Glede demokracije i demografije

To je priznanje hrvatskoj snazi, slavodobitno je komentirao premijer Andrej Plenković imenovanje Dubravke Šuica za potpredsjednicu Europske komisije za demokraciju i demografiju.

Nema sumnje, Andrej Plenković osobno je najzaslužniji što je Hrvatska nakon imenovanja Marije Pejčinović-Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe dobila i drugu važnu i prestižnu funkciju na europskoj razini.

Plenković je kapitalizirao svoje briselske dane i prijateljstva kao i činjenicu da je odigrao bitnu ulogu u pat poziciji nakon europarlamentarnih izbora u donošenju odluke da Ursula von der Leyen postane predsjednicom Europske komisije, što je i ona sama potvrdila ekspresnim dolaskom u Zagreb.

Moglo bi se reći da je premijer skroman kada sve to naziva »priznanjem hrvatske snage u EU«, jer obje te funkcije smo dobili na njegov brk.

I tu se krije taj apsurd Andreja Plenkovića koji je veliki igrač na europskim terenima, ali mu ta vještina i umijeće koju demonstrira u međunarodnim utakmicama, kod kuće ništa ne znači!

I Vijeće Europe i Europsku komisiju može ovdje objesiti o klin, baš kao i tapšanja Junckera i Ursulin široki osmijeh, jer to »priznanje hrvatskoj snazi«, koje je iznio na svojim mišićima, njemu osobno ne garantira čak ni to da će ponovno biti izabran za predsjednika HDZ-a!

Ovdje se priznaju i računaju samo rodijačka snaga i plemenske titule, a govori samo jedan jedini, svima razumljivi jezik, onaj interesni. Zato Plenkovićeve europske dionice ovdje gotovo ništa ne vrijede, prije bi se moglo reći da je zbog svog europejstva još sumnjiviji jer ono kao ništa drugo ugrožava vladajući primitivizam i zajedničarstvo. Bolje rođo u općini, nego Šuica u Bruxellesu!

Drugi, još veći apsurd je »izuzetno važan resor« koji je dobila Dubravka Šuica. Da su znanstvenici mikroskopom tražili područje gdje je Hrvatska više nazadovala u ovih šest godina članstva u EU, ne bi ga preciznije locirali od Ursule von der Leyen koja je najgoroj učenici, Hrvatskoj, dodijelila brigu za demokraciju i demografiju! Istog trenutka kada je Dubravka Šuica posjednuta na visoku funkciju, »Reporteri bez granica« izrazili su svoju zabrinutost »zbog šutnje hrvatske Vlade u vezi s izljevima govora mržnje i prijetnji upućenih novinarima«, te pozvali vlasti da javno osude napade i prestanu s praksom nekažnjavanja odgovornih. Prijetnje, uključujući i one smrću, kažu u RSF-u, imaju istu namjeru – da napadnu, zastraše i okleveću novinare kako bi odustali od svojih istraživanja.

Nije to ništa nova za premijera Andreja Plenkovića, on je sa svim tim odavno upoznat od ovdašnje cehovske organizacije i sindikata koje uporno ignorira, pa će valjda i ovo upozorenje Pauline Adès-Mével iz RSF-a koja poziva hrvatske vlasti da »nedvosmisleno osude ovakva postupanja i okončaju nezdravo ozračje nekažnjivosti koje vlada u Hrvatskoj«.

Nisu samo novinari kojima se u hrvatskoj demokraciji može nekažnjeno prijetiti, tu su čak i Plenkovićevi koalicijski partneri, poput Milorada Pupovca, za kojim je raspisana potjernica na tabli njegovog rodnog sela s fotografijom i porukom »Ubi Srbina«.

A što se tiče demografije, dovoljno je reći da na zagrebačkom Sveučilištu rektora Damira Borasa najesen kreće novi studij demografije i iseljeništva na kojem će, između ostaloga, na kolegiju »Hrvatski velikani u iseljeništvu«, studenti učiti o viđenijim ustašama.

Među obaveznim kolegijima su i »Filozofsko-teološki pristup stanovništvu«, »Hrvati u Bosni i Hercegovini«, »Hrvatsko političko iseljeništvo«, »Hrvatska žena u iseljeništvu«, »Hrvatske katoličke misije«, a među izbornima »Demografski aspekti agresije na Hrvatsku 1990. – 1998.«, »Hrvati u Australiji i Novom Zelandu«, »Hrvati u Južnoj Americi«, »Hrvati u Sjevernoj Americi« i »Znameniti Hrvati u svijetu«.

Zaista, imat će što naučiti Europu Dubravka Šuica glede demokracije i demografije. Ako Europu uopće boli ona stvar za to dvoje.

novilist