Gradska uprava grada Slavonskog Broda uporno i upadljivo, u sveopćoj ineternetizaciji, i usprkos preziru i podsmijehu, drži na zombi životu papirnati Glasnik – službeno glasilo grada. Tako su građani danas u svojim poštanskim sandučićima pronašli broj 42 Glasnika. Mnogi su zabrinuti zbog opstanka ovog simptoma epidemije nekreativnosti koja se iskazuje kao bunilo staromodnosti odnosno tupa i troma nesuvremenost. Stroži kritičari forsiranja preživjelih načina komunikacije između „izdavača Glasnika“, zaduženih za neposredno ostvarivanje zakona i drugih propisa, i žitelja Broda, u Glasniku/glasilu vide pijavicu pajdaškog biznisa na tijelima stanovnika. Osim toga, skloni su izdavanje Glasnika okvalificirati i kao interesno podilaženje gradonačelnika Duspare ljubiteljima šarenih slikovnica koje su samo to i ništa drugo i više. Takvi ne postavljaju pitanja, oni samo listaju glasnik i govore: „viđe li ti, što je sve izgrađeno u mandatu našeg Mirka, uf, uf.“
Nažalost, ne postoji imunološki mehanizam za spriječiti nastavljanje bahate sterilnosti i samoreklamerstva u Glasniku. Oporba u Gradskom vijeću Slavonskog Broda, izuzev dvije nezavisne vijećnice, ni po znanju, ni po motiviranosti, ni po moralnosti nije sanitarni stop-faktor koji bi novac preusmjerio na učinkovite zdravstvene mjere s ciljem smanjenja političkog zagađenja. Ova periodična tiskovina, smatraju njeni kreatori, treba biti tek uvezana suma već ranije objavljenih priopćenja, kratkih informacija i fotografija, montaža blokova od sve samih tzv. uspjeha grdonačelnika i gradske uprave. Ono, da se spominja i pamti, kako bi rekao etnolog Zvonimir Toldi. Farsično plutanje bajatih članaka prema glasničkom kolektoru za otpadne podatke i novosti, ušminkava se u tvrdi papir i kao takvo istovremeno je psihološki i politički problem. Ali, avaj, oporba nema nikakve kvalifikacije, a pogotovo nema političke i produktivne kvalifikacije za postupke protiv neželjenih bolesti.
Ako se novac poreznih obveznika i ubuduće namjerava trošiti na papir, potrebno je odreći se zakržljalih grafičkih kič rješenja, a sadržaj ne smije kao do sada biti prepoznatljivo banalan, propagandistički postavljen i s pretjeranom dozom bestidne grandomanije. Buduće glasilo moralo bi postati otvoreni poligon za polemike oko strateških pravaca budućnosti Slavonskog Broda, ali i za promišljanja u vezi taktičkih nagnuća kad je riječ o aktualnim političko-komunalnim potezima. Trebalo bi namjesto smiješne, nepotrebne biltenčine, pokrenuti zbornik radova političara, pametnih glava i entuzijasta zainteresiranih za boljitak Broda. Zbornik bi trebao uključivati informacije o urađenom, ali prvenstveno bi trebao biti stvaralačko hvatište za donošenje kvalificiranih odluka na temelju socijalnog i kulturnog konteksta. Male promjene u smislu odustajanja od jalovih shema, bile bi početak suštinskih promjena koje Brod željno očekuje.
