Nije tajna, najavljeno je neki dan u komentaru u prime time terminu ruske državne televizije: bude li stani-pa’ni, po dva Sotone-2 na zapadnu i istočnu obalu SAD-a u par minuta brišu državu s cca 337 milijuna žitelja s lica zemlje. I Rusija gotovo istodobno nestaje pod recipročnom gljivom sudnjeg dana, jer u tom srazu više ni bakterije neće preživjeti. Neće biti nikoga za ismijavati izvjesnog Mandića koji čita rusko blefiranje baš kao svaka gatara sudbinu iz graha ili iz taloga u šalici ispijene kave. Nade je sve manje, a tzv. igre prijestolja poprimaju sulude dimenzije i značenja. Četvero goloprsih jahača apokalipse nisu ništa naučili iz povijesti, ali ih možebitno u posljednji čas ipak prizovu pameti, grubo zaustave i obore iz sedla masovni buntovnici na ulicama, trgovima, pred liderskim odajama državnih vođa, jer ne žele pristati na imperijalno novodizajniranu staru Churchillovu mantru o „krvi, znoju i suzama“ za koju danas nema nikakve potrebe i koju, je li, u trenu može praktično obesmisliti nekakav Sotona-2.
Vidi vraga, pa nisu blefirali!?
Piše: Marijan Vogrinec
Troje goloprsih jahača apokalipse jahahu – prvi na bijelom konju antikrist „Osvajač“, drugi na crvenom s mačem u ruci, treći na crnom konju s vagom u ruci – a bi i četvrti, „Smrt“, na bljedunjavom zelenku u galop s njima ubijati ratom, glađu, bolešću i divljim zvijerima da ga je netko iz sotonske pratnje nakon pada s bicikla na brzaka pripeo na njegova bljedunjavog zelenka. Dok su se lideri zemalja članica skupine G-7 i EU-a u raskoši njemačkog dvorca Elmau nedaleko od Garmisch-Partenkirchena u bavarskim Alpama bili skupljali oko stola za kojim se bio arogantno proturuski razgaćio američki predsjednik Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr., zameketao je kuštravi britanski premijer: „Skidamo sakoe? Ne skidamo sakoe? Hoćemo li se skinuti?“ Kanadski premijer Justin Trudeau: „Pričekajmo dok se ne snimi zajednička fotografija“. „Moramo pokazati da smo jači od Putina“, junačio se najratoborniji među euro-američkim jahačima apokalipse, pa fasovao poruku iz Kremlja kako je London prva europska meta ruske Sotone-2 u slučaju izravnog oružanog sukoba Ruske Federacije sa SAD/EU/NATO-om i „partnerima“, pa… “Golih ćemo prsa jahati konje!“ – prisnažio je Trudeau bivšemu kolonijalnom gazdi, čiju kraljicu Zemlja javorovog lista još počasno drži na državnim zidovima, a ovaj pak njemu da i ostali čuju: „Moramo im pokazati prsa!“
„Jahanje konja je najbolje“, enigmatičnim je smiješkom popratila i šefica Europske komisije Ursula von der Leyen. Njezine su jahačke namjere, je li, baš kao i jahača apokalipse s američkog bicikla te dvojca Johnson-Trudeau „najplemenitije“ moguće: tzv. sankcijama Putinovoj državi uvaliti pola milijarde eurounijskih potrošača (i više, i šire) u takvu krizu životnog standarda kakvu još nisu iskusili nakon Drugoga svjetskog rata. Sljedeća jesen i zima bit će razdoblje socijalnih nemira – koji su već počeli u Belgiji i Francuskoj, slijede Njemačka, etc. – i velikih kriza i možebitno pâda vlada kao neki dan u Bugarskoj.
Neodgovornost uz puni stol
Ne može se dovijeka iz svile i kadife, financijskog obilja i raskošnog stola ića i pića zapadnih Elmau-destinacija lagati milijunima tzv. običnih/malih ljudi, milijardama pače u svijetu socijalnih nejednakosti i megakorporativne kapitalističke nepravde, da su isključivo Rusi i Putin zbog „ničim izazvane vojne invazije na Ukrajinu“ (sic transit) krivi za inflaciju što se prelijeva u recesiju, pa ju šefica Europske središnje banke Christine Lagarde – taji se nalog financijskog tzv. establishmenta iza kojega stoje ratni profiteri!? – mora suzbijati rušenjem standarda građana. Domino efektom i banke u svih 27 država članica EU-a, gdje će mali i siromašni poput Bijedne Naše ili tek nešto boljestojeći odnijeti gaće na štapu. Ne može se i dalje lagati tzv. običnima/malim ljudima – koji već masovno prosvjeduju na ulicama u Belgiji, Nizozemskoj, Francuskoj, Italiji…, sutra u Njemačkoj, etc. zbog bolnih povratnih udara bumeranga zapadnih tzv. sankcija Rusiji – da su isključivo Rusija i Putin zbog „ničim izazvane vojne invazije na Ukrajinu“ (sic transit) krivi za to što lete u nebo cijene benzina, plina i hrane, a time kolateralno svih inih proizvoda i usluga, što prijete nestašice temeljnih životnostandardnih potrepština, već najesen oštre restrikcije plinskoga grijanja i struje, pravi kolaps dijelova gospodarstva tradicionalno ovisnog o ruskom plinu i nafti, zatvaranje tisuća radnih mjesta, etc.
Ljudi u Europi, ali i drugdje u svijetu – uključivo SAD koji arči trilijune dolara na imperijalno žandarenje Plavim planetom, ostavljajući himalaje mrtvih, osakaćenih, raseljenih, spaljene i opljačkane suverene države – nisu blesavi kakvima ih drži buljuk tih što im neumorno prodaju muda pod bubrege samoubilačkom mantrom koju je kuštravi Johnson, valjda s kojom kristalkom viška double scotch on the rocks u krvi, je li, bubnuo u bavarskom dvorcu: „Moramo pokazati da smo jači od Putina“. Tko mu brani isukati mišiće „junačke“: skini se, kume, gol do pojasa, zajaši rasnog ata iz kraljevske konjušnice i galopom na Goloprsoga iz Kremlja, ali nemaš ni moralno niti božje pravo tuđim nježnicima i breskvicama mlatiti ruske gloginje. Von Braunovi V-1 i V-2 su smiješni komarci prema Putinovom Sotoni-2, čak i bez svih 10 nuklearnih glava od kojih je svaka znatno razornija od obiju američkih zajedno bačenih 1945. godine na Hirošimu i Nagasaki. Ako su hrabri kakvima se grade uz puni stol i pune čaše, uvlačeći se „moćno“ među Uncle Samovo debelo meso, u galop će za njim, bez razmišljanja, jahanju ipak najvičnija „Röschen“ tate Ernsta Albrechta. A, kako zapravo stvari stoje, onaj što pada s bicikla, sapliće se na stepeništu Air Force Onea padajući na koljena ili čak drijema u nekim protokolarnim zgodama neće dok Kanađanin, koji se „ne sjeća“ genocidnog još donedavno masakra indijanske djece u državno-crkvenim domovima za asimilacijski „preodgoj“ Zemlje javorovog lista ipak nije lud da zbiljno misli goloprs jahati prema Kremlju kad pristaje i na – neslanu striptiz šalu. Engleskog tipa: ide turist rivom i padne u more. Sic transit.
E, pa sad, treba uistinu biti baš jako bolestan u glavu general na mjestu novog načelnika Glavnog stožera britanske vojske, kao što je to sada Sir Patrick Sanders, pa poručiti svojim postrojbama – piše Daily Mail – da su „naraštaj koji se mora pripremiti za još jednom se boriti u Europi, boriti se za pobjedu nad Putinovom vojskom u europskomu kopnenom ratu“. Jer, kako to već mjesecima dnevno ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski trbuhozbori „pospanog Joea“ što ničim izazvan pada s običnog bicikla i kuštravog Borisa Johnsona koji bjesomučno udara u ratni bubanj budući da mu je nuklearni arsenal kritično zahrđao, „ruska invazija na Ukrajinu narušava globalnu sigurnost“. „Ja sam prvi načelnik Glavnog stožera od 1941. godine koji je preuzeo zapovjedništvo nad britanskom vojskom u sjeni kopnenog rata u Europi koji uključuje kontinentalnu silu“, bahati se general Sanders. Pa kad već spominje tu 1941. godinu, koja za Glavni stožer britanske vojske simbolizira sredinu razdoblja (1940.-1942.) teških vojnih poraza u Drugom svjetskom ratu i sramote na bojišnicama (vojni debakl u Dunkerqueu za njemačkog tzv. blitzkriega, gubitak Somalije od Mussolinijeve vojske, pa praktično cijele sjeverne Afrike u srazu s Afrikakorpsom najsposobnijeg Hitlerovoga generala Erwina Rommela zvanog „Pustinjska lisica“, predaja Japancima garnizona u Singapuru 15. veljače 1942. smatra se najsramotnijim porazom u povijesti britanske vojne sile, etc.), general Sanders bi morao znati da se neumjesno grozi najmoćnijoj nuklearnoj sili na svijetu.
Začuje li se topot jahača apokalipse sasvim blizu, jer maloumnici tipa Sir Patricka Sandersa vjeruju da mogu pobijediti i da su isključivo Rusi krivi za „novu eru globalne nesigurnosti“, istodobno kako budu nicale otrovne gljive po Starom kontinentu i SAD-u, nicat će i nad Moskvom i posvuda po najvećoj i najbogatijoj zemlji na globusu, tzv. najunosnijoj nekretnini na svijetu (dr. sc. Slavko Kulić). Sudnji dan. Gotovo. Pa-pa, planetu! „Moja je jedinstvena dužnost“, bahati se britanski general na rubu zdrave pameti, „učiniti našu vojsku smrtonosnom i učinkovitijom koliko je god više moguće. Sada je vrijeme i naša je prilika da ga iskoristimo.“ Kako će(mo) „iskoristiti vrijeme“ koje ionako već vrlo bolno – što dalje, bit će još bolnije! – radi u korist ekonomske i vojne štete SAD/EU/NATO-a i „partnera“ tako da je i kratka pamet bivšega norveškog ministra vanjskih poslova na čelu NATO-a Jensa Stoltenberga ponukana javno priznati da će rat u Ukrajini dugo trajati i da „moramo pomagati napadnutima unatoč sve neizvjesnijim i skupljim energentima i hrani, inflaciji i recesiji“. Dakle, unatoč tomu što bjesomučno udaranje u ratne bubnjeva, eksponencijalni izdaci za oružje radi „svoje obrane od ruskog imperijalizma“ i slaboumno huškanje Ukrajinaca na daljnju pogibelj i humanitarnu tragediju umjesto dogovora o miru izravno ruši životni standard milijuna tzv. običnih/malih ljudi na Zapadu. U čije je ime šaka bolesnih u glavu političkih poslovođa megakorporativnog kapitalizma – na krijesti neumrlih doktrina „američkog 21. stoljeća“, „Euroazije od Lisabona do Vladivostoka“, „Šahovske ploče“ ili Twitteraševa „America First!“ o jednom gazdi cijelog svijeta – uvela tzv. sankcije Rusiji alibijem („ničim izazvana invazija na Ukrajinu“, sic transit) što ne drži vodu.
Ako se želi mir…
„Moramo ostati zajedno“, papagajio je Biden svako malo, tapšajući po ramenu osobito njemačkog kancelara Olafa Scholza i francuskog šefa države Emmanuela Macrona, dva najneugodnija kamenčića u cipeli tzv. sankcija Rusiji što, uz Mađare, najviše navodno jedinstvo koče uzbrdo, „jer je Putin od početka računao kako će se NATO, EU i G-7 podijeliti. Ali nismo se podijelili i nećemo. I nećemo dopustiti da se on izvuče nakon takve agresije.“ Ničim izazvane, zborno cijeli politički Zapad ponavlja istu laž u uvjerenju da će ostatak svijeta nasjesti i progutati „alibi“ udicu kao što ju je nasilno ugurao u usta najvećem dijelu svojih građana: „Isključivo su Rusi i Putin krivi za neizdrživo poskupljenje života, nestašice i glad zbog ničim izazvane vojne invazije na Ukrajinu“. Oni „ugrožavaju Europu i cijeli svijet“ i zato će Zapad ne samo pojačati vojnu pomoć Ukrajini nego će i NATO povećati svoju operativnu silu na istočnom boku s 40.000 na 300.000 vojnika te zatražiti od zemalja članica brže naoružavanje i veća proračunska izdvajanja za vojsku/“obranu“. Američka vojna industrija već zadovoljno trlja ruke budući da je SAD najveći globalni trgovac oružjem i, da se ne zavaravamo – stvarni gazda NATO-a. Ako je tako, a jest, onda i lažna, propagandistički impregnirana sintagma „ničim izazvana ruska agresija na Ukrajinu“ poptima vrlo opipljivo, ratnoprofitersko značenje. „Naše sankcije nisu skrivile inflaciju te krizu energenata, hrane, roba i usluga, nego Rusija invazijom na Ukrajinu“, zaključili su ministri vanjskih poslova zemalja EU-a uoči summita skupine G-7 i NATO-a. Ne žele prihvatiti da tzv. sankcije prirodno izazivaju – tzv. protusankcije. I energenti i hrana su i oružje i protuoružje, pa kom’ pita, kom’ tepsija. I blefiranje je (protu)oružje u ratnom pokeru. O Putinovim živcima, iskustvu, namjerama i sposobnostima blefiranja u tom pokeru nisu pozvani procjenjivati oni što ne znaju tko je zapravo taj bivši agent sovjetskog KGB-a i za što je sve sposoban.
Prvo, rusku su invaziju ciljano izazvali zlonamjernim komplotom rečeni jahači apokalipse, što bi sada goloprsati na bijelomu, crvenom, crnom i blijedozelenom konju neodgovorno i dalje komedijali, a, drugo, time su zapalili oganj globalne ekonomske, geopolitičke, geostrateške i moralne krize dugoročno još nepoznatih posljedica, nestabilnost dovoljno moćnu za pretvoriti čovječanstvo u prah i pepeo. Pokazivanje SAD/EU/NATO-ovih i „partnerskih“ prsa Putinu i blizu 150 milijuna Rusa koji su mu legitimno povjerili da ih vodi protiv imperijalnih presizanja zapadnih tzv. vrijednosti i „našeg načina života“ (sic transit), ionako neće zaustaviti rat u Ukrajini. Neće oduzeti Ruskoj Federaciji Krim (referendumom odvojen od Ukrajine), vojno osvojeni Donbas većinski nastanjen manjinskim Rusima niti je ostvariv san zapadnih jahača apokalipse – uključivo nekog apologetu im Ivicu Mandića sa smiješno promašenim komentarima na Novoj TV po kojima u Rusi izgubili ukrajinski rat i prije no što je Putin bio preuzeo vlast u Kremlju – da bivši tv-komedijaš Volodimir Zelenski bude pobjednik. „Moramo Ukrajini pružiti svu potrebnu pomoć, ali paziti da se Zapad/NATO ne sukobi izravno s Rusijom“, oprezno su nakon summita G-7 i EU-a izjavili medijima Emmanuel Macron i Olaf Scholz. Jastrebovi pak iz Bidenovog tzv. kluba zapadnog jedinstva (sic transit) bez pardona još jače udaraju u ratne bubnjave: „Putin i Rusija moraju biti pobijeđeni u Ukrajini i tek kad priznaju poraz i povuku se može biti govora o ukidanju sankcija“. A taj je scenarij moguć samo kada bude na vrbi rodilo grožđe.
Ako se želi mir, pravda za sve i globalna sigurnost, to se ne postiže silom i nasiljem u ime tzv. demokracije, naoružavanjem Ukrajinaca kako bi na dan ginulo i više od 150 njihovih vojnika i možda isto toliko Rusa, više od 500 dnevno s obiju strana završavalo na kirurgiji, tisuće mladih odlazilo u zarobljeništvo… To se ne radi huškanjem obračune s Putinom i Rusijom, ucjenjivanjem cijelog svijeta tzv. sankcijama i mazohističkim guranjem vlastitog stanovništva u bijedu, nestašice i glad. Možda i u treći svjetski rat u kojemu neće biti pobjednika, jer će gusta unakrsna kiša nuklearnih projektila uništiti obje sukobljene strane, bez obzira na to koja prva/brže pritisne gumb sudnjeg dana. Ako postoji problem, a itekako postoji – nije ni od 2014. godine niti od 24. veljače 2022., puna šaka brade da jest – mudri i odgovorni, pravi ljudi na pravim mjestima (kao 1962. godine za tzv. kubanske krize, gotovo istovjetnog balansiranja svijeta na samom rubu nuklearnog uništenja) rješavat će ga razgovorom za zelenim stolom i kakvim-takvim dogovorom koji neće značiti ni pobjedu niti poraz jedne ili druge strane. Dogovor mora biti od opće koristi, čovječanstvo mora biti pobjednik. Sve drugo i treće je maloumlje za koje postoji pojedinačna, poimenična odgovornost. I točka.
Za rat u Ukrajini i njegove posljedice najodgovorniji je Volodimir Zelenski, koji nije smio slušati zlonamjerne, apokaliptične suflere s blijedozelenog, bijeloga, crvenog i crnog konja da Kiklopa iz Kremlja ubada užarenim kolcem u oko, jer neće ginuti u Ukrajini njihovi ljudi i biti zbrisana s lica zemlje njihova naselja, neće milijuni Amerikanaca, Britanaca, Nijemaca, Francuza, stanovnika bruxelleskog staklenjaka, Japanaca… bježati iz vlastitih domova u velikim dijelom nepovratno izbjeglištvo. Odgovoran bi Zelenski, ma koliko polit-diplomatski uistinu zelen/neiskusan, pokušao riješiti problem i jamačno bi ga kompromisno riješio s najodgovornijima u Moskvi. S prvim susjedom, je li. Najmoćnijom nuklearnom velesilom na svijetu, globalno najvećom i najbogatijom energentima, hranom i inim prirodnim resursima na planetu, jer ako nisi dobar s prvim susjedom, nikakva druga zaštita tvog doma ne drži vodu. U većini životnih situacija, susjed ti dođe preči i od najbližeg rođaka. Ukrajina i Rusija su stoljećima bile u zajedničkoj državi, pa valjda i to iskustvo dvaju krvno bliskih, slavenskih naroda nešto znači? A zeleni Zelenski je pokazao temeljno „zemljopisno“ neznanje od kojega sada pati cijeli svijet i vrag znâ čime će sve lošim uroditi ta patnja: u prvim je susjedima prepoznao Washington, London, Bruxelles na obje adrese, Pariz i takve, a za Moskvu valjda drži da je negdje u Patagoniji južnije od Punta Arenasa?
Dok mu sugrađani ginu kao muhe u ratu do kojega nije smjelo doći, Zelenski dnevno iskače iz tv-paštete prijetnjama Rusima, uvježbanom patetikom s blesimetra, obećanjima vojne pobjede, povrata izgubljenih teritorija i tu i tamo ljutom jezikovom juhom zapadnim državama što mu drže figu u džepu i ne šalju „moderno, učinkovito oružje za obranu“. Jamačno itekako znaju što Zelenski ne znâ: Rusiju ne mogu pobijediti ni znatno moćniji – baš kao što u povijesti nisu mogli najmoćniji (Napoleon, Hitler, etc.) – kamoli Ukrajina, jer će i na najubojitije zapadno oružje dobiti još ubojitiji ruski odgovor, pa nije Macron bez veze nedavno kazao da rat „ne može, ne smije završiti ruskim porazom“. Iz bavarskog dvorca Elmau čulo se političke poruke o novim milijardama eura/dolara pomoći Kijevu, ali iskustvo uči da su ogromne razdaljine između riječi i djela i Zelenski se s pravom osjeća izigranim. Ostavljenim plahim srndaćem nasamo s Ruskim medvjedom, a jahači apokalipse mačistički svršavaju najavom goloprsog juriša na Putina. „Ako je on mogao gol do pojasa jahati konja, možemo i mi!“ Sic transit. Kompleks manje vrijednosti? Kakav bi to bio nezapamćen svjetski show na tv-zaslonima u dnevnim boravcima širom globusa eksluzivno vidjeti u bijesnom galopu gole do pojasa Joea Bidena kojemu su nakon pada s bicikla pomogli se uzverati na bljedunjavoga zelenka, Borisa „Osvajača“ na bijelom konju, pa Jensa Stoltenberga na crvenom i „Röschen“ von der Leyen rođ. Albrecht na crnom vrancu, ha!?
Neuvjerljivo jedinstvo
Uoči summita NATO-a u Madridu, popraćenog masovnim prosvjedima protiv alijanse koja ratoborno želi arbitrirati u Europi i šire, npr. u Aziji („Kina je izazov za interese, sigurnost i vrijednosti NATO-a jer je riječ o državi koja pokušava potkopati međunarodni poredak utemeljen na pravilima“, sic transit), a Rusiju kao „strateškog partnera“ preimenuje u neprijatelja („Rusija je izravna prijetnja sigurnosti zemalja NATO-a koje su se okupile na summitu u Madridu“), Moskva je objavila vrlo precizne satelitske snimke destinacije na kojoj se okupljaju NATO-ovi državni lideri. Poruka jezive čestitke: „Znamo gdje ste, ako želimo, možemo vas likvidirati u trenu!“ Isto je vrijedilo i za summit G-7 i EU-a u Bavarskoj. „U tom slučaju“, ironizirao je na Novoj TV rečeni Mandić, „Rusija bi nestala s lica zemlje, kao da je nikad nije ni bilo, kao Kartaga u starorimsko doba koja je također bila moćna civilizacija. Kako bi bilo da sad EU objavi ulazna vrata u Putinovo atomsko sklonište? Može li to? Može kad hoće.“ No, zapadni lideri tzv. prve brzine tješe se time da su „ostali ujedinjeni“, a kuštravi Boris Johnson se osobito trudi dizati rep njemačkom kancelaru Scholzu: „Jedinstvo se dogodilo velikim dijelom zahvaljujući upravo tebi, najozbiljnije! Nisam vjerovao da ću ikad u životu vidjeti kako njemački kancelar istupa kako je istupio Olaf Scholz, koji šalje oružje Ukrajini. Velika Britanija ima četiri posto plina iz Rusije, a Njemačka ima 40 posto i pod pravim je pritiskom. Žrtvuje se, jer znâ cijenu slobode.“
E sad, taj će isti kancelar Scholz – odgovoran za najveću europsku ekonomiju i životni standard nešto više od 83 milijuna žitelja, kojima je navalio najveći teret u Uniji za održavanje tzv. sankcija Rusiji – morati objasniti svojim sugrađanima zašto će biti sve siromašniji, zašto će odbijati od usta svoje djece, zašto u dućanima nema niti će biti brašna, ulja, šećera, zašto će nazimu nedostajati plina i struje za grijanje, zašto će znatno više novca izdvajati za NATO i vlastito naoružavanje skupim američkim oružjem, zašto cijene goriva divljaju eda bi samonedostatni Zapad, je li, uništio samodostatnu Rusiju (sic transit), koja ima i nafte, i plina, i struje, i brašna, i ulja, i šećera… i za izvoz. Odnosno, kakve veze njihova sloboda s tim što je SAD/EU/NATO izazvao Rusiju/Putina da vojno intervenira u Ukrajini budući da ne dopušta NATO-u ugrožavati suverenitet i terirorijalni integritet Ruske Federacije dovlačenjem vojske i nuklearnih projektila na ukrajinsko-rusku granicu. Takvo što ni SAD nije 1962. godine dopustio Rusima, tada SSSR-u na Kubi te umalo da nije izbio treći svjetski rat. Daljnje zatezanje napetosti SAD/EU/NATO-a i „partnera“ s Rusijom te uvlačenje Švedske i Finske u te iznimno opasne igre ima svoju granicu. Samo je pitanje vremena kada će nekomu, je li, popustiti strpljenje, omaknuti se korak preko te granice i – pa-pa svijete.
„Rusija nema ništa protiv da Švedska i Finska i formalno postanu članice NATO-a, dapače, samo naprijed!“ – komentirao je Putin odluku summita u Madridu. „Naš je problem Ukrajina. Ali, bude li NATO i u te dvije zemlje instalirao svoju vojnu strukturu ugrožavajući Rusiju, mi ćemo odgovoriti istom mjerom ugroze Švedske, Finske i NATO-a s te strane.“ Američke pak obavještajne službe i čelnici NATO-a procjenjuju da će „rat u Ukrajini trajati još godinama“, što je u oštroj opreci s izjavama zapadnih lidera koji neodgovorno huškaju Zelenskog u uvjerenju da „može pobijediti Putina“ i šalju mu sve sofisticiranija oružja. U međuvremenu, „nesposobna“ ruska vojska mic po mic napreduje, osvaja sve veće komade ukrajinskog istoka tako da, pogleda li se zemljovid, Ukrajina više nije pomorska zemlja jer je kopneni dio odvojen od Azovskoga i Crnog mora, pa… Istodobno, Sirija je službeno priznala samoproglašene (pro)ruske države na tom području. I to je indikativna poruka o podjelama u tzv. međunarodnoj zajednici.
„Zapadni analitičari i dužnosnici izbjegavaju govoriti o stanju u ukrajinskoj vojsci i potenciraju loše stanje i slabosti u ruskoj“, komentirao je stručnjak za međunarodno pravo Pero Kovačević u „Novom danu“ televizije N1 Hrvatska. „Kad se govori samo o slabostima ruske vojske, dobije se pogrešan dojam da su Rusi u podređenom položaju u Ukrajini što ne odgovara realnom stanju stvari. Po podacima Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS), Ukrajina je na početku ruske invazije imala 196.600 aktivnih vojnih osoba, od toga 126.600 kopnenih vojnika, 35.000 zračnog osoblja, 15.000 mornaričkog i 900.000 pričuve. Rusija je imala 900.000 djelatnog vojnog osoblja, od toga 270.000 vojnika, 165.000 pripadnika zračnih snaga, 150.000 mornaričkog osoblja i oko dva milijuna pričuvne vojske. Ukrajinska vojska ima velike žrtve. Ona u ovom trenutku ima više od 20.000 ubijenih vojnika, plus ranjeni. Dnevno ispada iz stroja oko 1000 vojnika. Nema govora o kolapsu ukrajinske vojske, ali nastave li se gubici ovim tempom do jeseni, pitanje je kakvo će biti stanje te vojske. Iste probleme ima i ruska vojska za koju Zapad procjenjuje da je izgubila između 15.000 i 20.000 vojnika, ali nije izgubila ni ubojitu moć niti ofanzivno djelovanje.“
Nakon početka ruske invazije, Ukrajina je podebljala svoje obrambene snage mobilizacijom muškaraca u dobi između 18 i 60 godina, dijelom drugih civila što su dragovoljno uzeli oružje te nekim paravojskama (npr. ultradesničarski bataljun Azov), a najavljen je također plan za naoružati još milijun građana. Točni podaci o vojnim gubicima se ne objavljuju. No, rusko je ministarstvo obrane objavilo u travnju da je Ukrajina izgubila 23.367 vojnika, 134 borbena aviona, više od 2000 tenkova i gotovo 1000 topova, što pak nisu potvrdili neovisni izvori, pa… Na početku invazije je Ukrajina imala 2000 tenkova, 1960 topova i 2870 oklopnih vozila. Zemlje članice NATO-a (najviše Velika Britanija i Njemačka) su poslale Ukrajini 10.000 projektila, 120 oklopnih vozila, 500 projektila zemlja-zrak Stinger, 90 haubica i 120 dronova Phoenix Ghost. SAD je također poslao veliki vojni paket, i to neće biti sve. Ukrajinski vojni proračun iznosi između dvije i pet milijardâ dolara, što je zapravo ništa prema ruskom od 40 do 65 milijardâ dolara. Ukrajina tvrdi da je ubila 32.500 ruskih vojnika, a Moskva je u ožujku službeno priznala gubitak oko 1300 vojnika.
Prosvjedni „stop“
Nasuprot ukrajinskoj vojsci postavljena je sila više od 13.000 tenkova, blizu 6000 topova i 20.000 oklopnih vozila, više od 500 bacača balističkih projektila (među njima izvjestan broj hipersoničnih), 1328 aviona, više od 470 helikoptera, 74 razna broda i 51 podmornica. Velika ruska prednost je nadmoć u oružju dugog dometa, no najveća prijetnja i Ukrajini, NATO-u i ostatku svijeta su ogromne zalihe ruskoga nuklearnog oružja među kojim su i armagedonske, hipersonične rakete Sotona-2 kakve zasad još nema nitko na globusu. Negdje početkom ožujka, Putin je povisio stupanj pripravnosti ruskih nuklearnih snaga, što samo neki nezreli „analitičari“ tipa izvjesnoga Ivice Mandića iz tv-paštete Nove TV drže – blefiranjem. Ako se SAD/EU/NATO-u i „partnerima“ uistinu posreći bolno pričepiti Rusku Federaciju i Putina, pa bi morao kusati sramotu i poraz u Ukrajini, ali i globalni atak na suverenitet i teritorijalni integritet tzv. najunosnije nekretnine na svijetu (dr. sc. Slavko Kulić), Kijev će prvi biti zbrisan s lica zemlje nuklearnom gljivom, pa London i SAD istodobno, etc.
Nije tajna, najavljeno je neki dan u komentaru u prime time terminu ruske državne televizije: bude li stani-pa’ni, po dva Sotone-2 na zapadnu i istočnu obalu SAD-a u par minuta brišu državu s cca 337 milijuna žitelja s lica zemlje. I Rusija gotovo istodobno nestaje pod recipročnom gljivom sudnjeg dana, jer u tom srazu više ni bakterije neće preživjeti. Neće biti nikoga za ismijavati izvjesnog Mandića koji čita rusko blefiranje baš kao svaka gatara sudbinu iz graha ili iz taloga u šalici ispijene kave. Nade je sve manje, a tzv. igre prijestolja poprimaju sulude dimenzije i značenja. Četvero goloprsih jahača apokalipse nisu ništa naučili iz povijesti, ali ih možebitno u posljednji čas ipak prizovu pameti, grubo zaustave i obore iz sedla masovni buntovnici na ulicama, trgovima, pred liderskim odajama državnih vođa, jer ne žele pristati na imperijalno novodizajniranu staru Churchillovu mantru o „krvi, znoju i suzama“ za koju danas nema nikakve potrebe i koju, je li, u trenu može praktično obesmisliti nekakav Sotona-2.
Vidi vraga, pa nisu blefirali!? À propos striptiz šale iz dvorca Elmaua, koju su prenijeli svjetski mediji pa nije promakla ni službenoj Moskvi, Putin je uzvratio jahačima apokalipse ironijom da bi njih bilo „odvratno vidjeti kako se skidaju“ te da „trebaju prestati piti alkohol i početi se baviti sportom“.
