Malo šale nije zgorega:
Damu na slici mnogi bi rado uhljebili ili bi bili spremni učiniti mnogo ne bi li se uhljebili kod nje, ako je moguće. No za razliku od takvih, koji se bave uhljebljivanjem i kojima se smiješi zatvorska popara njoj dosta dobro ide. Radi se o Nives Celzijus („to je stas, to je glas, to je temperament“), modnoj ikoni, pjevačici, kolumnistici i književnici – tihoj patnji svih uhljeba pa i onih koji to nisu, bez obzira na dob i spol.
U posljednje vrijeme udomaćile su nam se riječi „uhljeb“ i „uhljebljivanje“ ili po naški „ukruh“, odnosno „ukruhavanje“. Prema Vuku Karadžiću bilo bi „uleb“ tj. „ulebljavanje“. Onaj koji uhljebljuje je ulebljivač, a onaj koji prima kruh postao bi ulebljeni dok bi se radnja koja dovodi nekog u stanje uhljebljenja ili ukruhavanja nazivala ulebljivanje, a svi skupa koji se bave takvim stvarima vjerojatno bi bili lezilebovići ili lezikruhovići, ovisno o kojim ostacima Bizantskog carstva se radi. Uvidom u riječnik stranih riječi pod pojmom uhljebiti dvije su definicije:
1. – omogućiti opstanak, zaradu zaposliti (se), (ga), (ju)
2. – dati kome dobro radno mjesto bez obzira na to što će raditi
Uhljeba ima posvuda oko nas, a naročito kod nas (RH). Od najnižih razina odlučivanja pa do samog državnog vrha. U sportu, politici, gradskim i županijskim ustanovama, jedinicama lokalne uprave i samouprave, tvrtkama u državnom pa i privatnom vlasništvu („jebiga, morao sam ga primiti jer nemamo kuda s njim, znači nam puno na ogranku, a čujem nešto da mu i žena rado daje besplatne savjete“). Navodno da uhljeba ima čak i u vatrogasnim postrojbama, dok su stručne i kontaktne skupine, agencije, vijeća i odbori prava meka za njihovo razmnožavanje i uhljebljivanje kao da postoji škola koja ih višekratno izbacuje na tržište nerada nakon svakog akademskog semestra.
Proučavajući ih utvrdio sam da postoji podjela koja nigdje nije navedena, a bitna je i može odigrati značajnu ulogu kada se na namještenom natječaju pojavi 2 ili više uleba koja treba zbrinuti, a samo jedno je mjesto, odnosno samo jedan predpostavljeni je završio u zatvoru, dok se drugi uspio nagoditi. Prema ovoj podjeli istaknuo bi jednokratno uhljebljivanje, odnosno ukruhavanje kada uhljebljuju na višim razinama (barba Luka i društvo) pa ubace svoga, kao što je bio onaj Medak sukrivac za željezničku tragediju „vlaka smrti“ u Rudinama prije par godina. Osim jednokratnog tipa uhljebljavanja (ulebljivač često puta nije ni svjestan kakvu je budalu primio, odnosno uhljebio) kada se uhljebljenom daju poprilično velika prava i ovlasti najčešće zbog krvnog srodstva s uhlebljivačem postoji tkz. kontinuirano ulebljivanje, odnosno ukruhavanje kada se permanentno mora voditi briga o uhljebljenom jer je onome koji je uhljebio pa i onom koji je platio ili odradio ukruhavanje (može keš, a može i natura), kao i samom uhljebu, vjerojatno jasno o kojoj se budali radi i da ga je potrebno neprestano držati na oku.
Primjeri za ovaj način ukruhavanja na lokalnom nivou bili bi „inžinjeri“ koji cijeli radni dan hodaju od kancelarije do kancelarije da utvrde što je veće: 1/2 ili 4/8. Ili onaj član uprave brodskog giganta (također inžinjer „nečega“ s novosadskom diplomom) koji je trebao pretipkati treće poglavlje nekog referata, a uredno je prepisao cijeli tekst od 40 stranica (i to rukom) jer ne zna upaliti kompjuter. A za svaki slučaj ne zna ni što je poglavlje. Na državnoj razini primjer bi bio Šegon kojemu je sve štimalo dok je čučao u Linićevoj sjeni i šutio. Čim se Slavko maknio na službeni put, dovoljna je bila samo jedna Šegijeva izjava i eto ti afere.
Svi uhljebi međusobno su jako dobro organizirani, povezani, kolegijalni i kooperativni te se stignu družiti, rekreirati i baviti kulturnim radom. Idu na studijska putovanja, prepisuju radove, bave se cinkarenjem, ogovaranjem i spletkaranjem, a ako slučajno dođu u kontakt s vanjskim svijetom spremno se dočekaju: “Kriza je sveprisutna. Čak je i moje radno mjesto upitno.“ Iako, za sada, nije poznato da imaju svoje časpopise i biltene SBPeriskop ekskluzivno je došao u posjed teksta koji je predložak za himnu svih uhljeba, uleba i ukruha na ovim prostorima ma gdje bili. Navodno da pripremaju potpisivanje peticije kako bi im se odobrilo raspisivanje referenduma sa samo jednim jasnim pitanjem:
Da li ste suglasni da dolje navedeni tekst bude ispisan ćirilićnim pismom i vidno istaknut na svim javnim ustanovama i graničnim prijelazima diljem Lijepe naše uključujući osnovne škole te da isti uglazbi bivši predsjednik Ivo Josipović u C-duru i da se kroz slijedeće mandatno razdoblje provede ozbiljna rasprava i panel diskusija o tome da postane službena himna RH te, također, da postojeći napjev uđe u liturgijska slavlja na mjesnim grobljima.
DA – NE
HLEBOVANJE- KRUHOVANJE
Uhljeb vamo, uhljeb tamo,
hljebujemo kako znamo.
Hljebovati moraš znati -
podaj onom tko ti plati.
Rabota je časna, moćna i poštena.
Da l´ je više uhljebljenih cura ili žena?
Uhljeb jedan - malo vrijedan.
Al´ zajedno kad se skupe
čuda čine ispod ruke.
Sve ih puno na lokalnom
i saveznom nivou.
U odborima, vijećima,
kenjarama, krovu.
Nikad dosta uhljeba i smrada,
vitezova, poštenja i jada.
Kad izbori novi prođu,
uhljebiti treba „rođu“.
Uhljeb-majstor nije pravi,
ako prizna pa se javi.
I odluči da se sjeti
Remetinec da posjeti.
