Džinovi i patuljci

Nakon što HDZ prošlog petka nije uspio okupiti dvotrećinsku većinu u Saboru za Vladinu odluku o sudjelovanju Hrvatske u vojnoj misiji Europske unije (EUMAM) koja se sastoji u obuci ukrajinskih vojnika na teritoriju članica EU-a, trebao im je 101 glas a imali su 97, iz viđenijih lica vladajuće stranke prokuljala je nefiltrirana i, naravno, neiskrena srdžba, odnosno oponašanje srdžbe čiji je smisao u pokušaju da se politički poraz u parlamentu pretvori u moralni trijumf na otvorenoj sceni. Andrej Plenković i njegova družina uložili su enormni napor da propast svoje nakane o moralnoj iznudi kao obliku nametanja političke samovolje, da propast te nakane, dakle, prikažu Pirovom pobjedom zla nad dobrim. Evo u nastavku nekoliko odabranih izljeva HDZ-ovih glavešina i doglavešina suočenih s činjenicom da im nije prošlo ono što je dosad uvijek prolazilo, naime, da se gotovo svima u političkoj areni slome koljena kad HDZ zamaše optužbom o suparničkom manjku ljubavi prema Hrvatskoj, s tim da je Hrvatska sad privremeno ustupila mjesto napadnutoj Ukrajini.

Najbolje da sami oni koji su glasali protiv objasne zašto su to činili, jer mnogi su svoju političku karijeru gradili upravo na suverenitetu, na žrtvama, na agresiji... Doista vjerujem da su na oporbu u Saboru utjecali Moskva i Putin – rekao je Banožić

Andrej Plenković, predsjednik Vlade i HDZ-a: "U ovom konkretnom slučaju vidjeli smo manifestaciju politiziranja, rekao bih provincijalizma, potpune neupućenosti u ključne globalne, sigurnosne i političke teme, koji će na mali način, ne mnogo, jer smo mi osnažili međunarodni položaj Hrvatske, ipak naštetiti našem međunarodnom kredibilitetu, a to se nije smjelo dogoditi. Ovaj današnji događaj je velika razdjelnica u političkom životu Hrvatske koja dijeli ozbiljne, odgovorne, one koje štite nacionalne interese, a tu ubrajam parlamentarnu većinu i ovih 20 dodatnih zastupnika, od političkih patuljaka i kukavica koji nisu bili u stanju donijeti pravu odluku. Potrudit ćemo se da ih ta stigma prati i da hrvatski građani i hrvatski narod dobro znaju kako su nas onemogućili da budemo na razini odgovornosti države za koju se mi svakim danom trudimo da bude odgovorna članica međunarodne zajednice."

Davor Božinović, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova: "To je, prije svega, neuspjeh onih koji nisu glasali za tu odluku, jer se na toj odluci testira gdje je Hrvatska, je li na strani demokracije ili je na strani onih koji nisu zadovoljni činjenicom da je Europa pokazala visoku razinu jedinstva u ovoj agresiji Rusije na Ukrajinu. Tu se puno toga testiralo. Mislim da je ovo test koji naša opozicija nije prošla. Mogu oni pričati što hoće, oni su glasali protiv demokracije, protiv obrane demokracije, protiv Hrvatske kao aktivnog čimbenika u demokratskim procesima u Europi. Na takvom jednom pitanju pokazati toliko političko sljepilo i nerazumijevanje procesa... Bojkotirali su demokraciju."

Gordan Jandroković, predsjednik Sabora: "Oni koji su bili protiv odluke da se pomogne Ukrajini pokazali su politički amaterizam, ali su pokazali i ljudske slabosti, neetičnost, neljudskost. Ovdje smo mi danas trebali pokazati kao Hrvatski sabor da podržavamo pravednu borbu ukrajinskog naroda za slobodu i neovisnost. To zastupnici koji su bili protiv te odluke nisu pokazali. Ostat će im povijesna ljaga i neka s njom žive."

Tomo Medved, potpredsjednik Vlade: "Zastupnici koji nisu iskoristili ovaj moment nemaju više mogućnosti popravnog i imat će priliku preispitivati svoju odluku, a vjerujem da će i njihovi glasači prepoznati stupanj neodgovornosti u svjetlu državničkog pristupa. Jer Hrvatska, kao punopravna članica NATO-a i EU-a, ima niz pogodnosti, ali i obveze."

Mario Banožić, ministar obrane: "Najbolje da sami oni koji su glasali protiv, objasne zašto su to činili, jer mnogi su svoju političku karijeru gradili upravo na suverenitetu, na žrtvama, na agresiji. Neka objasne zašto danas, kad je trebalo stati na pravu stranu povijesti, pomoći narodu koji je unesrećen, oni su to odbili, izvlačeći se na nekakve priče o tome da je postojao nekakav sukob između unutarnje politike, što nije. Doista vjerujem da su na oporbu u Saboru utjecali Moskva i Putin."

Mario Banožić za vrijeme rasprave u Saboru (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih poslova: "Rezultat glasanja u Saboru pokazatelj je da su saborski zastupnici moralni patuljci i političke kukavice. To je petokolonaški sindrom. Izdana su moralna načela, ali i hrvatski nacionalni interes. Hrvatska participacija je izuzetno važna u ovom trenutku. Ukrajina je bila među prvim državama koje su priznale Hrvatsku."

Branko Bačić, predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a u Saboru: "Danas su zastupnici iskazali stav o žrtvi Ukrajine i ukrajinskog naroda, ali i o Rusiji i njezinoj agresiji na međunarodno pravo i međunarodni poredak, i o slobodi jednog naroda. Znam da su oči Ukrajine danas bile uprte u Sabor i citiram Martina Luthera Kinga: 'Nećemo pamtiti riječi svojih neprijatelja nego šutnju svojih prijatelja.' To je najbolja poruka onima koji su danas šutjeli."

Miljenko Filipović, umirovljeni general-bojnik i predsjednik HDZ-ove Zajednice branitelja "Gojko Šušak": "Ne mogu nikako shvatiti ljude koji su u velikosrpskoj agresiji prošli goleme patnje i strahote, a danas odbijaju pomoći prijateljskom ukrajinskom narodu – koji je i sam žrtva svirepe agresije. Nemaju ni trunke suosjećanja, solidarnosti i humanosti. Ne mogu shvatiti da je najglasniji protiv potpore Ukrajini baš gradonačelnik Vukovara, simbola hrvatske žrtve i stradanja u Domovinskom ratu. Za Penavu Mariupolj očito nije žrtva, za Penavu očito ruska invazija nije agresija. Sada mu smetaju ukrajinski branitelji, ali mu više ne smetaju ni Lex Perković ni Milanović, ni njegov noćni prepad s ćirilicom ni njegove donedavne tvrdnje da su u Domovinski rat išli samo siromašni i glupi. Ne smeta to više ni hrvatskim braniteljima Željku, Miri, Stipi... Bili su heroji, a postali su poslušnici toga istog Milanovića, kojeg bespogovorno slijede u rusofilskoj i antieuropskoj politici, u rušenju zapadnih demokratskih i civilizacijskih vrijednosti, upravo onih vrijednosti za koje smo se mi hrvatski branitelji borili pred brojnijim agresorom. Strašno!"

I Andrej Plenković, predsjednik Vlade i HDZ-a, još jednom: "Svi koji ne pomažu Ukrajini za koji će tjedan od ove vlade opet očekivati intervenciju u cijene struje, plina, naftnih derivata... Diletanti donose ovakve promašene odluke isključivo zbog mržnje prema HDZ-u, ne mareći za odgovornost prema biračima."

Unatoč svem ovom visokoparnom moraliziranju i manipulantskom predimenzioniranju važnosti jedne parlamentarne odluke, Ukrajina je u ovoj priči sasvim sporedna i dobro je da ta zemlja neće pretrpjeti nikakvu spomena vrijednu štetu zbog toga što Hrvatska vojska u iduće dvije godine neće obučiti nekoliko desetaka ili nekoliko stotina pripadnika ukrajinskih oružanih snaga. Vojna obuka Ukrajinaca, misija izglasana na razini Europske unije, trebala je u hrvatskom slučaju poslužiti za demonstraciju unutrašnjopolitičke sile i nadmoći te za vježbanje bezobzirnosti kad je riječ o ustavnim odredbama koje reguliraju koncept donošenja odluka u područjima vanjske politike, obrane i nacionalne sigurnosti. Premijer je izabrao tragičnu temu Ukrajine da bi konačno priuštio poniženje predsjedniku Zoranu Milanoviću, računajući da je snaga moralne ucjene s kojom nastupa takva i tolika da neće biti dovoljno onih što će se oduprijeti. Utoliko, od svega ovoga demokracija u Hrvatskoj imat će neusporedivo veću korist nego što će Ukrajina pretrpjeti štetu i nego što će nastati gubici za tzv. međunarodnu reputaciju Hrvatske.

Da smisao cijele akcije "pomoći Ukrajini" nije bio unutrašnjopolitički i da otpočetka nije bio zamišljen kao obračun s "putinofilom" Milanovićem, HDZ bi bez većih problema došao do komotne dvotrećinske parlamentarne većine za odluku o učešću u obučavanju ukrajinskih vojnika. To nije pretpostavka nego to jest tako, što nije teško argumentirati izjavama i postupcima opozicionara koji su bojkotirali glasanje prošlog petka. Bilo je dovoljno da premijer naprosto uvaži činjenicu postojanja predsjednika Republike i postojanja ovlasti koje Ustav daje predsjedniku u pitanjima vanjske politike, obrane i sigurnosti, odnosno da aktivno uključi Milanovića u kreiranje hrvatskog stava o vojnom obučavanju Ukrajinaca. Lako je moguće da bi Milanović i nakon toga bio protiv spomenutog oblika pomoći Ukrajini, ali onda bi morao pred javnost iznijeti suštinske i konkretne argumente za svoje protivljenje, morao bi objasniti kojim se to i kakvim dodatnim opasnostima izlaže Hrvatska pristankom na sudjelovanje u EUMAM-u, s obzirom na to da je Rusija odavno proglasila Hrvatsku neprijateljskom zemljom i da se to neprijateljstvo na djelotvorniji način iskazuje u slanju oružja, municije i novca Ukrajincima nego što bi bilo iskazano obukom simboličnog broja ukrajinskih vojnika, jer je, zapravo, i cijeli EUMAM simbolična gesta i više-manje politička manifestacija podrške žrtvi agresije. Tako bi stvari bile dovedene na čistinu bez proceduralnog nasilja i bez isukane moralne batine kao metode postizanja konkretnog političkog cilja. Tako bi se i dogodilo da je premijeru uistinu bilo stalo da prođe odluka o vojnoj misiji. Ali ne: Plenković je htio poniziti Milanovića i pokazati mu da može vladati ne obazirući se na predsjednikovo postojanje i na njegovo mišljenje, mišljenje koje, inače, u ovom slučaju podržava 60 posto ispitanika u relevantnim anketama.

"Ne vodi se politika tako da se podilazi anketama", odgovorio je predsjednik Vlade i HDZ-a na novinarsko pitanje zašto je, unatoč suprotnom raspoloženju uvjerljive većine anketiranih, do kraja inzistirao na hrvatskom sudjelovanju u obučavanju ukrajinskih vojnika. Citirana konstatacija, dakako, uglavnom je na mjestu, ali kad dolazi iz Plenkovićevih usta, onda imamo posla s uvredljivom neiskrenošću: iskustvo kaže da Plenković ne vodi politiku na način da podilazi anketama samo u onim situacijama kad podilazi svojim budućim karijernim interesima.