti. SDP – stranka „demokratskih“ provjera, se bavi pitanjima članarine. Kao suštinskima za ovo vrijeme. Na Iblerovom se nije manje mislilo još od „mi mislimo ozbiljno“.
A upravo iz te energije, koja se, pred našim očima, „ovih dana“ akumulira, su uvijek kretale i produktivne i destruktivne društvene promjene.
Sve više se uhvatim da bacim oko na „one“ komentare ispod napisa. Posebno ako su teme aktualnopolitičkog „trenutka“.
Tek da osjetim temperaturu.
Ponekad upregnem i maštu. I mada ponešto znam o strukturi različiih tipova ličnosti ne mogu se čudom načuditi. Pa pokušavam zamišljati likove iza tih komentara, njihovu obitelj, dnevnu sobu, kolege s posla, stanje na računu, zdravstveni karton.
Puni zlobe, uvreda, omalovažavanja, mržnje, krvoločnosti. U redu, toga je, po malo, bilo uvijek. Ali, po malo. I najčešće pod pseudonimom.
Sada su bolesni „junaci“ krenuli saditi „cvjetove zla“ imenom i prezimenom. Svojim fejsbuk profilima. Bez straha, dakle, da bi im ta „zajebancija“ mogla naškoditi.
Divljaju u širokom luku. Ima ih čak i pod sportskim vijestima. I vremenskom prognozom. Kao „Jutros je bilo baš hladno u Rijeci – crveni na aparatima – biće opet krvavih gaća“.
Ako vlast pod hitno ne počne primjenjivati važeće zakonske i ustavne odredbe… neće se desiti ništa. Stvar još nije izmakla kontroli. Jer kontrole i nema.
Kada je NDH nazvao „govnarskom državom“ Hitler nije ni slutio da će, sedamdeset i neku godinu poslije, u nezavisnoj hrvatskoj državi, mjera za domoljublje, pravovjernost i vjerodostojnost biti i gaće saborskog zastupnika.
tacno
