Filmovi i knjige, novinski članci, prepucavanja političara, povijesni zapisi i sjećanja logoraša - razni su izvori spominjali Goli otok pa valjda nema osobe koja o Golom nije čula baš ništa. Pod utjecajem nacionalističkih previranja s početka devedesetih godina, kad su mnogi kriminalci došli na istaknute javne pozicije i nekako smatrali da je kucnuo njihov čas, počele su se pojavljivati i razne lažne priče i mitovi o tome kako je tamo bilo.
Moja osobna priča je iz prve ruke. Na Golom sam dok je još bio zatvor, radio praksu kao "mali od broda" kojem je svatko mogao narediti što da radi. Trajekt "Jurjevo", koji se danas zove "Sv. Juraj" i vozi na relaciji Prizna - Žigljen, bio mi je radno mjesto. Na brodu sam spavao i uglavnom se hranio, u plovidbi kormilario nakon isplovljavanja do prije pristajanja, piturao, čistio, slagao konope, lovio ribu pomoćnim čamcem i uživao zbog ljubavi prema moru i plovidbi.
Tvornička hala iznad trajektne luke
Dio ove reportaže o vremenu dok je Goli bio zatvor uopće nema smisla, jer moje "insider stories", iskustva s terena koja sam osobno stekao, teško da će ikoga u išta uvjeriti. Goli je ipak previše "zasićen" politikom i legendama. Na žalost, za vrijeme informbiroa, negdje do polovice pedesetih godina, situacija je bila sukladna najgorim pričama koje ste čuli. Kasnije, što malo tko vjeruje, Goli je bio istovremeno zatvor kojeg su zatvorenici zvali "Havaji" i financijski uspješno proizvodno poduzeće. Uz očekivanu sumnju prema onome što iznosim, ipak nudim par detalja za one koji možda povjeruju.
Pogled na trajektnu luku iz smjera upravnih zgrada
Upravna zgrada od teških kamenih blokova - tko si danas može priuštiti takvu gradnju?
Ploveći na trajektu "Sv. Juraj" u proljeće 2012. godine na relaciji Prizna - Žigljen i razgovarajući sa suvlasnicom koncesije za kafić na gornjoj palubi trajekta, u povjerenju sam saznao da su u tankovima na dnu, pričao joj je jedan od pomoraca s "Jurjeva" iz tog vremena, mučili zatvorenike. To je notorna glupost, brod je sagrađen nekoliko godina prije nego je zatvor ukinut, u vrijeme kada su na Otoku bila dva kina (jedno za zatvorenike i jedno za službenike), dva restorana, proizvodni pogoni i kad sam s jednim nenaoružanim stražarom mogao obići cijelu "žicu", prostor gdje su boravili zatvorenici, da bih vidio kako izgledaju njihove sobe, radionice, sanitarni čvorovi i učionice.
Stražar nije bio potreban da me čuva, trebao me provesti da mi pokaže gdje se što nalazi. Od zatvorenika koji su slobodno šetali u ograđenom dijelu Otoka nije mi prijetila nikakva opasnost. Zatvorenici primjerenog ponašanja i radne discipline svakog dana tokom ljetnog perioda mogli su na kupanje u moru pod vodstvom stražara. Nakon posla i eventualnih školskih obaveza (u to vrijeme u zatvoru je vladala radna obaveza a svatko bez kvalifikacije morao je ići i u školu, da bi se lakše prilagodio životu izvan zatvora) stražari bi poveli zatvorenike na plažu i "čuvali" ih dok se kupaju. Najgore je bilo baš njima, stražarima, jer oni jedini nisu smjeli biti u kupaćim gaćicama. U tankove na dnu broda krcali smo vodu. Zatvorenici su na brodu ostajali samo za trajanja vožnje od mjesta Jurjeva do Golog ili u obratnom smjeru, malo više od pola sata. Od nekakvog mučenja u tankovima nije bilo ni traga.
Tonka privezana u pustoj luci i Toni u nirvani toplog proljetnog popodneva
No povijest je prošla a "državotvorna propaganda" je zabetonirala neke "istine" pa oko toga ne treba trošiti vrijeme. Pitanje je što je s Golim danas. Odgovor je, na žalost - gotovo ništa. Ljeti u trajektnom pristaništu jedan ljubazan i susretljiv Rabljanin vodi restoran s dobrom hranom a sve ostalo propada. Svodovi od klesanog kamena na upravnoj zgradi pridržavaju zidove zdanja u kojem raste drveće. Otok je proglašen lovištem a domaći ljudi na njemu drže i ovce. Stari vrtovi i stambene zgrade zatvorenika propadaju. Neke nebulozne gluposti na "poučnim tablama" i navodno, projekcije filma o zatvoru, potenciraju turistički mamac povezan s "komunističkim kazamatom". Nisam imao priliku vidjeti film ali sam iz druge ruke čuo da je isprepleten oko legendi jednako glupih poput tvrdnji o mučenju zatvorenika u tankovima trajekta.
Pogled prema Velebitu - zapušteni krajobraz još uvijek presijecaju uski, ali solidno rađeni i dobro očuvani putevi
Goli otok, prekrasan prirodni resurs, stoji neiskorišten čak i u sezoni jer se na Otoku može samo prošetati i nešto pojesti, okupati se i navečer vratiti natrag, osim ako ste doplovili brodom na kojem se može prespavati. Izvan sezone, u travnju od kada datiraju ove slike, nema nikoga i ničega. Stare ukrasne biljke i uređene vrtove, otočki vodovod i pogone, asfaltirane ceste i sabiralište kišnice polako osvajaju korov i divlje drveće. Slika Otoka je danas na neki način smirujuća a propast utješna. Kad ljudi neko mjesto napuste, vrati se priroda i njena ravnoteža. Divlja, izvorna ljepota Hrvatskog primorja ponovo osvaja svoj teren i slavi naše odsustvo.
Ostaci ostataka
U veljači 2012 cijelo Primorje bilo je izloženo užasnoj zimskoj oluji. Niske temperature i jak vjetar, brzine i preko 200km/h, uništili su mnogo vegetacije. Pošumljena područja krša, zasađene poljoprivredne kulture i okućnice s ukrasnim biljem jednostavno su se smrzli. Na Golom mi je posebno zanimljiva bila srušena agacija, s korijenjem isčupanim iz zemlje, točnije iz kamenitog tla s malo zemlje između stijena. Korijen agacije uvlačio se godinama u pukotine među velikim kamenim gromadama i savršenom strukturom popratio oblike vapnenjačkih grota. Korijen je doslovno "oblijepio" kamenje urastajući u pukotine pune masne i plodne crljenice.
Zimska bura 2012. nije dozvoljavala pogovor: poluga, deblo agacije, pokrenuta snažnim pritiskom na kraj poluge, krošnju izloženu vjetru, morala je pasti na tlo. Korijenje ipak nije puklo, bilo je prejako. Puknuo je kamen, stijene su se doslovno raspolovile a korijen je ostao oblijepljen oko njih. Iz srušenog drva i ostataka korijena u zemlji, dva mjeseca kasnije, prilikom našeg posjeta, već su nicale mladice. Život je preživio i slomio kamen.
Burom srušena agacija (desno: detalji korijena jačeg od kamena i mladica
punih optimizma)
Izvor. Advance
I
