John Nash (86), jedan od najvećih matematičara 20. stoljeća, poginuo je proteklog vikenda sa suprugom u prometnoj nesreći. Unatoč činjenici da je 1994. godine dobio Nobelovu nagradu za doprinos u području ekonomije, Nash je široj javnosti postao poznat 2002. godine, nakon prikazivanja Oscarom nagrađenog filma „Genijalni um“, koji se bavi njegovom nevjerojatnom karijerom i gotovo cjeloživotnom borbom s teškom bolešću. No, Nashov veliki doprinos u stvaranju svijeta kakvog danas poznajemo tek je postao razvidan zahvaljujući dokumentarnoj trilogiji „The Trap“ iz 2007. godine. Riječ je o serijalu u kojem britanski filmaš Adam Curtis istražuje kako su teorije iz druge polovice 20. stoljeća, u kojima su ljudi svedeni na sebično i gotovo mehaničko ponašanje, doveli do današnjeg poimanja slobode.
U prvom od tri dokumentarca autor pokazuje kako je Nash, vjerujući da su svi ljudi u naravi sumnjičava bića koja kroz život razvijaju strategije s ciljem da ispune vlastite ciljeve, dao veliki doprinos u matematičkom modeliranju konfliktnih situacija i naravi tržišne konkurencije, ali i izgradnji individualističkog poimanja zapadnoga "društva". Nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata, Nash je počeo smišljati sustav "igara" koje su bile odraz njegovog uvjerenja o ljudskom ponašanju. Jedna od igara zvala se "Jebi se druže!!". Zbog vulgarne intonacije, teorija je na koncu objavljena pod nazivom "Zbogom, naivčine!". U njoj, kao i u nizu drugih Nashovih igara, pobjednik je prije trijumfa nužno morao izdati svoga partnera. Igre su, naime, funkcionirale sve dok su igrači poštovali osnovno pravilo: da moraju biti sebični.
Nitko u tome trenutku nije znao da Nash boluje od paranoidne shizofrenije (FOTO: Peter Badge/Wikipedia)
Kao mladi znanstvenik koji je konačno primjenjivom učinio "Teoriju igara" što su je tijekom Drugoga svjetskog rata osmislili jedan matematičar i ekonomist, Nash je privukao pozornost američke Vlade. Korporaciju RAND, koja je početkom 1950-ih godina razvijala geopolitičke strategije za američku vojsku, zaintrigirale su Nashove teze, unatoč prvotnim rezultatima koji su bili potpuno suprotstavljeni njegovim nalazima. Kad su, naime, analitičari RAND-a oprobali igru na svojim tajnicama, epilog je bio dosta nepovoljan za Nasha: umjesto "izdaje", tajnice su svaki puta odabrale suradnju. Unatoč tome, analitičari nisu smatrali da su rezultati diskreditirali ovaj model. Problem je bio, napisali su u jednoj analizi iz 1952. godine, u neadekvatnim "pokusnim kunićima". Tajnice su se, objasnili su RAND-ovi stručnjaci, prethodno dogovarale da će surađivati.
Bila je to jedna od presudnih epizoda u izgradnji povijesnog razdoblja koje će nakladno postati poznato kao Hladni rat. Teorija je upotrijebljena da stvori američku nuklearnu strategiju, koja se, s određenim promjenama, koristi i danas. Cinična teza na kojoj se temelji bila je otprilike ovakva: budući da nije došlo do nuklearnog rata, „Teorija igara“ opravdano je poticala povećanje i održavanje američkog nuklearnog arsenala. Drugim riječima: ako Sovjetski Savez nije napao SAD nuklearnim bombama, američko zastrašivanje preko povećanja i održavanja nuklearnog kompleksa je, dakle, više nego opravdano.
No, nitko u tome trenutku nije znao da Nash boluje od paranoidne shizofrenije, što je za posljedicu imalo njegovu duboku sumnjičavost prema svima koji ga okružuju, uključujući i kolege. Štoviše, Nash je bio uvjeren da mnogi stvaraju zavjere protiv njega. Upravo je njegovo medicinsko stanje, reći će Curtis, uvjetovalo Nashovo specifično percipiranje društva, koje će postati temeljem za njegove sve prihvaćenije teorije. U intervjuu koji je dao nekoliko desetljeća nakon toga, Nash je priznao kako su tadašnji paranoidni pogledi na druge ljude bili pogrešni.
Unatoč tome, njegove teorije postale su tijekom 1970-ih godina jednim od temelja za popularizaciju teza kako je država ništa drugo osim mehanizma za društvenu kontrolu i uzimanje moći iz ruku svojih građana. Takvo je uvjerenje proširilo i vjerodostojnim učinilo teorije ljudi kao što su Friedrich Hayek, Milton Friedman i Ayn Rand, koji su u svojim radovima istinsku ljudsku slobodu povezali uz što manju državu i što veće privatne inicijative pojedinaca na nereguliranom tržištu, promovirajući sebičnost kao vrlinu na kojoj bi civilizacija trebala počivati. U takvom kontekstu, "Nashove ideje utjecale su na ekonomiju, diplomaciju, politiku, biologiju ... na gotovo svaku sferu života koja se hrani konkurencijom", napisao je u nedjelju Washington Post.
Ideologija neoliberalizma koja se temelji na rečenim premisama postati će mainstreamom za vrijeme mandata Ronalda Reagana u SAD-u i Margaret Thatcher u Velikoj Britaniji. Potonja je iskreno vjerovala da će što manja država dovesti do što većeg društvenog balansa, pa je u skladu s tim uvjerenjem tijekom svih svojih premijerskih godina uložila velike napore u rasturanju socijalne države, od čega se Velika Britanija, po mišljenju mnogih, nikada nije oporavila. Curtis će u dokumentarcu primijetiti kako je to bio trijumfalni povratak Nashovog rada, u kojem je matematički "dokazao" da je stabilnost i dinamično napredovanje društva moguće ako su ljudi kao jedinke usredotočeni na ostvarivanje vlastitih sebičnih ciljeva.
Prema prvim medijskim izvještajima, slavni matematičar u trenutku tragedije navodno nije bio vezan sigurnosnim pojasom.
lupiga
U prvom od tri dokumentarca autor pokazuje kako je Nash, vjerujući da su svi ljudi u naravi sumnjičava bića koja kroz život razvijaju strategije s ciljem da ispune vlastite ciljeve, dao veliki doprinos u matematičkom modeliranju konfliktnih situacija i naravi tržišne konkurencije, ali i izgradnji individualističkog poimanja zapadnoga "društva". Nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata, Nash je počeo smišljati sustav "igara" koje su bile odraz njegovog uvjerenja o ljudskom ponašanju. Jedna od igara zvala se "Jebi se druže!!". Zbog vulgarne intonacije, teorija je na koncu objavljena pod nazivom "Zbogom, naivčine!". U njoj, kao i u nizu drugih Nashovih igara, pobjednik je prije trijumfa nužno morao izdati svoga partnera. Igre su, naime, funkcionirale sve dok su igrači poštovali osnovno pravilo: da moraju biti sebični.
Nitko u tome trenutku nije znao da Nash boluje od paranoidne shizofrenije (FOTO: Peter Badge/Wikipedia)
Kao mladi znanstvenik koji je konačno primjenjivom učinio "Teoriju igara" što su je tijekom Drugoga svjetskog rata osmislili jedan matematičar i ekonomist, Nash je privukao pozornost američke Vlade. Korporaciju RAND, koja je početkom 1950-ih godina razvijala geopolitičke strategije za američku vojsku, zaintrigirale su Nashove teze, unatoč prvotnim rezultatima koji su bili potpuno suprotstavljeni njegovim nalazima. Kad su, naime, analitičari RAND-a oprobali igru na svojim tajnicama, epilog je bio dosta nepovoljan za Nasha: umjesto "izdaje", tajnice su svaki puta odabrale suradnju. Unatoč tome, analitičari nisu smatrali da su rezultati diskreditirali ovaj model. Problem je bio, napisali su u jednoj analizi iz 1952. godine, u neadekvatnim "pokusnim kunićima". Tajnice su se, objasnili su RAND-ovi stručnjaci, prethodno dogovarale da će surađivati.
Bila je to jedna od presudnih epizoda u izgradnji povijesnog razdoblja koje će nakladno postati poznato kao Hladni rat. Teorija je upotrijebljena da stvori američku nuklearnu strategiju, koja se, s određenim promjenama, koristi i danas. Cinična teza na kojoj se temelji bila je otprilike ovakva: budući da nije došlo do nuklearnog rata, „Teorija igara“ opravdano je poticala povećanje i održavanje američkog nuklearnog arsenala. Drugim riječima: ako Sovjetski Savez nije napao SAD nuklearnim bombama, američko zastrašivanje preko povećanja i održavanja nuklearnog kompleksa je, dakle, više nego opravdano.
No, nitko u tome trenutku nije znao da Nash boluje od paranoidne shizofrenije, što je za posljedicu imalo njegovu duboku sumnjičavost prema svima koji ga okružuju, uključujući i kolege. Štoviše, Nash je bio uvjeren da mnogi stvaraju zavjere protiv njega. Upravo je njegovo medicinsko stanje, reći će Curtis, uvjetovalo Nashovo specifično percipiranje društva, koje će postati temeljem za njegove sve prihvaćenije teorije. U intervjuu koji je dao nekoliko desetljeća nakon toga, Nash je priznao kako su tadašnji paranoidni pogledi na druge ljude bili pogrešni.
Unatoč tome, njegove teorije postale su tijekom 1970-ih godina jednim od temelja za popularizaciju teza kako je država ništa drugo osim mehanizma za društvenu kontrolu i uzimanje moći iz ruku svojih građana. Takvo je uvjerenje proširilo i vjerodostojnim učinilo teorije ljudi kao što su Friedrich Hayek, Milton Friedman i Ayn Rand, koji su u svojim radovima istinsku ljudsku slobodu povezali uz što manju državu i što veće privatne inicijative pojedinaca na nereguliranom tržištu, promovirajući sebičnost kao vrlinu na kojoj bi civilizacija trebala počivati. U takvom kontekstu, "Nashove ideje utjecale su na ekonomiju, diplomaciju, politiku, biologiju ... na gotovo svaku sferu života koja se hrani konkurencijom", napisao je u nedjelju Washington Post.
Ideologija neoliberalizma koja se temelji na rečenim premisama postati će mainstreamom za vrijeme mandata Ronalda Reagana u SAD-u i Margaret Thatcher u Velikoj Britaniji. Potonja je iskreno vjerovala da će što manja država dovesti do što većeg društvenog balansa, pa je u skladu s tim uvjerenjem tijekom svih svojih premijerskih godina uložila velike napore u rasturanju socijalne države, od čega se Velika Britanija, po mišljenju mnogih, nikada nije oporavila. Curtis će u dokumentarcu primijetiti kako je to bio trijumfalni povratak Nashovog rada, u kojem je matematički "dokazao" da je stabilnost i dinamično napredovanje društva moguće ako su ljudi kao jedinke usredotočeni na ostvarivanje vlastitih sebičnih ciljeva.
Prema prvim medijskim izvještajima, slavni matematičar u trenutku tragedije navodno nije bio vezan sigurnosnim pojasom.
lupiga
