Vladajući su pred koji mjesec već počeli s predizbornom kampanjom pa su skoro svi oni koji rade u državnim i javnim službama dobro razumjeli da je došao trenutak (stari Grci bi rekli: kairos) koji neće dugo trajati i u kojem treba izboriti veće plaće. Vlast je sklona poklanjanju kako bi prigodno postajala bolja nego što je, s nadom da će dobiti dodatne glasove na izborima, a različiti sindikati znaju da je ovo - sad ili nikad. Poslije izbora, završili oni ovako ili onako, nitko neće krenuti sa čašćenjem.
Zasluženo ili nezasluženo, pojedini sindikati postavljaju i ponajviše zahtjeve, a Vlada će ih teško moći odbiti. U višestoljetnoj tradiciji, to je valjda u našem mentalitetu, Hrvatska je često mjesto začudnog socijalnog mira.
Uz svu veliku samohvalu predsjednika Vlade, zbog visoke inflacije koja je krenula početkom 2022. godine i tek pomalo posustaje, povećane plaće u posljednjih godinu i pol dana nisu mogle inflaciju sustići, nego su realno pale. Dosadašnja nominalna povećanja su pojedena. Ako se hoće nešto poticajno učiniti pred izbore iduće godine, postotak rasta plaća treba biti značajniji.
Velik val nezadovoljstva i zahtjeva za povećanja plaća počeo je početkom travnja u Zagrebu i Splitu sa štrajkovima u Čistoći. Gradonačelnici Tomislav Tomašević i Ivica Puljak su te štrajkove dogovorom s radnicima dosta brzo suzbili. Nitko nije zaljubljen u smeće. Te jako važne, ali neugodne i teške, poslove odvoza smeća i čišćenja grada uglavnom nema tko raditi. Rade ih oni koji nemaju što drugo, prihvaćaju se toga sve više stranci bez kvalifikacija. Općenito, produktivnost rada sada nije neko mjerilo u Hrvatskoj, nego je mjerilo odljev ljudi i nedostatak radnika.
Na državnoj razini dugačku listu zahtjeva pred nesamostalnog ministra zdravstva Vilija Beroša podnijeli su Hrvatski liječnički sindikat i liječničke udruge. Kad je na sastanak ministra sa sindikatom i udrugama došao i premijer Plenković dogovoreni su viši platni koeficijenti, izmjene tzv. robovlasničkih ugovora za mlade liječnike, dogovoren je Zakon o radno-pravnom statusu liječnika. Pogotovo u demografski devastiranoj Hrvatskoj, zemlji s jednim od najstarijih stanovništva na svijetu, svaki liječnik vrijedi suhog zlata. Ali, oni odlaze iz Hrvatske i više nego građani drugih profesija jer su svugdje traženi i dobrodošli. Zato su liječnici u zahtjevima imali podršku građana. Liječnici su srce zdravstvenog sustava koji je inače ozbiljno uzdrman, ali uglavnom ne njihovom krivnjom. Liječnici dobivaju veće plaće, ali, sve do ponedjeljka, ne i medicinske sestre i drugo medicinsko osoblje. A u Hrvatskoj nedostaje više medicinskih sestara (navodno njih više od 4.000) nego liječnika. Nema liječenja bez njih.
Slično se dogodilo sa sucima te djelatnicima u sudstvu i državnom odvjetništvu. Suci nisu imali podršku javnosti, cinici su komentirali da je svejedno jesu li u štrajku ili „rade“. Poslije bijelog štrajka kojeg su poduzeli suci, Vlada im je povećala plaće, ali ih nije povećala i pravosudnom osoblju. Zato je nekoliko tisuća pravosudnih djelatnika krenulo u štrajk, tražeći povišicu od 400 eura. Ministarstvo pravosuđa je podnijelo prijavu da se štrajk proglasi nezakonitim, no Županijski sud u Zagrebu koji je o tome odlučivao dao je puno pravo svojim kolegama-službenicima, koji im pomažu u svakodnevnim sudskim poslovima, da štrajkaju. Iako - jedan od najboljih poznavatelja radnog prava u Hrvatskoj, profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta Viktor Gotovac, smatra da je i štrajk sudaca bio nezakonit i da je nezakonit i štrajk sudskih djelatnika. Sudovi danima ne rade jer nema zapisničara i ostalog osoblja.
Nakon sastanka s nekoliko sindikata, sve je pokušao utišati premijer Plenković, kao deus ex machina, objavom da će već od lipnja za 219.000 zaposlenika u državnim i javnim službama rasti plaće od 60 do 100 eura, pri čemu će najviše porasti onima s najmanjim plaćama, do 20 posto, a i regres od 300 eura primijenit će se na sve. Cijena je 430 milijuna eura godišnje. To je isplata privremenog dodataka na plaće za službenike u državnim i javnim službama, kojim će se premostiti razdoblje do donošenja novog zakona kojim bi se uredile plaće u svim državnim i javnim službama, a koji bi startao 1. siječnja 2024. godine.
Od 60 do 100 eura povišice kojom se trebaju zadovoljiti barem do Nove godine - to će za mnoge biti premalo. Plenković je ovime riješio problem medicinskih sestara i otklonio mogućnost štrajka prosvjetara na kraju školske godine. Ali pravosudni namještenici traže još po 300 eura. A bit će još nezadovoljstava i sindikalnih pritisaka, pa i pri kraju izrade tog zakona kojeg najavljuje Vlada. Vidjet ćemo što će se događati idućih dana i tjedana.
Da bi bili konkurentni i zadržali radnike, i brojne privatne tvrtke dizale su i dižu plaće i u posljednje vrijeme idu tako u najmanju ruku ukorak s državnim službama i javnim poduzećima.
U ranijim pregovorima s vlastima tzv. reprezentativni sindikati pokušali su za svoje članove rezervirati posebna materijalna prava u odnosu na one radnike koji nisu članovi sindikata, ili čak i jesu, ali su članovi tzv. nereprezentativnih sindikata. Veći regres i veće božićnice od „običnih“ radnika. I sindikati gube članstvo pa su njihova vodstva (a nekoliko istih lica gledamo već doslovce desetljećima) zaigrala na kartu radničke neravnopravnosti ne bi li, zbog razlike u regresu i božićnici, privukli kod sebe i one koji inače ne žele biti članovi sindikata.
Koliko znamo, bilo je i ranije sličnih prijedloga, ali sve do Plenkovićevog HDZ-a nijedna vlast nije prihvatila da ide na ruku nekim sindikalnim vodstvima. HDZ je u toj benevolentnosti očito vidio i vlastiti interes. Ali, svatko ima - barem na papiru - ustavno pravo ne biti član ničega i zbog toga ni u kom pogledu ne biti ni od koga diskriminiran i zakinut. Reagirao je Ustavni sud RH i donio odluku da su posebna materijalna prava samo za članove reprezentativnih sindikata neustavna.
Može se vjerovati Plenkoviću da vlast sada raspolaže sa značajnim novcem koji je prikupljen najvišim PDV-om na veliko povećanje cijena i inflaciju. Tu su i dosad nikad veći europski novci. Ali, do početka serije izbora još je godinu dana pa je za neko značajnije usklađivanje državnih i javnih plaća još i te kako prerano jer će do tada narod to zaboraviti. Prema tome, značajnije će povećanje vjerojatno ići s tim zakonom o plaćama u državnim i javnim službama, početkom iduće godine.
U nedavnoj super-bisernoj izjavi ministar regionalnog razvoja i fondova EU-a Šime Erlić zagazio je stopama bivše predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović pa je u Hrvatskom saboru rekao da „Hrvatsku do 2030. godine vidi uz bok najrazvijenijih, u samoj svjetskoj eliti. Među najrazvijenijim zemljama članicama EU-a, a samim time i među najrazvijenijim zemljama svijeta“.
Dakle - da uskoro postanemo zemlja europskih i svjetskih prvaka i plaće u sljedećoj godini dana treba poduplati!
