U zamjenu za podmuklo ukradenu budućnost, mladima se odbacivanje odgovornosti i otuđenost predstavljaju kao poželjno ponašanje.
Jedan od najvećih trikova kapitalizma leži zakamufliran u njegovoj perfidnoj sposobnosti posvajanja svake vrste društvenog odmetništva, bunta, neprijateljstva, otpora i pretvaranju istih u svoje suštinske suprotnosti. Velika biznis matica posjeduje neograničen kapacitet za udomljavanje i skladištenje odbjeglih kćeri i sinova poput Che Guevarinih ikonica u masovnoj prodaji, života Ulrike Meinhof u visokobudžetnom filmu ili Warholove reprodukcije Mao Ce-tunga na zidovima ekskluzivnih galerija.
Povijest vrvi sličnim scenarijima poput aktualne VIPme Zakon! kampanje, nove akcije austrijskog mobilnog operatera čija su target skupina mladi u Hrvatskoj. Radi se o mehanizmima u kojima industrija ili politički režim instrumentaliziraju glas mladosti: kontrakulturne, pacifističke, ponekad i alternativne seksualne pokrete. Punk je tako modnoj piramidi zaradio milijune, u Jugoslaviji se komunistička partija 80-ih u svrhu očuvanja poretka okrenula podršci mladima i novom talasu, dok su u Japanu nekoć underground fetišizmi poput uživanja svježih fekalija već neko vrijeme na finoj cijeni i uslužuje ih se gotovo restoranski, s najvećom diskrecijom za lojalnu i dobrostojeću klijentelu.
Namirisavši kako u Hrvatskoj postoji solidna hipsterska publika koja nosi svoj specifični kulturni kod, VIPme Zakon! reklamama telekomunikacijski lovci na tržišne glave svome su poduzeću odjenuli vizuale, glazbu i diskurs filma Xaviera Dolana Izmišljene ljubavi, što je samo po sebi već viđena spačka. Korporativni kreativci u nedostatku vremena za proces stvaranja poslovično crpe svoje ideje iz originalnih autorskih radova. Problem i opasnost leže u tome što su ovdje mladi, za razliku od Dolana kod kojeg osjećam autoironični i zreli odmak od vlastitih likova, prikazani isključivo kao lijeni, nezainteresirani, autistični, sebični ovisnici o internetu, sreći i zabavi. Ti VIPme indolentni hipsteri izrežirani su kao autistično i bahato plemstvo kojemu se, pored Facebooka i Couchsurfinga, fućka za vlastitu tradiciju i spremni su parazitirati na djedovini do totalnog istrebljenja, ni ne sluteći kako je austrijski gigant mobilne telekomunikacije pravi i jedini parazit u cijeloj priči.
Potenciranje ageizma, obračuna generacija, sukoba radi sukoba, što neizbježno vodi prema unutarnjem konfliktu čovjeka, vrši se pod parolom: to je potpuno cool i čak štoviše – posve mladenački. Nahuškajmo staro na mlado ili obratno, kao da žele reći. Sistem opstaje ukoliko postoji clash i neprijatelji koji si međusobno daju smisao postojanja. Jednom kada starijima otmu sve, eto svježijih, poletnijih i raskalašenijih potrošača. Zakačenih o mobilne aparate kao ideale masovne potrošnje.
Mladima se suptilno predlaže odbacivanje odgovornosti kao poželjno ponašanje i sugerira bijeg u smjeru otuđenosti. Ponekad to i može biti rješenje, ali ovdje se šalje poruka kako drugog izbora nema premda ga uvijek ima.
Također, ovakva slika ruku mije sličnim manipulativnim kampanjama poput one koju je posadila mašinerija jedne dnevne tiskovine, preuzevši podatke korporativnog knjigovodstva Svjetske banke čiji su izračuni i naputci tretirani kao Sveto pismo, prikazavši Hrvate generalno kao ljenivce, nezainteresirane i nefunkcionalne sisače državnog proračuna, što je notorna glupost, a VIPme nam sada p(r)okazuje upravo mlade kulere kao barjaktare te zavaljene i neproduktivne populacije.
Pierre Bourdieu piše kako tzv. profinjeni kulturni ukus nije ništa drugo doli sredstvo odvajanja od donjih društvenih klasa, u ovom slučaju pod donju klasu uz siromašnije se trpaju i stariji. Također, njegovo istraživanje provedeno na 1200 ljudi iz svih društvenih slojeva pokazalo je kako naše stilove uvelike određuju društvena pripadnost i samo podrijetlo. Hipsterski, punkerski ili cajkaški ukus nisu čvrsti dokaz naše stilske superiornosti, već puki kulturni kapital, preduvjet za podjelu društva, kompetitivnost i strateško uređenje tržišne pijace.
Što su jasnije društvene podjele, moć stječe veću kontrolu i stvara plodno tlo za manipulaciju svih dobnih skupina i društvenih slojeva. Igra kapitala ne poznaje granice, nakon glasova djece i beba koje reklamna industrija redovito ozvučava, pitanje je kada će potrošački biti žigosani i oni koji se još nisu niti rodili.
Na kraju bih kao potencijalni kupac iskoristio ovu priliku i parafraziravši cijelu kampanju, poslao otvoreni SMS VIP-u: Skrajam svijet bez nove VIPme Zakon! tarife. Zato što sam čovjek, a vi niste. A vi niste. Niste. Sori, al neko vam je to trebao reći.
Izvor: kulturpunkt
