Nakon desetljeća entuzijazma članstvom u Europskoj uniji, istočnoeuropske zemlje sada doživljavaju frustracije, strah i umor te iste EU. Zbog arogancije Zapada, kao i političkog diktata s prijemom izbjeglica, iako ih u bivšim zemljama Varšavskog ugovora uopće nema, istok Europe više ne očekuje ništa dobroga od Bruxellesa, zbog čega se stanovništvo tih zemalja sve više približava nacionalističkim strankama i pokretima.
“Euro ne funkcionira. Europska unija je izgrađena na lažima. Rekli ste da će nam životni standard rasti, ali se to nije dogodilo”, to je postalo rasprostranjeno mišljenje u Češkoj i stav svih čeških stranaka koje su ostvarile uspjeh na parlamentarnim izborima, piše njemački Der Spiegel.
Slične stavove dijele Poljska, Mađarska i druge zemlje istoka Europe i 25 godina nakon pada “željezne zavjese” Istok više ne očekuje ništa dobro od Zapada. Nakon ulaska u Europsku uniju, nove zemlje su doslovno umorne od nje.
Ulazak istočnoeuropskih zemalja u EU je bila “priča o uspjehu u ekonomskom, političkom i društvenom smislu”.
“Istočna Europa je postala Srednja Europa, a bivša državna gospodarstva su postala uspješna tržišna gospodarstva. Uspostavljeni su vladavina prava i demokracija”, piše Der Spiegel, a za autore teksta je “nevjerojatno da taj proces počinje usporavati i čak ići u suprotnom smjeru”.
Prema češkom političaru, čelniku liberala Karelu Schwarzenbergu, većina stanovništva istočne Europe se protivi prijemu izbjeglica.
“Bilo je potrebno razgovarati s ljudima hoće li strancima dopustiti da uđu u njihove zemlje. Ovako se sve percipira kao diktat”, naglasio je Schwarzenberg.
“Mi Česi znamo što dugujemo Europskoj uniji, ali se u njoj ne osjećamo kao kod kuće. Ne možemo uvijek biti tretirani kao školarci. To nas podsjeća na sovjetska vremena, kada smo samo dobivali direktive”, dodao je političar.
S druge strane, većina Poljaka osjećaju prijetnju sa Zapada. Među Poljacima je zavladao strah od miješanja kultura i rasa, te moguće borbe protiv bilo kojeg drugačijeg oblika religije.
“Ovo nema nikakve veze s tradicionalnim poljskim vrijednostima”, rekao je poljski ministar vanjskih poslova Witold Waszczykowski.
“Mnogi Poljaci jednostavno smatraju kako im “sveznajući” Zapad želi diktirati kako trebaju živjeti i razmišljati”, dodao je ministar Waszczykowski.
“Nasilne promjene tijekom posljednjih 25 godina su uzrokovale stres među stanovništvom, a obećanja o boljem životu, kako se živi na Zapadu, više nisu dovoljna. Zato su Jarosław Kaczyński i Viktor Orbán uspjeli oživjeti nacionalizam”, rekao je poljski političar Peter Boras.
U Europi takozvani “desničarski populisti” igraju na mješavinu “frustracije i straha” i to usmjeravaju protiv Europske unije. Međutim, na istoku Europe nitko ne može osporiti činjenicu da se ljudi osjećaju kao Europljani “druge klase”.
Stoga je u pravu poljski ministar vanjskih poslova Witold Waszczykowski kada kaže da sve što se događa nema nikakve veze s tradicionalnim poljskim vrijednostima i da je proces kojem svjedočimo prirodni otpor diktatu Europske unije, kojeg su narodi bivšeg sovjetskog bloka, iako uz malo zakašnjenja, ipak prepoznali.
Ako Europska unija, odnosno jezgra koju čine stare članice, bude insistirala na “EU s dvije brzine”, logično za očekivati još veće podijele i mogući raskol između istočnog i zapadnog dijela EU. Ne treba zaboraviti ni podjelu sjevera i juga, koja ima financijske i ekonomske uzroke. Italija i Grčka još uvijek nisu zaboravili stroge mjere štednje i enormno visoki dug. Rim i Atena, s punom pravom, za sve krive Njemačku i Europsku središnju banku, koju stanovnici ove dvije zemlje smatraju financijskim institucijom Berlina.
Grčka, kao što je bilo za očekivati, nije izašla iz krize. Ovog mjeseca su najavljene nove mjere štednje i diljem Grčke je u znak prosvjeda protiv mjera koje je odobrio premijer Alexis Tsipras pokrenut val štrajkova. Štrajk su organizirala dva najveća grčka sindikata, sindikat privatnog sektora GSEE i sindikat javnog sektora ADEDY.
Oba su sindikata od 2010., kada je EU donio paket mjera za navodnu pomoć Grčkoj, organizirala više štrajkova. No, posljednjih je nekoliko godina odaziv bio loš, zbog njihove rezigniranosti, inercije, zamora mjerama štednje i čak pet puta organiziranim izborima u devet godina. Grčka je nedavno prihvatila nov paket mjera štednje u okviru nagodbe iz 2010. Članovi parlamenta su mjere usvojili u vrijeme rasprave o proračunu za 2018.
Oko 10 000 građana okupljenih pred parlamentom je izvikivalo: “Uzmite svoje mjere štednje i gonite se!”, “Stidite se!” i “Dosta nam je vaših laži!”. U posljednjih se sedam godina prosječna plaća u Grčkoj smanjila za četvrtinu, a nezaposlenost je porasla za 20 posto, što je najviše od svih zemalja članica Europske unije.
Talijanski dug trenutno iznosi 2 270 milijardi eura i situacija u zemlju je katastrofalna. Sudeći po napisima neovisnih medija, Grci i Talijani za sve krive bogati sjever Europske unije, Njemačku u prvom redu, što je naznaka podijele i po geografskoj liniji sjever-jug. Osim toga, obje zemlje su ogorčene zbog nedostatne pomoći u izbjegličkoj krizi, a prve su na udaru obje na rute, a sve su to teme koje narode na sjeveru uopće ne interesiraju, gdje je uvriježeno mišljenje da su Talijani i Grci lopovi i lijenčine, te da trebaju platiti godine nerada i uživanja u EU, što je apsolutna laž.
U svakom slučaju, bilo da govorimo o istoku ili jugu Europe, jedni i drugi imaju valjane razloge za protivljenje centru. Prvi su se protiv diktata EU pobunili Česi, Mađari i Poljaci, što bi vrlo lako moglo izazvati domino efekt i ojačati takozvani “populizam” do te mjere da će opstanak EU biti vrlo upitan.
logično
“Euro ne funkcionira. Europska unija je izgrađena na lažima. Rekli ste da će nam životni standard rasti, ali se to nije dogodilo”, to je postalo rasprostranjeno mišljenje u Češkoj i stav svih čeških stranaka koje su ostvarile uspjeh na parlamentarnim izborima, piše njemački Der Spiegel.
Slične stavove dijele Poljska, Mađarska i druge zemlje istoka Europe i 25 godina nakon pada “željezne zavjese” Istok više ne očekuje ništa dobro od Zapada. Nakon ulaska u Europsku uniju, nove zemlje su doslovno umorne od nje.
Ulazak istočnoeuropskih zemalja u EU je bila “priča o uspjehu u ekonomskom, političkom i društvenom smislu”.
“Istočna Europa je postala Srednja Europa, a bivša državna gospodarstva su postala uspješna tržišna gospodarstva. Uspostavljeni su vladavina prava i demokracija”, piše Der Spiegel, a za autore teksta je “nevjerojatno da taj proces počinje usporavati i čak ići u suprotnom smjeru”.
Prema češkom političaru, čelniku liberala Karelu Schwarzenbergu, većina stanovništva istočne Europe se protivi prijemu izbjeglica.
“Bilo je potrebno razgovarati s ljudima hoće li strancima dopustiti da uđu u njihove zemlje. Ovako se sve percipira kao diktat”, naglasio je Schwarzenberg.
“Mi Česi znamo što dugujemo Europskoj uniji, ali se u njoj ne osjećamo kao kod kuće. Ne možemo uvijek biti tretirani kao školarci. To nas podsjeća na sovjetska vremena, kada smo samo dobivali direktive”, dodao je političar.
S druge strane, većina Poljaka osjećaju prijetnju sa Zapada. Među Poljacima je zavladao strah od miješanja kultura i rasa, te moguće borbe protiv bilo kojeg drugačijeg oblika religije.
“Ovo nema nikakve veze s tradicionalnim poljskim vrijednostima”, rekao je poljski ministar vanjskih poslova Witold Waszczykowski.
“Mnogi Poljaci jednostavno smatraju kako im “sveznajući” Zapad želi diktirati kako trebaju živjeti i razmišljati”, dodao je ministar Waszczykowski.
“Nasilne promjene tijekom posljednjih 25 godina su uzrokovale stres među stanovništvom, a obećanja o boljem životu, kako se živi na Zapadu, više nisu dovoljna. Zato su Jarosław Kaczyński i Viktor Orbán uspjeli oživjeti nacionalizam”, rekao je poljski političar Peter Boras.
U Europi takozvani “desničarski populisti” igraju na mješavinu “frustracije i straha” i to usmjeravaju protiv Europske unije. Međutim, na istoku Europe nitko ne može osporiti činjenicu da se ljudi osjećaju kao Europljani “druge klase”.
Stoga je u pravu poljski ministar vanjskih poslova Witold Waszczykowski kada kaže da sve što se događa nema nikakve veze s tradicionalnim poljskim vrijednostima i da je proces kojem svjedočimo prirodni otpor diktatu Europske unije, kojeg su narodi bivšeg sovjetskog bloka, iako uz malo zakašnjenja, ipak prepoznali.
Ako Europska unija, odnosno jezgra koju čine stare članice, bude insistirala na “EU s dvije brzine”, logično za očekivati još veće podijele i mogući raskol između istočnog i zapadnog dijela EU. Ne treba zaboraviti ni podjelu sjevera i juga, koja ima financijske i ekonomske uzroke. Italija i Grčka još uvijek nisu zaboravili stroge mjere štednje i enormno visoki dug. Rim i Atena, s punom pravom, za sve krive Njemačku i Europsku središnju banku, koju stanovnici ove dvije zemlje smatraju financijskim institucijom Berlina.
Grčka, kao što je bilo za očekivati, nije izašla iz krize. Ovog mjeseca su najavljene nove mjere štednje i diljem Grčke je u znak prosvjeda protiv mjera koje je odobrio premijer Alexis Tsipras pokrenut val štrajkova. Štrajk su organizirala dva najveća grčka sindikata, sindikat privatnog sektora GSEE i sindikat javnog sektora ADEDY.
Oba su sindikata od 2010., kada je EU donio paket mjera za navodnu pomoć Grčkoj, organizirala više štrajkova. No, posljednjih je nekoliko godina odaziv bio loš, zbog njihove rezigniranosti, inercije, zamora mjerama štednje i čak pet puta organiziranim izborima u devet godina. Grčka je nedavno prihvatila nov paket mjera štednje u okviru nagodbe iz 2010. Članovi parlamenta su mjere usvojili u vrijeme rasprave o proračunu za 2018.
Oko 10 000 građana okupljenih pred parlamentom je izvikivalo: “Uzmite svoje mjere štednje i gonite se!”, “Stidite se!” i “Dosta nam je vaših laži!”. U posljednjih se sedam godina prosječna plaća u Grčkoj smanjila za četvrtinu, a nezaposlenost je porasla za 20 posto, što je najviše od svih zemalja članica Europske unije.
Talijanski dug trenutno iznosi 2 270 milijardi eura i situacija u zemlju je katastrofalna. Sudeći po napisima neovisnih medija, Grci i Talijani za sve krive bogati sjever Europske unije, Njemačku u prvom redu, što je naznaka podijele i po geografskoj liniji sjever-jug. Osim toga, obje zemlje su ogorčene zbog nedostatne pomoći u izbjegličkoj krizi, a prve su na udaru obje na rute, a sve su to teme koje narode na sjeveru uopće ne interesiraju, gdje je uvriježeno mišljenje da su Talijani i Grci lopovi i lijenčine, te da trebaju platiti godine nerada i uživanja u EU, što je apsolutna laž.
U svakom slučaju, bilo da govorimo o istoku ili jugu Europe, jedni i drugi imaju valjane razloge za protivljenje centru. Prvi su se protiv diktata EU pobunili Česi, Mađari i Poljaci, što bi vrlo lako moglo izazvati domino efekt i ojačati takozvani “populizam” do te mjere da će opstanak EU biti vrlo upitan.
logično
