Velike svjetske tvornice, poput, na primjer Forda, vrlo rijetko mijenjaju logo i font kojim je ispisan naziv tvrtke. Kada to i čine, rezultati obično predstavljaju modernizaciju vizualnog identiteta i njegovo usklađivanje s aktualnim vremenom te redovito predstavljaju značajnu promjenu na bolje, pri čemu se izuzetno suptilno i stvarno jako malo toga mijenja kako se ne bi narušila prepoznatljivost i navike kupaca. Primjer možete vidjeti ovdje.
Brand ili po hrvatski brend koji je star gotovo kao i Ford, naš Đuro Đaković prošao je svojevrsni facelifting ili kako to kaže Lukić – „virtualno renoviranje“. Točnije, redizajnirane su web stranice. No, zajedno sa, po meni amaterskim, ne pretjerano uspjelim redizajnom netko se drznuo redizajnirati i logo Đure Đakovića koji se osim spojenih zrcaljenih slova „Đ“ sastoji i od teksta Đuro Đaković ispisanim specifičnim tipom slova. Dizajner weba je promijenio upravo taj karakteristični, prepoznatljivi font, ne nudeći ništa kvalitetno zauzvrat, tek nekakav blijedi i bezlični font. Ukloniti nešto povijesno prepoznatljivo, a ne ponuditi kvalitetnu alternativu, postupak je svojstven mnogim čuvenim povijesnim barbarima.
Drugi problem vezan uz web je sama adresa. Zbog orijentacije ka vanjskom tržištu, u potpunosti je logična adresa koja završava s dot com, ali potpuno je nejasno kako jedna od najvećih hrvatskih tvrtki nema i adresu s dot hr tj. s nastavkom „.hr“. Čuđenje je tim veće što je takva adresa – besplatna.
Kako Lukić, također, s pravom ukazuje na stapanje, odnosno jednakovrijednost virtualnog, računalnog i realnog na današnjem tržištu, tako i ovaj šlamperaj na Đurinim web stranicama možemo korelirati sa sprdačinom koju nova uprava naziva: „ekipiranje“. Pokupiti sve one koji su bar 5 minuta bili direktori u nekoj tvrtki u Brodu, bez da dotični imaju ikakve konkretne rezultate i bez ikakvog iskustva u područjima nove odgovornosti te zvati to ekipiranjem, mogu samo oni koji nemaju niti kapacitet niti dobre namjere za priželjkivani Đurin revival.
Đurin logo nije mijenjan nekoliko desetljeća. Na žalost, u nedavno izdanoj monografiji ni spomena o autoru ovog čuvenog loga. Bar ga ja nisam uspio pronaći. U svakom slučaju, morao je biti značajnije istaknut, ali su i autori monografije, ometeni veličanjem svoga šlampavog ega i bezveznjaka koji nemaju veze s razvojem ĐĐ-a, na to zaboravili. Kroz blijedo sjećanje probija se ime čuvenog brodskog slikara Dinka Perka, ali nisam siguran. Molio bih da se oglase čitatelji koji zasigurno znaju taj podatak.
from sb underground
