Pogledate li slike s posjeta stručnog povjerenstva Slavonskom Brodu 2012. godine, bit će vam kristalno jasno kako je grad Slavonski Brod 2009. godine dobio nagradu „Zeleni cvijet“ za najbolje uređen turistički grad kontinentalne Hrvatske. Ako ste pomislili da su povjerenstvo sačinjavali Steve Wonder i Ray Charles, varate se. Baš bi oni zbog nadprosječne nevizualne percepcije, vozeći se u autu po neravnim brodskim ulicama ili hodajući brodskim ispucalim pločnicima, nepogrešivo ocijenili kako se nalaze u zapuštenoj kasabi, a ne u nekom tobožnjem biseru kontinentalnog turizma.
Dakle, u što su to gledali članovi stručnog povjerenstva, kada gradu koji je najobičniji svinjac pomaknete li se tek desetak metara od strogog centra, dodjeljuju nagradu za uređenje? Gledali su u ono što su im domaćini lukavo naumili pokazati, a što u stvari ima jako malo veze sa samim gradom i njegovim urbanim karakteristikama. Vidimo da ih vozaju splavi po Savi i vodaju po Poloju. I dok solidno uređeno Korzo sa nekoliko spornih objekata (hotel Park, Vesna …), zadovoljavajuće uređen kej, te sportski trg na Vijušu još mogu dobiti prolaznu ocjenu, sve ostalo su katastrofalni primjeri urbanističke devastacije i zapuštenog, neodržavanog grada. Ilustrirajmo to s nekoliko primjera.
Gradske prometnice – gotovo bez iznimke, gradske prometnice su u katastrofalnom stanju. Loša građevinska priprema uzrokuje da su nedavno izgrađene ili rekonstruirane prometnice grbave, neravne, često nepravilnog nagiba i neprimjerenih dimenzija. Mjesta za automobile je malo, a da o prostoru za bicikliste i biciklističke staze i ne govorimo. Osim toga su izuzetno prljave i slabo održavane, pune šute, sitnog šljunka, zemlje, stakla i otpadaka. Ukoliko su pod njima rađeni radovi na podzemnim instalacijama struje, telekomunikacija, plina, vode, kanalizacije ili nečeg drugog, površina prometnica ili ne biva sanirana ili je sanirana na način da su zakrpe znatno iznad ili ispod razine ostatka gazne površine. Na taj način nastaju udarne neravnine koje razaraju prometala. Noću su prometnice čak i u centru slabo ili nikako osvijetljene, posebno na redovito nelogičnim mjestima na kojima su postavljeni pješački prijelazi. Posebno bih ukazao na dva bisera: u Osječkoj kod Piterije i od CCC ka Halajku pješački prijelazi su postavljeni na apexu (vrhu) zavoja. To je vjerojatno najgluplje i najgore mjesto na kojemu možete postaviti pješački prijelaz. Prijelaz u Osječkoj nakon pruge ili u Zrinskoj kod RK Vatrenka su u mrklom mraku, potpuno neosvijetljeni. Pješaci iz mraka izranjaju poput duhova. Jesu li svi novci potrošeni na tržnicu, bazene i stanove pa u proračunu nije ništa ostalo za bar minimalno osvjetljavanje prometnica i naših ulica. Srećom, povjerenstvo je vjerojatno pregledalo grad samo danju, jer bi za noćni obilazak vjerojatno dobili baklje. Eto dobre ideje koja se fino slaže uz samostan i tvrđavu – ponudite turistima noćni obilazak sa bakljama.
Totalna nebriga i prijetvorništvo ogledaju se u jednoj krajnje kratkoj prometnici ili puteljku, kojeg svakodnevno koriste stotine, ako ne i tisuće naših sugrađana, a po pričama glavešina TZ i poneki od tisuća turista koji svakodnevno posjećuju ovaj naš turistički biser. Radi se o kratkoj cestici koja vodi od ulaza iza OŠ Hugo Badalić pa do parkirališta iza Doma zdravlja na Plavom polju. Tih pedesetak, sto metara ceste je rupa na rupi, pa iako ni samo parkiralište nije baš najudobnije za vožnju, spomenuti prilazni dio je stvoren za razoriti vozilo. Samo nekoliko metara udaljen od reprezentativnog turističkog objekta, naše tvrđave perjanice, zajedno sa divljim smetlištima i odlagalištem građevinskog materijala, na neki način djeluje i kao spomenik srušenoj dvorani na Klasijama.
Dakle, brodske prometnice su zapuštene, nesigurne i prljave. Mogao bih to potkrijepiti s još tisuću primjera sličnim ovima koje sam naveo, ali postavljam sebi i vama pitanje: „Čemu?“ Kaže naš urednik da treba govoriti, treba ponavljati, treba ukazivati, naglašavati i podvlačiti, ali doista ne vidim puno smisla u pisanju ovakvih ili sličnih tekstova. Ne pročitate li ovaj tekst, neću vam zamjeriti. Previše je priče, ponavljamo se, a pomaka nema. Dakle, treba razmotriti nove pravce djelovanja ukoliko takvi postoje.
No, istina o Brodu je vrlo kratka i jasna te stane u jednu jedinu rečenicu:
Zanemarimo li čak ratne i kriminalne devedesete, oni koji su vodili ovaj grad u novom mileniju nisu napravili ama baš ništa dobroga: Brod je gospodarstveno razorena, urbanistički i urbano devastirana, kulturno degradirana kasaba.
Sve ostalo što napišemo ili kažemo je suvišno, već viđeno, već slušano, već čitano, dosadno i predvidivo, a onaj tko traži neke posebne argumente ili je slijep ili glup.
from sb underground
