Htjeli mi to ili ne, Hrvatska se već nalazi na zlu glasu zbog nasilja nad migrantima. Misija Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini još je u travnju optužila hrvatsku policiju zbog nasilja nad migrantima koji su htjeli preći granicu iz BiH u Hrvatsku.
Reagirala je Komisija UN-a za prava čovjeka, koja je pozvala Hrvatsku da istraži incidente i da na odgovarajući način sankcionira počinitelje tih nasilja.
Štoviše, i u izvješću za prošlu, 2020. godinu, posebni izvjestitelj za ljudska prava migranata izrazio je duboku zabrinutost za ”ponovljenu uporabu sile protiv migranata u pushback operacijama u Hrvatskoj” i zatražio istragu.
Jesmo li čuli ikad za rezultate takvih istraga? Odgovori hrvatskih vlasti na sve te optužbe, dokumentirani i objavljeni na službenim stranicama UN-a, evazivni su i samoopravdavajući.
Nikakve zlouporabe sile nisu detektirane od strane hrvatskih vlasti, stoji u izvješćima hrvatske Vlade, napisanim u Ministarstvu unutarnjih poslova.
Zato su reagirale međunarodne nevladine organizacije, među kojima se ističe londonski Oxfam i organizacije za ljudska prava izbjeglica i migranata, a s njima i europski mediji.
Reporteri švicarskog programa SRF Rundschau, njemačke javne televizije ARD, njemačkog magazina Der Spiegel, britanskog The Guardian i međunarodne udruge za ”kolaborativno novinarstvo” Lighthouse Reports došli su, nekoliko mjeseci kasnije, do šest slučaja video-snimaka o izvedenom pushbacku od strane hrvatske policije na granici s BiH i prikupili su svjedočenja 65 migranata samo u tijeku jednog tjedna krajem svibnja ove godine.
Među migrantima je bilo djece, trudnica, starijih ljudi na štakama. Kasnije su, u lipnju, te iste ekipe reportera prikupili svjedočenja još oko stotinjak migranata koje je hrvatska policija ulovila duboko u hrvatskom teritoriju.
Oduzeli su im mobilne telefone, novac, bankovne kartice, prevezli do granice s Bosnom i tamo ih otjerali.
Kršeći, tako, međunarodne konvencije i sporazume o migrantima, uključujući i primjenu Dublinske konvencije, zastarjele i nemoćne, koja kaže da migranti imaju pravo tražiti azil u zemlji u kojoj su ”zatečeni”.
Hrvatska policija, očito, ne drži do tih dokumenata, pa čak ni toliko insuficijentne Dublinske konvencije, iako ju je morala usvojiti kao dio acquisa communautairea – europske stečevine prilikom ulaska u članstvo Europske unije.
Najnoviji događaj, snimljeni video u kojemu grupa propisno odjevenih muškaraca u maskirnim uniformama i s fantomkama na glavi, policijskim pendrecima mlati zatečene migrante na tlu Hrvatske, samo su kap u moru nasilja prema migrantima u Hrvatskoj.
Iako je vidljivo da je ta grupa nasilnika koristila opremu kakvu koriste i hrvatski policajci, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović pravi se naivan i izjavljuje: ”Zašto bi to bila moja odgovornost?”.
Pa čak i ako su počinitelji tog nasilja pripadnici neke svojevrsne grupe vigilantesa – ljudi koji, recimo, ”samoinicijativno” čuvaju hrvatsku granicu od ”terorista i krijumčara”, odgovornost je baš ministra unutarnjih poslova da spriječi takve samozvane djelitelje pravde da oni, mimo legalnih službi države Hrvatske, provode ono što oni misle da je u interesu Hrvatske.
A ako se radi doista o zamaskiranim policajcima ili pripadnicima neke druge legalne jedinice, onda je ministar, zapravo, na čelu urote protiv države Hrvatske i kao takav treba biti procesuiran.
Naravno, ministar je obećao istragu koju će provoditi njegovo Ministarstvo. I tko može povjerovati u istragu nad samim sobom u lošem svjetlu koje je bačeno na Hrvatsku ne samo ovim nasiljem, već cijelim lancem nasilja u kojem je baš ta hrvatska policija sudjelovala?
Jedinu pravu istragu može provesti skupina predstavnika neovisnih tijela i organizacija, uz uključivanje i predstavnika Sabora i njegova tijela koje mora kontrolirati rad i zlouporabe policije.
Kako je izjavila Sandra Benčić, zastupnica pokreta Možemo! – Želimo li živjeti u državi u kojoj imamo nezakonite grupe koje idu okolo i tuku ljude?
Uzimajući u obzir da smo u bliskoj prošlosti imali i ”nezakonite grupe” koje su ljude i ubijali (o tome je njemački ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher očitao bukvicu tadašnjem hrvatskom ministru vanjskih poslova Zvonimiru Šeparoviću, dana 2. veljače 1992., kada je optužio Hrvatsku da ”šalje ilegalne grupe na teritorij Bosne i Hercegovine da bi tamo izazvala rat”), a uostalom i na hrvatskom teritoriju djelovale su, za vrijeme rata, i u samom Zagrebu, takve ”nelegalne grupe” koje su likvidirale njima nepoćudne.
Zaprepašćuje i reakcija većeg broja komentara na društvenim mrežama, jer pokazuju bezdušnost ljudi za njihovu okrutnost prema onima kojima je potrebna sućut i ljudska solidarnost.
Papa Franjo je već u nekoliko navrata morao decidirano istupiti s pozivom da vjernici, katolici, počnu tretirati migrante kao svoju braću kojima treba pomoći ne samo milosrđem, već i konkretnom akcijom pomaganja da dobiju azil kao žrtve progona.
Ništa to ne pomaže našim vlastodršcima, kao što je to ministar policije Davor Božinović. Zašto bi to bila ”njegova odgovornost”?
On samo provodi ono što mu je rečeno s još višeg mjesta, ili što mu je tek natuknuto – ”nemoj nas uvaliti u govna”, kako to obično glasi formula zapovijedi popraćene ili migom, ili tapšanjem po ramenu, što subalternom činovniku znači da je upravo obrnuto poželjno, za njega i za grupu koja je na vlasti.
Tako se, eto događa i s Božinovićem. Nikakva interna istraga neće dati rezultata, jer ih veže svojevrsna omertà – zakon šutnje.
A paradoksalno je, da bi baš migranti mogli pomoći repopulaciji Hrvatske, nadoknaditi gubitak stotina tisuća stanovnika, onih najkvalitetnijih, koji su otišli ili trbuhom za kruhom ili zato jer više nisu mogli trpjeti poniženja i nasilje ovakvih ”nelegalnih grupa” koje se pojavljuju čas kao batinaši migranata, čas kao korupcijske i birokratske izrasline na društvenom tkivu ove države.
Kao što je svojevremeno rekao Umberto Eco, ono što očekuje Europu jest fenomen stalnih migracija, koje nijedan rasist, nijedan nacionalist ili reakcionarni nostalgičar neće moći spriječiti.
Bile nasilne ili mirne, migracije su kao prirodni fenomeni: događaju se i nitko ih ne može kontrolirati. Zbog politike, ratova, obespravljenosti i nasilja svake vrste i siromaštva, a sada sve više i zbog neizdrživih životnih uvjeta izazvanih klimatskom krizom, migranata će biti sve više i više.
I dogodit će se kao u onoj pripovijesti Edgara Allana Poea, kada fini i samozadovoljni građani zatvaraju vrata i prozore svoje lijepe i bogate kuće, ali nabujale vode ipak prodiru i odnose sve njih u propast.
I nikakvi batinaši, legalni ili ilegalni, neće to moći zaustaviti. A s njima će bujica pomesti i ove, koji ne vide svoju odgovornost, koji prešutno toleriraju nasilje, čak i kada se verbalno pokušavaju ograditi od njega.
autograf
Reagirala je Komisija UN-a za prava čovjeka, koja je pozvala Hrvatsku da istraži incidente i da na odgovarajući način sankcionira počinitelje tih nasilja.
Štoviše, i u izvješću za prošlu, 2020. godinu, posebni izvjestitelj za ljudska prava migranata izrazio je duboku zabrinutost za ”ponovljenu uporabu sile protiv migranata u pushback operacijama u Hrvatskoj” i zatražio istragu.
Jesmo li čuli ikad za rezultate takvih istraga? Odgovori hrvatskih vlasti na sve te optužbe, dokumentirani i objavljeni na službenim stranicama UN-a, evazivni su i samoopravdavajući.
Nikakve zlouporabe sile nisu detektirane od strane hrvatskih vlasti, stoji u izvješćima hrvatske Vlade, napisanim u Ministarstvu unutarnjih poslova.
Zato su reagirale međunarodne nevladine organizacije, među kojima se ističe londonski Oxfam i organizacije za ljudska prava izbjeglica i migranata, a s njima i europski mediji.
Htjeli mi to ili ne, Hrvatska se već nalazi na zlu glasu zbog nasilja nad migrantima. Misija Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini još je u travnju optužila hrvatsku policiju zbog nasilja nad migrantima koji su htjeli preći granicu iz BiH u Hrvatsku
Reporteri švicarskog programa SRF Rundschau, njemačke javne televizije ARD, njemačkog magazina Der Spiegel, britanskog The Guardian i međunarodne udruge za ”kolaborativno novinarstvo” Lighthouse Reports došli su, nekoliko mjeseci kasnije, do šest slučaja video-snimaka o izvedenom pushbacku od strane hrvatske policije na granici s BiH i prikupili su svjedočenja 65 migranata samo u tijeku jednog tjedna krajem svibnja ove godine.
Među migrantima je bilo djece, trudnica, starijih ljudi na štakama. Kasnije su, u lipnju, te iste ekipe reportera prikupili svjedočenja još oko stotinjak migranata koje je hrvatska policija ulovila duboko u hrvatskom teritoriju.
Oduzeli su im mobilne telefone, novac, bankovne kartice, prevezli do granice s Bosnom i tamo ih otjerali.
Kršeći, tako, međunarodne konvencije i sporazume o migrantima, uključujući i primjenu Dublinske konvencije, zastarjele i nemoćne, koja kaže da migranti imaju pravo tražiti azil u zemlji u kojoj su ”zatečeni”.
Hrvatska policija, očito, ne drži do tih dokumenata, pa čak ni toliko insuficijentne Dublinske konvencije, iako ju je morala usvojiti kao dio acquisa communautairea – europske stečevine prilikom ulaska u članstvo Europske unije.
Najnoviji događaj, snimljeni video u kojemu grupa propisno odjevenih muškaraca u maskirnim uniformama i s fantomkama na glavi, policijskim pendrecima mlati zatečene migrante na tlu Hrvatske, samo su kap u moru nasilja prema migrantima u Hrvatskoj.
Iako je vidljivo da je ta grupa nasilnika koristila opremu kakvu koriste i hrvatski policajci, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović pravi se naivan i izjavljuje: ”Zašto bi to bila moja odgovornost?”.
Pa čak i ako su počinitelji tog nasilja pripadnici neke svojevrsne grupe vigilantesa – ljudi koji, recimo, ”samoinicijativno” čuvaju hrvatsku granicu od ”terorista i krijumčara”, odgovornost je baš ministra unutarnjih poslova da spriječi takve samozvane djelitelje pravde da oni, mimo legalnih službi države Hrvatske, provode ono što oni misle da je u interesu Hrvatske.
Najnoviji događaj, snimljeni video u kojemu grupa propisno odjevenih muškaraca u maskirnim uniformama i s fantomkama na glavi, policijskim pendrecima mlati zatečene migrante na tlu Hrvatske, samo su kap u moru nasilja prema migrantima u Hrvatskoj
A ako se radi doista o zamaskiranim policajcima ili pripadnicima neke druge legalne jedinice, onda je ministar, zapravo, na čelu urote protiv države Hrvatske i kao takav treba biti procesuiran.
Naravno, ministar je obećao istragu koju će provoditi njegovo Ministarstvo. I tko može povjerovati u istragu nad samim sobom u lošem svjetlu koje je bačeno na Hrvatsku ne samo ovim nasiljem, već cijelim lancem nasilja u kojem je baš ta hrvatska policija sudjelovala?
Jedinu pravu istragu može provesti skupina predstavnika neovisnih tijela i organizacija, uz uključivanje i predstavnika Sabora i njegova tijela koje mora kontrolirati rad i zlouporabe policije.
Kako je izjavila Sandra Benčić, zastupnica pokreta Možemo! – Želimo li živjeti u državi u kojoj imamo nezakonite grupe koje idu okolo i tuku ljude?
Uzimajući u obzir da smo u bliskoj prošlosti imali i ”nezakonite grupe” koje su ljude i ubijali (o tome je njemački ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher očitao bukvicu tadašnjem hrvatskom ministru vanjskih poslova Zvonimiru Šeparoviću, dana 2. veljače 1992., kada je optužio Hrvatsku da ”šalje ilegalne grupe na teritorij Bosne i Hercegovine da bi tamo izazvala rat”), a uostalom i na hrvatskom teritoriju djelovale su, za vrijeme rata, i u samom Zagrebu, takve ”nelegalne grupe” koje su likvidirale njima nepoćudne.
Zaprepašćuje i reakcija većeg broja komentara na društvenim mrežama, jer pokazuju bezdušnost ljudi za njihovu okrutnost prema onima kojima je potrebna sućut i ljudska solidarnost.
Papa Franjo je već u nekoliko navrata morao decidirano istupiti s pozivom da vjernici, katolici, počnu tretirati migrante kao svoju braću kojima treba pomoći ne samo milosrđem, već i konkretnom akcijom pomaganja da dobiju azil kao žrtve progona.
Ništa to ne pomaže našim vlastodršcima, kao što je to ministar policije Davor Božinović. Zašto bi to bila ”njegova odgovornost”?
Odgovornost je baš ministra unutarnjih poslova da spriječi samozvane djelitelje pravde da oni, mimo legalnih službi države Hrvatske, provode ono što oni misle da je u interesu Hrvatske. A ako se radi doista o zamaskiranim policajcima ili pripadnicima neke druge legalne jedinice, onda je ministar, zapravo, na čelu urote protiv države Hrvatske i kao takav treba biti procesuiran
On samo provodi ono što mu je rečeno s još višeg mjesta, ili što mu je tek natuknuto – ”nemoj nas uvaliti u govna”, kako to obično glasi formula zapovijedi popraćene ili migom, ili tapšanjem po ramenu, što subalternom činovniku znači da je upravo obrnuto poželjno, za njega i za grupu koja je na vlasti.
Tako se, eto događa i s Božinovićem. Nikakva interna istraga neće dati rezultata, jer ih veže svojevrsna omertà – zakon šutnje.
A paradoksalno je, da bi baš migranti mogli pomoći repopulaciji Hrvatske, nadoknaditi gubitak stotina tisuća stanovnika, onih najkvalitetnijih, koji su otišli ili trbuhom za kruhom ili zato jer više nisu mogli trpjeti poniženja i nasilje ovakvih ”nelegalnih grupa” koje se pojavljuju čas kao batinaši migranata, čas kao korupcijske i birokratske izrasline na društvenom tkivu ove države.
Kao što je svojevremeno rekao Umberto Eco, ono što očekuje Europu jest fenomen stalnih migracija, koje nijedan rasist, nijedan nacionalist ili reakcionarni nostalgičar neće moći spriječiti.
Bile nasilne ili mirne, migracije su kao prirodni fenomeni: događaju se i nitko ih ne može kontrolirati. Zbog politike, ratova, obespravljenosti i nasilja svake vrste i siromaštva, a sada sve više i zbog neizdrživih životnih uvjeta izazvanih klimatskom krizom, migranata će biti sve više i više.
I dogodit će se kao u onoj pripovijesti Edgara Allana Poea, kada fini i samozadovoljni građani zatvaraju vrata i prozore svoje lijepe i bogate kuće, ali nabujale vode ipak prodiru i odnose sve njih u propast.
I nikakvi batinaši, legalni ili ilegalni, neće to moći zaustaviti. A s njima će bujica pomesti i ove, koji ne vide svoju odgovornost, koji prešutno toleriraju nasilje, čak i kada se verbalno pokušavaju ograditi od njega.
autograf
