Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko sastao se u Münchenu sa Siegfriedom Schoenherrom, glavnim koordinatorom instituta IFO zaduženim za projekt gospodarskog programa, koji su stručnjaci HDZ-a, kako tvrde, u posljednje dvije godine kreirali u suradnji s tim njemačkim institutom
Foto: Hdz.hr
Dva su moguća scenarija zašto bavarski institut IFO nije objavio ekonomski program HDZ-a koji je trebao biti ključni izborni adut te stranke: ili IFO program nije napravio ili u njemu piše ono što neće biti glazba za uši birača, ali to ne znači da ga ta stranka neće primijeniti ako dođe na vlast
Stvar s tim institutom IFO od početka nije dobro stajala. Suradnja s HDZ-om najavljena je spektakularno. Od dvjestotinjak njemačkih znanstvenika okupljenih u bavarskom institutu očekivalo se čudo, program koji će omogućiti prekonoćnu transformaciju Hrvatske iz posrnule tranzicijske države u brzorastuću ekonomiju zapadnog tipa.
Tomislav Karamarko tih je dana 2014. godine započinjao juriš na vlast koristeći svaku priliku da se pohvali kako je HDZ, eto, pametno odabrao institut koji savjetuje bavarsku vladu da bi napravio program ekonomskog oporavka, za razliku od SDP-a, kojem je bilo važnije angažirati američkog PR-stručnjaka Alexa Brauna nego se opterećivati gospodarstvom.
Od tada pak javnost nije doznala ni slova od pompoznog programa. Bio je, doduše, predsjednik Instituta Hans-Werner Sinn i u Hrvatskoj, izdeklamirao nekoliko svima poznatih fraza, dao isto toliko intervjua u kojima nije rekao ništa i vratio se u svoj München.
Hrvatska bi, kazao je, trebala „strukturne reforme, fiskalnu konsolidaciju i, naravno, investicije kako bi mogla napredovati“, a onda još i: „vodeći računa o starijim odlukama, još mi nije jasno kako je najbolje izaći iz ovih poteškoća“, pa da analiziraju „opcije za smanjenje problema i kod svih opcija brižno razmatramo mogući utjecaj na zaposlenost i socijalno stanje građana“ da bi zaključio kako „u ovom trenutku nismo finalizirali bilo kakav prijedlog za specifične mjere“.
Konkretniji nije bio ni Karamarko, koji se, kako je rekao, budi i liježe s gospodarskim programom. Nije uspio smisliti ništa suvislije od ovoga: „Snažno ćemo podupirati malo i srednje poduzetništvo; smanjiti administraciju; otvorit ćemo im povoljne izvore financiranja; pomoći u poboljšanju produktivnosti; potaknuti izvoznike i strateške industrijske grane; infrastrukturnim ulaganjima olakšati povezivanje; promijenit ćemo sliku hrvatske poljoprivrede, energetike, informatiziranost društva počevši od e-usluga države; vodit ćemo poticajnu, jednostavnu i stabilnu poreznu politiku; državnu administraciju staviti u funkciju poduzetnika i građana; pojednostaviti procedure i povećati efikasnost javnog sektora“ u cilju da Hrvatska „napokon dobije pravo tržišno-socijalno gospodarstvo“, s obzirom na to da „kapitalizam kod nas još nije ni zaživio na način o kojem možemo govoriti u kontekstu razvijenih zapadnih zemalja“.
Dakle, baš ništa što već tisuću puta nismo čuli iz usta političara. Beskrajno ponavljanje istih potrošenih ideja bez ikakva nagovještaja realizacije.
E, tu je trebao uskočiti institut IFO. Trebao, ali je već prije desetak dana postalo jasno da neće. Karamarko je u intervjuu Večernjem listu jasno rekao da od gospodarskog programa koji su, eto, dvije godine radili u suradnji s bavarskim institutom neće biti ništa. Odnosno, da je HDZ zamolio Bavarce da pričekaju s objavom do siječnja!?
Dakle, ništa od glavnog izbornog aduta. Zdrav razum nalaže da ovdje zastanemo i pokušamo racionalizirati situaciju: HDZ je bio neskriveno oduševljen dvogodišnjom suradnjom s IFO-om. Govorili su da će imati “ključni utjecaj na oblikovanje konkretne političke kampanje s konkretnim ekonomskim mjerama”. Karamarko je čak svojedobno mahao nekim praznim papirima tvrdeći da su u njima osnove ekonomskog oporavaka, ali još nije vrijeme da se pokažu. I kad je to vrijeme napokon došlo, HDZ se povukao i zamolio IFO da objavu ključnog izbornog dokumenta odgodi, nakon izbora.
Budući da tu zaista nešto nije u redu, dva su potencijalna scenarija: ili nikakav program ne postoji, niti se radio, niti će se raditi. Jednostavno ga nema. Sve je bila laž i opsjena. Ne bi, uostalom, bilo prvi put da s Trga žrtava fašizma dolaze prevare.
Prema drugome scenariju, IFO je napravio program, ali takav da bi - kada bi za njega doznali građani - HDZ skupa sa svojom Domoljubnom koalicijom jedva prešao prag. Poznato je po dosadašnjem djelovanju IFO-a za što se može zalagati. To su maksimalni rezovi u javnoj potrošnji, oštra tržišna reforma gospodarstva, povećanje fleksibilnosti, slobodno tržišno natjecanje, smanjenje javnog duga, interna devalvacija putem drastičnog smanjenja plaća, lakše davanje otkaza, više radnih sati, kasniji odlazak u mirovinu…
Jasno kao dan da ovakav neoliberalni model, barem načelno, ne prolazi kod „kejnzijanski“ raspoloženih hrvatskih birača, koji se još drže za one ostatke ostataka državnih skuta i zaziru od slobodnog tržišta kao vrag od tamjana budući da im je ono, idući na ruku podobnim pojedincima, dosad donijelo samo otkaze i niže plaće.
Kako bilo, HDZ nema predizborni program, ali vjerujte da postizborni – ako pobijedi – ima, a on uključuje sve o čemu se tako glasno šuti. Stoga ne treba čuditi objava u novom broju tjednika Telegram iz istog onog IFO-a čiji se čelnik šepurio Zagrebom da oni zapravo nikad i nisu radili program za HDZ. Nisu za HDZ, ali bojimo se da jesu za Hrvatsku.
