Kako se čini, novi pravopis neće biti garancija za konačnu depolitzaciju jezika, a mogućnosti izbora različitih varijanti teško da će uspjeti. On će biti tek preporuka za pisanje novih udžbenika i za službenu upotrebu. Za H-Alter govore Snježana Kordić, Mate Kapović i Dijana Ćurković.
Manipulacija jezikom u posljednjih dvadeset godina, koja je nastojala otkloniti "serbokroatistička protuhrvatska kretanja" kroz razlikovne rječnike srpskog i hrvatskog te jezični puritanizam, nekoć je rezultirala strahom prilikom upotrebe riječi stranog porijekla dok se danas svodi na pravopisni nered u procesu savladavanja materinjeg jezika. Apel za jezičnim normiranjem tako je uglavnom dolazio od desno orijentiranih konzervativnih struja u lingvistici, koji su prokazivali nehrvatske elemente, a zastarjela pravopisna rješenja unovčavali novim priručnicima.
Prema najavama Željka Jovanovića, ministra znanosti obrazovanja i sporta te Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, različite pravopise trebao bi zamijeniti novi jedinstveni jedan sustav pravila. "Pravopis nije jezik, nego način bilježenja jezika u pisanoj formi. Kao takav, uopće nije bitan za razvoj jezika. Što se tiče konkretnih prijepornih elemenata u pravopisu, njih je svega nekoliko, ali zahvaćaju neke riječi koje se vrlo često koriste. Kad su prije nekoliko godina napravljene izmjene u pravopisu, ljudi su bili na to opravdano osjetljivi jer ih je netko preko noći samo tako proglasio nepismenima i zahtijevao da moraju drugačije pisati. Također im je opravdano smetalo što od tada njihovu djecu u školama tjeraju da pišu drugačije od svojih roditelja. Napravljen je nepotrebno rascjep u društvu", objašnjava lingvistica Snježana Kordić.
Snježana Kordić (foto: Vila-goranka.de)
Trenutno postojećoj zbrci oko pisanja, kako kažu vlast i znanstvenici iz Instituta, trebao bi doći kraj. "Htjeli smo pravopisne prijepore napokon zaključiti i to prije ulaska u Europsku uniju kako bismo i sebi i drugima pokazali da smo zrela nacija koja će i najosjetljivija pitanja moći rješavati u modernom i demokratskom ozračju", istaknuo je Željko Jozić, ravnatelj Instituta iz čijeg kabineta dolaze nova rješenja, a koji ponosno obećava Hrvatima kako će u EU svijetla obraza. Na tom tragu još je 2007. Dragan Primorac u vrijeme vladavine HDZ-a obećavao novi pravopis uz prijetnju da je krajnji rok ulazak u EU. Doduše, on je zagovarao rješenja koja bi sada trebala biti ne zamijenjena nego gurnuta sa strane. EU-om kao strogim roditeljem koji nas tjera da se dovedemo u red mahali su i mašu i Matica hrvatska, te Društvo hrvatskih književnika. No kako je objasnila Ivana Brkić Kalogjera, glasnogovornica MZOS-a, EU ne uvjetuje nikakvu regulaciju pravopisa u tom smislu.
Lingvist Mate Kapović takve izjave smatra "običnim političkim spinom kojim se nastoji novi pravopis prikazati u boljem svjetlu". Pozivanje na EU kao na vrhovni autoritet dio je šireg problema kolonijalne svijesti prisutne ne samo po ovom pitanju. "EU zaista ni od jedne države ne zahtijeva baš ništa u vezi s pravopisom. Zabavna je ta domaća retorika pozivanja na EU. U interesu je jedino nama da dobijemo pravopis usklađen s pisanim navikama većine Hrvata i da pravopis konačno prestane biti tema za politiziranje", kaže lingvistica Snježana Kordić.
No pitanje je hoće li ovaj novi skup pravila, u medijima već nazvan "pravopis pomirbe" dovesti do toga. Prijepori preko kojih se prelama hrvatstvo u jeziku svode se na tri elementa - o sastavljenom ili rastavljenom pisanju negacije i enklitičkog oblika pomoćnog glagola htjeti: neću ili ne ću, (ne)pisanju "j" u slučaju tzv. pokrivenog jata: npr. pogreška ili pogrješka te (ne)pisanju "t" ili "d" u množinskim oblicima riječi poput zadatak ili redak: zada(t)ci i re(d)ci.
Mate Kapović
"U cjelokupnom jeziku ti elementi su uglavnom nevažni. Činjenica da neću odvojeno pišu tri desničara u Hrvatskoj i neka njihova glasila služi za njihovo stvaranje vlastitog identiteta. Problem je ako se takva pravila primjenjuju u školi", napominje Kapović. No novi pravopis u tom smislu za navedene kategorije nudi tri opcije - preporučenu, dopuštenu i istovrijednu inačicu. Neću, pogreška i zadaci tako postaju preporučene varijante. Prema riječima glasnogovornice MZOS-a, novi pravopis bit će preporuka za korištenje u obrazovnom sustavu. Taj status je od 1994. imao Babić-Finka-Mogušev Pravopis iz 1994. A uz njega je Ministarstvo 2005. za korištenje u školama preporučilo i Hrvatski školski pravopis koji je dokinuo dvojnosti i prema kojem je jedino ispravno pisati ne ću, grješka, strjelica, napitci, zadatci, gubitci, otpadci. Bila je to preporuka prošle godine ukinutog Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika. Osnovan 1998, zatim ukinut tri godine kasnije po dolasku koalicije na vlast te ponovo aktualiziran 2005. s Draganom Primorcem, Vijeće je predstavljalo onu struju u kontroliranju jezika koja je preferirala "hrvatska" rješenja, a čija sudbina najbolje govori o politizaciji jezika svedenoj na formulu nova vlast, nova pravila.
"Najveći prijepori nastali su oko dvije-tri riječi, tj. pojave. Pokriveno -r, kao u brijeg, brjegovi/bregovi i sastavljeno pisanje niječnog oblika pomoćnog glagola 'htjeti' (neću vs. ne ću) ponovno su dopušteni oblici, a problemi s pisanjem suglasnika koji se izgovaraju kao geminate, poput -c u zadatci gotovo su jednoznačno uređeni. Ipak, više se teži ujednačavaju u sustavu nego u paradigmi, tj. deklinaciji i konjugaciji, pa se primjerice množina riječi 'redak' piše kao 'redci', iako bi tu točnije bilo pisati 'retci' jer je i u genitivu jednine prisutno -t (retka). Lingvistički ove promjene i nisu pretjerano važne jer je pravopis skup pravila za korištenje standarda koji je sam po sebi zatvoreniji od ostalih jedinica (dijalekata, sociolekata, žargona...), ali može utjecati na promjene, no ipak u mnogo manjoj mjeri nego npr. engleski jezik", kaže Dijana Ćurković s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Dijana Ćurković (foto: Slobodna Dalamacija)
U tom smislu, navedeni pravopis ne uvodi nikakve novine jer i pravopis Matice hrvatske također dopušta mogućnost korištenja istovremeno različitih varijanti. Ovdje je riječ tek o hijerarhijskom razlikovanju koje neće bitno izmijeniti stvar. "Primorac je pružio ruku ekstremnim nacionalistima, odbacio ustaljenu pravopisnu normu i nepotrebno nametao izmjene. Te izmjene nisu bile hrvatskije, naprotiv, one su bile manje hrvatske jer nisu predstavljale način kako piše ogromna većina živućih Hrvata. Promjene nije prihvatila ni većina medija unatoč forsiranju. Šteta koja je nepotrebno učinjena forsiranjem pravopisnih izmjena i stvaranjem rascjepa između roditelja i djece, sada se želi smanjiti pomoću ovog novog pravopisa. On, naime, ponovo daje prednost oblicima koji se u praksi najčešće susreću. A na to što dopušta i nametane oblike treba gledati u svjetlu činjenice da su autori novog pravopisa do nedavno i sami forsirali te oblike. Stoga glavni najavljeni razlog zašto su uopće krenuli u izradu ovog pravopisa u stvari nisu na kraju uvažili", objašnjava Kordić.
Ono što je pozitivno u izradi novog pravopisa jest njegovo shvaćanje kao javnog dobra u smislu da je dostupan besplatno na internetu, kako ističe Kapović. "Osim toga, otvorena je javna rasprava koja će trajati mjesec dana. To je praksa koja se razlikuje od dosadašnjih kada su različiti stručnjaci birali rješenja prema vlastitim preferencijama ne uzimajući u obzir kako se jezik koristi u svakodnevnom životu", dodaje Kapović. S tim se slaže i Snježana Kordić: "Najbolja pravopisna rješenja su uvijek ona koja su već proširena u praksi. Stoga pravopis koji će se ravnati po tome kako piše većina Hrvata doista jest nužnost, a ne političko pozicioniranje. Takav pravopis je potreban i s gledišta lingvistike jer zadatak lingvista je bilježiti normu koja je već proširena u praksi". No Ćurković upozorava: "Javnost ima priliku poslati komentare urednicima i predložiti izmjene prije nego finalna inačica pravopisa bude objavljena. Isto tako, na Institutu smo imali vrlo zanimljivu internu raspravu koja je prethodila javnoj. Ipak, uredništvo nije uvažilo sve dane opaske pa s te strane postoji bojazan da će se javnost uključiti u izradu pravila, ali da u konačnici neće biti uzeta u obzir iz ovih ili onih razloga".
Kako se čini, novi pravopis neće biti garancija za konačnu depolitzaciju jezika, a s navedenim mogućnostima izbora različitih varijanti, teško da će uspjeti u primjeni jedinstvenog pravopisa unutar obrazovnog sustava. On će biti tek preporuka za pisanje novih udžbenika i službene upotrebe. To, dakako, ne znači da neka nova vlast neće ponovo pokušati repozicionirati jezik u smjeru jezičnog puritanizma. No, prema najavama, barem će biti nova pravila biti javno dostupna, te neće značiti nastavak dobro ustaljenog biznisa izdavanja različitih pravopisa i zarade na račun tri različite upotrebe.
Izvor: H-alter
