Već neko vrijeme dvije sirote zgrade (o Stadionu pored Save ovaj put nećemo!) istog vlasnika zaokupljaju pažnju Brođana: Restoran „Brođanka“ i Hotel „Park“. Obje su napuštene, izvan kontrole profesionalnih uljepšivača grada, precrtane na popisu turističkih djelatnika koji mapiraju grad s oznakama povoljnih turističkih destinacija. Obje izazivaju javnu sablazan i stručnjaka prostornog planiranja i generalista čija je promatračka pažnja usmjerena na (raz)otkrivanje onih urbanih detalja koji učvršćuju razvojne obrasce funkcionalnog sklada između dizajna i komunalne svrhe, ali kritički primjećujemo i sve ono što egzistira kao sukob komponenti gradskog prostora, pruzrokovan nemarom, odsutvom razboritosti odgovornih i obesmišljavanjem ideje grada kao privlačne podloge za živu mrežu ljudskih odnosa.
Brođanka je jedan od rijetkih ugostiteljskih objekata, smješten na možda najatraktivnijoj slavonskobrodskoj lokaciji, a da je poslovno propao. Kultno mjesto okupljanja i uživanja u blagodatima dokolice uz samu Savu, zjapi prazno kao dokaz da se ugostiteljstvom treba znati baviti. Nije to čaša hladne poduzetničke vode!
Hotel „Park“ je devastirani objekt u samom središtu grada i možda najveći hrvatski urbani štakornjak. A nekada je bio živi statusni simbol Broda, orijentacijski punkt u šetnji gradskim ulicama, nezaobilazna postaja i za otmjene goste, ali i za jutarne cugere koji su u „Park“ dolazili tekućim klinom izbiti sinošnji klin prekomjernog nalijevanja.
O čemu god da je riječ, što god vlasnik hotela, napisao sam to već negdje, s njim nakanjuje, mora znati da je hotel pod zaštitom Ministarstva kulture odnosno treba znati se obnavljanje hotela mora temeljiti na Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Drugim riječima hotel je zaštićeni spomenik kulture.
O privatnom je vlasništvu riječ, pa je možda uzaludno pitanje – a što sa siroticama ima Grad? Možda ipak ima ako se postavi pitanje KADA vlasnik sa zgradom nešto nakanjuje odnosno do kada će se Brođani ponositi sa svojim štakornjakom?
