Upravo teret Grubora je ono što pritišće Željka Sačića, bez obzira što je u pravosudnom postupku izostala osuda, a krivci za ovaj stravičan zločin nisu utvrđeni.
„Josip Manolić je dokazano osnovano sumnjiv za monstruozna zvjerstva i masovna ubojstva hrvatskih ljudi nakon drugog svjetskog rata, a sve to u ime komunističke totalitarne ideologije, u ime Tita i Partije, a koje je Josip Manolić počinio u ulozi područnog zapovjednika po zlu poznate protuhrvatske, protuljudske i protu Božje komunističke represivne OZNE“, kazat će i napisati Željko Sačić, umirovljeni general i zastupnik u Saboru izabran na listi okupljenoj oko lika i djela Miroslava Škore, u pismenom zahtjevu upućenom tajniku Sabora da se „hitno i bezodvlačno“ ukloni portret Josipa Manolića iz zgrade Sabora.
Pogledajte samo izbor riječi koje ovaj diplomirani pravnik i umirovljeni general koristi obraćajući se Saboru – monstruozna zvjerstva, komunistički zločinac, stogodišnji zlotvor i protu Hrvat, masovna ubojstva, zločini u ime Tita i Partije …… Kao što je to uobičajeno svim desničarima i Željko Sačić uzima si pravo određivati tko je pravi i istinski Hrvat a tko ne, tako da će za Josipa Manolića čak ustvrditi da je ni manje ni više već protu Hrvat. Kako i kada su to pravo licitiranja hrvatstvom oni stekli nikada nitko nije objasnio. Ja pak mislim da korijenje te bolesti treba tražiti daleko u 90-tim godinama kada je Franjo Tuđman ustvrdio da u Hrvatskoj ima preko 20 % onih koji Hrvatsku nikada nisu željeli.
I sve to zlo ne samo da je upereno protivu Hrvata, to je reći će ovaj general kako bi bio sigurniji, te ujedno i nadoknadio očiti manjak argumentacije za iznesene tvrdnje i protu Božja rabota. Zna Sačić da je Boga u Hrvatskoj uvijek dobro imati iza leđa na svojoj strani, pa makar i samo deklarativno. Puno mu je puta to pomoglo i pokazalo se kao dobitna kombinacija.
Uvijek kada netko na ovaj način postupajući i upirući prstom bez argumenata u drugoga koristeći ovako teške riječi, zapitajmo se. A da slučajno general Sačić nešto ne skriva, da nema možda nešto s čega on želi skrenuti pažnju, ima li nešto što ga žulja, neki kamenčić u cipeli? I tko je uostalom taj Željko Sačić? Po čemu je taj lik poznat?
Laborantica iz kninske bolnice, koja danas živi u Srbiji, Mira Grubor često se kako je ispričala „Novostima“ pita zbog čega su „Grubori spaljeni, a ljudi pobijeni?“ Ona se, tada 29-godišnja majka 5-godišnje djevojčice, sklonila u UNPROFOR-ovu bazu u Kninu što ju je ostavilo u životu. Specijalci iz Antiterorističke jedinice Lučko ciljano su tražili zaseok Grubori, a put im je, kaže Mira pokazala jedna starica. Uskoro se na nebu iznad Grubora pokazao dim zapaljenih kuća zaseoka Grubori.
Tog 25.8.1995. godine ATJ Lučko je obilazila teren oko Knina i uz trasu željezničke pruge jer će sutra u Knin stići „Vlak slobode“ sa prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, koji će tu u Kninu održati „prigodni“ govor. Željko Sačić je načelnik Sektora specijalne policije MUP-a, te je ATJ Lučko pod njegovom zapovjednom odgovornošću. Ušavši u Grubore specijalci ubijaju 6 nemoćnih, nevinih od kojih su neki i nepokretni, starčadi, a dvojici su od njih i grkljan prerezali. Znali su dakle da su njihove žrtve nemoćni starci i starice. Ubijeni su, a neki od njih i u kućama zapaljeni:
Jovo Grubor (65)/ Miloš Grubor (80)/ Đuro Karanović (45)/ Milica Grubor (51)/ Marija Grubor (90)/ Jovan Grubor (73).
Sačić je osumnjičen po zapovjednoj odgovornosti i uhićen sa još 4 pripadnika ATJ Lučko. Optužnica protiv Sačića odmah je i povučena. Jedan od uhićenih, Ivan Beneta je najavio priznanje, te da će opisati što se dogodilo u Gruborima. Uoči početka suđenja nađen je u šumi nedaleko Knina obješen, govorilo se o navodnom samoubojstvu. Hrvatsko sudstvo koje je nesporno utvrdilo da su zločin u Gruborima počinili pripadnici ATJ Lučko, isto tako utvrđuje oslobađajućim presudama da nitko od njih nije odgovoran. Iz „Documente“ će stići priopćenje „iznenađeni smo oslobađajućim presudama u slučaju Grubori“.
Upravo teret Grubora je ono što pritišće Željka Sačića, bez obzira što je u pravosudnom postupku izostala osuda, a krivci za ovaj stravičan zločin nisu utvrđeni.
To je razlog upiranja prstom u Josipa Manolića, sa nekom čudnom logikom kako je njemu Željku Sačiću sa repovima Grubora neupitna klupa i zastupničko mjesto u Saboru, a Josipu Manoliću koji pripada plejadi političara socijalista koji su zaslužni za izgradnju Jugoslavije, a kasnije i Hrvatske, ne pripada po Sačiću niti saborski portret u ulju kojeg je stekao kao predsjednik Županijskog Doma.
tacno
