Iako je na upravo održanim izborima za Europski parlament u Hrvatskoj najveći poraz doživio interes hrvatskih birača za Europsku uniju, pri čemu je na birališta izašlo samo njih 21,35 posto, osjetno manje nego prethodna dva puta, rezultati su dva mjeseca nakon parlamentarnih izbora pokazali da oko izbornog praga od pet posto vlada gužva, ali nije svejedno za koga i u kojem pravcu
Nikad ne treba odustati, osobito ne u politici. Najbolji je dokaz za to odluka potpredsjednika političke stranke Pravo i pravda Ivana Vilibora Sinčića da nakon uvjerljivog poraza - i njega i njegove stranke - na izborima za Europski parlament i dalje traži podršku birača. Pravo i pravda jedna je od najmlađih političkih stranaka u Hrvatskoj, na čijem je čelu donedavni zastupnik u Europskom parlamentu iz Hrvatske Mislav Kolakušić, a koja je na izbore za Hrvatski sabor izašla u koaliciji s Domovinskim pokretom. I na njima se Sinčić natjecao, ali predvodeći koalicijsku listu u VIII. izbornoj jedinici nije uspio prijeći izborni prag: lista se zaustavila na 4,02 posto glasova, a sam Sinčić osvojio je 3085 preferencijskih glasova birača u ovoj zemljopisno najzapadnijoj hrvatskoj izbornoj jedinici. Kao i Kolakušić, Sinčić je na europskim izborima želio obnoviti mandat eurozastupnika koji je 2019. osvojio kao predsjednik Živog zida. No, nakon razlaza s Domovinskim pokretom, Pravo i pravda samostalno izlazi na izbore za Europski parlament te 2,99 posto za listu nije bilo dovoljno ni za Kolakušića kao prvog na njoj, a kamoli za Sinčića na drugom mjestu. Nema veze. Sinčić je najavio svoju kandidaturu na sljedećim lokalnim izborima u svibnju 2025., kada će se natjecati za karlovačkog župana.
Možda mu kao orijentir posluži podatak da je u cijeloj Karlovačkoj županiji kao kandidat na europskim izborima osvojio 43 glasa od njih ukupno 509. S toliko su, naime, glasova birači u Karlovačkoj županiji i Hrvatskoj vrednovali Sinčićev rad prethodnih pet godina u Europskom parlamentu. U njega je ušao na čelu Živog zida, zatim je pokrenuo novu stranku Ključ Hrvatske, da bi sada bio jedan od vodećih ljudi Prava i pravde. I dok se nekoć kao zvijezda predsjedničkih izbora 2014. borio na strani onih kojima je prijetilo iseljenje iz nekretnina pod ovrhom sa svojom životnom i političkom partnericom Vladimirom Palfi, Sinčić sada se s njom našao u središtu priče o kupnji nekretnine pod ovrhom. Logično, pa neće se valjda boriti da se iseli iz nje. Kao što se morao iseliti iz Europskog parlamenta s Mislavom Kolakušićem, još jednim europskim zastupnikom iz Hrvatske koji ni nakon aktualnog poraza ne odustaje od političke karijere. Ponovno će pokušati postati hrvatskim predsjednikom u prosincu ove godine, kao što je to pokušao 2019.
Njih su dvojica možda i najveći gubitnici ovogodišnjih europskih, a prije toga i parlamentarnih izbora, jer se Kolakušić odrekao mjesta u Hrvatskom saboru čvrsto vjerujući da će mu hrvatski birači još jednom dati povjerenje na povratničkom putu za Bruxelles i Strasbourg. Nisu, jer je birače veoma teško uvjeriti u nešto što ne daje rezultate dvaput zaredom, i to uz takav ignorantski odnos prema samim biračima i zemlji u kojoj žive. A upravo je takvo bilo i Kolakušićevo i Sinčićevo političko djelovanje proteklih pet godina, dok su Kolakušićeve recentne političke procjene priča za sebe. Međutim njih dvojica barem ne odustaju, a dokle će ih to neodustajanje u hrvatskoj politici u konačnici dovesti – do nove političke dužnosti ili do novog posla izvan politike – znat će se unutar godinu dana. Pritom je, sukladno rezultatima izbora, sve manje onih koji o tome uistinu vode računa. Pravo i pravda osmoplasirana je lista na europskim izborima održanima 9. lipnja 2024. u Hrvatskoj, ali kontekstualno još manje razloga za zadovoljstvo ima ona sedmoplasirana, Mostova.
Stranka na čijem je čelu Božo Petrov ni drugi put zaredom ne uspijeva poslati svoje zastupnike u Europski parlament. I prije pet godina Most je na europskim izborima, prema preferencijama birača, bio na sedmom mjestu u Hrvatskoj, ali s 4,67 posto glasova u odnosu na ovogodišnjih 4,02 posto. To znači da im se podrška s parlamentarnih izbora održanih 17. travnja ove godine – prepolovila. Na njima su, također u koaliciji s Hrvatskim suverenistima, ali uz Mariju Selak Raspudić i Ninu Raspudića, osvojili više od osam posto glasova, da bi sada bez bračnog para Raspudić, ali s Hrvatskom strankom prava osvojili upola manje. Ovakav rezultat pokazuje da je ključna stvar za Most između dvaju neuspješnih europskih izbora 2019. i 2024. bio upravo angažman njihovih u parlamentu i javnosti najuvjerljivijih zastupnika. Kada stranka umjesto Marije Selak Raspudić ponudi, primjerice, Željka Glasnovića, više nema ni govora o onome što je Most (nezavisnih lista) promicao 2015. i 2016.
Tada se na parlamentarnim izborima zalagao za međuideološki dogovor u cilju reformiranja hrvatske politike i društva, a četiri godine kasnije s bračnim parom Raspudić dobio je prijeko potreban akademski element, slagao se netko ili ne s njihovim stavovima. Nakon svega Petrov se vratio ondje gdje je bio i zapravo ostao 2011., kada je na parlamentarnim izborima djelovao u prilog Hrasta. Još desnija i – neuspješnija opcija od Domovinskog pokreta, kojoj je poruka na europskim izborima bila unošenje kršćanstva u temelje Europske unije, i to uz nimalo tolerantnu kršćansku retoriku, doživjela je debakl. Nekoć makar deklaratorni most između suprotstavljenih političkih opcija i političara, a danas svojevrsno hrastovo 'brvno' otvorene paleodesne ideologije, stranka Most uspjela je u posljednji trenutak obnoviti parlamentarni status i svoj klub.
Što se tiče ljevice ljevije od SDP-a, pri čemu stranka odlazećeg predsjednika Peđe Grbina u sprezi sa Zoranom Milanovićem nerijetko djeluje kao parodija i ljevice i desnice u istom trenutku, politička stranka Možemo! također, kao i Most, bilježi osjetan pad podrške birača u odnosu na parlamentarne izbore. No ne toliki da kolegice i kolege Tomislava Tomaševića i Sandre Benčić nisu uspjeli izboriti barem jedno zastupničko mjesto u Europskom parlamentu. Na izborima za Hrvatski sabor u travnju osvojili su više od devet posto glasova birača, a na europskima su se spustili ispod šest posto. Njihova suha i nemotivirajuća kampanja pokazala je da Možemo! više nije ni nova ni drukčija politička opcija, tim više jer obnašanjem vlasti u Zagrebu, sada već u četvrtoj godini mandata, potvrđuju sve svoje kadrovske, programske i komunikacijske deficite. Stoga im je na više nego zoran način lista Nine Skočak pokazala koliko su u nekoliko godina postali 'starom viješću'.
Najveće iznenađenje ovogodišnjih europskih izbora u Hrvatskoj te jedno od rijetkih iskreno proeuropskih i eurooptimističnih političkih lica na izborima, Skočak je s velikih 22.283 preferencijska glasa za sebe te 4,06 posto za listu sa svojom mladom ekipom u samo nekoliko tjedana pokazala da se s jasnim porukama i vještom komunikacijom može doći do ciljanoga biračkog tijela. Prema njoj je Možemo! djelovao kao iz prošlog stoljeća, bez održive vizije Europske unije.
preferencijskim glasovima, a među svih tri stotine kandidatkinja i kandidata s dvadeset i pet lista, nije uspjela izboriti ulazak u Europski parlament, dok su zastupnička mjesta osvojili i oni s nekoliko tisuća glasova manje, sadašnji se model za europske i parlamentarne izbore pokazuje krajnje anakron. To je, inače, model koji je 2013. (za europske izbore) i 2015. (za parlamentarne izbore) predložila tadašnja SDP-ova vlada, a koji smisao preferencijskog glasanja čini besmislenim uz prag od čak 10 posto za kandidatkinje i kandidate na listi u odnosu na glasove za cijelu listu. Taj prag jednostavno treba ukinuti, možda uvesti i jedan-dva kompenzacijska mandata za rezultate poput onog koji je ostvarila Skočak te biračima prepustiti odluku kome će svojim glasovima dati prednost na predloženim listama. Tako bi ove godine u Europski parlament ušle Marijana Petir s 21.067 glasova osvojenih na HDZ-ovoj koalicijskoj listi te Dalija Orešković s 11.567 glasova osvojenih na SDP-ovoj koalicijskoj listi. Umjesto njih, mandate su osvojile osobe s višestruko manje preferencijskih glasova, ali zato postavljene na viša mjesta na samim listama. Isto se dogodilo na izborima za Sabor, i to četvrti put zaredom.
Gužvi oko praga svoj su doprinos dali i najveći pehisti na europskim izborima, političke stranke predvođene IDS-om na liberalno-centrističkoj Fair play listi. S osvojenih 5,61 posto, njoj je nedostajalo tek nešto više od tisuću glasova da oduzme jedan mandat HDZ-u, a Valteru Flegi da se sa 18.876 glasova vrati u Europski parlament. U odnosu na Sinčića, Flego ima realne šanse ponovno postati istarskim županom na izborima sljedeće godine, a uspjeh njegove liste možda je dobar znak i za Andreja Plenkovića. Uđe li Domovinski pokret u još kakav simbolički Ferrari, transport na kozi mogao bi postati itekako poželjan.
