U novije je vrijeme pojava takvih paravojnih formacija zabilježena u Njemačkoj gdje je otkriveno da se članovi pojedinih ekstremno desnih stranaka naoružavaju oružjem kupljenim na crnom tržištu“, piše Marin Dešković. „U Mađarskoj se prije desetak godina pojavila Mađarska garda koju se povezuje s ekstremno desnom strankom Jobbik. Nedavni primjer smo imali i u susjednoj Sloveniji gdje se tzv. Štajerska straža našla na udaru slovenske policije zbog podrivanja ustavnog poretka. U Hrvatskoj smo, pak, imali sličnu pojavu prije nekoliko godina kada je političar Branimir Glavaš, kojemu se sudi zbog ratnih zločina, osnovao Slavonsku sokolsku gardu koja se 2015. postrojila pred Hrvatskim saborom. Mladići i djevojke postrojili su se u crnim vojnim uniformama, a u Slavoniji su trebali dobiti i poligon za vojnu obuku. I dio ljudi okupljen oko Franciškovića, na koje se Plenković očito referirao, također pokazuje tendencije formiranja nekih skupina s vojnim obilježjima – odijevanje odora, postrojavanje, spremnost na borbu protiv ‘nekog’ neprijatelja i slično. Međutim, koliko god je teško zamisliti da će takve skupine učiniti bilo što politički značajno, uvijek ostaje ono zbog čega su zaista osnovane, a to je stvaranje dojma.
Marijan Vogrinec
Prije cca dvije godine je munjeni mladac iz sela u okolici Kutine, zatrovan (pro)ustaškim toksičnim ekstremizmom, izvukao automatsku pušku iz mraka očeva tajnog spremišta ilegalnog oružja i rano izjutra izrešetao Banske dvore, teško ranio policajca na ulazu i nešto kasnije si pucao u glavu na obližnjem Dubravkinom putu. Prije cca dva tjedna je na skupu radikalne tzv. desnice protiv HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu uhićen stariji maloljetnik, valjda jednako zatrovan (pro)ustaškim toksičnim ekstremizmom, koji je donio u ruksaku nekoliko Molotovljevih koktela, nož i eksplozivnu napravu ručne izrade napunjenu čavlima. Namjeravao je izazvati masakr među više stotina okupljenih prosvjednika, ali je pravodobno spriječen? Ili je bio drukčijih nakana? Zadržan je u jednomjesečnomu istražnom pritvoru, a što će se utvrditi istragom, odnosno što će od toga i hoće li iscuriti u javnost, vidjet će se. Ako se bude vidjelo. No, i prije no što se išta službeno do(po)kaže i javnost stekne cjelovitiji uvid u stanje sigurnosti ne samo u zemlji nego i u neposrednoj okolini svakog pojedinca dok šeta ulicom, odlazi u dućan, nazoči nekom javnom skupu, putuje međugradski prometalom, etc., već su se dva državna brda i njihovi politički i ini fanovi žestoko posvađali o tomu prijeti li tzv. štićenim osobama, najvišim institucijama i građanima terorizam organiziranih tzv. paramilitarnih skupina, „koje se naoružavaju, okupljaju posredstvom društvenih mreža i planiraju oružjem svrgnuti legitimnu državnu vlast“.
Ako da, ako postoje, zašto ih sigurnosne službe ne detektiraju, represivni organi ne pohapse i sudovi pospreme na mjesta s kojih ne mogu nauditi ni samima sebi, kamoli bilo komu šire? Ako ne, ako ne postoji teroristička ugroza te vrsti, pa se onda ništa ne događa u tom smislu, zašto premijer Andrej Plenković već drugi put – vidno uzrujan – širi takvu sumnju i paniku među građanima, a predsjednik Republike Zoran Milanović mu kontrira tvrdnjom kako su u strahu velike oči te da nema nikakvog razloga strahu najšire javnosti? Kaže: „RH je sigurna država, institucije zaštite sigurnosti građana i društvenog poretka uredno obavljaju svoj posao. U Hrvatskoj nema organiziranih tzv. paramilitarnih skupina što se spremaju oružano svrgnuti demokratski izabranu vlast“. Gdje ima dima, ima i vatre, reći će sumnjičav dio javnosti. Jer, kako je moguće da dvojica najodgovornijih u zemlji – predsjednik i premijer, koji primaju ista tzv. strogo pov. izvješća tajnih službâ i imaju potpuni uvid u ono u što tzv. obični/mali ljudi nemaju – sasvim različito govore o (ne)postojanju terorističkih, organiziranih tzv. paramilitarnih skupina koje se „naoružavaju, okupljaju i planiraju oružjem svrgnuti demokratski izabranu vlast“? Ubiti državne lidere? Jamačno to ne znaju ni ta dvojica od kojih jedan vidi rasplamsava navodnu opasnost od terorista i terorizma (i rafale psihički raspamećenog mladca po zgradi u kojoj je njegov ured nazvao je terorizmom), a drugi pak zauzeto gasi taj „požar“ – kerozinom.
Nedosanjani tzv. NDH-2 san
Tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju, kaže mudar pûk, pa bi i Plenković i njegovi stranački jastrebovi što ih indoktrinira u svoju obranu kao verbalni grudobran (ne samo HDZ-ov Mario Kapulica, potpredsjednik saborskoga Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost) trebali štošta objasniti javnosti. Kad se već tako uvjereno oslanjaju, navodno, na tzv. strogo pov. podatke/zaključke u izvješću SOA-e o kojima se ne smije govoriti javno i koje je dostupno samo nekolicini adresanata u državnom vrhu. Recimo, kako je moguće da terorističke prijetnje dolaze isključivo s politički radikalne tzv. desnice, a ni jedna s radikalne tzv. ljevice, koja je jednako marginalna u biračkom tijelu kao i tzv. desnica? U tridesetak, je li, godina političke povijesti Bijedne Naše i njezina višestranačja (cca 170 registriranih opcija, koje ni najzadrtiji polit-povjesničar ne bi znao nabrojiti naizust, sic transit) zabilježeno je niz promiskuitetnih i naoko neprirodnih HDZ-ovih koalicija s ekstremistima s tzv. desnice, konzervativnim i često vrlo radikalnim opcijama, jer „bolje je podruku i s crnim, nego s crvenim vragom“? Pa otuda HDZ-ovo toleriranje/opravdavanje (pro)ustaštva u javnom i političko životu eda bi anatemizirao/eutanazirao SDP kao, je li, „prokomunističku“ konkurenciju s „jugoslavenskim istočnim grijehom“, a potom i ostale s tzv. ljevice budući da su autsajderi s tzv. desnice uvijek raspoloživ žetončić koji se u svako doba kupuje vrlo jeftino.
Otuda i HDZ-ovo toleriranje otvorenog (pro)ustaškog, rasističkog i tzv. arijevskog rasplamsavanja protusrpske/protukomunističke mržnje čak u tzv. Visokom domu, pa na stadionima, HOS-ovim ispadima, u medijima, prešućivanjem masovnih ustaških zločina (1941.-1945.) u tzv. NDH (nad Srbima, Romima i židovima), slavljenjem „nedužnih hrvatskih žrtava s Bleiburga i križnih puteva“ (sic transit, „nedužnih“ što su klali, strijeljali, pljačkali, palile, silovali prethodne četiri godine), etc. EU = YU!? Ako „pljačkaški HDZ“ i Plenković ne žele tzv. NDH-2 – „Hrvatska država je država Hrvata, a svi ostali su u njoj gosti“ (sic transit, svojedoban je u korist HDZ-a slatinski znani predizborni kretenizam deklarirane u Kanadi ustaškinje Ruže Tomašić rođ. Budimir) – jer se skompao sa Srbima u vlasti, u korist Unije i globalizma prodao nacionalni ponos, neovisnost, suverenitet, državna bogatstva, itsl., a izbornom alkemijom se održava za kormilom, onda tu i takvu vlast treba skinuti – silom? Ne na biralištima, oružjem i smjesta. Ne sutra, danas, i prije no danas!? Taj diskurs crnila i novoga građanskog rata, krvi i gaženja svake ljudskosti nije nepoznat iz verbalnih i medijskih istupa tzv. desnih radikala, pa…
Kao što su okorjeli ideolozi tzv. NDH-2 u Argentini, Australiji, Kanadi, SAD-u, bivšoj Zapadnoj Njemačkoj, etc. – kojekakva tzv. hrvatska revolucionarna bratstva, hrvatski oslobodilački pokreti, injsl. uvježbavali na tajnim poligonima oružano svrgavanje vlasti SFR Jugoslavije, otmice putničkih zrakoplova, ubojstva diplomata, fake news propagandu, diverzantske upade iza leđa „neprijatelju“, uporabu eksploziva, vatrenog i hladnog oružja radi „buđenja ustaničke svijesti hrvatskog naroda za svrgavanjem nehrvatske vlasti“, potencijalno je moguće da nekoj usijanoj glavi padne na pamet i repriza u Bijednoj Našoj. Plenković sugerira da je generalka u visokom stupnju realizacije (atentat na Banske dvore prije dvije godine, pa uhićenje neki dan jednako politikantski trknutog mladića s Molotovljevi koktelima?), a svakomu pak s makar dva zrna soli u glavi – ne mora biti Milanovićev fan – prvo pada na um da sustav nacionalne sigurnosti RH nije toliko bezvezan da ne bi reagirao protiv paramilitaraca i da mediji već ne bi provalili teroristički projekt i njegove nositelje. Budući da sigurnosni sustav poimence raspolaže i podacima o akterima s tajnih poligona (po australijama, južnoameričkim zabitima…), gdje se godinama uvježbavalo oružano rušenje „jugoslavenske tamnice hrvatskog naroda“, preživjelim ustaškim metuzalemima, njihovoj djeci, unučadi, rođacima ili tek zavedenim običnim vojnicima (pro)ustaškog crnila kojima je tzv. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman još 1990. godine visoko podigao ulaznu graničnu rampu. Znatno prije tzv. međunarodnog priznanja RH. Novinar i publicist Drago Pilsel ima o tomu osobna svjedočanstva.
Pravo građanstva i čak visoke državne počasti i političke angažmane bili su fasovali i takvi kao dokazani međunarodni teroristi Zvonko Bušić-Taik (zbog otmice putničkog aviona na liniji New York-Chicago te ubojstva američkog policajca podmetnutim eksplozivom odgulio 32 godine zatvora u SAD-u, pa protjeran u Bijednu Našu; ubio se pištoljem 1. rujna 2013. u Rovanjskoj) ili Miro Barešić (otmica putničkog aviona u Švedskoj, mučko ubojstvo jugoslavenskog ambasadora Vladimira Rolovića; poginuo na početku Domovinskog rata u dalmatinskom zaleđu), etc. Tuđman je odao visoko državno priznanje ustaškom ratnom zločincu, stožerniku tzv. NDH u Dubrovniku Ivi Rojnici izbjeglom 1945. godine u Argentinu (neuspješno ga je pokušao imenovati hrvatskim veleposlanikom u toj zemlji), ideologu ustaškoga rasizma i genocida Vinku Nikoliću, pa ideološku istomišljeniku i Pavelićevom zetu Srećku Pšeničniku (umro u Zagrebu 1999. godine) te cijeloj regimenti takvih likova i njima najbližih. Recimo, sestra Zvonka Bušića-Taika je od početka visoka HDZ-ova dužnosnica najprije u uredu samog Tuđmana, a potom i sve do danas u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. Davor Ivo Stier, unuk ustaškoga pukovnika zloglasne Crne legije i ratnog zločinca Ivana Stiera, izbjeglog 1945. godine s obitelji u Argentinu, visoki je HDZ-ov stranački lik i bivši vanjskopolitički ministar.
Trebalo bi uistinu i volje i mjesta za nabrojiti makar veći dio kojekakvih s one strane ideološke svijesti, morala i kršćanske predanosti kojima, je li, nisu neprihvatljivi „okupljanje i naoružavanje radi nasilne promjene vlasti“ tako da, ako je Plenković u pravu, država mora posegnuti za čeličnom metlom za temeljito pomesti svoje sigurnosno dvorište. Ako Milanović nije vičan čitati upozorenja sigurnosne službe ili SOA ne zna ili ne želi napisati izvješće, pa bagatelizira opasnost od tzv. paramilitarnih skupina, onda Bijedna Naša ima veliki problem. To je problem tipa tv-novinarstva koje podsjeća na svojedobni posjet pokojne kraljice Elizabete II. Titovoj SFR Jugoslaviji, prikazuje ju u srdačnom općenju s Maršalom i njegovom suprugom Jovankom Broz, pa zajedničkoj vožnji elektromobilom na Brijunima i obilasku znamenitih lokacija, a da se jednom jedinom riječju ne spomenu ni Tito niti njegova supruga Jovanka, pa je mlađi publikum krajnje bezobrazno/prljavo/neprofesionalno uskraćen za ključnu obavijest o tomu tko su zapravo – kraljičini domaćini. Tko su ti ljudi koje je svojim dolaskom počastila britanska kraljica, a nikad u tri desetljeća nije osjetila potrebu posjetiti RH ili odati priznanje Tuđmanovom režimu. Dapače, Velika je Britanija (kao i sav svijet, osim Mađarske i Turske) „previdjela“ je i Tuđmanov pogreb. Hrvatski predsjednik Zoran Milanović pak – kaže: „iz pristojnosti“ – nazočio je kraljičinu pogrebu u Londonu.
Tko koga i zašto indoktrinira
Pa onda, bi li i kako svijet reagirao da uistinu u Zagrebu eksplodira atak oružanim nasiljem tzv. paramilitarne skupine na državnu vlast, pa da se obistini – kako smo davno upozoravali glede&unatoč na nesankcionirano (pro)ustaško divljanje nacionalnim javnim prostorom, na širenje mržnje i produbljivanje podjela u društvu koje kopni i natalitetno i iseljenički – neko radikalno pucanje glava i prolijevanje krvi na ulicama. Jer, ako već nema organiziranih tzv. paramilitarnih skupina, ako su SOA-ina izvješća ni vrit niti mimo budući da dopuštaju različita čitanja u Banskim dvorima i na Pantovčaku, huškačko politikantstvo lako će indoktrinirati neku usijanu mulačku glavu za posegnuti za kalašnjikovom, Molotovljevim koktelom, eksplozivnom „igračkom“ po internetskom kroju, prslukom na daljinski, itsl. Nije za igrati se kako je Plenković počeo, a Milanović nastavlja, pa loptica neozbiljnosti nekontrolirano prelijeće preko sigurnosnog neca. Te igrače smjesta valja isključiti iz igre, jer živciraju publiku.
Prosvjed “Dajemo vam otkaz” ispred sjedista HDZ-a. Photo: Matija Habljak/PIXSELL
Nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a, Andrej Plenković je u povodu Pravo građanstva i čak visoke državne počasti i političke angažmane bili su fasovali i takvi kao dokazani međunarodni teroristi Zvonko Bušić-Taik (zbog otmice putničkog aviona na liniji New York-Chicago te ubojstva američkog policajca podmetnutim eksplozivom odgulio 32 godine zatvora u SAD-u, pa protjeran u Bijednu Našu; ubio se pištoljem 1. rujna 2013. u Rovanjskoj) ili Miro Barešić (otmica putničkog aviona u Švedskoj, mučko ubojstvo jugoslavenskog ambasadora Vladimira Rolovića; poginuo na početku Domovinskog rata u dalmatinskom zaleđu), etc. Tuđman je odao visoko državno priznanje ustaškom ratnom zločincu, stožerniku tzv. NDH u Dubrovniku Ivi Rojnici izbjeglom 1945. godine u Argentinu (neuspješno ga je pokušao imenovati hrvatskim veleposlanikom u toj zemlji), ideologu ustaškoga rasizma i genocida Vinku Nikoliću, pa ideološku istomišljeniku i Pavelićevom zetu Srećku Pšeničniku (umro u Zagrebu 1999. godine) te cijeloj regimenti takvih likova i njima najbližih. Recimo, sestra Zvonka Bušića-Taika je od početka visoka HDZ-ova dužnosnica najprije u uredu samog Tuđmana, a potom i sve do danas u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. Davor Ivo Stier, unuk ustaškoga pukovnika zloglasne Crne legije i ratnog zločinca Ivana Stiera, izbjeglog 1945. godine s obitelji u Argentinu, visoki je HDZ-ov stranački lik i bivši vanjskopolitički ministar kazao medijima da „rašireni tsunami mržnje jednako dolazi s lijeve i krajnje desne strane“ te da se „očito nije uspio spojiti u artikulaciju zadovoljstva“, nego je „ispao kolaž svega i svačega. Čini mi se da su političke stranke Most i domovinski pokret (sudionice prosvjeda, op. a.) pokazale o kakvim se opcijama radi. To su opcije koje podržavaju prosvjed na koji dolaze pripadnici paramilitarnih skupina, koji su spremni koristiti nasilje, improvizirane Molotovljeve koktele ne bi li ih upotrijebili protiv policije ili bacili na zgradu HDZ-a. Za javnost je važno da shvatimo da u našem društvu postoje ljudi koji su spremni koristiti silu da bi išli na rušenje demokratski izabrane vlasti. To se bjelodano vidi. Kod uhićenog mladića vidimo obrazac kao kod Bezuka (mladić koji je prije dvije godine pucao na Banske dvore i ranio policajca, op. a.), gdje je jasno da ne može neka mlada osoba od 17 godina sama od sebe, ničim izazvana (sic transit, ničim izazvana, op. a.), doći u tu situaciju. Očito se radi o radikalizaciji, zasipanju mladih i nezrelih ljudi koji nastoje artikulirati nezadovoljstvo na ovakav način. Problem je širi. Moraju se očitovati i policija i sigurnosno-obavještajne agencije. Raširena mržnja koja se širi medijski i društveno-mrežno mora imati granice. Vidjeli smo što je alternativa HDZ-u zdesna, a politički slijeva možete sami pratiti spektakularna događanja u Zagrebu (raskol u SDP-u radi koalicije s vladajućom platformom Možemo! – op. a.)“.
Plenković je precizirao kako su tzv. desni radikali „spremni oružano rušiti demokratsku vlast pred HDZ-om“ te da „u Hrvatskoj postoje ljudi koji su organizirani, naoružavaju se i nastoje na silu promijeniti vlast“. Sve u svemu, stanje dobiva na alarmantnosti, pa je pitanje jesu li to u premijera i šefa denver plave ZNA SE opcije samo u strahu velike oči ili kukavičkim diskursom samo želi skrenuti pozornost javnosti s tzv. pljačke stoljeća u Ini u koju su umiješani odreda članovi HDZ-a – što ih je osobno instalirala Plenkovićeva vlada, tv. on osobno – ali i enormnih poskupljenja hrane i energenata, dvoznamenkaste inflacije i neuspješnog vođenja države u bijedu i siromaštvo. Pa onda treba izmisliti opasne teroriste naoružane do zuba, koji u tzv. paramilitarnim skupinama ugrožavaju građane i žele srušiti „njihovu“ državu (iz koje, to ne kaže, u stotinama tisuća bježe kao od kuge cijele mlađe obitelji, potjerani baš njegovom/HDZ-ovom vlašću bezvlašća, nepravde, korupcije, svjetonazorske zatucanosti, etc.!), pa okriviti i tzv. lijeve i desne radikale (baš tim redom: najprije lijeve, pa desne, sic transit). Uzme li se stvar pod povećalo, nigdje ni od korova bilo kakvi tzv. lijevim paramilitarnim skupinama ili pojedincima, dok je na tzv. desnici toliko ekstremistički udarenih politikantskih opcija i likova da sve vrvi od crnila s debelim slojem HDZ-ovog užeglog putra na glavama.
Nema tu ravnoteže, na tzv. ljevici u Bijednoj Našoj nije bilo, nema niti će biti, kako sada stvari stoje, ekstremističkih skupina za rušiti demokratski izabran društveno-politički poredak kakvih je svojedobno bilo, npr. u Italiji Crvene brigade (Brigate Rosse; 1978. godine su ubili demokršćanskog premijera Alda Mora, etc.), odnosno u Zapadnoj Njemačkoj (1970.-1998.) Frakcija Crvene armije (Rote Armee Fraktion – RAF) ili skupina Baader-Meinhof, jedna od najutjecajnijih ljevičarskih militantnih skupina terorista. Gdje Plenković danas vidi Renata Curcija, Magheritu „Maru“ Cagol i Alberta Franceschinija ili Andreasa Baadera, Gudrun Ensslin, Ulrike Meinhof, Thorwalda Prolla i Horsta Söhnleina!? U Peđi Grbinu (SDP), Davorku Vidoviću (Socijaldemokrati), Katarini Peović (Radnička fronta), Ivani Kekin (Nova ljevica)…? Jesu li ti tzv. ljevičari vođe ili samo „pripadnici paramilitarnih skupina, koji su spremni koristiti nasilje, improvizirane Molotovljeve koktele ne bi li ih upotrijebili protiv policije ili bacili na zgradu HDZ-a“? Možda ipak tzv. liberalno-žuto-zeleni članovi parlamentarne i vladajuće u Zagrebu platforme Možemo! na čelu s Tomislavom Tomaševićem?
Jesu li to netolerantni ljudi koji „medijski i društveno-mrežno šire mržnju“ i šalju svjetonazorski preparirane mlade ljude pucati po Banskim dvorima i s terorističkim ruksacima na javne skupove ili ta mržnja – međuetnička, međuvjerska, polit-ideološka, etc. – i najrigidnije crnilo ustajalog smrada (pro)ustaške provenijencije kulja s tzv. desnice!? Treba li nabrajati sve ili barem samo najvidljivije – dobro, marginalne, ali ipak… – pjetliće i opcije koji osnivaju ucrnjene stranačke vojske (osuđeni ratni i zločinac protiv čovječnosti u Domovinskom ratu Branimir Glavaš u Osijeku), goropadno i nekažnjeno postrojavaju u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića, u Kninu i Splitu (Dražen Keleminec i Marko Skejo) „za dom spremne“ (sic transit) crne legije koje javno mrze i HDZ, i Plenkovića i njihovu ljigavu „proeuropsku“ politiku jer „hrvatskom narodu nanosi nepopravljivu štetu“? Kako su sijali, tako će HDZ i Andrej Plenković žeti. Nakon što su u obrani svojih stražnjica na udobnim foteljima prorajtali vrijeme za urediti zemlju kako su izborno obećali i na opće zadovoljstvo tzv. običnih/malih ljudi, jebenima se je sada kasno kajati. Pa, doleti li kojim slučajem zdesna i nešto smrtonosno, ranjavajuće ili samo razorno, krivca treba tražiti baš među tima s vlasti koji su neodgovorno godinama tikve sadili s vragom. Futrali ih unosnim političkim koalicijama, izmišljenim radnim mjestima za boli glava javni novac, dijelili enormne svote njihovim udrugama (samo je tzv. braniteljskih cca 1300!?), obilato financirali Crkvu i svoje“ medije, etc.
Zašto šute MUP i DORH?
HDZ i Plenković – unatoč gotovo dnevnim aferama i pravomoćnoj presudi jedinoj stranci (među cca 170 registriranih u RH) za pljačkanje vlastitog naroda, sjedili su na više stolaca i vrlo su blizu tomu da im se izmakne svaki. Predsjednik Republike Zoran Milanović drži da nema razloga za utemeljen strah kako će se to dogoditi silom oružja tzv. paramilitarne skupine, jer takve u Bijednoj Našoj ne postoje. Drugim riječima, premijer ne govori istinu i neutemeljeno širi strah u javnosti, a njegov savjetnik Mario Kapulica mu drži svijeću pozivajući se na tajno izvješće SOA-e. „Ovakva vrst egzibicionizma, govoriti o navodnom sadržaju navodnog dokumenta, neodgovorna je i opasna“, kazao je Milanović. „Taj čovjek, kad je prolazio sigurnosnu provjeru, morao se obavezati na određene stvari, na čuvanje tajnosti. Svojedobni napad na Banske dvore i uhićen maloljetnik na prosvjedu ispred HDZ-a nemaju veze jedno s drugim, jer uvijek postoje ljudi usijane glave koji su spremni napraviti štetu. Nema države u kojoj toga nema. Očekujem da se sve te skupine, ako postoje, razbiju, pohapse i da im se sudi. Razloga za zabrinutost građana nema, ali ima za oprez sigurnosnih službi koje rade svoj posao. Ako ih netko ometa u poslu, to su neodgovorni ljudi poput Marija Kapulice koji je osjetio poriv za svojih pet minuta da pravi štetu.“
Plenković – foto: Slavko Midzor/PIXSELL
Bivši načelnik Uprave za operacije SOA-e Ante Letica pak kazao je RTL-u da „premijer Plenković, kao jedan od najodgovornijih ljudi u državi ima pravo na svoje ocjene. Po zakonu, MUP i DORH trebaju dati ocjenu o tomu koliko paramilitarne skupine mogu biti ugroza ustavnom poretku RH, miru i sigurnosti svih građana. Normalno je da se u prosvjede, pa i ovaj mirni pred HDZ-om, uključuju paramilitarne skupine koje je jedina zadaća izazvati sukob s policijom i mirni prosvjed pretvoriti u nešto nedopustivo u demokratskim i normalnim državama. Srećom, takve skupine nisu jake da bi mogle ugroziti utavni poredak u RH. Njih se mora nadzirati, voditi računa o njima i ne smije ih se zanemariti, nego postupati prema njima u skladu s pozitivnim zakonskim propisima. Ne bih ih precijenio. Njihova je zadaća izaći u javnost i pokazati se kao faktor. Treba pustiti institucije da odrade svoj posao. Nije samo hrvatski problem da su i mladi ljudi među ekstremistima, to se vidi u demonstracijama i nasilnim prosvjedima širom Europe. I politika mora odigrati svoju ulogu. Mene to brine. Mislim da se politika i cijelo društvo trebaju okrenuti gorućim problemima, rješavati uzroke, jer ovo što se događa samo je posljedica tih problema“.
Uhićeni u Zagrebu maloljetnik s Molotovljevim koktelima pred zgradom HDZ-a na Trgu žrtava fašizma nije jedini simpatizer/istomišljenik Marka Franciškovića, kontroverznog lika u zatvoru protiv kojega se vodi kazneni postupak zbog navodnog poticanja na terorizam. Međutim, je li to razlog za Plenkovićevo dramatiziranje tzv. paramilitarnim skupinama jer da se „naoružavaju i okupljaju internetskim komunikacijama radi rušenja vlasti u zemlji“? Bivši Vjesnikov novinar sada u Jutarnjem listu Marin Dešković, specijaliziran za praćenje kriminala, tvrdi da „usprkos vrlo širokom spektru organizacijskih struktura koje se mogu podvesti pod taj pojam, izraz paramilitarno se najčešće upotrebljava kako bi se opisalo organizirane skupine koje svojim obilježjima podsjećaju ili imitiraju vojnu organizaciju, premda to nisu. Osnovna razlika leži u tome što je vojska sastavni dio državnog aparata“. Pa citira Oxfordski rječnik: „Paravojna je organizacija ona čije su strukture, taktika, subkultura i (često) funkcija slične onima u profesionalnoj vojsci, ali nisu dio službenih i legitimnih oružanih snaga države“. Dešković tvrdi da je praksa šarolika i da je gotovo nemoguće naći skupine što imaju baš sva rečena obilježja, kao i to da postoje tzv. paramilitarne organizacije koje ne moraju nužno biti suprotstavljene vlasti, nego „dodatak“ službenoj vojsci. Neke skupine te vrsti čak osniva i sama država. Što je bila paramilitarna, tzv. braniteljska šatra 2014./2015. godine na Savskoj cesti u Zagrebu, iza koje je stajao HDZ radi nasilnog rušenja SDP-ovog premijera Zorana Milanovića i predsjednika RH Ive Josipovića pod ekstremističnim egidama: „1991. protiv Jugoslavije, 2014. protiv Jugoslavena“, „Oba su pala (misli se na borbene avione JNA oborene kod otoka Žirja, op. a.), obojica će pasti (demokratski izabrani premijer i predsjednik Republike, op. a.)“…!?
HDZ-ovi „Amerikanci“
Sada Plenković i HDZ-ovi mu likovi od povjerenja dižu dreku, jer na njih kalašnjikovom i Molotovljevim koktelima kidišu tzv. paramilitarne skupine. S tim su vragom tridesetak godina tikve sadili, osvajali vlast po svaku cijenu i po svaku se cijenu se održa(va)li na njoj. Povijest je zapisala i to kako je tada oporbeni HDZ u kompi s Katoličkom crkvom subverzivno bio poticao (pro)ustaški/(pro)klerikalno ucrnjene ćelavce 2014./2015. iz tzv. braniteljske šatre na zagrebačkoj Savskoj cesti 66 postavljati plinske boce građanima pod prozore ugrožavajući živote i školaraca i studenata vis-à-vis šatre naoružanih „prosvjednika“, fizički nasrtati na braniteljskog ministra hrvatskih branitelja Predraga Matića-Freda (SDP), pokušati čak državni udar divljanjem na Markovom trgu i tučnjavom s policijom pod samim vladinim prozorima! Kako su sijali, tako sada žanju, a žnjet će još i gore. Kao što su lani požnjeli Ameri i zapadni im tzv. partneri, uključivo Bijednu Našu, koje su isti talibani što su ih prethodno naoružavali i vojno uvježbavali protiv Rusa u Afganistanu, sic transit, gologuze, poražene i osramoćene istjerali iz svoje zemlje nakon 20 godina krvave okupacije i nekažnjenih masovnih zločina protiv civilnog stanovništva. Batina ima dva kraja, kaže mudar pûk, pa Plenkoviću nije tek laprdati o terorizmu i ugrozama, nego – postupati. A nema petlje. Ako se išta zlo dogodi, on je najveći/prvi krivac, jer je najodgovorniji za stanje u državi.
„U novije je vrijeme pojava takvih paravojnih formacija zabilježena u Njemačkoj gdje je otkriveno da se članovi pojedinih ekstremno desnih stranaka naoružavaju oružjem kupljenim na crnom tržištu“, piše Marin Dešković. „U Mađarskoj se prije desetak godina pojavila Mađarska garda koju se povezuje s ekstremno desnom strankom Jobbik. Nedavni primjer smo imali i u susjednoj Sloveniji gdje se tzv. Štajerska straža našla na udaru slovenske policije zbog podrivanja ustavnog poretka. U Hrvatskoj smo, pak, imali sličnu pojavu prije nekoliko godina kada je političar Branimir Glavaš, kojemu se sudi zbog ratnih zločina, osnovao Slavonsku sokolsku gardu koja se 2015. postrojila pred Hrvatskim saborom. Mladići i djevojke postrojili su se u crnim vojnim uniformama, a u Slavoniji su trebali dobiti i poligon za vojnu obuku. I dio ljudi okupljen oko Franciškovića, na koje se Plenković očito referirao, također pokazuje tendencije formiranja nekih skupina s vojnim obilježjima – odijevanje odora, postrojavanje, spremnost na borbu protiv ‘nekog’ neprijatelja i slično. Međutim, koliko god je teško zamisliti da će takve skupine učiniti bilo što politički značajno, uvijek ostaje ono zbog čega su zaista osnovane, a to je stvaranje dojma.“ I, dakako, ne treba bagatelizirati činjenicu da se ekstremna tzv. desnica u Europi, ali i šire, povezuje, širi utjecaj osobito među mlađom populacijom koju je lakše radikalizirati i nije sklona demokraciji. Dapače.
