Eksplozija "dobrote"

Vrag će znati zašto je to tako, ali jest: mora nam se dogoditi uistinu nešto katastrofalno - rat ili razorna prirodna kataklizma velikih razmjera i posljedica, poplava, potres... - da Hrvatska eksplodira dobrotom, na djelu pokaže koliko može biti složna, solidarna, humana i jaka u plemenitom cilju. Koliko može i zapravo bi radi same sebe i budućnosti svakog svog žitelja bez razlike morala uvijek biti Lijepa Naša. Velikoga, toplog srca što bije čovješnošću, empatijom i dobrotom. Ni u primisli, je li, slična Bijednoj Našoj kakvom se iritantno legitimira čim ju državna ili tzv. državotvorna politika uzme pod svoje na način da se medijski i izjavama s vladajućeg sljemena tupi javnosti kako je država isključivo "sveto trojstvo" - premijer, vlada i vladajuća stranka. (HDZ-ovog denver plavoga kroja 23 godine od tri desetljeća tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene te SDP-ovog dvaput u sedam godina.) Koliko to nije i nikad neće biti istina - bilo bi suicidno da jest - nego će ostati polit-sektaško muljanje i protunarodna demagogija, potencirana svaki put uoči izbora, pokazuje se i sada u reagiranjima na katastrofalne ljudske i materijalne posljedice serije razornih potresa od 28. i 29. prosinca 2020. na širem području Petrinje, Siska i Gline.

Tzv. svetotrojstvena država jest u hipu politički i civilnozaštitno reagirala, ali je već u trenutku prvih i, razumljivo (?), organizacijski neosmišljenih te nekoordiniranih angažmana svih ključnih sastavnica sustava nacionalne sigurnosti u uvjetima drastične ugroze života i imovine svojih žitelja bila u  raskoraku s brzinom, intenzitetom i brojem humanitarnog poduzetništva tzv. malih/običnih ljudi, udruga i lokalnih vlasti/institucija u zemlji i širom Europe i svijeta. U samo par sati po objavi prirodne katastrofe na Baniji - u Sisačko-moslavačkoj županiji, najsiromašnijoj u RH, području gdje se ratne strahote iz 1991.-1995. još vide na svakom koraku i traju u ljudskim dušama, a maloumnosti politički posijane hrvatsko-srpske mržnje država ne iskorjenjuje ni četvrt stoljeća nakon Domovinskog rata - ta je dobrota i empatija najšire javnosti, građana i vlasti u susjednim državama te šire u Europi i svijetu zatekla tzv. svetotrojstvenu Bijednu Našu na lijevoj nozi. Nije se snašla ni punih tjedan dana od dvaju najžešćih potresa (5,0 i 6,2 stupnja po Richteru, u ponedjeljak i utorak 28. i 29. prosinca) tako da se stanovitom neredu još ne vidi kraj, a najtragična posljedica je i pogibija volontera koji je potresom unesrećenoj obitelji popravljao krov na kući.

Protokol i elementarni dužnosnički bonton uvjetuju državničkom vrhu da smjesta posjeti ljude na postradalom području, ali da ostavi politiku u svojim zagrebačkim luksuzno uređenim uredima za "bolja vremena", je li, međustranačkih šaketanja ili bar u službenim limuzinama visoke klase i grijanih sjedala te se u trenutku velike tragedije, opće tuge, zastrašujuće neizvjesnosti i straha od neposredne budućnosti okane kvaziempatijskog larpurlartizma koji nikad nije donio dobro tzv. malim/običnim ljudima u osnovnoj egzistencijalnoj potrebi. Zajednički posjet premijera Andreja Plenkovića i predsjednika RH Zorana Milanovića postradalomu području Petrinje, Siska i Gline - okruženi više novinarima i čelnicima lokalnih vlasti no odgovornima za brzo i učinkovito funkcioniranje hitnih službâ - lijepo se vidio (još da su se dvojica državnika, štedljivo prema poreznim obveznicima, dovezla istom limuzinom, s istim plaćenim vozačem i sigurnjacima u pratnji!?) i lijepo je zvučao lijepim porukama.

Međutim, od tih poruka i premijerovih obećanja u napadno političkom celofanu se ne živi, ne popravljaju se kuće, ne zbrinjavaju djeca, stari i nemoćni, ne dovoze kontejneri... Niti od Dana žalosti, ako staračka obitelj na svega nekoliko desetaka metara iza šatora Crvenog križa u Petrinji u kojemu se kuhaju topli obroci dva dana nema hrane i vode niti ih je itko došao pitati "za zdravlje". U gotovo sravnjenom sa zemljom selu Majskim Poljanama nedaleko od Gline, gdje su u potresu poginula petorica muškaraca (od ukupno sedam žrtava na cijelomu petrinjsko-sisačko-glinskom području), reporteri televizije N1 Hrvatska razgovaraju s mladim ocem romske obitelji koji u očaju jedva suspreže suze. Na kiši i hladnoći tek koji stupanj iznad ništice, vrlo mlada Romkinja drži u naručju promrzlo dijete u dobi od šest-sedam mjeseci, iza njih po strani srušena kuća i podalje od ruševine na kolcima razapeta najlonska folija pod kojom se oko vatre, na stolcima šćućurilo desetak starijih ljudi i djece te tupih pogleda zure u medijske došljake...

"Jesam, kako da nisam", kazuje mladi otac u tv-oko, "išao sam tu dolje u selu moliti one ljude iz vlasti da nam daju kontejner ili kamp-kućicu, jer nam je kuća srušena i ostali smo na golom dvorištu s malom djecom i starcima. Smijali su mi se i rekli: 'A tko će tebi dati kontejner!?' Nas je osmero, vidite..., grijemo se na vatri i spavamo vani." Kaže da im je "jedna dobra gospođa obećala do navečer dovesti svoju kamp-kućicu, pa ćemo se valjda makar po noći spasiti od kiše i hladnoće". Je li se to i dogodilo, ne zna se, nitko više nije izvijestio. Zamjenica gradonačelnika Gline Branka Bakšić-Mitić iz redova srpske manjine, inače dugogodišnja zaslužna humanitarka udruge Ljudi za ljude - HDZ-ovog pak aferama kontaminiranog i radnim obvezama nesklonoga gradonačelnika Stjepana Kostanjevića nema ni od korova u jeku najveće katastrofe u tom kraju od Domovinskog rata - tvrdi kako potres nije unesrećio Hrvate, Srbe i Rome u Majskim Poljanama i šire u Pokuplju, nego - ljude.

Odgovornost je ne samo politike već i državne administracije od Markova trga u Zagrebu do zadnjeg mjesnog odbora negdje bogu iza nogu na tom dijelu Banije - gdje nema ni struje niti prave ceste, a internet je mislena imenica - učinkovito se zauzeti upravo za ljude. Ako kvarna politika, je li, nije jača od izvorne ljudskosti, od tzv. humanitarnoga globalizma što su ga spontano i od prvih sekundâ nakon razornog 28. prosinca 2020. rame uz rame izrazili i "smrtni navijački neprijatelji" Bad Blue Boysi i Torcida te ine navijačke skupine i tisuće znanih i neznanih sa svih strana. I nitko od tih što su pomagali i još će pomagati nesretnim ljudima koliko god mogu i znaju nije pitao niti će pitati tko je Hrvat, Srbin ili Rom, polit-ideološki tzv. desno, lijevo ili negdje u sredini, katolik ili pravoslavni, "purger" ili "tovar". Osim kukavičkih maloumnika s moralne margine što će usred nacionalne tragedije napasti u Glini saborskog zastupnika srpske manjine Milorada Pupovca, čelnika SDSS-a i HDZ-ova koalicijskog partnera koji je došao posjetiti unesrećene ljude, ne samo "svoje" Srbe.

Policija je učinkovito i brzo, je li - kako legendarno reče Vladimir Šeks u HDZ-ovoj potjeri za generalom Antom Gotovinom - identificirala, locirala, uhitila i kazneno transferirala 23-godišnjaka koji se primitivno dernjao na javnomu mjestu: "Za dom spremni", "Ubij Srbina" i tako tu vrst  genocidne ustaške "ljubavi" prema cijelom jednom narodu koji stoljećima živi u istoj domovini s Hrvatima. I bez čijih bi povijesnih doprinosa svim područjima nacionalnog stvaralaštva i života hrvatski habitus bio okljaštreni torzo. Je li, bez autora glazbe za hrvatsku himnu Josifa/Josipa Runjanin, pjesnika najdomoljubnijih stihova u hrvatskoj književnosti Petra Preradovića, pa najvećeg svjetskog znanstvenika svih vremena Nikole Tesle, astronoma, geofizičara i klimatologa Milutina Milankovića po kojemu su imenovani krateri na Mjesecu i Marsu, neki planetoidi, čije se djelo uči na prestižnim svjetskim univerzama (osim na hrvatskim no njih nema ni među 1000 na listi prestižnih)... Tu je i "Otac domovine" Ante Starčević, sin srpske majke, etc. Da se i ne govori o velikanima novije umjetnosti (npr. Vojin Bakić, Dušan Džamonja u spomeničkoj plastici) ili herojima koji su u Drugomu svjetskom ratu položili živote za ustavnu uspostavu hrvatske državnosti bez koje danas ne bi bilo ni tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene.

Samo neuki i ljudi šovinistički zamračenog uma koji nemaju pojma o toj povijesnoj upućenosti dvaju najbližih slavenskih naroda jednih na druge, njihovim prožimanjima i komplementarnostima što neće - jer prirodnim međuuvjetovanostima ne mogu - uminuti ni ubuduće subverzivno će se, osvetnički bez razloga etnički i polit-ideološki različitima i bez moralnog opravdanja djelovati u ozračju kvarne tzv. politike "prednost našima" te time ruinirati sav onaj entuzijazam, elan i dobru volju što su erumpirali tzv. eksplozijom dobrote netom po prvim obavijestima o potresu. Politika je zlo za budući život na tom dijelu presiromašne Sisačko-moslavačke županije, a ne umijeće mogućeg, ako se ne ostavi po strani činjenica da za kojih pet mjeseci slijede lokalni/regionalni izbori koji su stranačkim politikama nedvojbeno uvijek važniji od bilo kojega općeg interesa. Opći interes redovito zlorabljuju sve polit-ideološke opcije, osobito HDZ, radi ostvarivanja osobnih potreba pojedinaca i polit-sektaških nagona gologa opstanka na vlasti ili njezina osvajanja. Etnički i stranački "trusni" dijelovi Bijedne Naše i tzv. pasivni krajevi - iz kojih se masovno iseljava preostali mlađi svijet budući da ga vladajuće kaste predizborno izigraju obećanjem boljeg/normalnog života - atraktivni su poligoni za sve vrsti populizma i političke demagogije, gdje stanovitu ulogu uvijek igra i protumanjinska netrpeljivost, "aduti" tipa "Srbi su se pobunili i napali nas, nanijeli su nam žrtve i materijalne štete, nema pomirenja s njima dok ne otkriju sudbine naših nestalih u Domovinskom ratu", etc.

Ta vrst kvarne i anacionalne tzv. politike netrpeljivosti i prema susjedima koji nisu krivi za ratna stradanja Hrvata, a četvrt stoljeća od završetka sukoba prepušteni su samima sebi i nikakvoj državnoj skrbi za osnovne životne uvjete i samu sigurnost ljudi sada je i potresom došla na naplatu. Sav višedesetljetni nemar države prema cijeloj toj regiji, kriminalno loša poslijeratna obnova (obnovljene kuće rušile su se više, brže i temeljitije i od nekih starijih od stoljeća, sic transit), a neuređeni hrvatsko-srpski i ini odnosi prema manjinama tragično su načeli i masovnu akciju dobrote u kojoj su se politika i državni sustav tzv. nacionalne sigurnosti pokazali nespremnima za reagirati u katastrofi i nedoraslima tzv. narodnoj akciji dobrote. HDZ se svim silama priprema braniti na izborima u svibnju svoju vlast na teško osvojenoj županijskoj razini te u većini sela i zaselaka na potresom postradalom banijskom području, preoteti Petrinju reformistu Darinku Dumboviću i Sisak SDP-ovoj gradonačelnici Kristini Ikić-Baniček i jamačno želi iskoristiti katastrofalnu seriju potresa na isti način kako mu se to posrećilo proljetos/ljetos pod agendom "Pobijedili smo epidemiju virusa SARS-CoV-2". Samo, egida "Pobijedili smo potres" - neće proći.

Na istom području izbornog pripetavanja imaju svoje dionice i SDP, i Reformisti Radimira Čačića u liku petrinjskoga gradonačelnika Darinka Dumbovića i nedvojbeno proustaški "crnci" što su nabrkali 23-godišnjaka na špiljski primitivizam pred Miloradom Pupovcem u Glini. E sad, na potezu je tzv. neovisno sudstvo, je li, treći stup vlasti koji ima kaznene alate za budali ohladiti mržnjom pregrijanu glavu. "Vlada je po političkom kriteriju podijelila stotinjak milijuna kuna pomoći stradalom području - 30 milijuna Petrinji, 25 milijuna Sisku, 20 milijuna Glini i 16 milijuna kuna Sisačko-moslavačkoj županiji - i samo zato što mi je premijer Plenković obećao dati više neću tih 30 milijuna vratiti vladi", žestio se Dumbović i nije propustio pripomenuti novinarima kako on nije ni u kakvoj kampanji za predstojeće lokalne/regionalne izbore, nego mu je u srcu i duši grad "kojega zapravo više nema". Ni Pupovac, je li, nije ni u kakvoj kampanji, nego su mu u srcu i duši brojni tamošnji sunarodnjaci od kojih su mnogi i birači SDSS-a i manjinski temelj SDSS-ovoj zamjenici gradonačelnika Gline Branki Bakšić-Mikić, ali i vladinog koalicijskog potpredsjednika Borisa Miloševića (SDSS) koji je također posjetio to područje, pa...

U najzapuštenijim selima bez struje, vode i normalnih cesta, bez telefona i mobilne mreže, pa nekolicina preostaje djece mora odlaziti na obližnje uzvisine ne bi li mobitelima uhvatili online nastavu za vrijeme koronakrize - u neka od tih sela ni tjedan dana poslije dva najrazornija potresa još nije došao nitko od volontera Crvenog križa, Civilne zaštite, HGSS-a, policije, humanitaraca... - mahom su najsiromašnija staračka/samačka kućanstva srpske manjine u kojima zaboravljeni, osamljeni i tužni ljudi žive od socijalne pomoći (800 kuna mjesečno) ili neljudskih mirovina cca 1000 kuna plus-minus i toga što su, ako su, kadri sami priskrbiti na svojim zapuštenim imanjima. Koja je sada potres uništio u hipu. I vrijedilo bi priupitati dugogodišnjeg političkog lidera srpske manjine i koalicijskog partnera svih vladajućih opcija zašto nije više učinio za te ljude - ako išta uopće jest!? - zašto je dopustio da zmije, vukovi, puhovi, škanjci i ina divljina čine nesnošljivim život tom staračkom svijetu, prepuštenom u 21. stoljeću u ustavno, je li, tzv. humanoj, socijalnoj i civiliziranoj hrvatskoj državi živjeti kao u kmetsko doba feudalizma.

Ako nije mogao tim ljudima učiniti život ljudskim barem koliko je bio u tzv. socijalističkomu mraku ili mu vladajući nisu dopustili pomoći baš onima u čije ime uživa sve dužnosničke blagodati o kojima njegovi birači ne mogu ni sanjati, što je radio u vladajućim koalicijama. U HDZ-ovim, npr., koje obrću stotine milijardâ javnog novca i gdje, navodno, oduvijek vlada ona Sanaderova "oporuka" na odlasku oktroiranoj nasljednici na HDZ-ovu i premijerskom tronu: "Jadranka, zapamti da se izbori dobivaju trećinom novca na stolu i dvije trećine ispod stola". Dobro, i onda je afera tzv. crna torba završilo kobno: "dragi Ivo" je pospremljen u prdekanu, a stranka što se ne dâ iz sedla vlasti, evo, već 23 godine s prvostupanjskom presudom zbog pljačkanja vlastitog naroda. Jedina među cca 170 u političkoj orbiti otkako je Bijedna Naša stekla međunarodnu licenciju tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti. I onda neki ljudi moraju živjeti kao neandertalci s Hušnjakova brijega!? Zahvaljujući državi/politici tzv. ljudi nahvao (dum Marin) koji su kadri i nacionalnu katastrofu uzeti za politički poligon.

Vlada je u ponedjeljak, tjedan dana nakon početka katastrofe na Baniji osnovala alter ego svom epidemiološkom stožeru - Stožer Civilne zaštite za uklanjanje posljedica potresa - kojim će upravljati HDZ-ova politika, ne struka i stručnjaci. Načelnik je vladin potpredsjednik i braniteljski ministar Tomo Medved, a zamjenici Boris Milošević i graditeljski ministar Darko Horvat koji imaju sve ovlasti uzeti uzde u svoje ruke te "uvesti red" na cijelom području Petrinje, Siska i Gline. Već u ponedjeljak navečer je u petrinjskoj vojarni održan prvi sastanak tog stožera o čemu je Medved izvijestio medije: "Prema mojim informacijama, nema naselja na Banovini u kojima nisu kontinuirano prisutne interventne službe, no moguće je da nisu došle do svakog domaćinstva (Medved je neinformiran ili svjesno zaobilazi istinu: ne samo da interventne službe nisu došle do 'svakog domačinstva', nego nisu došle ni u mnoga sela, kao ni općinski načelnici, Crveni križ, Caritas, HGSS, statičari..., op. a.)". Na terenu vlada zbrka i to se ne bi smjelo događati, ako funkcionira sustav nacionalne sigurnosti.

Novinari su pitali Medveda i to "je li bilo promjena u kriterijima za dodjelu kontejnera za stanovanje", a ovaj je neuvjerljivo odgovorio općenitošću: "To je detektirano prvi dan nakon potresa kao moguće privremeno rješenje za smještaj obitelji koje ne žele napustiti ili su prisiljene ostati u blizini svoga gospodarstva. Pokrenuli smo tada žurno nabavku tih kontejnera i kamp-kućica. Više od 200 privremenih smještajnih objekata smo dovezli i pozicionirali, a njihova je podjela u nadležnosti Stožera Civilne zaštite u suradnji s načelnicima općina i gradonačelnicima". Tu je opet politikantski nabijen kurzschluss između spoznaja Tome Medveda, istine i stanja na terenu što će, je li, potvrditi sisačka gradonačelnica koja je molila službeni Zagreb za 60 kontejnera, a dobila ih sedam. Državne bi Robne rezerve navodno morale raspolagati s 277 tih kontejnera, cca 18 tisuća vreća za spavanje, velikim količinama šatora, konzervirane hrane i inih živežnih namirnica, ali...

Stambeni kontejneri i osobito kamp-kućice mahom su stizale iz donacija iz cijele zemlje i inozemstva, često na poznate adrese i pozicionirane su u privatnom aranžmanu dobrih ljudi. Npr. poznati je košarkaš Aleksandar Petrović s prijateljima donirao, dovezao i pozicionirao, potpuno opremio jednu takvu kampericu. Pristižu i nove količine. Hrana, odjeća i obuća su također darovi dobrih ljudi sa svih naših i inozemnih strana. Šatore pak i vreće za spavanje, tvrde HDZ-ovi šefovi Civilne zaštite, "nitko nije tražio" (postradalima je "udobnije" noćiti na otvorenom ili u automobilima, pod dekama ili samo deblje odjeveni, sic transit?), pa je upitno neće li i taj Medvedov stožer raditi "stručno" na daljinski upravljač iz Banskih dvora. Za tri mjeseca, je li, bit će godina dana od razornog potresa u Zagrebu i okolici, a obnova - osim pukog čišćenja šute i sanacije dimnjaka - još nije niti na vidiku. Država i Grad Zagreb bave se ćoravim poslom.

Neki pak više no "genijalni" pametnjakovići među državnim činovništvom i političkim im šefovima sjetili su se internetskih aplikacija za prijavljivanje štete, e-maila, kojekakvih obrazaca i komunikacija pametnim telefonima s interventnim službama, a više od polovice postradalih žitelja se ne znâ služiti digitalnom tehnologijom, nije elektronički pismena - osobito stariji ljudi - niti posjeduje ta čuda suvremene tehnologije. A što bi im i vrijedilo, ako u svojim ruševnim i urušenim domovima - nemaju električne struje? U jeku narodne tzv. eksplozije dobrote, empatije, solidarnosti i humanosti izvornoga ljudskog lika, je li, politička bi "dobrota" morala biti primjerena trenutku, mjestu i vremenu jer, ako nije... Tim jadnim ljudima na Baniji je organizirana i osmišljena državna pomoć trebala jučer i prekjučer, oni ne mogu čekati birokratska gombanja administracije. Sutra će biti prekasno.

h-alter