Ukrajinski hipernacionalisti i ekstremisti navodno zapravo nisu tamo, a ipak su dovoljno jaki da prisile vladu na ruku
Napisao Tarik Cyril Amar , povjesničar iz Njemačke koji radi na Sveučilištu Koç u Istanbulu, o Rusiji, Ukrajini i istočnoj Europi, povijesti Drugog svjetskog rata, kulturnom hladnom ratu i politici sjećanja
Ukrajina pod režimom Zelenskog je mjesto koje je teško razumjeti. Ima "demokraciju", ali nema funkcionalnu opoziciju. Sadrži uobičajeno "živahno građansko društvo" s kojim se svaki monoglotski dopisnik sa Zapada voli družiti u modernim kafićima, ali nema neovisnih medija o kojima bi mogao govoriti.
Posljednje, ali ne i najmanje važno, njezine krajnje desnice ili jednostavno nema ili je marginalna i irelevantna, kako su nas uvjeravali brojni zapadni “stručnjaci” , ali također ima pravo veta na bitno, doslovno vitalno pitanje vanjske politike, naime hoće li i kako sklopiti mir kako bi se okončao razorni rat.
Ta osebujna moć ukrajinske krajnje desnice srž je dugog članka koji je nedavno objavio France 24. Čelnik odbora za vanjske poslove ukrajinskog parlamenta Aleksandr Merezhko, doznajemo, izazvao je burne rasprave. Također član Zelenskyjeve stranke Sluga naroda, Merezhko je pokrenuo neke od svojih sunarodnjaka izjavama koje je dao u Financial Timesu.
Tamo je priznao da je ukrajinsko društvo "iscrpljeno". Drugi (vjerojatno) anonimni "visoki dužnosnik" izvukao je logičan zaključak, naime da "većina igrača želi deeskalaciju ovdje." To je prozirna šifra za priznavanje de facto poraza i traženje kompromisnog mira s Rusijom. To bi, naravno, zahtijevalo značajne ustupke Kijeva, jer Moskva pobjeđuje u ratu protiv Ukrajine i njezinih zapadnih pristaša.
Osim toga, Merezhko je otvoreno osudio “ pogrešku ” što je zapravo dopustilo američkim demokratima da iskoriste posjet Zelenskog SAD-u u svrhu kampanje, čime su, očito, udaljili republikance, a posebno njihovog kandidata Donalda Trumpa koji je već uveliko umoran od Ukrajine. Gotovo da izgleda kao da ukrajinski vođa gubi kontrolu čak i unutar vlastite stranke.
No, prema France 24, te Merezhkove izjave nisu ono što uzbuđuje ukrajinsku javnu sferu. Umjesto toga, razbarušio se izjavom da su "ultranacionalistički", to jest krajnje desni "elementi", "vrlo stvarna prijetnja vladi" i da bi mogli, posebno, torpedirati pokušaje da se pregovara o kompromisnom miru.
" Uvijek će postojati radikalni segment ukrajinskog društva" , rekao je Merezhko, koji će sve pregovore nazvati kapitulacijom. Dapače, još je gore od toga, jer taj “segment” postaje sve veći: “krajnja desnica u Ukrajini raste” i predstavlja “opasnost za demokraciju”.
Bilo bi lako ismijavati Merezhkove kasne i ograničene uvide. Kao prvo, u Ukrajini nema "demokracije" koja bi bila ugrožena. Njegov šef Zelenski, koji je trenutno produžio svoj predsjednički mandat na sumnjivim osnovama, pobrinuo se za to, temeljito. I ne, nije rat natjerao jadnog Zelenskog da postane tiranin. Naglašeni autoritarni porivi i bivšeg komičara i njegove stranke, koja je zapravo hibrid kulta i nemilosrdne političke mašinerije, datiraju barem od 2021. godine, znatno prije velike eskalacije u veljači 2022. godine.
Drugo, za one kojima nije ispran mozak besmislenom ukrajinskom i zapadnom propagandom, uvijek je bilo očito da je ukrajinska krajnja desnica stvarna, moćna i vrlo opasna. Aleksandre, dobrodošao u klub.
Međutim, postoje aspekti Merezhkova trenutka istine koji zaslužuju ozbiljnu pozornost, ako ne, onda možda na način koji bi on smatrao prikladnim. Prvo, budući da je Zapad počinio tešku pogrešku prihvativši Ukrajinu kao svog opunomoćenika protiv Rusije, ukrajinski i zapadni mediji i takozvani stručnjaci pokrenuli su ono što se svelo na kampanju poricanja ukrajinske krajnje desnice. Već više od dvije godine, taj grubi informacijski ratni napor uspio je krivo predstaviti ukrajinske formacije koje ponosno nose sunčane kotače, križeve Wehrmachta i SS rune kao ništa drugo nego vrlo predane domoljube koji možda, nažalost, imaju loš ukus u odabiru svojih tetovaža .
Doista, jedan od najgorih učinaka zapadnog posredničkog rata protiv Rusije kroz i u Ukrajini bila je masovna i uspješna "normalizacija" krajnje desnice općenito. Dogovor na dnu ove strašne operacije je jednostavan: ako samo dovoljno mrziš Rusiju i Ruse, možeš opet imati kukasti križ ili neku drugu idiotsku runu, nastaviti spašavati "bijelu rasu" i, naravno, ubijati za zapad. I, bonus točka, Zapad će se pobrinuti da svi shvate da ste vi zapravo samo vrlo intenzivan domoljub, demokrat i član civilnog društva. Ukratko, vrlo dobar primjerak svih onih vrijednosti kojima se Zapad toliko ponosi, dok “ostacima” pripisuje rat i genocid .
Očito, stvari su postale detaljnije. Postojao je čitav niz neuvjerljivih i nedosljednih narativa poricanja, dezinfekcije i omalovažavanja između kojih se moglo birati. “Ukrajinska krajnja desnica postoji, ali je toliko marginalna da možda i ne bi.” “nekada je postojala ukrajinska krajnja desnica – kao jučer, zapravo – ali svi su se magično depolitizirali;” “ne možete spominjati ukrajinsku krajnju desnicu, jer svaka zemlja ima krajnju desnicu;” “Morate shvatiti da oni vole nacističke simbole jer oni samo žele iritirati Ruse;” “ti simboli izgledaju stvarno nacistički, ali nisu jer je to samo runa iz Eda ili, možda, čak i Gospodara prstenova;” “njihov pozdrav doslovno je pozdrav fašističkog i genocidnog nacionalističkog pokreta iz Drugog svjetskog rata, ali kada ga sada koriste, samo žele reći 'Gesundheit!';” “jednostavno ne mogu prestati preimenovati ulice i trgove po masovnim ubojicama, antisemitima i nacističkim suradnicima iz Drugog svjetskog rata, ali sve što imaju na umu je dobro čisto domoljublje za cijelu obitelj;” “njihov veliki idol Stepan Bandera nije bio fašistički ubojica (spoiler: bio je) nego borac za slobodu” ili, za vrlo sofisticirane, “da, Stepan Bandera je bio fašist, ali to nije važno, jer oni misle na njega kao križanca Gandhija i Bambija.” I, naravno, "sve je to samo ruska propaganda".
I sad se odjednom pokazuje da je krajnja desnica prava, jaka i sposobna spriječiti mir. Uistinu, krajnje desničarski vojni zapovjednici nisu gubili vrijeme dokažući Merezhkovu točku: jedan, iz Treće jurišne brigade – to jest, krajnje desničarske postrojbe “Azov” pod drugim imenom – javno je nazvao parlamentarca “krajnjeljevičarskom kukavicom”. Drugi bijesni časnik potvrdio je da su za njega pregovori “o uvjetima Rusije” jednaki kapitulaciji, dok su prava “temelj sigurnosti zemlje”.
Kako se to dogodilo? Kako je Ukrajina završila s teško naoružanom, iznimno glasnom i politički šefovskom krajnjom desnicom? Osim Zapada, njegovih političara, “stručnjaka” i mainstream medija, tu je Frankensteinovu silu potaknuo, naravno, sam režim Zelenskog. I opet, kao autoritarizam Zelenskog, ova izgradnja savezništva između njegovog režima i krajnje desnice jasno prethodi vojnoj eskalaciji 2022. Od zataškavanja masakra u Domu sindikata u Odesi 2014., preko normalizacije “Azova,” do raspoređujući neonaciste koji su morali pobjeći iz Rusije kao pomoćnike, Zelensky ima sjajan dosije proaktivnog udruživanja s krajnjom desnicom. Suradnja je toliko intenzivna da je nemoguće reći gdje prestaje režim, a počinju njegovi krajnje desničarski saveznici.
To je gorka ironija Merežkovog prigovora: njegov šef i njegov režim su prodali Ukrajinu ne samo prijateljima iz pakla na Zapadu, već i domaćoj krajnjoj desnici koja je bila dovoljno loša prije Zelenskog, ali je postala pravo čudovište ambicija i kapaciteta pod njim. Čuli smo mnogo kritika ruskog ratnog cilja “denacifikacije” Ukrajine. Ali što ako je pravi problem na koji smo trebali obratiti pozornost kako je režim Zelenskog dao sve od sebe da ga nacificira ?
Sada, dok je rat pred izgubljenim, ova krajnja desnica neće jednostavno nestati. Jedna od njegovih jedinica dugo se naziva Freikorps. Izvorni Freikorps bili su, naravno, njemački protonacisti čiji je teror bio poslijeratni odgovor na poraz zemlje u Prvom svjetskom ratu. Ako će i ukrajinsko poraće biti pokvareno, između ostalog, krajnjom desnicom koja traži revanš, Ukrajinci bi trebali krive vlastiti ratni režim i njegove zapadne sponzore.
