Negdje pred sam kraj razvoja simptoma teške duševne bolesti poznate kao „tripartitno pregovaranje“ Mosta, SDP-a i HDZ-a, u Dnevniku HTV-a spazih ovaj prizor: Božo Petrov u večernjim satima izlazi iz prostorija Mosta u Zagrebu, staje pred okupljeno mnoštvo novinara i kamermana, fiksira maničan pogled u uvijek istu točku (ta očito ima čarobna svojstva, budući da Petrova ništa ne izbacuje iz ravnoteže), izjavljuje nešto kratko, tek da održi neizvjesnost, a zatim u pratnji muškarca impozantnih proporcija napušta prizorište i kreće prema crnom Nissan Patrolu. Kako je prišao zadnjem dijelu automobila, napravi blagi odmak da impozantnome napravi prostor za otvaranje stražnjih vrata, a zatim se smjesti na sjedište u stilu Kraljice Majke, samo malo brže i spretnije. Njegov pratitelj tada otvori i suvozačeva vrata i sam sjedne u automobil, a vozač ih zatim obojicu odvede u priličan mrak.
Pošto mi je vilica pala na očitu činjenicu da mladi Petrov koristi usluge tjelesnog čuvara i vozača, premotala sam prilog i zamrznula sliku u trenutku kada se preko cijele bočne strane automobila zakočio srebrni natpis: General Security.
Prema podacima iz registra trgovačkih društva, koji sam smjesta uguglala, radi se o zaštitarskoj tvrtki jednog od sinova generala Čermaka, Smiljana Reljića i još nekog društva iz špijunskog miljea.
Naslovna stranica internet stranice tvrtke General Security (FOTO: screnshoot)
Odmah sjednem i na email adresu Mosta pošaljem pitanje: zašto, pobogu, čovjek za kojeg se još ne zna hoće li ikada kročiti nogom u Sabor i Vladu, koristi tjelesnu zaštitu i vozača i tko to plaća?
Kako mi nitko nije odgovorio, email sam slala još dva puta nakon dva događaja koji zaslužuju posebnu pažnju; prvi, kada je glasnogovornik Mosta Nikola Grmoja, oprao tek izabranog predsjednika Sabora jer se bahato odvezao preko Bregane s rotirkama, i drugi, kada je isti taj lik opleo da je SDP instrumentalizirao PNUSKOK ili tajne službe da usred pregovora prate Božu Petrova.
Treći put mi se Nikola Grmoja konačno osobno javio i priznao da su stvarno angažirali General Security za jednu kunu plus PDV, a razlog zašto su to učinili su neke ranije neugodnosti koje su imali u prostorijama stranke i to što su preko noći postali jako važni, što samo po sebi– kazao je glasnogovornik Mosta – sa sobom nosi određene rizike. Na moje pitanje zašto je špijunska tvrtka pristala raditi za jednu kunu, Grmoja je kazao da ih je preporučio muž saborske zastupnice Strenja Linić, a radi se o novoj tvrtki koja je – citiram ga – time dobila priliku za reklamu. Čuj, 2015. godine napravili su da Smiljan Reljić postane popularan.
Usput, u registru tvrtki stoji da je GS osnovan prije 14 godina, a Smiljan Reljić je godinama bio toliko popularan da ga nisi trebao ni poznavati, a već ti je bio u spavaćoj sobi, u ordinaciji, uopće, u najintimnijim područjima života. No, Grmojina laž niti je novost, niti je sad važna.
Radi se o tome da ovaj tekst pišem s barem deset dana zakašnjenja, jer je taman toliko prošlo od mog razgovora s glasnogovornikom koji sam javno objavila na društvenim mrežama, a da baš nikome nije sinulo da je abnormalno i nezabilježeno (pa čak ni u povijesti HDZ-a!), da jedna parlamentarna stranka otvoreno marketinški servisira privatnu tvrtku i da je jednako nespojivo s vlašću ako ta tvrtka prodaje banane ili ako uhodi građane. Ne samo to, nego je ista privatna tvrtka odmah intruzivno zaposjela javni interes, budući da su njezini „stručnjaci“ pozivani da javno komentiraju optužbe da je SDP uhodio Petrova. Kad to već spominjem – čiji je mozak na HTV-u smislio da Smiljan Reljić i vlasnik GS-a Enimark Ponjević, Mostovi plaćenici za jednu kunu, budu tretirani kao stručnjaci za tu aferu?
Zloglasni bivši šef SUZUP-a Smiljan Reljić (FOTO: HRT screnshoot)
Kako god, skandal je istog trena spušten na razinu eventualne obavještajne povezanosti Mosta, Reljića i ostalih koji se vrte oko tvrtke GS, odnosno na razinu slutnje, što je zadnji bizarni hit među raznim metodama spinovanja u Hrvatskoj: kad imaš nešto što trenutno, očigledno i bespovratno kompromitira vlast, ti udri po tome da iza toga stoji nešto više i strašnije nego jedenje male djece. Ako to ne dokažeš, a odmah je jasno da nećeš, svi će biti sretni što im je u rukama ostalo daleko manje govno i taj je cirkus dobio na vremenu koliko mu treba. U konkretnom slučaju, novinari su htjeli dokazati - a pridružila im se i sadašnja opozicija - da između jedne parlametnarne stranke i špijunske tvrtke postoji nešto više od toga da parlamentarna stranka reklamira špijunsku tvrtku, što znači da su se i sami ponašali kao svojedobno Smiljan Reljić, kada je za nacionalne interese išao dokazivati da su proturežimski novinari i više od toga, iako više od toga da javno govoriš i pišeš ono što misliš ne postoji.
Što je najgore, cijeli komplot HDZ-Most-Orešković ima taj koruptivni bug — transmisiju vlasti s političkih stranaka na korporacije — jedino je pitanje tko će točno i kako od njega profitirati tokom naredne četiri godine. Sam budući premijer izabran je u nečemu što mrtvo hladno možemo nazvati državnim dilom s korporacijom: Orešković je visoko pozicionirani direktor multinacionalke i to je jedino mjesto s kojeg se pojavio kao mandatar, dok ni uncu svojih živaca i vremena u cijelom životu nije potrošio na Hrvatsku i njezine političke i društvene probleme. Da sada otkrijem i objavim da je u tajnim dilovima koji su prethodili njegovom upadu na Pantovčak stajala i stavka da Teva financira HDZ-ovu kampanju – naime, Teva to u svijetu inače radi, financira političare – ništa se značajnije od načina njegovog ustoličenja ne bi dogodilo, a ja bih smatrala da sam utrošila svoje vrijeme i energiju jendako korisno kao što novinari i opozicija troše na povezivanje Smiljana Reljića i Petrova. Dokazivala bih krimen koji je i bez te moguće stavke očigledan.
Posve, dakle, neopterećen tričarijama poput demokratskih političkih procesa, Orešković je dva dana poslije ukazanja bubnuo da bi on možda u Hrvatskoj primijenio kanadski model zdravstva. Čekaj, zašto baš kanadski? Pa, zato što je budući premijer iz Kanade, kako zašto? Evo je upravo bankarima u Kutzbuehlu predstavio niz radikalnih reformi za koje nitko u Hrvatskoj nije čuo, zatim sav ponosan došao doma i poručio „evo što vas čeka“, jer čovjek vidi da sve prolazi i da je ova zemlja toliko luda, da se naši analitičari pritom još i pitaju jesu li mu ruke dovoljno odriješene. Želimo da nas s obje udara po glavi, nemojte nam to uskratiti.
Tihomir Orešković (FOTO: screenshot HRT)
Netko hrabar je Oreškovićevo ćaskanje s bankarima o sudbini Hrvatske nazvao bizarnim. Bizarna bi, po meni, bila pojava mošusnog goveda na Brijunima, a ovo je dno dna, nešto ispod svih moralnih minimuma koje poznaju sistemi liberalne demokracije. Taj moralni minimum traži da država barem glumi da ima i vlastite zahtjeve i potrebe, odnosno autonomiju u odnosu s tržištem i korporacijama, dok buduća hrvatska Vlada samo što ne preklinje hrvatske građane da shvate da će granica između države i korporacije biti tanka i prozirna, ako je uopće bude.
Što je najsmješnije, desničarski su birači i dalje jako ponosni na činjenicu da je država izašla iz tamnice jugoslavenske asocijacije, da im ne bi bio problem što je ona danas tek ogrančić Teve ili UniCreda u smiješnom i nevažnom tranzicijskom kraju.
U suštini, odlična priča. Jedino se bojim da će samo Smiljan Reljić biti u prilici da je prati kako spada i za sobom ostavi zapise koje će hrvatskom društvu biti dostupni tek za koje desetljeće.
lupiga
Pošto mi je vilica pala na očitu činjenicu da mladi Petrov koristi usluge tjelesnog čuvara i vozača, premotala sam prilog i zamrznula sliku u trenutku kada se preko cijele bočne strane automobila zakočio srebrni natpis: General Security.
Prema podacima iz registra trgovačkih društva, koji sam smjesta uguglala, radi se o zaštitarskoj tvrtki jednog od sinova generala Čermaka, Smiljana Reljića i još nekog društva iz špijunskog miljea.
Naslovna stranica internet stranice tvrtke General Security (FOTO: screnshoot)
Odmah sjednem i na email adresu Mosta pošaljem pitanje: zašto, pobogu, čovjek za kojeg se još ne zna hoće li ikada kročiti nogom u Sabor i Vladu, koristi tjelesnu zaštitu i vozača i tko to plaća?
Kako mi nitko nije odgovorio, email sam slala još dva puta nakon dva događaja koji zaslužuju posebnu pažnju; prvi, kada je glasnogovornik Mosta Nikola Grmoja, oprao tek izabranog predsjednika Sabora jer se bahato odvezao preko Bregane s rotirkama, i drugi, kada je isti taj lik opleo da je SDP instrumentalizirao PNUSKOK ili tajne službe da usred pregovora prate Božu Petrova.
Treći put mi se Nikola Grmoja konačno osobno javio i priznao da su stvarno angažirali General Security za jednu kunu plus PDV, a razlog zašto su to učinili su neke ranije neugodnosti koje su imali u prostorijama stranke i to što su preko noći postali jako važni, što samo po sebi– kazao je glasnogovornik Mosta – sa sobom nosi određene rizike. Na moje pitanje zašto je špijunska tvrtka pristala raditi za jednu kunu, Grmoja je kazao da ih je preporučio muž saborske zastupnice Strenja Linić, a radi se o novoj tvrtki koja je – citiram ga – time dobila priliku za reklamu. Čuj, 2015. godine napravili su da Smiljan Reljić postane popularan.
Usput, u registru tvrtki stoji da je GS osnovan prije 14 godina, a Smiljan Reljić je godinama bio toliko popularan da ga nisi trebao ni poznavati, a već ti je bio u spavaćoj sobi, u ordinaciji, uopće, u najintimnijim područjima života. No, Grmojina laž niti je novost, niti je sad važna.
Radi se o tome da ovaj tekst pišem s barem deset dana zakašnjenja, jer je taman toliko prošlo od mog razgovora s glasnogovornikom koji sam javno objavila na društvenim mrežama, a da baš nikome nije sinulo da je abnormalno i nezabilježeno (pa čak ni u povijesti HDZ-a!), da jedna parlamentarna stranka otvoreno marketinški servisira privatnu tvrtku i da je jednako nespojivo s vlašću ako ta tvrtka prodaje banane ili ako uhodi građane. Ne samo to, nego je ista privatna tvrtka odmah intruzivno zaposjela javni interes, budući da su njezini „stručnjaci“ pozivani da javno komentiraju optužbe da je SDP uhodio Petrova. Kad to već spominjem – čiji je mozak na HTV-u smislio da Smiljan Reljić i vlasnik GS-a Enimark Ponjević, Mostovi plaćenici za jednu kunu, budu tretirani kao stručnjaci za tu aferu?
Zloglasni bivši šef SUZUP-a Smiljan Reljić (FOTO: HRT screnshoot)
Kako god, skandal je istog trena spušten na razinu eventualne obavještajne povezanosti Mosta, Reljića i ostalih koji se vrte oko tvrtke GS, odnosno na razinu slutnje, što je zadnji bizarni hit među raznim metodama spinovanja u Hrvatskoj: kad imaš nešto što trenutno, očigledno i bespovratno kompromitira vlast, ti udri po tome da iza toga stoji nešto više i strašnije nego jedenje male djece. Ako to ne dokažeš, a odmah je jasno da nećeš, svi će biti sretni što im je u rukama ostalo daleko manje govno i taj je cirkus dobio na vremenu koliko mu treba. U konkretnom slučaju, novinari su htjeli dokazati - a pridružila im se i sadašnja opozicija - da između jedne parlametnarne stranke i špijunske tvrtke postoji nešto više od toga da parlamentarna stranka reklamira špijunsku tvrtku, što znači da su se i sami ponašali kao svojedobno Smiljan Reljić, kada je za nacionalne interese išao dokazivati da su proturežimski novinari i više od toga, iako više od toga da javno govoriš i pišeš ono što misliš ne postoji.
Što je najgore, cijeli komplot HDZ-Most-Orešković ima taj koruptivni bug — transmisiju vlasti s političkih stranaka na korporacije — jedino je pitanje tko će točno i kako od njega profitirati tokom naredne četiri godine. Sam budući premijer izabran je u nečemu što mrtvo hladno možemo nazvati državnim dilom s korporacijom: Orešković je visoko pozicionirani direktor multinacionalke i to je jedino mjesto s kojeg se pojavio kao mandatar, dok ni uncu svojih živaca i vremena u cijelom životu nije potrošio na Hrvatsku i njezine političke i društvene probleme. Da sada otkrijem i objavim da je u tajnim dilovima koji su prethodili njegovom upadu na Pantovčak stajala i stavka da Teva financira HDZ-ovu kampanju – naime, Teva to u svijetu inače radi, financira političare – ništa se značajnije od načina njegovog ustoličenja ne bi dogodilo, a ja bih smatrala da sam utrošila svoje vrijeme i energiju jendako korisno kao što novinari i opozicija troše na povezivanje Smiljana Reljića i Petrova. Dokazivala bih krimen koji je i bez te moguće stavke očigledan.
Posve, dakle, neopterećen tričarijama poput demokratskih političkih procesa, Orešković je dva dana poslije ukazanja bubnuo da bi on možda u Hrvatskoj primijenio kanadski model zdravstva. Čekaj, zašto baš kanadski? Pa, zato što je budući premijer iz Kanade, kako zašto? Evo je upravo bankarima u Kutzbuehlu predstavio niz radikalnih reformi za koje nitko u Hrvatskoj nije čuo, zatim sav ponosan došao doma i poručio „evo što vas čeka“, jer čovjek vidi da sve prolazi i da je ova zemlja toliko luda, da se naši analitičari pritom još i pitaju jesu li mu ruke dovoljno odriješene. Želimo da nas s obje udara po glavi, nemojte nam to uskratiti.
Tihomir Orešković (FOTO: screenshot HRT)
Netko hrabar je Oreškovićevo ćaskanje s bankarima o sudbini Hrvatske nazvao bizarnim. Bizarna bi, po meni, bila pojava mošusnog goveda na Brijunima, a ovo je dno dna, nešto ispod svih moralnih minimuma koje poznaju sistemi liberalne demokracije. Taj moralni minimum traži da država barem glumi da ima i vlastite zahtjeve i potrebe, odnosno autonomiju u odnosu s tržištem i korporacijama, dok buduća hrvatska Vlada samo što ne preklinje hrvatske građane da shvate da će granica između države i korporacije biti tanka i prozirna, ako je uopće bude.
Što je najsmješnije, desničarski su birači i dalje jako ponosni na činjenicu da je država izašla iz tamnice jugoslavenske asocijacije, da im ne bi bio problem što je ona danas tek ogrančić Teve ili UniCreda u smiješnom i nevažnom tranzicijskom kraju.
U suštini, odlična priča. Jedino se bojim da će samo Smiljan Reljić biti u prilici da je prati kako spada i za sobom ostavi zapise koje će hrvatskom društvu biti dostupni tek za koje desetljeće.
lupiga
