Hasanbegović #samolicemjerno

Andrej Plenković, da se razumijemo, zaslužuje sve što mu se može dogoditi, od toga da mu padne Vlada do toga da vrlo brzo skonča političku karijeru dekapitacijom s vrha stranke i da u ekspresno kratkom roku završi put od (samoprozvanog) lidera do luzera. Jer, niti je lider, niti je državnik, niti europejac, niti uspješan. Još manje sposoban politički strateg i taktičar, što god on arogantno i bahato mislio o sebi. Nije teško zamisliti da bi to mogla biti još jedna nepamtljiva sam-pao-sam-se-ubio politička egzistencija.

No, da se jednako tako razumijemo, Zlatko Hasanbegović zadnji je među zadnjima koji su pozvani prigovoriti mu bilo što.

Taj je sitni politički kokošar, što ga je iz tko zna koje rupe izvukao nesretni Tomislav Karamarko, za svoj "konačni obračun s njima" pažljivo osmislio patetično-pompozno-pretencioznu mizanscenu na kojoj mu je, kao valjda jedinom ispravnom Hrvatu, glavom i podužom bradom leđa čuvao "otac domovine" Ante Starčević. Pa je taj monopolist na hrvatstvo i rodoljublje, okuražen stražom najvećeg od svih domoljubnih pozadinaca iza sebe, krenuo mlatarati po svemu i svima, napokon otpustivši sve svoje frustracije. A pogolem ih broj.

Nataložilo se svakojakog jada, bijesa, prezira i mržnje u Hasanbegoviću u devet mjeseci, tijekom kojih nikako nije uspijevao zatomiti žal što ga se više ništa ne pita o kulturi, umjetnosti i medijima niti može svoje filoustaške i diskriminatorne eskapade provoditi u djelo s ministarske pozicije, pa je iz njega prokuljala i eruptirala sva nemoć koju je do danas zadovoljavao povremenim čačkanjem mečke i positnim kukavičkim podbadanjem sa strane. No, zamirisalo je na prijevremene izbore, a Hasanbegović je shvatio da će teško opet vidjeti HDZ-ove stranačke liste i da mu je zadnji tren da zaigra na tako voljenu mu kartu šehida, mučenika, žrtve autoritarnog predsjednika i tako pokuša ušićariti svojih pet minuta slave pa se praktički u sudačkoj nadoknadi stavio na listu nezavisne Brune Esih, još jednog besmislenog političkog bivstvovanja na našoj otužnoj sceni. Tu će Hasanbegović vrlo duhovito i u maniri najboljih stand-up komičara primijetiti da "kandidatura Brune Esih u ovom mraku predstavlja svjetlo i pokazuje da na političkoj pozornici stasaju novi ljudi neopterećeni jugoslavenskom i komunističkom prošlošću".

Koliko god bio opsjednut vlastitim mesijanstvom i vodio grčevitu i bespoštednu utrku s mostovcima tko je veća moralna karijatida ovoga društva, Hasanbegović ipak zna da je daleko jednostavnije osvojiti 11.898 preferencijalnih glasova kada iza tebe stoje markica i financije velike, vrlo dobro organizirane stranke s razvijenom infrastrukturom nego kada se za sve to moraš sam pobrinuti, a u ministarskom i zastupničkom mu mandatu nismo primijetili da je osobitih radnih navika. Zato aura žrtve i disidenta nikako nije zgorega ne bi li se nekako ponovno dočepao parlamenta. Jer, 14.837,71 kuna za nerad i domoljubno baljezganje po birtijama i opskurnim medijima je ipak 14.837,71 kuna.

I tako je naša ikona radikalne, ekstremističke, šovinističke desnice i idol profesionalnih domoljuba i branitelja, poznat po tome što nema ratišta koje nije prešao uzduž i poprijeko u borbenom sektoru, a osobito ga je proslavila junačka borba na splitskoj rivi i slikanje s ustaškim kapicama, podignula kuku i motiku na sve čega se sjetila. Okružen tako "moralnim vertikalama" s kriminalnim dosjeima, poput opskurnih voditelja freak-showova i ljutim splitskim bojovnicima, ili generalima koji se još nisu outali iako bi svašta gurali u tuđe stražnjice dok u svima vide udbaške prikaze, Hasanbegović je pokazao da može i niže od dna za koje smo mislili da je već dotaknuo i prljavije od blata u kojemu se do sada uspješno valjao.

Licemjerje nije dovoljno dobra riječ, trebalo bi izmisliti novu za ono što Hasanbegović govori i radi. Među važnijim mušterijama na koje se na presici nabacivao gvaljama pljuvačke bio je, recimo, Milan Bandić. To vam je onaj koji obilato suportira Hasanbegovićevu prijateljicu i muzu, uostalom, i važnu aktericu njegova političkog projekta Željku Markić, što novcem, što uslugama, što u naravi. I zbog koje je Bandić završio na optuženičkoj klupi. Taj dio priče s Bandićem Hasanbegoviću, naravno, ne smeta. Nije prijateljica dugme. Od nje, naime, očekuje da za njega sa svojim radikalnoklerikalnim trupama odradi veliki posao na izborima.

U Hasanbegovićevu pravedničku gnjevu stradao je i "notorni" Milorad Pupovac, za Hasanbegovića i bratiju - četnik. Baš kao što je "kazna" sustigla i apologeta četničkog vođe Draže Mihailovića Bojana Dimitrijevića kojemu je Hasanbegović kao ministar novcem hrvatskih poreznih obveznika financirao tri knjige. Za razliku od spaljene zemlje u hrvatskoj kulturi i medijima koju je za sobom ostavio u svom, srećom, kratkotrajnom ministarskom mandatu, filočetnici u Srbiji nisu imali nikakvih razloga biti nezadovoljni Hasanbegovićem.

U svom dies irae pledoajeu Hasanbegović nije zaobišao nikoga, od Plenkovića preko Davora Božinovića, Martine Dalić, Nine Obuljen, Gordana Jandrokovića i ostalih o "kojima znamo sve", a koji su i njega jadnoga i sve nas uvukli u moralnu kaljužu. Međutim, isti su to ljudi za koje je Hasanbegović dignuo ručicu, hoćeš u stranci, hoćeš u Saboru kad mu je to bilo oportuno i unosno, bilo politički, bilo financijski.

Plenkovića je dočekao čvrstim desnim krošeom da je, kada je torpedirao Mostove ministre, "na svoju ruku i bez konzultacije sa stranačkim vodstvom donio hazardersku odluku o opstanku Vlade". No, to mu je, kao i SDSS koji Plenkovićevu Vladu podržava od početka, zasmetalo tek danas, jer je prethodno i na Klubu zastupnika i na Predsjedništvu stranke uredno podržao takvu opciju.

Hasanbegovićev j'accuse premijeru na dušu stavlja i da je stranku doveo u "talački položaj koji implicira da se stranka u aferi Agrokor pretvara u jamca tog koncerna", ali je bez problema glasao za lex Agrokor. Kao što je i u Saboru stao i iza Zdravka Marića i iza Gordana Jandrokovića.

Moralni i politički gigant u volšebnoj pozi mjere svih stvari poručio nam je da je "odlučio na kocku staviti svoju političku sudbinu i budućnost", uz napomenu da je "puno lakše onima koji izbjegavaju propitkivati svoju etičku i političku poziciju". Valjda u svom djelovanju nadahnut onom Napoleonovom – "moral nema nikakve veze s čovjekom kao što sam ja".