[caption id="attachment_132838" align="aligncenter" width="550"] Ja i novi trener Hajduka (ime i prezime mu znate!)[/caption]
Nakon nešto više od godinu dana od najveceg hrvatskog nogometnog uspjeha, došao je i jedan, za mene svakako, od najvećih nogometnih poraza. Hajduk je u Splitu, u samo jednom poluvremenu primio tri gola od Gzire s Malte i ispao iz Europe.
Netko će reći da je i Hrvatska samo nekoliko mjeseci nakon SP izgubila 6:0 od Španjolske i ispala u B skupinu lige nacija. To je samo sport i nista više. Istina, ali koliko je sve relativno, dovoljan je podatak da je naše drugo mjesto veliki uspjeh, ali čak četiri Mesijeva izgubljena finala s Argentinom na velikim natjecanjima su katastrofa.
Pa naši vaterpolisti su godinama meu prvima ili prvi na svijetu, pa to opet nije isto kao drugi u nogometu. A vaterpolisti zaslužuju spomenik.
Hajduk volim otkad znam za sebe, i vjerojatno su mi njegovi uspjesi ili neuspjesi nešto što me najviše oduševljava ili boli. Da se razumijemo, i prije je bilo teških poraza (rjeđe) i velikih pobjeda (česće), ali kad god bi igrali ostavljali su srce na terenu.
Što dalje sve češće gledam Hajduk bez te najbitnije crte za klub koji volim. Nitko ne spori da je bilo i čudnih događa i nekorektnog suđenja, ali Hajduk i dio njegovih navijača uporno su krivca tražili drugdje.
Nadam se da je ova sramota napokon otvorila ooi većini i da konačno pogledaju i počnu čistiti u svom dvorištu. (to je, izgleda, bolest cijelog našeg društva)
Nadam se da će konačno i trener koji je vraćen ovog puta dobiti priliku da nešto napravi, a ja mu mogu poželjeti samo puno sreće, jer ,iskreno, kreće od najgoreg
Nakon nešto više od godinu dana od najveceg hrvatskog nogometnog uspjeha, došao je i jedan, za mene svakako, od najvećih nogometnih poraza. Hajduk je u Splitu, u samo jednom poluvremenu primio tri gola od Gzire s Malte i ispao iz Europe.
Netko će reći da je i Hrvatska samo nekoliko mjeseci nakon SP izgubila 6:0 od Španjolske i ispala u B skupinu lige nacija. To je samo sport i nista više. Istina, ali koliko je sve relativno, dovoljan je podatak da je naše drugo mjesto veliki uspjeh, ali čak četiri Mesijeva izgubljena finala s Argentinom na velikim natjecanjima su katastrofa.
Pa naši vaterpolisti su godinama meu prvima ili prvi na svijetu, pa to opet nije isto kao drugi u nogometu. A vaterpolisti zaslužuju spomenik.
Hajduk volim otkad znam za sebe, i vjerojatno su mi njegovi uspjesi ili neuspjesi nešto što me najviše oduševljava ili boli. Da se razumijemo, i prije je bilo teških poraza (rjeđe) i velikih pobjeda (česće), ali kad god bi igrali ostavljali su srce na terenu.
Što dalje sve češće gledam Hajduk bez te najbitnije crte za klub koji volim. Nitko ne spori da je bilo i čudnih događa i nekorektnog suđenja, ali Hajduk i dio njegovih navijača uporno su krivca tražili drugdje.
Nadam se da je ova sramota napokon otvorila ooi većini i da konačno pogledaju i počnu čistiti u svom dvorištu. (to je, izgleda, bolest cijelog našeg društva)
Nadam se da će konačno i trener koji je vraćen ovog puta dobiti priliku da nešto napravi, a ja mu mogu poželjeti samo puno sreće, jer ,iskreno, kreće od najgoreg
