Nakon što su Vučić i Srpska napredna stranka odlučili da se promotivnom šetnjom po Srbiji suprotstave opozicijskim prosvjedima na kojima se traži njihova smjena, sve je izvjesnije da će se dvije šetajuće Srbije morati suočiti na prijevremenim izborima
Nakon pobunjenih građana i opozicije koji već dva mjeseca jednom tjedno buntovno šetaju Beogradom i ulicama u još pedesetak srpskih gradova, i predsjednik Aleksandar Vučić objavio je da će od konca ovoga tjedna početi i on šetati Srbijom. Vučić je najavio da će zajedno s članovima Vlade Srbije u kampanji koju je nazvao ‘Budućnost Srbije’ obići svih 29 srpskih regija i u njima preko 100 općina i gradova ‘kako bi građanima predstavili postignute rezultate, kakvi su daljnji planovi i da čuje njihove primjedbe’. Zasad nije otkrio hoće li se i njegovi susreti s građanima događati na ulicama i trgovima diljem Srbije, ali očito je da će svojom šetnjom dati priliku simpatizerima srpskih naprednjaka da masovno demonstriraju podršku svojem predsjedniku i vladi.
‘Naš slogan je ‘Budućnost Srbije’. Smatramo da smo promenili izgled zemlje. Stvari nisu idealne, nikada neće ni biti, ali smo mnogo toga dobro učinili, a možemo i hoćemo još napornije da radimo’, precizirao je Vučić, dodavši da se priča o budućnosti odnosi na nove tvornice, izgradnju stanova za vojsku i policiju, prosvjetare, mlade bračne parove… Vučić je pritom uvjeren da njegova vlast nema problema s ekonomskim razvojem zemlje, a najveći joj je problem stabilnost u regiji u aktualnim globalnim okolnostima, a ‘naročito kad imamo neriješene odnose s Prištinom’.
Udicu koju je bacio Vučić, prvi su zagrizli lideri neofašističkog pokreta Dveri, koji se kao jedan od osnivača priključio opozicijskom Savezu za Srbiju i masovnim građansko-opozicijskim prosvjedima. Politički savjet Dveri oglasio se saopćenjem u kojem poziva ‘sve predstavnike patriotske javnosti Srbije kojima je stalo do budućnosti zemlje da se pridruže tom narodnom ustavobraniteljskom pokretu koji prosvjeduje svakoga tjedna u više od 50 gradova Srbije’.
Nakon što su sve građansko-opozicijske prosvjednike promovirali u ‘pripadnike ustavnobraniteljskog pokreta’, lideri Dveri pozvali su ih da ‘ne priznaju nijednu odluku autokratske vlasti, kako u vanjskoj, tako i u unutarnjoj politici’, a posebno se to odnosi na ‘antiustavne tzv. ‘Briselske sporazume’ i tajne pregovore koji vode ka odricanju od Kosova’. Usto su pozvali sve opozicijske zastupnike da bojkotiraju ‘karikaturalne sednice Vučićeve skupštine, tako što će ostati uz svoje birače, sudjelovati u radu paralelnog otvorenog parlamenta, otvoriti vrata Skupštine Srbije za narod i njegove potrebe i krenuti širom naše zemlje da razgovaraju sa građanima’.
Tek će se vidjeti kako će na poziv Dveri reagirati ostale članice Saveza za Srbija i druge opozicijske stranke, ali i nestranački organizatori građanskog dijela prosvjeda. Kako su, međutim, Dragan Đilas i Vuk Jeremić, također kao lideri SzS-a, najavili da će ovoga tjedna otputovati na konzultacije u Bruxelles da bi internacionalizirali svoje političke ciljeve i aktivnosti, već sada je jasno da će se morati potruditi kako bi objasnili da li doista odustaju od Briselskog sporazuma i što nude kao zamjenu u pregovorima o normalizaciji odnosa s Prištinom. Savez za Srbiju već tjednima najavljuje da će uskoro objaviti svoj ‘Ugovor s narodom’ u kojemu će objelodaniti alternativnu političku platformu i ponuditi je prosvjednicima koji traže smjenu Vučićeve vlasti, pa iskakanje Dveri može biti i poruka pod kojim uvjetima će članovi i simpatizeri tog pokreta i dalje sudjelovati u prosvjednom rušenju vlasti.
I dok Đilas i Jeremić idu na ‘konzultacije’ u sjedište Europske unije, lider Dveri Boško Obradović ovih se dana pohvalio boravkom u Rusiji gdje se ‘konzultirao’ s ruskim nacionalističkim zastupnicima i bajkerima iz ‘Noćnih vukova’, a navodno i s ruskim inoministrom Sergejem Lavrovim. Moglo bi se reći da SzS kopira Vučićevu politiku koja je kao svoj prioritet proglasila članstvo Srbije u EU, ali i dobre odnose s Rusijom. No proglašavanjem Briselskog sporazuma neustavnim i pogubnim za nacionalne interese, Dveri su od SzS-a zatražili da okrene leđa Europskoj uniji jer su Briselski sporazum i pregovori o normalizaciji odnosa s Prištinom uvjet bez kojeg Srbija ne može u članstvo Unije. Pritom to zahtijevaju u trenutku kad Europska komisija, ali i srpske vlasti, traže od kosovskih vlasti da se vrate dijalogu u okviru Briselskog sporazuma i odustanu od dodatnih carina na srpsku robu i najnovije odluke o nacionalizaciji rudarsko-topioničarskog kombinata Trepča, čiji je sjeverni dio u vlasništvu srpske vlade i nekolicine poduzeća, a u kojemu radi oko 3000 kosovskih Srba.
I kao što Europska unija traži od kosovskih vlasti i političara da poštuju Briselski i druge sporazuma koje su s njom dogovorili i ugovorili, nije teško pretpostaviti da će u Bruxellesu i liderima SzS-a Đilasu i Jeremiću poručiti da se sve promjene koje će se u Srbiji događati moraju dogoditi u okviru pristupnih pregovara i kriterija i mjerila koje Srbija mora ispuniti u svih 35 pregovaračkih poglavlja. Predsjednik Vučić i Vlada Srbije s manje ili više uspjeha guraju pregovarački proces i odavno ne dvoje da im je njihov sadržaj propisan i zadan. S druge strane, Savez za Srbiju tek će u svom ‘Ugovoru s narodom’ otkriti je li spreman isto učiniti, pa ako i potvrdi svoju privrženost pristupnim pregovorima s EU, tek nakon toga će vidjeti hoće li ih u tome podržati i sve raznorodne skupine prosvjednika koji sada masovno sudjeluju u građansko-opozicijskim prosvjedima tražeći smjenu Vučićeve vlasti.
Bivši srpski predsjednik Boris Tadić, koji je podržao prosvjede i sudjeluje u njima, iako se nije pridružio SzS-u, u nekoliko intervjua koje je tim povodom davao proteklih tjedana hvalio se kako je za razliku od Vučića odbio potpisati Briselski sporazum. Učinio je to unatoč tome što je i Angela Merkel doletjela u Beograd vjerujući da će ga potpisati nakon razgovora s njom. Tadić je i danas uvjeren da mu je zbog toga EU okrenula leđa i podržala naprednjake i njihovog predsjedničkog kandidata, što je onda navodno i presudilo da prvo pobjede na predsjedničkim, a potom i na parlamentarnim izborima i da od tada uzastopno pobjeđuju na svim izborima i čvrsto drže vlast u svojim rukama. Simptomatično je da Tadić kad o tome priča ne preporučuje aktualnim liderima opozicije da ne učine istu grešku, nego kao da ih hrabri da i oni krenu njegovim stopama.
I bez Tadićeva nostalgičnog sjećanja na dane slave i ponosa, jasno je da i lider Dveri Boško Obradović gori od želje da pokaže srednji prst Uniji, nudeći se pritom da bude srpski Juan Guaido koji će na uličnim prosvjedima, osnivanjem paralelnog parlamenta i mimo izbora srušiti diktatora. No sada nakon što su Vučić i Srpska napredna stranka odlučili da se svojom šetnjom po Srbiji suprotstave građansko-opozicijskoj šetnji na kojoj se traži njihova smjena, sve je izvjesnije da će se dvije šetajuće Srbije morati suočiti na prijevremenim izborima. Uostalom, EU je i Nicolasu Maduru ponudila izvanredne izbore kao rješenje za političke podjele i sukobe u Venezueli, pa nema razloga da isto ne učini ni podijeljenoj šetajućoj Srbiji. Pogotovo zato što i Vučić i njegovi naprednjaci nude opoziciji i prosvjednicima prijevremene izbore kao rješenje za sve što ih muči u Srbiji, a pogotovo za probleme koje imaju s njihovom vlašću. Zauzvrat najviše što SzS i prosvjednici mogu očekivati kao podršku iz EU je zahtjev da Vučićeva vlast mora izbore provesti sukladno standardima definiranim u pregovaračkim poglavljima o pristupanju u EU.
portalnovosti
Nakon pobunjenih građana i opozicije koji već dva mjeseca jednom tjedno buntovno šetaju Beogradom i ulicama u još pedesetak srpskih gradova, i predsjednik Aleksandar Vučić objavio je da će od konca ovoga tjedna početi i on šetati Srbijom. Vučić je najavio da će zajedno s članovima Vlade Srbije u kampanji koju je nazvao ‘Budućnost Srbije’ obići svih 29 srpskih regija i u njima preko 100 općina i gradova ‘kako bi građanima predstavili postignute rezultate, kakvi su daljnji planovi i da čuje njihove primjedbe’. Zasad nije otkrio hoće li se i njegovi susreti s građanima događati na ulicama i trgovima diljem Srbije, ali očito je da će svojom šetnjom dati priliku simpatizerima srpskih naprednjaka da masovno demonstriraju podršku svojem predsjedniku i vladi.
‘Naš slogan je ‘Budućnost Srbije’. Smatramo da smo promenili izgled zemlje. Stvari nisu idealne, nikada neće ni biti, ali smo mnogo toga dobro učinili, a možemo i hoćemo još napornije da radimo’, precizirao je Vučić, dodavši da se priča o budućnosti odnosi na nove tvornice, izgradnju stanova za vojsku i policiju, prosvjetare, mlade bračne parove… Vučić je pritom uvjeren da njegova vlast nema problema s ekonomskim razvojem zemlje, a najveći joj je problem stabilnost u regiji u aktualnim globalnim okolnostima, a ‘naročito kad imamo neriješene odnose s Prištinom’.
Udicu koju je bacio Vučić, prvi su zagrizli lideri neofašističkog pokreta Dveri, koji se kao jedan od osnivača priključio opozicijskom Savezu za Srbiju i masovnim građansko-opozicijskim prosvjedima. Politički savjet Dveri oglasio se saopćenjem u kojem poziva ‘sve predstavnike patriotske javnosti Srbije kojima je stalo do budućnosti zemlje da se pridruže tom narodnom ustavobraniteljskom pokretu koji prosvjeduje svakoga tjedna u više od 50 gradova Srbije’.
Nakon što su sve građansko-opozicijske prosvjednike promovirali u ‘pripadnike ustavnobraniteljskog pokreta’, lideri Dveri pozvali su ih da ‘ne priznaju nijednu odluku autokratske vlasti, kako u vanjskoj, tako i u unutarnjoj politici’, a posebno se to odnosi na ‘antiustavne tzv. ‘Briselske sporazume’ i tajne pregovore koji vode ka odricanju od Kosova’. Usto su pozvali sve opozicijske zastupnike da bojkotiraju ‘karikaturalne sednice Vučićeve skupštine, tako što će ostati uz svoje birače, sudjelovati u radu paralelnog otvorenog parlamenta, otvoriti vrata Skupštine Srbije za narod i njegove potrebe i krenuti širom naše zemlje da razgovaraju sa građanima’.
Tek će se vidjeti kako će na poziv Dveri reagirati ostale članice Saveza za Srbija i druge opozicijske stranke, ali i nestranački organizatori građanskog dijela prosvjeda. Kako su, međutim, Dragan Đilas i Vuk Jeremić, također kao lideri SzS-a, najavili da će ovoga tjedna otputovati na konzultacije u Bruxelles da bi internacionalizirali svoje političke ciljeve i aktivnosti, već sada je jasno da će se morati potruditi kako bi objasnili da li doista odustaju od Briselskog sporazuma i što nude kao zamjenu u pregovorima o normalizaciji odnosa s Prištinom. Savez za Srbiju već tjednima najavljuje da će uskoro objaviti svoj ‘Ugovor s narodom’ u kojemu će objelodaniti alternativnu političku platformu i ponuditi je prosvjednicima koji traže smjenu Vučićeve vlasti, pa iskakanje Dveri može biti i poruka pod kojim uvjetima će članovi i simpatizeri tog pokreta i dalje sudjelovati u prosvjednom rušenju vlasti.
I dok Đilas i Jeremić idu na ‘konzultacije’ u sjedište Europske unije, lider Dveri Boško Obradović ovih se dana pohvalio boravkom u Rusiji gdje se ‘konzultirao’ s ruskim nacionalističkim zastupnicima i bajkerima iz ‘Noćnih vukova’, a navodno i s ruskim inoministrom Sergejem Lavrovim. Moglo bi se reći da SzS kopira Vučićevu politiku koja je kao svoj prioritet proglasila članstvo Srbije u EU, ali i dobre odnose s Rusijom. No proglašavanjem Briselskog sporazuma neustavnim i pogubnim za nacionalne interese, Dveri su od SzS-a zatražili da okrene leđa Europskoj uniji jer su Briselski sporazum i pregovori o normalizaciji odnosa s Prištinom uvjet bez kojeg Srbija ne može u članstvo Unije. Pritom to zahtijevaju u trenutku kad Europska komisija, ali i srpske vlasti, traže od kosovskih vlasti da se vrate dijalogu u okviru Briselskog sporazuma i odustanu od dodatnih carina na srpsku robu i najnovije odluke o nacionalizaciji rudarsko-topioničarskog kombinata Trepča, čiji je sjeverni dio u vlasništvu srpske vlade i nekolicine poduzeća, a u kojemu radi oko 3000 kosovskih Srba.
I kao što Europska unija traži od kosovskih vlasti i političara da poštuju Briselski i druge sporazuma koje su s njom dogovorili i ugovorili, nije teško pretpostaviti da će u Bruxellesu i liderima SzS-a Đilasu i Jeremiću poručiti da se sve promjene koje će se u Srbiji događati moraju dogoditi u okviru pristupnih pregovara i kriterija i mjerila koje Srbija mora ispuniti u svih 35 pregovaračkih poglavlja. Predsjednik Vučić i Vlada Srbije s manje ili više uspjeha guraju pregovarački proces i odavno ne dvoje da im je njihov sadržaj propisan i zadan. S druge strane, Savez za Srbiju tek će u svom ‘Ugovoru s narodom’ otkriti je li spreman isto učiniti, pa ako i potvrdi svoju privrženost pristupnim pregovorima s EU, tek nakon toga će vidjeti hoće li ih u tome podržati i sve raznorodne skupine prosvjednika koji sada masovno sudjeluju u građansko-opozicijskim prosvjedima tražeći smjenu Vučićeve vlasti.
Bivši srpski predsjednik Boris Tadić, koji je podržao prosvjede i sudjeluje u njima, iako se nije pridružio SzS-u, u nekoliko intervjua koje je tim povodom davao proteklih tjedana hvalio se kako je za razliku od Vučića odbio potpisati Briselski sporazum. Učinio je to unatoč tome što je i Angela Merkel doletjela u Beograd vjerujući da će ga potpisati nakon razgovora s njom. Tadić je i danas uvjeren da mu je zbog toga EU okrenula leđa i podržala naprednjake i njihovog predsjedničkog kandidata, što je onda navodno i presudilo da prvo pobjede na predsjedničkim, a potom i na parlamentarnim izborima i da od tada uzastopno pobjeđuju na svim izborima i čvrsto drže vlast u svojim rukama. Simptomatično je da Tadić kad o tome priča ne preporučuje aktualnim liderima opozicije da ne učine istu grešku, nego kao da ih hrabri da i oni krenu njegovim stopama.
I bez Tadićeva nostalgičnog sjećanja na dane slave i ponosa, jasno je da i lider Dveri Boško Obradović gori od želje da pokaže srednji prst Uniji, nudeći se pritom da bude srpski Juan Guaido koji će na uličnim prosvjedima, osnivanjem paralelnog parlamenta i mimo izbora srušiti diktatora. No sada nakon što su Vučić i Srpska napredna stranka odlučili da se svojom šetnjom po Srbiji suprotstave građansko-opozicijskoj šetnji na kojoj se traži njihova smjena, sve je izvjesnije da će se dvije šetajuće Srbije morati suočiti na prijevremenim izborima. Uostalom, EU je i Nicolasu Maduru ponudila izvanredne izbore kao rješenje za političke podjele i sukobe u Venezueli, pa nema razloga da isto ne učini ni podijeljenoj šetajućoj Srbiji. Pogotovo zato što i Vučić i njegovi naprednjaci nude opoziciji i prosvjednicima prijevremene izbore kao rješenje za sve što ih muči u Srbiji, a pogotovo za probleme koje imaju s njihovom vlašću. Zauzvrat najviše što SzS i prosvjednici mogu očekivati kao podršku iz EU je zahtjev da Vučićeva vlast mora izbore provesti sukladno standardima definiranim u pregovaračkim poglavljima o pristupanju u EU.
portalnovosti
