Foto: news bar
Zemlja koja bi se našla kao Pale sama na svijetu, kiflasti otok gdje se arijevsko pleme međusobno kolje do istrjebljenja jer nema „komunista/Jugoslavena/udbaša/četnika“ i anacionalnih Hrvata kao unutarnjih neprijatelja, država je iz najgore noćne more. Ta ideološka Sodoma i Gomora ubrzo bi usahnula u vlastitoj izopačenosti. Etnički čista nacionalna/katolička država Hrvatica i Hrvata – koja srećom neće biti moguća unatoč HDZ-ovu političkom hermafroditizmu – odmah bi imala i krupan bantustanski problem: bi li se zvala Đapićistan, Markićistan, Košićistan, Hasanbegovićistan, Esihistan… To je biblijski, problem bolesnih taština na „idealističkoj“ desnice zbog kojeg je osuđena na razmrvljenost koji je razočaranog međunarodnog teroristu Zvonka Bušića Taika nagnao na samoubojstvo u svom domu u Rovanjskoj.
Marijan Vogrinec
HDZ-ovi premijer Andrej Plenković i predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović od početka svojih mandata kolaboracionistički ne znaju da okrvavljena ustaška krilatica „Za dom spremni“ nikad nije bila stari hrvatski pozdrav i da te sintagme nema ni u libretu čuvene opere Ivana pl. Zajca. Da znaju, sada ne bi imali problem s tim kako se nositi sa sinergijskim, koordiniranim napadom desnih ekstremista ovih dana na srpsku manjinu u RH radi uskraćivanja stečenih političkih, pa i kulturnih i ljudskih prava blizu 200.000 preostalih od oko 600.000 hrvatskih građana te etničke skupine. To što – zbog šake ekstremističkih glasova i „državničkih“ lauda – hine da nikad nisu bili u pučkoj školi i nikad ništa naučili o pobjednicima i luzerima u Drugom svjetskom ratu, sad na opću sramotu moraju učiti od Zlatka Hasanbegovića, Josipa Jurčevića, Brune Esih, biskupa Vlade Košića, Željke Markić, Ante Đapića, Velimira Bujanca, Karoline Vidović-Krišto i takvih iz mračne zbornice reinkarnirane arijevštine.
Propali osječki političar radikalnih pravaških gena Anto Đapić na sva je zvona pustio glas da širi inicijativu za referendum „o pozdravu ‘Za dom spremni’ te o načinu izbora manjinskih zastupnika u Hrvatski sabor“. Traži da se ti zastupnici biraju s građanskih lista, na temelju općeg prava, a ne s manjinskih na osam zajamčenih mjesta, od kojih tri pripadaju Srbima. „Nije problem kvote od osam zastupnika, problem je način izbora“, objašnjava Đapić. „Prema tome, bira se npr. tri Srbina kojima se jamči mjesto u Saboru. U redu, ako su s liste SDP-a provode politiku SDP-a, ako su s liste HDZ-a provode politiku HDZ-a…“ Budući da je predstavnike srpske manjine teško zamisliti u HDZ-u, a SDP nema ni približno klijentelistički ovisne birače kao ZNA SE opcija, Srbi ne bi nikad došli u prigodu, kao sada Pupovčev SDSS, suodlučivati o sudbini ustaške simbolike u državi koja je i njihova domovina. U kojoj su ustaše 1941.-1945. proveli genocid nad tom populacijom i zvjerski zatrli blizu 300.000 Srba svih dobi.
Ne treba mnogo pameti
Đapiću je trn u oku i (najdugovječniji uopće, od 1992.) saborski zastupnik talijanske manjine Furio Radin, također oštar protivnik nacifašizma i krilatice „Za dom spremni“, a ovaj mu neizravno replicira: „Đapić je uvijek bio problem Hrvata, ne manjinaca. Ako baš hoćete, on je uvijek pozdravljao sa ‘Za dom spremni’.“ SDP-ov parlamentarac Arsen Bauk ne vjeruje da bi to svojevrsno izjašnjavanje o manjinskim pravima uopće prošlo filtar Ustavnog suda RH. Dva su razloga: Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina ne dopušta ekstremističke egzibicije tipa onih iz filma !13 minuta“ niti bi Unija blagonaklono gledala na kršenje preuzetih članskih obveza/uvjeta RH za priključenje. Manjinska prava i slobode stvar su civilizacijskih dosega/zrelosti društva koje želi participirati u zajednici demokratskih država, a ne nečije kvarne nacionalističke volje.
Predsjednica udruge U ime obitelji Željka Markić, kojoj se posrećio referendum o ustavnoj definiciji obitelji/braka (O = M + Ž), ali ne i onaj o izmjeni Izbornog zakona, kazala je televiziji N1 Hrvatska da nije razgovarala s Đapićem, ali da ne podržava njegovu inicijativu te da jest za izmjenu izbornog zakonodavstva. „Ako nam se javi dovoljan broj građana“, tvrdi, „mi ćemo rado opet organizirati taj referendum.“ Njezina pravnička i na svaki drugi način desna ruka Krešimir Planinić – valjda ne bez njezina blagoslova? – istom je mediju otvorio dušu. Kao da je Antu Đapića naučio napamet. „Zastupnici nacionalnih manjina nisu potrebni u Saboru“, izričit je. „Zašto ne bi bili na listi SDP-a, HDZ-a, Mosta ili neke druge stranke kao zastupnici. Nacionalne manjine mogu ostvarivati svoja prava na lokalnim razinama.“
„Desnica nema namjeru ponuditi rješenja ključna za pitanja u državi, već želi izazvati političke potrese i zabiti klin suradnji manjina i vlasti“, procjenjuje saborski zastupnik srpske manjine Boris Milošević. „Manjinska prava ne bi smjela biti tema referenduma, a ovdje je namjera da se smanje ta prava. Sustav izbora manjinskih zastupnika nije savršen, ali je primjeren današnjem trenutku.“
Ne treba mnogo pameti, valja samo pratiti aktualna zbivanja i poslušati kakvim se izjavama loptaju političari/politikanti svih boja i razina, da bi se zaključilo o poraznoj činjenici: manjinska prava drastično su se pogoršala u odnosu na stanje uoči ulaska RH u EU. Nakon tog događaja, dolaskom Tomislava Karamarka za vođu HDZ-a i svih cirkusa sa stožeraškim čekićanjem ćirilice po Vukovaru idrugdje, 555-dnevnim šatorašenjem usred Zagreba… počeo je drastičan politikantsko-klerikalni pogrom s ekstremne desnice. Politički poeni za dolazak na vlast, koje HDZ baš zbog ideološke nakaznosti ataka na manjinske Srbe i „komuniste/udbaše/Jugoslavene“ nije skupio u dovoljnoj količini, urodili su zlim plodovima koji truju cijelo društvo.
Ako su trojica srpskih zastupnika jezičac na vagi koji odlučuje o fizionomiji državne vlasti, pa rigidna desnica zato pod bolesnim izgovorom, protivno civilizacijskim stečevinama i izokola traži eutanaziju preostalih manjinskih prava, iako se RH na njih obvezao međunarodnoj zajednici, to je samo znak da je 33 posto desnih preferencija kritična masa iznad koje se ne može, šlepajući krilaticu „Za dom spremni“, Zlatka Hasanbegovića i Đuru 25.000 Glogoškog… A bez etničkih manjina i barem dvije trećine Hrvata, koji ustašluk ne mogu smisliti ni kad ga marni „domoljubi“ podvaljuju u najfinijem nacionalnom celofanu.
„Ako uzmemo sadašnju vladu“, pojašnjava Milošević famu o manjinskom jezičcu na vagi, „građani su na izborima dali podršku desnom centru, a Plenković je kao relativni pobjednik dao ruku suradnje Mostu i manjinskim zastupnicima. Mi nismo bili taj odlučujući jezičac. Gledajući u povijesti, 2007. je bila godina kada su manjine odlučivale o vladi (HDZ-ovoj, Ive Sanadera, op. a.). Ali cijelo vrijeme su imale konstruktivnu ulogu, posebno kada se ulazilo u EU. Ova inicijativa je jako opasna čak i ako ne bi bilo referenduma (kao što ga neće ni biti, op. a.), ako uzmemo da Đapić nije glasao za Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina te da je izjavljivao da bez ustaškog pokreta ne bi bilo ni Hrvatske.“ Glupost na ikstu.
Politički marginalac Đapić, kojega ni u domicilnom Osijeku više ne shvaćaju ozbiljno, a ima neugodne repove iz prošlosti i u HSP-u i u HOS-u, oktroirao bi srpska i ostala manjinska prava kako mu se sprdne. Ma nemoj. A tko je taj lik ovoj zemlji i njezinim žiteljima? Tko su i ti što misle kao on? Kakve veze s budućnošću ove zemlje ima to što dobar dio krivotvoritelja prošlosti i egzekutora manjinskih prava dolazi iz ustaških obitelji, čiji su djedovi, očevi, stričevi, ujaci… služili poglavniku tzv. NDH? Ima li smisla da njihovi potomci gotovo stoljeće poslije najgušćeg crnila u povijesti ljudskog roda opet s istim vragom tikve sade? S Antom bi Đapićem čistili remetilački faktor iz RH?
Đapićeva i družine morska ideja o eutanaziji preostalih manjinskih političkih, pa i kulturnih i ljudskih prava – samo da se po svaku cijenu SDSS-u i Miloradu Pupovcu, ostali manjinci nisu toliko bitni, ukine jezičac na vagi – s razlogom je ironizirana i ismijana na društvenim mrežama. Izvjesni Treska piše na FB-u: „Ovaj lik uporno nanosi štetu ugledu Hrvatske. Sjetite se kako je svojevremeno pokazivao ‘visinu kukuruza’! I pri tome se, kao lukavo, smijuljio! Možeš podrivati državne temelje koliko hoćeš, samo se pri tome moraš busati u ‘rvacka prsa! I potpuno si zaštićen!“ Željko, među inim: „Domoljubi su ljudi koji vrijedno rade za napredak vlastite drzave, za boljitak cjelokupnog naroda, za tvornice, proizvodnju, izvoz itd a nacionalisti su uglavnom zli romaticari koji zele zivjeti kao feudalna klasa cuvara tzv nacionalne cistoce bazirane na zatucanim doktrinama… To i je uglavnom razlog zasto stotine tisuca ljudi bez nade i glasa napusta drzavu jer osim budalastina nevide druge perspektive“. Nik Butik ima rješenje: „Ponavljam, fašiste u zatvor, a Đapića i njemu slične podsjetiti u kojem stoljeću žive“.
Plenković nema petlje
Dobro, europejski baždaren premijer Plenković nije Anto Đapić – čak se nedavno pod pritiskom sedme sile otvoreno izjasnio u tv-kamere da je krilatica „Za dom spremni“ njemu neprihvatljiv ustaški pozdrav – ali nema petlje provesti tu svoju odgovornost i za ideološko „zdravlje nacije“, nego se utječe slamci spasa (sic), koju kao ozebao sunce čeka od sveučilišnog profesora onkologije i nuklearne medicine, akademika Zvonka Kusića (tzv. vijeće za suočavanje s prošlošću). Ni američki (pre)baždarena predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović nije politički Anto Đapić, ali joj je ustaška krilatica nesporan „stari hrvatski pozdrav koji je, doduše, kompromitiran u Drugom svjetskom ratu“. Glupost na ikstu. Ni jedno od njih nije svjesno u kojem stoljeću žive i što najveći dio građana drže o njihovom političkom i moralnom integritetu.
Foto: Facebook/Hrvatska uživo, AP/Tanjug
Premijer još kako tako, prtlja i mulja s koalicijskim manjincima, seli ustašku krilaticu kao mačka mlade i svima diže tlak, ali Grabar-Kitarović od početka svog mandata nasmijava nacionalno neopterećenu javnost i niže diplomatske gafove protusrpskim gardom. Od držanja bukvice službenom Beogradu o tome kako se mora odnositi prema hrvatskoj manjini u toj zemlji do otvorenog pisma Miloradu Pupovcu, koji joj se požalio na trend pogoršanja položaja srpske manjine u RH i nereagiranje vlasti na sve agresivnije pojave reustašizacije zemlje. Da je Pupovac bio u pravu, kao i dobar dio medija, potvrdio je i američki State Department u zadnjem izvješću o vjerskim slobodama u svijetu. Iz Washingtona su poimence prozvali krivotvoritelje povijesti, neprihvatljive nacifašističke pojave u društvu i eskalaciju protusrpske mržnje.
Kasno Marko na Kosovo stiže, kazali bi Srbi za nedavnu predsjedničinu izjavu iz Like, gdje je – samo ona zna zašto – preselila svoj ured, zajedno s brojnom svitom na dnevnicama poreznih obveznika. „Treba prekinuti prijepore“, pametovala je, „doista smo se previše uvukli u tu ideologiju. Ideologija je i jedan od razloga zašto je stala obrazovna reforma. Moramo se prestati iscrpljivati raspravama o prošlosti i okrenuti budućnosti.“ Nije li prekasno, gospođo, sada kad je vrag odnio šalu, a i vi ste ga svjesno povlačili za rep? Građani RH su zreli ljudi, nisu djeca da im za prsa izabrana predsjednica tek tako kaže: „Vratite mi krpice, više se ne želim igrati“. Ne ide to tako.
HDZ je 1990-ih godina – zahvaljujući tragičnim kalkulacijama Franje Tuđmana i čak neskrivenim figama u proustaškom džepu Gojka Šuška – pustio kleronacifašističkog, protusrpskog i ksenofobnog duha iz boce politikantske desnice i danas imamo to što imamo. Ideološki podijeljenu i zavađenu zemlju na rubu građanskog rata, ekonomski na niti slučajno povoljnih vjetrova u postrecesijskom okruženju i turističke euforije, ali sramotno kontaminiranu koordiniranim atakom na manjinska prava.
Toj sramoti, ne od jučer, uvelike pridonosi javna medijska kuća HRT likom i djelom svoje perjanice desnog ideološkog jednoumlja i nakaradne konzervativne isključivosti Karoline Vidović-Krišto. Njezin Skener (pregled glavnih tjednih tema stranih medija, petkom u tv-emisiji „Dobro jutro, Hrvatska“), nimalo slučajno u jeku Đapićevog i ataka politikantske desnice na stečena manjinska prava, odjeknuo je nepriličnom porukom netrpeljivosti: Srbija u sklopu aktualnih zakonskih izmjena opet neće hrvatskoj manjini zajamčiti mjesta u parlamentu, a srpska manjina u RH uživa neusporedivo raskošnija politička, kulturna i najšira ljudska prava. Navodno, na jedan srbijanski euro Hrvatima u Srbiji, RH izdvaja 37 eura svojoj srpskoj manjini te jamči tri saborska i zamjenička mjesta u lokalnoj i regionalnoj samoupravi.
Zašto ne primjeniti reciprocitet? Zato što je zbrajanje krušaka i jabuka necivilizacijski čin, nedopustiv u „obitelji kojoj Hrvatska oduvijek pripada“. Srbi u hrvatskoj vlasti, pa to je „grozno i nedopustivo“, grme egzekutori stečenih manjinskih prava ne samo zato što SDSS i Milorad Pupovac problematiziraju ustašku krilaticu „Za dom spremni“ u HOS-ovom grbu, i ne samo na spomen-ploči izmještenoj iz Jasenovca. Prešućuju pak premijerku Srbije Anu Brnabić, Hrvaticu s hrvatskog otoka Krka, jer je reciprocitet u RH – Srbin, hrvatski premijer – moguć kad na vrbi rodi grožđe, na konjski Božić.
A razvikane maskote ekstremne desnice, hineći medicinski zabrinjavajuću intimnu potresenost politikantskom lakrdijom izmiještanja za dom nespremne ploče sa zgrade vrtića u Jasenovcu u šumu Trokut – desetak kilometara od Novske, uz lokalnu cestu Novska-Lipik-Pakrac, gdje su „domoljubi“ u odorama HV-a uništili spomenik palim partizanima u Narodnooslobodilačkoj borbi i restoran bivšeg KPD-a Stara Gradiška – baš zapeli sinergijski dramatizirati prevelika, valjda i nezaslužena politička i ina prava hrvatskih građana srpske nacionalnosti. Budući da kukavice uvijek ostaju kukavice, ma kakvo paunovo perje nabacali na sebe, glavni huškači na mržnju i diskriminaciju izbjegavaju baš izravno kazati da srpskoj manjini žele oduzeti čak i temeljna ljudska prava, nego se pokrivaju smežuranim smokvinim listom etničkih manjina en général.
Kad bi kojim slučajem bilo moguće prekrojiti RH iz sadašnje ni-vrit-ni-mimo države, neprijateljske vlastitim građanima a za diplomatsku sprdnju u Europi i ostatku svijeta, u etat po čistokrvnim zamislima Ante Đapića, Zlatka Hasanbegovića, Brune Esih, Željka Glasnovića, Željke Markić, Vlade Košića, Karoline Vidović-Krišto, Velimira Bujanca, Marka Skeje i takvih – što srećom nije moguće na demokratski način – u takvoj Hrvatskoj brat-bratu ne bi željelo živjeti ne samo 95 posto Hrvata nego ni pola uže rodbine tih velikana združene jednoznamenkaste političke javnosti. Jamačno bi, ne zadugo, prema granicama nagrnula i druga polovica uže rodbine i razočaranih istomišljenika ultradesnih rigida pošto su se ubrzo uvjerili da uistinu ne postoji drveno željezo niti da vjerska svako malo opet nekrofilija donosi – izlječenje.
Krupan bantustanski problem
Zemlja koja bi se našla kao Pale sama na svijetu, kiflasti otok gdje se arijevsko pleme međusobno kolje do istrjebljenja jer nema „komunista/Jugoslavena/udbaša/četnika“ i anacionalnih Hrvata kao unutarnjih neprijatelja, država je iz najgore noćne more. Ta ideološka Sodoma i Gomora ubrzo bi usahnula u vlastitoj izopačenosti. Etnički čista nacionalna/katolička država Hrvatica i Hrvata – koja srećom neće biti moguća unatoč HDZ-ovu političkom hermafroditizmu – odmah bi imala i krupan bantustanski problem: bi li se zvala Đapićistan, Markićistan, Košićistan, Hasanbegovićistan, Esihistan… To je biblijski, problem bolesnih taština na „idealističkoj“ desnice zbog kojeg je osuđena na razmrvljenost koji je razočaranog međunarodnog teroristu Zvonka Bušića Taika nagnao na samoubojstvo u svom domu u Rovanjskoj.
Hrvatska ne izgleda dobro zbog (pre)dugotrajne kolaboracije HDZ-ovih vlasti s crnim endehazijskim sentimentima i nereagiranja na protumanjinsko huliganstvo ekstremne desnice. Bivša glavna urednica politički eutanaziranog (HDZ i Franjo Tuđman) satiriričnog tjednika Feral Tribunea Heni Erceg tvrdi u kolumni u slovenskoj Mladini da je „HDZ-ova vlast tvorac hrvatske šizofrenije“ te da je „upravo vlast koja marljivo radi na retuđmanizaciji države – zatrpava ju trgovima i spomenicima diktatoru Franji Tuđmanu – negira Broza ili ga opisuje isključivo kao zločinca i diktatora. Istoga onoga Maršala dakle kojega je sam Tuđman u svakoj prilici isticao kao ‘jednog od najvećih državnika Evrope nakon drugog svjetskog rata’“…
„Svakako“, piše Erceg, „dobar je posao za desničarsku, proustašku vlast obavio taj Hasanbegović koji kaže kako je ‘naša politička, državna i zakonodavna dužnost poništiti 22. lipnja (Dan antifašizma) kao državni blagdan’. Tako se u državi koja voli svoje ustaške koljače i novije ratne zločince, koja negira dobro, a uzdiže zlo, i sama povijest koristi za prigodno, odvratno političko cjenkanje. I zato evo: mijenjamo Tita kao simbol totalitarizma, za ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’, simbol ‘demokratske’ Nezavisne države Hrvatske.“ Svaka čast.
tacno
Zemlja koja bi se našla kao Pale sama na svijetu, kiflasti otok gdje se arijevsko pleme međusobno kolje do istrjebljenja jer nema „komunista/Jugoslavena/udbaša/četnika“ i anacionalnih Hrvata kao unutarnjih neprijatelja, država je iz najgore noćne more. Ta ideološka Sodoma i Gomora ubrzo bi usahnula u vlastitoj izopačenosti. Etnički čista nacionalna/katolička država Hrvatica i Hrvata – koja srećom neće biti moguća unatoč HDZ-ovu političkom hermafroditizmu – odmah bi imala i krupan bantustanski problem: bi li se zvala Đapićistan, Markićistan, Košićistan, Hasanbegovićistan, Esihistan… To je biblijski, problem bolesnih taština na „idealističkoj“ desnice zbog kojeg je osuđena na razmrvljenost koji je razočaranog međunarodnog teroristu Zvonka Bušića Taika nagnao na samoubojstvo u svom domu u Rovanjskoj.
Marijan Vogrinec
HDZ-ovi premijer Andrej Plenković i predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović od početka svojih mandata kolaboracionistički ne znaju da okrvavljena ustaška krilatica „Za dom spremni“ nikad nije bila stari hrvatski pozdrav i da te sintagme nema ni u libretu čuvene opere Ivana pl. Zajca. Da znaju, sada ne bi imali problem s tim kako se nositi sa sinergijskim, koordiniranim napadom desnih ekstremista ovih dana na srpsku manjinu u RH radi uskraćivanja stečenih političkih, pa i kulturnih i ljudskih prava blizu 200.000 preostalih od oko 600.000 hrvatskih građana te etničke skupine. To što – zbog šake ekstremističkih glasova i „državničkih“ lauda – hine da nikad nisu bili u pučkoj školi i nikad ništa naučili o pobjednicima i luzerima u Drugom svjetskom ratu, sad na opću sramotu moraju učiti od Zlatka Hasanbegovića, Josipa Jurčevića, Brune Esih, biskupa Vlade Košića, Željke Markić, Ante Đapića, Velimira Bujanca, Karoline Vidović-Krišto i takvih iz mračne zbornice reinkarnirane arijevštine.
Propali osječki političar radikalnih pravaških gena Anto Đapić na sva je zvona pustio glas da širi inicijativu za referendum „o pozdravu ‘Za dom spremni’ te o načinu izbora manjinskih zastupnika u Hrvatski sabor“. Traži da se ti zastupnici biraju s građanskih lista, na temelju općeg prava, a ne s manjinskih na osam zajamčenih mjesta, od kojih tri pripadaju Srbima. „Nije problem kvote od osam zastupnika, problem je način izbora“, objašnjava Đapić. „Prema tome, bira se npr. tri Srbina kojima se jamči mjesto u Saboru. U redu, ako su s liste SDP-a provode politiku SDP-a, ako su s liste HDZ-a provode politiku HDZ-a…“ Budući da je predstavnike srpske manjine teško zamisliti u HDZ-u, a SDP nema ni približno klijentelistički ovisne birače kao ZNA SE opcija, Srbi ne bi nikad došli u prigodu, kao sada Pupovčev SDSS, suodlučivati o sudbini ustaške simbolike u državi koja je i njihova domovina. U kojoj su ustaše 1941.-1945. proveli genocid nad tom populacijom i zvjerski zatrli blizu 300.000 Srba svih dobi.
Ne treba mnogo pameti
Đapiću je trn u oku i (najdugovječniji uopće, od 1992.) saborski zastupnik talijanske manjine Furio Radin, također oštar protivnik nacifašizma i krilatice „Za dom spremni“, a ovaj mu neizravno replicira: „Đapić je uvijek bio problem Hrvata, ne manjinaca. Ako baš hoćete, on je uvijek pozdravljao sa ‘Za dom spremni’.“ SDP-ov parlamentarac Arsen Bauk ne vjeruje da bi to svojevrsno izjašnjavanje o manjinskim pravima uopće prošlo filtar Ustavnog suda RH. Dva su razloga: Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina ne dopušta ekstremističke egzibicije tipa onih iz filma !13 minuta“ niti bi Unija blagonaklono gledala na kršenje preuzetih članskih obveza/uvjeta RH za priključenje. Manjinska prava i slobode stvar su civilizacijskih dosega/zrelosti društva koje želi participirati u zajednici demokratskih država, a ne nečije kvarne nacionalističke volje.
Predsjednica udruge U ime obitelji Željka Markić, kojoj se posrećio referendum o ustavnoj definiciji obitelji/braka (O = M + Ž), ali ne i onaj o izmjeni Izbornog zakona, kazala je televiziji N1 Hrvatska da nije razgovarala s Đapićem, ali da ne podržava njegovu inicijativu te da jest za izmjenu izbornog zakonodavstva. „Ako nam se javi dovoljan broj građana“, tvrdi, „mi ćemo rado opet organizirati taj referendum.“ Njezina pravnička i na svaki drugi način desna ruka Krešimir Planinić – valjda ne bez njezina blagoslova? – istom je mediju otvorio dušu. Kao da je Antu Đapića naučio napamet. „Zastupnici nacionalnih manjina nisu potrebni u Saboru“, izričit je. „Zašto ne bi bili na listi SDP-a, HDZ-a, Mosta ili neke druge stranke kao zastupnici. Nacionalne manjine mogu ostvarivati svoja prava na lokalnim razinama.“
„Desnica nema namjeru ponuditi rješenja ključna za pitanja u državi, već želi izazvati političke potrese i zabiti klin suradnji manjina i vlasti“, procjenjuje saborski zastupnik srpske manjine Boris Milošević. „Manjinska prava ne bi smjela biti tema referenduma, a ovdje je namjera da se smanje ta prava. Sustav izbora manjinskih zastupnika nije savršen, ali je primjeren današnjem trenutku.“
Ne treba mnogo pameti, valja samo pratiti aktualna zbivanja i poslušati kakvim se izjavama loptaju političari/politikanti svih boja i razina, da bi se zaključilo o poraznoj činjenici: manjinska prava drastično su se pogoršala u odnosu na stanje uoči ulaska RH u EU. Nakon tog događaja, dolaskom Tomislava Karamarka za vođu HDZ-a i svih cirkusa sa stožeraškim čekićanjem ćirilice po Vukovaru idrugdje, 555-dnevnim šatorašenjem usred Zagreba… počeo je drastičan politikantsko-klerikalni pogrom s ekstremne desnice. Politički poeni za dolazak na vlast, koje HDZ baš zbog ideološke nakaznosti ataka na manjinske Srbe i „komuniste/udbaše/Jugoslavene“ nije skupio u dovoljnoj količini, urodili su zlim plodovima koji truju cijelo društvo.
Ako su trojica srpskih zastupnika jezičac na vagi koji odlučuje o fizionomiji državne vlasti, pa rigidna desnica zato pod bolesnim izgovorom, protivno civilizacijskim stečevinama i izokola traži eutanaziju preostalih manjinskih prava, iako se RH na njih obvezao međunarodnoj zajednici, to je samo znak da je 33 posto desnih preferencija kritična masa iznad koje se ne može, šlepajući krilaticu „Za dom spremni“, Zlatka Hasanbegovića i Đuru 25.000 Glogoškog… A bez etničkih manjina i barem dvije trećine Hrvata, koji ustašluk ne mogu smisliti ni kad ga marni „domoljubi“ podvaljuju u najfinijem nacionalnom celofanu.
„Ako uzmemo sadašnju vladu“, pojašnjava Milošević famu o manjinskom jezičcu na vagi, „građani su na izborima dali podršku desnom centru, a Plenković je kao relativni pobjednik dao ruku suradnje Mostu i manjinskim zastupnicima. Mi nismo bili taj odlučujući jezičac. Gledajući u povijesti, 2007. je bila godina kada su manjine odlučivale o vladi (HDZ-ovoj, Ive Sanadera, op. a.). Ali cijelo vrijeme su imale konstruktivnu ulogu, posebno kada se ulazilo u EU. Ova inicijativa je jako opasna čak i ako ne bi bilo referenduma (kao što ga neće ni biti, op. a.), ako uzmemo da Đapić nije glasao za Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina te da je izjavljivao da bez ustaškog pokreta ne bi bilo ni Hrvatske.“ Glupost na ikstu.
Politički marginalac Đapić, kojega ni u domicilnom Osijeku više ne shvaćaju ozbiljno, a ima neugodne repove iz prošlosti i u HSP-u i u HOS-u, oktroirao bi srpska i ostala manjinska prava kako mu se sprdne. Ma nemoj. A tko je taj lik ovoj zemlji i njezinim žiteljima? Tko su i ti što misle kao on? Kakve veze s budućnošću ove zemlje ima to što dobar dio krivotvoritelja prošlosti i egzekutora manjinskih prava dolazi iz ustaških obitelji, čiji su djedovi, očevi, stričevi, ujaci… služili poglavniku tzv. NDH? Ima li smisla da njihovi potomci gotovo stoljeće poslije najgušćeg crnila u povijesti ljudskog roda opet s istim vragom tikve sade? S Antom bi Đapićem čistili remetilački faktor iz RH?
Đapićeva i družine morska ideja o eutanaziji preostalih manjinskih političkih, pa i kulturnih i ljudskih prava – samo da se po svaku cijenu SDSS-u i Miloradu Pupovcu, ostali manjinci nisu toliko bitni, ukine jezičac na vagi – s razlogom je ironizirana i ismijana na društvenim mrežama. Izvjesni Treska piše na FB-u: „Ovaj lik uporno nanosi štetu ugledu Hrvatske. Sjetite se kako je svojevremeno pokazivao ‘visinu kukuruza’! I pri tome se, kao lukavo, smijuljio! Možeš podrivati državne temelje koliko hoćeš, samo se pri tome moraš busati u ‘rvacka prsa! I potpuno si zaštićen!“ Željko, među inim: „Domoljubi su ljudi koji vrijedno rade za napredak vlastite drzave, za boljitak cjelokupnog naroda, za tvornice, proizvodnju, izvoz itd a nacionalisti su uglavnom zli romaticari koji zele zivjeti kao feudalna klasa cuvara tzv nacionalne cistoce bazirane na zatucanim doktrinama… To i je uglavnom razlog zasto stotine tisuca ljudi bez nade i glasa napusta drzavu jer osim budalastina nevide druge perspektive“. Nik Butik ima rješenje: „Ponavljam, fašiste u zatvor, a Đapića i njemu slične podsjetiti u kojem stoljeću žive“.
Plenković nema petlje
Dobro, europejski baždaren premijer Plenković nije Anto Đapić – čak se nedavno pod pritiskom sedme sile otvoreno izjasnio u tv-kamere da je krilatica „Za dom spremni“ njemu neprihvatljiv ustaški pozdrav – ali nema petlje provesti tu svoju odgovornost i za ideološko „zdravlje nacije“, nego se utječe slamci spasa (sic), koju kao ozebao sunce čeka od sveučilišnog profesora onkologije i nuklearne medicine, akademika Zvonka Kusića (tzv. vijeće za suočavanje s prošlošću). Ni američki (pre)baždarena predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović nije politički Anto Đapić, ali joj je ustaška krilatica nesporan „stari hrvatski pozdrav koji je, doduše, kompromitiran u Drugom svjetskom ratu“. Glupost na ikstu. Ni jedno od njih nije svjesno u kojem stoljeću žive i što najveći dio građana drže o njihovom političkom i moralnom integritetu.
Foto: Facebook/Hrvatska uživo, AP/Tanjug
Premijer još kako tako, prtlja i mulja s koalicijskim manjincima, seli ustašku krilaticu kao mačka mlade i svima diže tlak, ali Grabar-Kitarović od početka svog mandata nasmijava nacionalno neopterećenu javnost i niže diplomatske gafove protusrpskim gardom. Od držanja bukvice službenom Beogradu o tome kako se mora odnositi prema hrvatskoj manjini u toj zemlji do otvorenog pisma Miloradu Pupovcu, koji joj se požalio na trend pogoršanja položaja srpske manjine u RH i nereagiranje vlasti na sve agresivnije pojave reustašizacije zemlje. Da je Pupovac bio u pravu, kao i dobar dio medija, potvrdio je i američki State Department u zadnjem izvješću o vjerskim slobodama u svijetu. Iz Washingtona su poimence prozvali krivotvoritelje povijesti, neprihvatljive nacifašističke pojave u društvu i eskalaciju protusrpske mržnje.
Kasno Marko na Kosovo stiže, kazali bi Srbi za nedavnu predsjedničinu izjavu iz Like, gdje je – samo ona zna zašto – preselila svoj ured, zajedno s brojnom svitom na dnevnicama poreznih obveznika. „Treba prekinuti prijepore“, pametovala je, „doista smo se previše uvukli u tu ideologiju. Ideologija je i jedan od razloga zašto je stala obrazovna reforma. Moramo se prestati iscrpljivati raspravama o prošlosti i okrenuti budućnosti.“ Nije li prekasno, gospođo, sada kad je vrag odnio šalu, a i vi ste ga svjesno povlačili za rep? Građani RH su zreli ljudi, nisu djeca da im za prsa izabrana predsjednica tek tako kaže: „Vratite mi krpice, više se ne želim igrati“. Ne ide to tako.
HDZ je 1990-ih godina – zahvaljujući tragičnim kalkulacijama Franje Tuđmana i čak neskrivenim figama u proustaškom džepu Gojka Šuška – pustio kleronacifašističkog, protusrpskog i ksenofobnog duha iz boce politikantske desnice i danas imamo to što imamo. Ideološki podijeljenu i zavađenu zemlju na rubu građanskog rata, ekonomski na niti slučajno povoljnih vjetrova u postrecesijskom okruženju i turističke euforije, ali sramotno kontaminiranu koordiniranim atakom na manjinska prava.
Toj sramoti, ne od jučer, uvelike pridonosi javna medijska kuća HRT likom i djelom svoje perjanice desnog ideološkog jednoumlja i nakaradne konzervativne isključivosti Karoline Vidović-Krišto. Njezin Skener (pregled glavnih tjednih tema stranih medija, petkom u tv-emisiji „Dobro jutro, Hrvatska“), nimalo slučajno u jeku Đapićevog i ataka politikantske desnice na stečena manjinska prava, odjeknuo je nepriličnom porukom netrpeljivosti: Srbija u sklopu aktualnih zakonskih izmjena opet neće hrvatskoj manjini zajamčiti mjesta u parlamentu, a srpska manjina u RH uživa neusporedivo raskošnija politička, kulturna i najšira ljudska prava. Navodno, na jedan srbijanski euro Hrvatima u Srbiji, RH izdvaja 37 eura svojoj srpskoj manjini te jamči tri saborska i zamjenička mjesta u lokalnoj i regionalnoj samoupravi.
Zašto ne primjeniti reciprocitet? Zato što je zbrajanje krušaka i jabuka necivilizacijski čin, nedopustiv u „obitelji kojoj Hrvatska oduvijek pripada“. Srbi u hrvatskoj vlasti, pa to je „grozno i nedopustivo“, grme egzekutori stečenih manjinskih prava ne samo zato što SDSS i Milorad Pupovac problematiziraju ustašku krilaticu „Za dom spremni“ u HOS-ovom grbu, i ne samo na spomen-ploči izmještenoj iz Jasenovca. Prešućuju pak premijerku Srbije Anu Brnabić, Hrvaticu s hrvatskog otoka Krka, jer je reciprocitet u RH – Srbin, hrvatski premijer – moguć kad na vrbi rodi grožđe, na konjski Božić.
A razvikane maskote ekstremne desnice, hineći medicinski zabrinjavajuću intimnu potresenost politikantskom lakrdijom izmiještanja za dom nespremne ploče sa zgrade vrtića u Jasenovcu u šumu Trokut – desetak kilometara od Novske, uz lokalnu cestu Novska-Lipik-Pakrac, gdje su „domoljubi“ u odorama HV-a uništili spomenik palim partizanima u Narodnooslobodilačkoj borbi i restoran bivšeg KPD-a Stara Gradiška – baš zapeli sinergijski dramatizirati prevelika, valjda i nezaslužena politička i ina prava hrvatskih građana srpske nacionalnosti. Budući da kukavice uvijek ostaju kukavice, ma kakvo paunovo perje nabacali na sebe, glavni huškači na mržnju i diskriminaciju izbjegavaju baš izravno kazati da srpskoj manjini žele oduzeti čak i temeljna ljudska prava, nego se pokrivaju smežuranim smokvinim listom etničkih manjina en général.
Kad bi kojim slučajem bilo moguće prekrojiti RH iz sadašnje ni-vrit-ni-mimo države, neprijateljske vlastitim građanima a za diplomatsku sprdnju u Europi i ostatku svijeta, u etat po čistokrvnim zamislima Ante Đapića, Zlatka Hasanbegovića, Brune Esih, Željka Glasnovića, Željke Markić, Vlade Košića, Karoline Vidović-Krišto, Velimira Bujanca, Marka Skeje i takvih – što srećom nije moguće na demokratski način – u takvoj Hrvatskoj brat-bratu ne bi željelo živjeti ne samo 95 posto Hrvata nego ni pola uže rodbine tih velikana združene jednoznamenkaste političke javnosti. Jamačno bi, ne zadugo, prema granicama nagrnula i druga polovica uže rodbine i razočaranih istomišljenika ultradesnih rigida pošto su se ubrzo uvjerili da uistinu ne postoji drveno željezo niti da vjerska svako malo opet nekrofilija donosi – izlječenje.
Krupan bantustanski problem
Zemlja koja bi se našla kao Pale sama na svijetu, kiflasti otok gdje se arijevsko pleme međusobno kolje do istrjebljenja jer nema „komunista/Jugoslavena/udbaša/četnika“ i anacionalnih Hrvata kao unutarnjih neprijatelja, država je iz najgore noćne more. Ta ideološka Sodoma i Gomora ubrzo bi usahnula u vlastitoj izopačenosti. Etnički čista nacionalna/katolička država Hrvatica i Hrvata – koja srećom neće biti moguća unatoč HDZ-ovu političkom hermafroditizmu – odmah bi imala i krupan bantustanski problem: bi li se zvala Đapićistan, Markićistan, Košićistan, Hasanbegovićistan, Esihistan… To je biblijski, problem bolesnih taština na „idealističkoj“ desnice zbog kojeg je osuđena na razmrvljenost koji je razočaranog međunarodnog teroristu Zvonka Bušića Taika nagnao na samoubojstvo u svom domu u Rovanjskoj.
Hrvatska ne izgleda dobro zbog (pre)dugotrajne kolaboracije HDZ-ovih vlasti s crnim endehazijskim sentimentima i nereagiranja na protumanjinsko huliganstvo ekstremne desnice. Bivša glavna urednica politički eutanaziranog (HDZ i Franjo Tuđman) satiriričnog tjednika Feral Tribunea Heni Erceg tvrdi u kolumni u slovenskoj Mladini da je „HDZ-ova vlast tvorac hrvatske šizofrenije“ te da je „upravo vlast koja marljivo radi na retuđmanizaciji države – zatrpava ju trgovima i spomenicima diktatoru Franji Tuđmanu – negira Broza ili ga opisuje isključivo kao zločinca i diktatora. Istoga onoga Maršala dakle kojega je sam Tuđman u svakoj prilici isticao kao ‘jednog od najvećih državnika Evrope nakon drugog svjetskog rata’“…
„Svakako“, piše Erceg, „dobar je posao za desničarsku, proustašku vlast obavio taj Hasanbegović koji kaže kako je ‘naša politička, državna i zakonodavna dužnost poništiti 22. lipnja (Dan antifašizma) kao državni blagdan’. Tako se u državi koja voli svoje ustaške koljače i novije ratne zločince, koja negira dobro, a uzdiže zlo, i sama povijest koristi za prigodno, odvratno političko cjenkanje. I zato evo: mijenjamo Tita kao simbol totalitarizma, za ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’, simbol ‘demokratske’ Nezavisne države Hrvatske.“ Svaka čast.
tacno
