Nekoliko dana pred sam kraj prošle godine, dr. Mirko Duspara, gradonačelnik Slavonskog Broda, dao je "ekskluzivan" intervju, s protokolarnim pitanjima i samohvalećim odgovorima, lokalnom informativnom portalu, koji, zanatski razmjerno profesionalno i, koji, u klikbajt ključu, sadržaj uspješno prilagođava interesima njegovih korisnika. E, sad, zašto ostali/manji portali ne dobiju godišnju priliku eventualno postaviti neka nedogovorena pitanja, i podpitanja prvom čovjeku gradske uprave odnosno iz kojih razloga Duspara favorizira isključivo jedan portal umjesto da održi jedinstvenu godišnju konferenciju za medije? Odgovor zna samo politički vjetar i poneki misleći čovjek koji naginje promišljanju mjesnih (ne)prilika. Dakle, rečeni portal i gradonačelnik, što znaju i malo pametniji vrapci, snažno su interesno uvezani u neprirodni pakt medija i politike, temeljem zajedničkih ciljeva koji se mogu opjevati pjesmom čiji operativni refren glasi: „ja tebi, ti meni“. 

Ostali brodski portali, iako željni provincijalne ekskluzive kao žedna stoka vode, na potcijenjivački odnos gradonačelnika prema njima, šute kao pičke. Ovaj vulgarni idiom koristi se u razgovornom jeziku, uglavnom s namjerom da se naglasi nečija tišina ili povučenost. U figurativnom začenju frazom se želi implicirati nečija pasivnost, strah ili nespremnost da se izjasni. Prema tome, nema jače i jasnije definicije brodskog zapuštenog medijskog kruga. Strašljive neznalice. I ja sam ju opravdano upotrijebio. Naime, brodsko novinarstvo je nesposobno i neodgovorno. Većina novinara, ni redakcije u cjelini (čast izuzecima koji se mogu na prste jedne ruke prebrojati), nemaju svijest o ulozi novinarstva kao "čuvara demokracije" i izvora informacija koje oblikuju javno mnijenje. Nije posvećeo otkrivanju istine i ukazivanju na društvene probleme. Kada novinari odstupe od psihosocijalnih temelja vrsnog novinarstva, takva se pojava može nazvati novinarskom devijacijom ili etikom profesionalnog odstupanja. Skloni su kršenju etike i moralnih principa (pročitaj amoralni, interesni napad Ž. Gavranović, urednice plusportala na nezavisnu gradsku vijećnicu Slavicu Lemaić povodom posljednje sjednice Gradskog vijeća!), odsustvu sposobnosti analize, ne prakticiraju procjene informacija i razlikovanja činjenica od dezinformacija. Zbog te kombinacije urođenih i stečenih mana, nisu se usudili pitali gradonačenika zašto ih očigledno ignorira, a nisu se ni kritički osvrnuli na sadržaj intervjua, a samo kritičko mišljenje pomaže novinarima u izbjegavanju pristranosti i manipulacija.

U povlaštenom intervju gradonačelnik ističe da je grad "jedan od najuređenijih" i da su građani prepoznali promjene u izgledu grada. Međutim, ovo ostaje na razini površnih impresija, bez konkretnih naznaka dugoročne strategije razvoja. Kritika bi mogla biti usmjerena na pitanje: Koji su konkretni planovi za ekonomski razvoj, održivost ili poboljšanje kvalitete života građana? Grad se može "urediti" vizualno, ali to ne znači nužno da su rješavani ključni problemi poput zaposlenosti, migracija mladih ili ekološke održivosti.

Izjava da "se od njega očekuje da nastavi" temelji se na osobnim dojmovima i povratnim informacijama od građana "na ulici", što nije nužno reprezentativno za cjelokupno stanovništvo. Kritika bi se mogla fokusirati na potrebu za transparentnijim i inkluzivnijim procesima donošenja odluka, uz oslonac na širu participaciju građana i stručne analize.

Pet mandata je dugi vremenski period u kojem se očekuju značajni i mjerljivi rezultati. Ključno pitanje glasi: Jesu li promjene u gradu rezultat promišljenog razvoja ili jednostavno kozmetičke prirode? Također, može se analizirati koliko je dugotrajno obnašanje funkcije pridonijelo ili kočilo inovacije, nove perspektive i modernizaciju upravljanja gradom.

Gradonačelnik spominje "priznanja ljudi koji dolaze izvana", što može stvoriti privid uspjeha. No, relevantnija je stvarna percepcija i zadovoljstvo građana koji svakodnevno žive u gradu. Postavlja se pitanje: Jesu li ovi vanjski komplimenti u skladu s unutarnjim stvarnostima, poput uvjeta života, razine usluga i dugoročnog razvoja?

Ova izjava više djeluje kao pokušaj opravdanja osobnih ambicija nego kao jasan plan za budućnost grada. Kritika bi trebala ukazati na potrebu za strateškim promišljanjem, detaljnim analizama i većim uključivanjem građana u procese odlučivanja kako bi razvoj grada bio održiv i prilagođen stvarnim potrebama zajednice.

Izjava gradonačelnika o botaničkom vrtu kao rješenju za poboljšanje kvalitete zraka u gradu s trenutno najzagađenijim zrakom u EU-u zaslužuje kritički osvrt iz nekoliko perspektiva.

Iako je pohvalno što se razmišlja o projektima s dugoročnim pozitivnim učinkom, problem zagađenja zraka zahtijeva hitne mjere. Botanički vrt, koji će u punoj funkciji biti tek za dvadesetak godina, može biti dio strategije, ali ne i glavno rješenje. Kritika bi mogla istaknuti: Što gradonačelnik planira učiniti u međuvremenu kako bi se smanjila zagađenost?

Botanički vrt sam po sebi ne može značajno smanjiti zagađenje zraka, osobito ako uzroci leže u industriji, prometu ili grijanju na fosilna goriva. Ova izjava odaje dojam izostanka sveobuhvatne strategije za smanjenje emisija. Potrebne su mjere poput:

Prelaska na održive izvore energije.

Smanjenja upotrebe automobila i poticanja javnog prijevoza ili biciklizma.

Uvođenja strožih kontrola za industrijske zagađivače.

Poboljšanje kvalitete zraka nije samo lokalni problem, već i dio globalnog klimatskog izazova. Ovdje se otvara prostor za pitanje: Na koji način Brod planira sudjelovati u širim klimatskim inicijativama? Botanički vrt je simbolički važan, ali nije dovoljan za rješavanje složenih ekoloških pitanja.

Izjave poput ove mogu djelovati demotivirajuće na građane, koji očekuju brza i konkretna rješenja. Gradonačelnik bi trebao komunicirati jasnije:

Koje će kratkoročne mjere biti poduzete kako bi se zagađenje smanjilo odmah?

Kako će botanički vrt biti integriran u širu strategiju zaštite okoliša?

Oslanjanje na projekt s 20-godišnjim horizontom kao ključnu mjeru za rješavanje trenutnog problema zagađenja zraka ukazuje na nedostatak opće vizije i hitnih akcija. Gradonačelnik bi trebao predstaviti sveobuhvatan plan koji uključuje kratkoročne i dugoročne mjere, uz jasno objašnjenje kako svaki korak doprinosi rješavanju problema. Botanički vrt može biti vrijedan doprinos, ali mora biti dio šireg ekološkog i urbanog plana, a ne jedini naglašeni projekt u borbi protiv zagađenja.

DODATAK

Luja XIV. prozvali su Kraljem Suncem jer je odabrao Sunce kao svoj simbol, poistovjećujući se s Apolonom, bogom svjetlosti i umjetnosti. Sunce je u njegovoj viziji predstavljalo centar svemira, baš kao što je on bio centar Francuske i njezine političke moći. Kraljev osobni moto bio je: "Država, to sam ja" (L'État, c'est moi), čime je naglašavao da je njegova vlast apsolutna i neupitna.

Povlačeći paralelu s Lujom XIV, Dusparu možemo, nakon pet mandata, nazvati Gradonačelnikom Suncem koji uzvikuje: Brod, to sam ja. Premda je Duspara ostavio dubok trag u povijesti Broda, njegova vladavina (bila) je, osim nespornih uspjeha, sve veći broj samovoljnih, vlastodržačkih i prijetećih promašaja, i kao takva zrela za definitivnu zamjenu. Jer, posljedice, kao što je slučaj s Lujem, mogu u budućnosti, biti fatalne.

____________________