Strmoglavi krah europučanske proeuropske politike namaknuo je snažna krila konzervativnim proputinovskim opcijama, radikalima svih boja i protumigrantskim politikama, kojima zabrinjavajuće raste popularnost.
„Etablirane političke stranke ne trebaju tražiti glasove među svojima sigurnim biračima, nego među onima koje su izgubile ili ih nisu ni pridobile, među marginaliziranima, ljudima bez posla, na ruralnim područjima… koji se osjećaju napuštenima ili u urbanim sredinama, gdje se ljudi osjećaju nezaštićeno“, kazala je predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola u intervjuu European Newsroomu (projekt dvadesetak europskih novinskih agencija u kojem sudjeluje i Hina) uoči splitskog summita Europske pučke stranke (EPP) o stranačkoj kampanji za eurounijske izbore u lipnju 2024. godine za koju je ocijenila da će biti vrlo teška, izazovnija no prethodne. „Očekujemo da ćemo u Europskom parlamentu i dalje imati proeuropsku konstruktivnu većinu.“ Zabrinutost među europučanima nije bez razloga budući da na Starom kontinentu već dosta dugo raste masovno nezadovoljstvo posljedicama proturuske tzv. sankcijske politike Bruxellesa, koja je izazvala pogubnu inflaciju (recesiju u Njemačkoj, ekonomskoj lokomotivi Unije), energetsku i krizu hrane, trokiranje gospodarstva, osjetan pad životnog standarda i najveću sigurnosnu ugrozu nakon Drugoga svjetskog rata.
Šef HDZ-a Plenković smatra dovoljnim za izbornu pobjedu i dalje mamuzati europučansko iznemoglo kljuse, hvaliti se „uspjesima svoje vlade“ i obećavati „još bolju budućnost“ u tzv. europskoj obiteljiTaj strmoglavi krah europučanske tzv. proeuropske politike namaknuo je snažna krila tzv. desnoj oporbi, konzervativnim proputinovskim opcijama, radikalima svih boja i protumigrantskim politikama, kojma zabrinjavajuće raste popularnost u biračkom tijelu. Europučani su, osobito zadnje dvije godine – neodgovorno operacionalizirajući američke polit-ekonomske i vojne diktate – prokockali svoju vladajuću vjerodostojnost. Europa nikad od 1950-ih godina i Roberta Schumana nije bila u jadnijem razvojnom i sigurnosnom stanju i nesložnija (odnos prema izbjeglicama/migrantima i ratu u Ukrajini) no što je pod vlašću najnesposobnije/najneodgovornije činovničke momčadi Ursule Röschen/Ružica von der Leyen (Europska komisija), Charlesa Yves Jean Ghislaine Michela (Europsko vijeće) te Roberte Metsole (Europski parlament). Euroizbori su takorekuć pred vratima, u europskomu političkom oktogonu vrije u odnosu na potporu ekstremno skupom SAD/EU/NATO-ovom ratu protiv Rusije u Ukrajini. EPP-ovi oponenti jakim argumentima – europučani ih pak nazivaju lošim populizmom – provociraju vladajuće ne samo u Bruxellesu i Strasbourgu nego i u zemljama članicama EU-a (Slovačka, Mađarska, Poljska…), pa će i jedan mali od bruxelleske kužine CRO premijer neki dan reći da se dvoznamenkasta inflacija energetska, prehrambena i ine krize „ne mogu pripisati samo ruskoj agresiji na Ukrajinu“. Dobro jutro, Plenkoviću!
Europska radikalnije tzv. desna politička oporba – osobito pronacistički Alternative für Deutschland (AfD) u uspješnomu osvajačkom pohodu na njemačke savezne države i Bundestag – traži da vladajući objasne svojoj javnosti zašto ranije primjerno situirani Europljani žive lošije, siromašnije i sigurnosno ugroženije no prije izravnog političkog i vojno-ekonomskog uključivanja EU-a u (pro)američki/NATO-ov rat protiv Rusije u Ukrajini te jednostranog prekida opskrbe jeftinijim/pouzdanijim ruskim energentima, hranom, rudama… Taj život na strogoj dijeti, skuplji no sv. Petra kajgana, Eurounjanima je lanjskog proljeća bio predvidio ruski ministar vanjskih poslova Sergej Viktorovič Lavrov u prigodi zapadnih paketa za paketom svakovrsnih tzv. sankcija najvećoj zemlji na svijetu. Pojedinačno, je li, i najmoćnijoj nuklearnoj sili i „najunosnijoj nekretnini na svijetu“ (dvostruki dr. sc. Slavko Kulić). Bolan povratni polit-ekonomski udarac bumeranga neodgovorne proameričke, a ne proeuropske politike europučanskog Bruxellesa sad treba nekako predizborno objasniti biračima, a to nije moguće argumentima životne i gospodarske zbílje koja je teža no ikad. S istima opet na vlasti, europučanima, bit će bolje? Nema šanse. Njihova agenda dvostruke tzv. zelene i digitalne transformacije, energetske sigurnosti/neovisnosti, daljnje potpore Ukrajini (najkorimpiranoijoj zemlji u Europi, op. a.), nove migrantske politike i zaštite „temeljnih vrijednosti EU-a“ recikliranje je činovničkih fraza bez pokrića u koje malo tko vjeruje.
Eurounijsko miješanje u ukrajinsko ratno posije će jamačno mnogima doći glave, jer je kvarna EU-politika tzv. prave strane povijesti uvalila kukavičja jaja u gnijezda europskih obiteljiBirači zahtijevaju polaganje računa i zato Roberta Metsola spominje „vrlo tešku predizbornu kampanju“. Kaže mudar pûk: dobar je strah komu ga je bog dao. A što u situaciji kad boga nema ili pak ne mari za te što su izborno, tvrde, „preuzeli odgovornost“, pa je lakomisleno – prokockali? Svemoćan božji prst, vidi vraga, svaki put izostaje u svim najstrašnijim prirodnim katastrofama, ljudskim ratnim tragedijama, megakorporativnim pljačkama javnog dobra i rasulu elementarnih moralnih vrijednosti zbog čega je trenutno na izbjegličkima/migrantskim nogama cca 100 milijuna nesretnika s globalnog Juga prema bogatomu globalnom Sjeveru. Unija od samoga dolaska na vlast trenutne administracije – koja se ponaša/la protivno deklariranim ciljevima i demokratskim vrijednostima – nema, ne znâ niti joj je stalo do učinkovitog upravljanja tzv. obitelji u krizama, to nije nikakav uvjerljiv skor rezultata zbog kojih bi birači izborno produljili mandate Von der Leyen i europučanskoj družbi kojoj se sada tresu gaće zbog „izbornog ekscesa“ u Slovačkoj, koja diže ruke od Ukrajine i želi u bloku s Mađarskom, novim (?) režimom u Poljskoj i još nekim zemljama disfunkcionalnog EU-a udariti polit-ekonomsku kontru Bruxellesu.
Hoće li se na izborima 2024. godine slovački „eksces“ proširiti EU-om (izborni pobjednik Robert Fico: „Moja će vlada prekinuti slanje pomoći Ukrajini. Više nećemo poslati ni jedan jedini metak“) i Ukrajina manje-više ostati prepuštena Ukrajincima? Političke opcije što si bildaju rejtinge kampanjama protiv daljnje potpore Ukrajini na račun siromašenja vlastitih sugrađana poručuju da mantra kešovine i oružja nezasitnog ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog („Ukrajina brani Europu i zapadne demokratske vrijednosti od ruske agresije, i zato nam morate pomagati“) ne drži vodu. Nesposobnost vodstva EU-a za riješiti problem izbjegličko-migrantskog tsunamija – u Slovačku je u samo jednom danu ilegalno ušlo više tih nesretnika, nego ranije za cijeli mjesec – prema desetak zemalja tzv. prve brzine, iritantno za europučane, bitno osnažuje izglede radikala za izborno povećanje broja izbornih mjesta u Europskom parlamentu te, kolateralno, znatno komplicira, ako već ne i dovodi u pitanje izbor novog sastava Europske komisije te upravljanje EU-om.
Hoće li se na izborima 2024. godine slovački „eksces“ proširiti EU-om, pa će Ukrajina manje-više ostati prepuštena Ukrajincima?Trenutna šefica Europskog parlamenta, inače radikalna tzv. desničarka s Malte – simptomatično ili ne, vidjet će se uskoro – poprilično je skeptična kad je posrijedi sustav tzv. spitzenkandidata, tj. da svaka politička opcija ističe svog kandidata za predjednika/cu Europske komisije, a ta dužnost automatizmom pripada pobjedničkoj grupaciji na izborima. Po svoj će se prilici aktualna predsjednica Komisije Ursula Röschen/Ružica von der Leyen u ime europučana kandidirati za drugi mandat, pa nije neobično da Metsola sada tvrdi kako je sustav tzv. spitzenkandidata „funkcionirao do 2014. godine kada je na to mjesto u ime EPP-a izabran Jean-Claude Juncker, ali se 2019. godine od toga odustalo nakon što je Europsko vijeće predložilo Von der Leyen, koja se uopće nije kandidirala“. U toj je zakulisnoj političkoj igri – u kojoj je sudjelovao i CRO premijer Andrej Plenković, pa honoriran izmišljenim, osmim potpredsjedničkim mjestom u Europskoj komisiji za HDZ-ovu Dubravku Šuicu, sic transit – bio izigran nizozemski kandidat Frans Timmermans iz Stranke europskih socijalista (PES), inače vodeći tzv. spitzenkandidat. Ursula Röschen/Ružica von der Leyen, njemačka demokršćanka i najdugovječnija ministrica u vladi kancelarke Angele Merkel, prva je žena na čelu Komisije, netom je po izboru nadobudno izjavila: „Oni koji žele sa mnom jačati Europu imat će u meni strastvenog borca. Međutim, oni koji žele razarati Europu imat će u meni žestokog neprijatelja (što već neko vrijeme trpi Mađarska Viktora Orbána, ali povremeno i ine zemlje EU-a koje se usude suverenističkije oponirati njezinoj volji, op. a.)“.
Hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić, radikalna tzv. desničarka s HDZ-ove kandidacijske liste, bila je tada poručila Von der Leyen: „Znamo kako je završila Jugoslavija, tako će i vaša vizija“. I sada je Unija, ali i cijela Europa, u većem sranju no što se moglo pretpostaviti, a mandat bivše njemačke ministrica obrane bliži se kraju u okolnostima slabe, SAD-om pokorene, nejedinstvene, inflatorno i svakovrsnim krizama već korodirale Unije/Europe. Taj negativan skor ni Ursuli Röschen/Ružici von der Leyen niti EPP-u ne ide na izbornu ruku. Njezina vizija Unije/Europe, doduše, nije doživjela jugoslavensku sudbinu, ali nije ni daleko od nje, pa je tomašićevska „zlogukost“ aktualna i u trenutku kada EPP ima položiti biračima (pred)izborne račune. Više nije izborna fantastika pretpostavka da će EU – bez obzira na to tko formalno pobijedi, možebitno opet EPP grupacija – iduće izborne godine primjetno skrenuti udesno i da više ništa neće biti kao što je sada za bruxelleske vlasti nesposobne/neodgovorne činovničke momčadi Ursule Röschen/Ružica von der Leyen, Charlesa Yves Jean Ghislaine Michela i Roberte Metsole. Eurounijsko miješanje pak u ukrajinsko ratno posije za američke babe zdravlje će jamačno mnogima doći glave, jer je kvarna EU-politika tzv. prave strane povijesti uvalila kukavičja jaja u gnijezda europskih obitelji.
A, je li, Rusija nije niti će biti pobijeđena u Ukrajini niti će pak dozlaboga korumpiranom i vojnički jalovom režimu Volodimira Zelenskog ikad biti dosta zapadne kešovine i oružja. Ne brani taj režim Europu od Rusije, jer ju Rusija ne napada niti kani napasti, već brani svoje stražnjice u prvom redu uz izdašne EU/SAD/zapadne jasle – do posljednjeg sunarodnjaka. „Europučanima sam na studijskim danima EPP-a u Splitu kazao u lice to će na europskim izborima u lipnju iduće godine izgubiti dio podrške zbog osnaženih desnih populista, ali i činjenice da su se političke mainstream opcije u Uniji bile udaljile od birača, a predizborno su previše obećavale“, rekao je Hini talijanski politolog Giovanni Orsina. „Oni su toga svjesni i zato su vrlo zabrinuti.“ Francuski pak politolog Pascal Perrineau, EPP-ov gost-predavač u Splitu, tvrdi da je europsko biračko tijelo evoluiralo te je umjereno desna politička opcija (EPP) „predaleko od mladih u dobi od 18 do 30 godina, predaleko svojim stilom, načinom govora i organizacijom“ te da se tzv. desni centar „ne bavi dovoljno klimatskim promjenama, vrlo važnim pitanjem toj dobrnoj skupini. Europa nakon idućih izbora skreće udesno, jer je desnica u svoj svojoj raznolikosti prilagođenija otvorenom, globaliziranom svijetu od ljevice koja se čini zastarjelom i izgubljenom“.
Orsina radije koristi termin protestne stranke umjesto populističke (taj termin drži zastarjelim) te je uvjeren da su „naše demokracije obećavale previše, stvari koje nikako nisu mogle ispuniti, pa se pobuna pojavila i među ljudima nezadovoljnima neispunjavanjem obećanoga“. Perrineau pak tvrdi da su vladajuće stranke skrivile rast populizma budući da su se udaljile od svojih birača, postale suviše profesionalne i birokratizirane te izgubile osjećaj za stvarne probleme i svojih sugrađana i cijele Europe. „Globalizacija je među europskim biračima izazvala osjećaj da više nemaju moć odlučivanja u svojim državama“, precizira Perrineau, „pa se zato odlučuju za populističke čelnike koji im nude osjećaj bliskosti i odaju dojam kako osjećaju njihove brige i bijes i da slušaju njihove zahtjeve“. U Bijednoj je Našoj ta vrst populizma iliti prosvjednog politiziranja slabašna – i tzv. desnica i tzv. ljevica su razmrvljene, liderski nesklone suradnji i opredijeljene uglavnom na kritiziranje HDZ-ovih skandala/afera, što neće bitno utjecati na pridobivanje respektabilnijeg dijela biračkog tijela. Zato i šef HDZ-a i premijer Plenković smatra dovoljnim za izbornu pobjedu i dalje mamuzati europučansko iznemoglo kljuse, hvaliti se „uspjesima svoje vlade“ (tipa eurozone i Schengena, doskora i OECD-a, od kojih se ne mogu kupiti hrana i energenti, platiti režije, plaćama/mirovinama sustići inflaciju) i obećavati „još bolju budućnost“ u tzv. europskoj obitelji.
„Inflacija je u Hrvatskoj niža od one u zemljama eurozone“, kazao je neki dan, „ali su dio nje generirali i domaći akteri, pa krizu više ne možemo pripisivati samo ratu u Ukrajini. Kad je riječ o Uniji, 80 posto njezinog proračuna puni svega 10 najbogatijih zemalja, a ostalih 17 koriste taj novac za lovljenje koraka s najrazvijenijima. Ovo je desetljeće kad ćemo riješiti pitanje lovljenja koraka.“ Hrvatska, kao i veći dio od rečenih 17 zemalja „lovaca“ nikad neće ni stići, kamoli se izjednačiti sa zemljama EU-a tzv. prve brzine. Ne samo zato, što je udobnije primati „solidarni novac“, nego ga zarađivati pa članski puniti zajedničku blagajnu, već i stoga što najrazvijenijima razvojno ne odgovara izjednačiti se s onima koji im sada služe kao unosno tržište za kojekakvu bofl-robu i usluge, kao izvori resursa i jeftine radne snage, političku i vojnu potporu, itsl. „Ovo je desetljeće kad ćemo riješiti pitanje lovljenja koraka“ je očito već natrula predizborna HDZ-Plenkovićeva mrkva, uvezena iz EPP-ove, je li, bruxelleske smočnice, kojom se očekuje pridobiti biračke hlebince za još jedan krug populističkih obećanja ludom radovanja?
HDZ i Plenović na čelu trećemandatne vlade – izvisi li u međuvremenu kao EPP-ov adut za neki od najunosnijih EU-fotelja, na što je odavna bacio oko – niti znaju niti će biti u prigodi „riješiti pitanje lovljenja“ CRO koraka s najrazvijenijima. Još će puno savske vode proteći ispod Hendrixovog (Zelenog) mosta, a Bijedna će Naša ostati u neugodnom raskoraku s ekonomski najrazvijenijima u Europi i demokratski najsavjesnijim, pa…
