Mreža javnog zdravstva se raspada, liste čekanja su beskonačne, dvojni rad je potpuno van kontrole, a drenaža pacijenata u privatni sektor već tolika da privatnici formiraju liste dok profiti rastu u nebo
Čemu služi najava štrajka liječnika? (foto Robert Anić/PIXSELL)
Za štrajk spremni, objavilo je u utorak pet značajnih liječničkih udruga, Hrvatski liječnički sindikat (HLS), Hrvatska liječnička komora (HLK), Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL), Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) i Inicijativa mladih liječnika.
Od prošlogodišnjeg početka bunta liječnici traže priznavanje reprezentativnosti HLS-u, izjednačavanje koeficijenata složenosti poslova specijalista s užim specijalistima, izjednačavanje koeficijenata liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti s bolničkim liječnicima i uvećanje koeficijenata specijalizantima za najmanje 10 posto.
Pored toga, žele da Sabor do kraja proljetnog zasjedanja donese Zakon o radno pravnom statusu liječnika, usklađivanje njihovog rada s vremensko-kadrovskim normativima i ukidanje odnosa liječnika specijalizanata s ustanovama u kojima se obrazuju, koji nazivaju robovlasničkim.
Liječnici, dakle, dižu tenzije prema Vladi, s Markovog trga prelaze na konkretnija i politički eksplozivnija djela, i to usred kolektivnog pregovaranja – što je blago rečeno neprincipijelno – i usred dobre dinamike ispunjavanja njihovih zahtjeva.
Podsjetimo, HLS je već dobio reprezentativnost bez izmjena Zakona o reprezentativnosti, dakle, na silu i zaprepaštenje svih iskusnih sindikalaca.
Ponašajući se kao otvorena kasa za elite, HDZ je liječnike zbrinuo dizanjem 77 saborskih ruku za uvođenje reprezentativnosti u Zakon o zdravstvenoj zaštiti, što je u medicinskoj terminologiji ravno tome da se mozak operira preko stražnjice.
Dok bi šteta od takvog medicinskog scenarija bila nepopravljiva, šteta od masakra nad demokratskim standardima i pravnim normama koju rade vladajući vjerojatno će biti korigirana na Ustavnom sudu, unatoč tome što je USUD pokazao da između HDZ-a i Ustava najčešće bira HDZ.
U to je trud već uložilo nekoliko ozbiljnih sindikalnih pravnika, čije su središnjice potpisale potpuno iste argumente protiv Vladinog besmislenog ustupka liječnicima.
Dalje, nove uredbe s novim koeficijentima predstavljene su još prošli mjesec, a poseban Zakon o radno pravnom statusu liječnika predviđen je zakonodavnim aktivnostima Vlade još 2021. godine.
Koeficijenti će proći, dok je donošenje posebnog zakona o radu ekskluzivno za jednu profesiju toliko apsurdno, da će zaraćene strane možda i pustiti da ideja odumre u ionako kratkom pamćenju hrvatskih medija i javnosti.
Što je, realno, ostalo?
Usklađivanje liječničkog rada s vremensko kadrovskim normativima?
To u hrvatskom zdravstvu ne postoji, a najbolji dokaz za to je npr. nedavni revizorski nalaz u Vinogradskoj bolnici, koji ukazuje na deficit određene specijalizacije, dok istovremeno svi specijalisti te struke rade u privatnoj klinici liječnika koji je bio predstojnik jedne bolničke klinike i ravnatelj cijele bolnice.
Vinogradska je samo nasumce izabran primjer, isto ili gore stanje je u svim hrvatskim bolnicama.
Ostaje i zahtjev specijalizanata da ih se oslobodi odnosa s bolnicama s kojima potpisuju ugovor o školovanju, radu pod mentorstvom i kasnijoj obavezi odrađivanja proporcionalnog broja godina radnog staža, pri čemu prijevremeni prekid staža podrazumijeva dug prema ustanovi za troškove uložene u školovanje.
Iz inicijative mladih liječnika javno ne govore da o iznosu duga i načinima otplate različito govore Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji je potpisao Milan Kujundžić, Pravilnik o specijalističkom usavršavanu doktora medicine koji potpisuje aktualni ministar Vili Beroš i odluka Ustavnog suda iz 2020. godine u kojoj stoji da plaća za vrijeme specijalizacije nikako ne smije biti predmet potraživanja bolnice u slučaju prijevremenog napuštanja radnog mjesta.
Jedino je ovo posljednje imalo smisla staviti pod kategoriju robovlasništva, dok je sve ostalo samo kaotično i može se riješiti centraliziranim natječajem za prijem specijalizanata, koji bi mladim liječnicima omogućio zapošljavanje u svim centrima u kojima su potrebni.
Proporcionalan i pravedan dug prema onome tko te školuje podrazumijeva se svugdje u svijetu, a načelan otpor otvara pitanje žele li liječnici biti oslobođeni svake obaveze prema bolnici i zdravstvenom proračunu o čijem se trošku obrazuju.
Ako je do toga, uzalud vam trud svirači, jer na to nitko ne može pristati, pa čak ni hrvatske vlasti koje su dopustile da liječničke udruge sasvim hakiraju zdravstvo.
Usput: zabrinjavajuće je da mladi liječnici ne govore ništa o tome da u specijalističkim ambulantama godinama rade samostalno i time dovode u rizik zdravlje pacijenta i vlastitu pravnu sigurnost.
To je metastaziralo do alarmantnih razmjera.
Ovisni o dobroj volji mentora ne smiju se pobuniti protiv ovakve prakse, a posljedice su strašne i sistemske.
Kako bilo, nijedan od liječničkih zahtjeva ne može ni blizu opravdati proklamiranu hitnost i važnost rješavanja tog pitanja za takozvani spas zdravstva.
Mreža javnog zdravstva se raspada, liste čekanja su beskonačne, dvojni rad je potpuno van kontrole, a drenaža pacijenata u privatni sektor već tolika da privatnici formiraju liste, a profiti rastu u nebo.
Ljudi umiru bez zdravstvene zaštite, a državne inspekcije i službe HLK potpisuju da je to sad pravilo struke.
Samo halucinanti mogu javno tvrditi da je rješavanje pet statusnih liječničkih problema zadnja šansa za popravljanje takve situacije.
Čemu, dakle služi najava štrajka?
Odgovor možda leži u protupitanju – što u tom štrajku radi HLK?
Od samog početka tzv. tranzicijskog zdravstva država je HLK-u u zdravstvu dodijelila ovlasti koje udrugu svih hrvatskih liječnica i liječnika čine paradržavnim tijelom.
Komora prema svojim aktima živi u feudalizmu, članstvo naziva staležom, a glavna statutarna obaveza joj je promocija prava i interesa liječnika i liječničke profesije.
Kao takva, ona nema veze sa sindikalizmom i nikako ne bi smjela odlučivati o zdravstvenim politikama nauštrb drugih dionika u zdravstvu.
Društvena moć liječnika osigurala je HLK-u pet javnih ovlasti Prema zakonu o liječništvu, a u istom se zakonu kao udruga koja s ministrom odlučuje o politici zdravstva spominje 37 puta. U Zakonu u zdravstvenoj zaštiti čak 57 puta.
Članstvo je za liječnike mandatorno i za tu se stavku s računa zdravstvenih ustanova trajnim nalogom na račun HLK slijeva 50 milijuna kuna godišnje.
HLK izdaje licence za samostalan rad, nadzire rad liječnika, kao i rad zdravstvenih službi i ustanova, a nadležna je i za sankcije u slučaju nepridržavanja stručnih i etičkih smjernica u liječenju oboljelih.
Kada je Beroš potpisao da u slučaju tragične smrti kolege Vladimira Matijanića nije bilo pogreške – i u svim sličnim slučajevima - isto je uvijek učinila i Komora.
Ministarstvo zdravstva treba pitati HLK prije nego donese plan zdravstvene zaštite Republike Hrvatske, mjere zdravstvene zaštite, kadrovske standarde za određivanje timova na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti, način vođenja Nacionalnog registra i podatke koje će taj registar sadržavati, o opravdanosti osnivanja privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe, normative i standarde za obavljanje privatne prakse u ordinaciji u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme, najnižu cijenu zdravstvenih usluga u privatnoj praksi, normative i standarde u pogledu prostora i radnika u privatnoj praksi, normative i standarde za formiranje zavoda i odjela u kliničkim bolničkim centrima i kliničkim bolnicama, kategorije bolnica s obzirom na opseg njihova stručnog rada, kapacitete, organizaciju rada i zastupljenost stručnih jedinica, kadrova, prostora i opreme za razvrstavanje bolnica u kategorije, nacionalni plan specijalističkog usavršavanja itd. itd.
Komora obavlja stručni nadzor nad radom liječnika u zdravstvenim ustanovama i donosi mjere i sankcije protiv svojih članica i članova, iako je Statutom HLK određeno da je prvi i osnovni zadatak komore promocija interesa svojeg članstva koje u 21. stoljeću nazivaju staležom.
HLK je u sukobu interesa svake sekunde, minute i desetljeća svog rada.
Guranje Komore, tijela koje utječe na svaku odluku u zdravstvu, na ključno mjesto u mogućem štrajku liječnika, slično je davnoj antologijskoj sceni u centru Zagreba, kada je HDZ-ov ministar obrazovanja Dragan Primorac sam sebi vikao „Ostavka! Ostavka!“.
Što je iduće?
Da se štrajku pridruži i Beroš ili da šef HLK Krešimir Luetić nastavi s kampanjom za karijerni uzlet?
Iako je Beroš prvi ministar u povijesti zdravstva kojeg je premijer de facto i de iure razvlastio na početku pandemije, toliko očajan vjerojatno ipak nije, pa je druga varijanta najuvjerljivije moguće objašnjenje (dijela) pozadine najave trećeg liječničkog štrajka u zemlji.
U svakom slučaju, iznimno je neugodno gledati kako se takve sitne statusne i političke spletke prezentiraju kao izraz brige za zdravstvo i – najstrašnije od svega - za pacijente.
