Gospodarstvo u porastu, politici unatoč

Prije desetak godina na jednom gospodarskom okupljanju uspješnog domaćeg poduzetnika upitali su što bi hrvatska Vlada mogla učiniti za gospodarstvenike kako bi im olakšala poslovanje. Njegov rezignirani odgovor bio je: „Ma, samo nek' nas puste da radimo“. Razočaran, prije svega, dugogodišnjim običajima vladajućih koji su bez previše razmišljanja donosili svakojake odluke koje su gušile poduzetnički duh, poduzetnik je samo poželio da se političari konačno prestanu petljati u gospodarstvo.

Prije i nakon toga lokalni i nacionalni političari milijardama su kuna kupovali svoje pozicije isplaćujući ih glasačima kroz razne programe, impulse, ofenzive, akcijske planove, poticaje, subvencije, garancije i još hrpu toga, ne bi li se podržavao ekonomski rast. Posljedice znamo: gospodarstvo jest raslo još neko vrijeme, no taj je porast bio plaćen enormnim porastom zaduživanja. Okidač je bio kraj 2008. godine i od tada se domaća ekonomija smrtno ranjena već šest godina valja po dnu.

Iako su državni statističari u petak konačno objavili dugoiščekivanu pozitivnu vijest o tome da je naše gospodarstvo stidljivo krenulo u pozitivnom smjeru, optimizam se i dalje može naći samo u floskulama koje već godinama ponavljaju oni koji nas vode. Raspitate li se malo među domaćim poduzetnicima, i dalje možete naći samo rezigniranost i razočaranje. Baš kao i prije deset godina.

Ne postoji nitko među njima tko će pohvaliti Vladu zbog njenih poteza ili gospodarske politike. I kao što je to bilo i prije desetak godina, jedini zaključak koji se može izvesti danas jest: hrvatsko gospodarstvo raste, politici usprkos.

Brojke to i potvrđuju. Stidljivi porast od 0.3% u odnosu na posljednje tromjesečje 2013. je krajem prošle godine zabilježen zahvaljujući prije svega izvozu. Rast izvoza je svakako vrlo pohvalna vijest. No, on istovremeno govori i da najbolje u Hrvatskoj stoje one tvrtke koje ne posluju na našem tržištu. Dakle, one kojima strani partneri redovito plaćaju, one čija se roba i usluge mogu prodati na normalnim tržištima odnosno one koje, pojednostavljeno, nemaju previše posla s domaćim gospodarstvom i institucijama.

Potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo Branko Grčić nije previše čekao da bi zasluge za gospodarski rast pripisao Vladinom naporu u provođenju ekonomske politike. „Ovi rezultati Vlade i hrvatskog gospodarstva plod su mnogih mjera koje smo donijeli u proteklom vremenu“, kazao je. Iako razumljivo da u trenucima u kojima joj popularnost pada na mizerno niske razine sadašnja Vlada želi iskoristiti svaku pozitivnu crticu kako bi si podigla rejting, čak i kad bismo prihvatili da vlada i ima neke zasluge u reanimiranju gospodarstva, i dalje ostaje pitanje što su radili više od tri godine. Porast u posljednjem lanjskom kvartalu, naime, došao je nakon 12 uzastopnih tromjesečja negativnih rezultata.

Isto tako, preduhitrene izjave mogle bi se obiti vladajućima o glavu ponovi li se slučaj otprije tri godine kad je nakon dva tromjesečja gospodarskog rasta i započeo ovaj posljednji negativan niz. Svakako za bilo kakav ozbiljniji optimizam treba pričekati barem još jedno, ako ne i dva tromjesečja. A i tada bi za pozitivna očekivanja bio potreban snažniji rast od 0.3%. A dotle će se mladi i stručni i dalje iseljavati u zemlje koje brinu o građanima i poduzetnicima. Na mjesta u kojima se može normalno zaraditi i od te zarade normalno živjeti.

Sve u svemu, skok ekonomije u posljednjem lanjskom tromjesečju tek je čašica vode u užarenoj pustinji domaćeg gospodarstva. Kratka dobra vijest i sitan predah. Još smo uvijek predaleko od godišnjeg rasta od barem četiri ili više postotaka koji bi osiguravao nekakvu nadu da ćemo negdje tamo daleko u budućnosti, zajedno s Grčkom, možda uspjeti otplatiti svoje dugove. A ako naše domaće vlasti misle da hrvatski građani imaju vremena za to, nek' i dalje nastave sa svojom – „ekonomskom“ - politikom. Ma što oni mislili da to jest.