Kao svoj prvi potez na vlasti Karamarko najavio juriš na nekadašnje sjedište Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske.


Piše: Damir Petranović-Al Jazeera


Kad je u predizbornoj kampanji najavljivao da će se agresivno obračunati s duhovima komunizma u Hrvatskoj, nitko nije računao da će predsjednik HDZ-a i budući zamjenik premijera Tomislav Karamarko to raditi osobno. Da će hodati okolo s rašljama koje detektiraju crveni način razmišljanja, paradirati s glogovim kolcem kojeg će, eto, prvom prilikom zariti u srce te strašne nemani.

Pokazalo se, međutim, da misli najozbiljnije: kao svoj prvi potez na vlasti najavio je juriš na nekadašnje sjedište Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, zgradu popularno nazvanu ‘Kockica’, koju će navodno temeljito raskužiti i konačno prevesti na stranu pravovjernih Hrvata. U njoj, naime, namjerava smjestiti ni manje ni više nego sjedište Hrvatske vlade, dok će u Banske dvore – simbolični centar političke moći u Hrvatskoj, smješten u decentnom srednjovjekovnom zagrebačkom Gornjem gradu – spakirati predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović.

Ova trampa mu se, kaže, vrzma po glavi već punih godinu dana, još otkako mašta da će postati najmoćniji čovjek u državi, a zgodno se poklapa s predsjedničinim obećanjem da odseliti s Pantovčaka, raskošne i predimenzionirane bivše Titove rezidencije poznate prije svega po dosta komično odjevenoj svečanoj straži i onih par stotina jelena, muflona i razne druge živine koja se vrzma prostranim zelenim dvorištem usred glavnog grada.

Jednim potezom dvije muhe

Jednim potezom, dakle, HDZ-ovci će navodno riješiti dvije muhe: predsjednica će uspjeti dokazati da u kampanji nije bez veze laprdala o preseljenju svog ureda dolje, među običan svijet – makar ćemo se očito još načekati da ga radikalno smanji i racionalizira, odnosno spusti njegove troškove s respektabilnih pedesetak milijuna kuna (6,5 milijuna eura) godišnje. A Karamarko će s druge strane realizirati svoje snove i nogom otvoriti vrata zgrade bivše Partije.

‘Konačno svoji na svome'; ‘Lassie se vraća kući'; ‘Kud će suza neg’ na oko’ – gotovo da se ne mogu pobrojati sarkastični komentari na zbilja urnebesnu odluku o prelasku vlade u Kockicu. Sam Karamarko je ne tako davno posprdno savjetovao Zoranu Milanoviću da ondje preseli svoj kabinet, valjda želeći kazati da je komunjara od glave do pete.

A sad će, eto, baš on stolovati ondje.

Potom se odnekud izvukao zgodan podatak da je od tristotinjak tisuća registriranih prijeratnih komunista u Hrvatskoj njihov najveći dio, negdje oko 97 tisuća, već u prvom valu formalno prešao u HDZ. Pa bi se, jel’te, upravo ta stranka mogla prozvati najlegitimnijim nasljednikom Saveza komunista i sasvim je logično i prirodno da se nakon ponovnog osvajanja vlasti vrati na mjesto zločina.

Sjedište Ministarstva prometa

A kao šlag na tortu ide činjenica da je baš u Kockici godinama smješteno Ministarstvo prometa, gdje su u doba vladavine HDZ-ovog ministra Božidara Kalmete zabilježene pljačke gotovo nevjerojatnih razmjera. Praktično da nema afere isisavanja javnog novca čiji barem jedan krak ne seže do zgradetine na obali Save, pa je i po tom kriteriju selidba nove HDZ-ove vlade pun pogodak. Nema što, Tomislav Karamarko baš zna gdje i kako ubosti.

Prati ga to cijelu njegovu karijeru i vjerojatno bi psiholozi imali poprilično posla da se pozabave njegovom ličnošću i postupcima. Jednako kao što se gorljivo zalagao za detuđmanizaciju kad je bio glavni operativac Stipe Mesića, tako danas kao u kakvom pokretnom cirkusu vuče Tuđmanovu bistu sa sobom gdje god da krene, usput bacajući drvlje i kamenje na sve koji o detuđmanizaciji zucnu.

Kad se otkrilo da je u mladosti navodno bio predmet obrade policije i tajnih službi – što je ipak samo njegova refleksna reakcija na optužbu da je u stvarnosti upravo on bio suradnik zloglasne Udbe – postalo je time neobičnije da se u cijeloj svojoj karijeri on mahom okružuje baš špijunima.

A kad je bučno najavio lustraciju komunističkih kadrova i obračun s cvenom nemani, stvarno se ništa manje od preseljenja u Kockicu nije moglo očekivati.

Dosljednost predsjednice

Da je netko drugi to samo predložio, kako je duhovito primijetila bivša premijerka Jadranka Kosor, po kratkom postupku na čelo bi mu bila tetovirana crvena petokraka. Što HDZ može napraviti, to drugi ne smiju ni pomisliti.

Priča s Kolindom Grabar Kitarović i njenim seljenjem u Banske dvore nešto je manje ironična, ali daleko od toga da nije zabavna: bit će zanimljivo gledati kako će se hrvatska predsjednica sjajno uklopiti u okruženje Markovog trga, gdje je državotvorni kič ionako na zavidnoj razini.

Počela je s Franjinom lentom na ceremoniji prisege, nastavila s vraćanjem počasne garde koja joj salutira pri dolasku na posao, a sada će, evo, zaključiti proces simboličnim povratkom u prvi Tuđmanov kabinet, prije nego što je zbog bombardiranja Jugoslavenske narodne armije zamijenjen hladnim Pantovčakom.

Mora joj se priznati da je barem dosljedna, makar cijela ta tirada oko seljakanja državnih institucija realno nije ništa doli paradno treptanje okicama i populističko prenemaganje. Od predsjednice se čeka ostvarenje nekih zvučnijih predizbornih obećanja, poput onoga da će u njenom mandatu Hrvatska postati ‘jedna od najbogatijih država svijeta’. Ne, nismo to zaboravili…

tacno