U noći između 8. i 9. veljače i jučer ujutro je sirijska vojska nastavila oslobađati teritorij i sela duž autoceste Hama Aleppo, istočno i zapadno od nje.
Očito je da se sustavno radi na osiguranju prometa, koji će se nastaviti nakon što se prometnica potpuno deblokira.
Napredovanje uglavnom predvode snage 25. divizije sirijske vojske, bivši „Tigrovi“ generala Suheila Al-Hassana, koji su jučer oslobodili kompleks Icarda i mjesto i uzvisinu Al-Eis, zapadno od grada Hadera, gdje su stacionirane iranske snage.
Ostaje očistiti put sjeverno od Icarde do stambenog kompleksa Rasheedin 4, zapadno od Aleppa, gdje su raspoređene jedinice libanonskog i iračkog Hezbollaha. Jučer ujutro su se urušile sve linije obrane terorista, čiji su zapovjednici, kako se čini prema snimkama objavljenim na internetu, bacili u bitku posljednje snage, mladiće od nešto više od dvadeset godina, bez posebnih vojnih vještina i ratnog iskustva.
Ipak, ovo je posljednji ozbiljan zadatak u ovoj fazi, prije svega zbog činjenice da se s Turskom ne može postići suvisao dogovor, a Rusija ne želi popustiti zbog ubojstva svoja četiri pripadnika specijalnih snaga, koje su ranije ovog mjeseca u zasjedi na sjeveru Sirije ubile proturske islamističke milicije.
Turci očito grade novu demarkacijsku liniju, koristeći snage dovedene u Idlib za postavljanje novih promatračkih punktova. Međutim, kako se već pet većih takvih turskih utvrda našlo iza linija sirijske vojske i ovise o dobroj volji ruskih snaga, to što su Turci trenutno u Taftanazu i što ć izgraditi još jedno ili dva promatračka mjesta, ne znači ništa.
To je primjetno i u retorici Ankare. Prijetnji Siriji “da se odmakne od turskih promatračkih mjesta”, sada su se pretvorile u prijetnje “ako napadnete, mi ćemo odgovoriti” ili “ako nas zaustavite u pokretu trupa oko Idliba, mi ćemo odgovoriti”. To ukazuje da je Turska de facto priznala prelazak autoceste M5 pod Assadovu kontrolu. Sada se, barem za ovu klauzulu iz Sporazuma iz Sočija, nitko ne mora brinuti, jer je deblokadom skinuta s dnevnog reda.
Sada ostaje pitanje drugog dijela sporazuma, koje se tiče autoceste M4 Latakija-Aleppo.
Iako je ova faza kampanje u Idlibu počela sredinom prosinca, kopneni napredak je počeo 24. siječnja. Nakon što se uzme i očisti ovaj komad teritorija, koji s ranije oslobođenim područjima, Abu Duhurom, sjeverom Hame i južnim Idlibom, čini 45% teritorija „Velikog Idliba“, koji je bio predmet Sporazuma iz Sočija, najvjerojatnije ćemo vidjeti operativnu stanku u vojnim operacijama.
Teroristi su pokazali da su iscrpili svoje borbene sposobnosti i ne mogu zadržati nadzor nad ovim područjem. Saudijski klerik i duhovni vođa Al-Nusra Fronta, Abdullah Al-Muhaysini, plačući optužuje „braću i saveznike“ za izdaju. Misli li na Rijad, Tursku, Katar i SAD i europske zemlje, ili na sve zajedno, nije precizirao.
Trenutak istine
Nakon poraza sirijskih i međunarodnih terorista u Idlibu i nakon oslobađanja velikog središta provincije, grada Saraqiba, glavnog prometnog središta na raskrižju glavnih ruta M4 i M5, front militanata u pokrajini urušio se na mnogim mjestima, a obitelji terorista su krenule prema turskoj granici.
Vojnotehnički i ljudski resursi preostalih skupina u Idlibu se troše. Neki od njih bježe u Tursku, neki su već prebačeni u Libiju. “Najtvrđi“ i dalje drže front ispred Aleppa, ali je jučer i ta linija fronta urušila, a provladine milicije iz Aleppa se kreću prema jugu duž magistrale M5, gurajući liniju fronta dalje od grada. Na samoj liniji fronta su se godinama vodile žestoke borbe u nedovršenim, gotovo novim stambenim blokovima Rasheedin, koji su pretvoreni u ruševine i tamo se nam što štedjeti. Čini se da sirijska vojska želi da u te zgrade uđe što više terorista, kako bi ih, da koristimo vojnu terminologiju, sravnile sa zemljom, zajedno s „neprijateljskom živom silom“.
VIDEO: Pokušaj protunapada terorista 2. veljače u području Rasheedina
Sada su teroristi koji su zauzeli ovaj dio Sirije, iza kojih stoje Turska, Izrael i Sjedinjene Države, prešli su na izravnu agresiju. Turska ilegalno šalje svoje trupe u susjednu zemlju, postavlja promatračke punktove i pokušava blokirati putove bez koordinacije ni s Rusijom ni sa Sirijom. Odvija se stvarna vojna okupacija sirijskog teritorija od strane Turske.
U isto vrijeme izraelski zrakoplovi bombardiraju civilnu zračnu luku Damask u trenutku dolaska velikog putničkog aviona, čime su ugrozili živote skoro 200 ljudi.
Na sjeveru Sirije su Amerikanci ilegalno su rasporedili svoje vojne baze i kradu sirijsku naftu.
Događaji u Siriji, koji su započeli pokušajem “revolucije” 2011. godine, koje su potaknuli SAD, Izrael, Turska i zemlje Perzijskog zaljeva, za cilj su imali uništenje Sirije kao snažne i neovisne države, plus što je svaka od zemalja antisirijske koalicije imala svoje interese. Turska je namjera bila oduzimanje sjevernih sirijskih teritorija. Izrael želi maksimalno oslabiti vojni potencijal Sirije, a zemlje Perzijskog zaljeva i Sjedinjene Države pokušale su zauzeti naftna polja i izgraditi naftni i plinski koridor od Perzijskog zaljeva do Sredozemnog mora.
Rusija je kasnila i intervenirala je nakon četiri godine od početka agresije na Siriju, ali je, zajedno s Iranom i Hezbollahom, uspjela spasiti sirijsku državu.
U Siriji su se Rusija i Iran izravnom intervencijom suočili s dobro organiziranim terorističkim organizacijama, koje su imale ogromnu inozemnu podršku. Štoviše, tijekom operacije u Siriji je Rusija pretrpjela izravne gubitke, ali nije mogla adekvatno odgovoriti na ove neprijateljske akcije.
Turska je nekažnjeno oborila ruski zrakoplov. Rusija je bila napadnuta, a nakon isprike i priznanja krivice, što je Erdogan uspio nekako promumljati, Turska je pod svoju kontrolu stavila veliki dio sjeverne Sirije.
Ista stvar dogodila se u sirijskoj pustinji, gdje su SAD zajedno s Kurdima zauzeli sjeveroistok zemlje, gdje kradu sirijsku naftu i pokušavaju spriječiti ruske patrole, ne obraćajući pažnju ni na Sirijce ni na Ruse. To se sve događa unatoč činjenici da je prisutnost Amerikanaca u Siriji apsolutno ilegalna, dok su ruske trupe u Siriji tamo na zahtjev sirijske vlade i u skladu s rusko-sirijskim sporazumom o prijateljstvu i suradnji.
Ni Izrael nije bolji. Kriv je za obaranje ruskog zrakoplova Il-20 u kojem je ubijena posada zrakoplova i svi časnici koji su bili na brodu.
Protivnici Rusije i Sirije sada su zemlje koje su spremne ići na maksimalno pogoršanje odnosa s Moskvom. Ali svi ti “lukavi planovi” sada ne rade i neće ni raditi.U ovoj situaciji Rusiji ide u prilog što se s Moskvom nitko neće ništa dogovoriti. Rusiji je odavno objavljen rat do uništenja i ne može biti mira. Od Rusije se očekuje samo predaja.
Trenutni stil djelovanja ruskog vodstva je pokušati izvršiti pritisak da se nešto dogovori i izbjeći stvarni sukob. Konačno, Vladimir Putin je rekao kako ruski narodi mrze rat i pokušat će ga izbjeći pod svaku cijenu, ali ne po cijenu poniženja.
Sada u Siriji za Rusiju dolazi trenutak istine. Stalno oslobađanje sirijskog teritorija od turskih i američkih okupatora će neizbježno dovesti do nasilnih sukoba s tim zemljama. Ako ruski politički vrh nije spreman za ovaj sukob i nije spreman upotrijebiti vojnu silu ne samo protiv militanata, već i protiv agresorskih država, tada će cijela sirijska kampanja, sva ruska politika posljednjih godina rezultirati političkim kolapsom. Akone postoji politička volja za korištenje sile, nijedna hipersonična ili interkontinentalna raketa tu neće pomoći i pretvorit će se u obično željezo. Iran, zemlja manjih resursa i sa slabijom vojnom tehnologijom od Rusije, ne boji se oduprijeti Amerikancima u njihovim pokušajima da unište njihovu zemlju.
Njihovo vodstvo je pokazalo i pokazuje čeličnu volju i Amerikanci su se povukli. Upravo to će Rusija uskoro morati učiniti u Siriji, jer Turci, Amerikanci i Izraelci u politici razumiju samo silu. Pred ruskim vodstvom je vrijeme za donošenje važnih vojnih i političkih odluka i moglo bi se reći da je vrijeme trenutka istine. Konačno, upozorenje je poslano. Turskoj su izravno na optužbe odgovorili Lavrov i Putin, a neizravno rusko zrakoplovstvo koje i ovog trenutka podržava sirijsku kampanju u Idlibu. Izrael je također optužen iz Moskve da se opet skrivao iza putničkog zrakoplova, kako bi bez opasnosti raketirao Damask. Sirijsko vodstvo u tom smislu nije reklo ništa i sve je prepušteno Rusiji. SAD su upozorene na izvanrednoj sjednici Vijeća sigurnosti o situaciji u Siriji, gdje je ruski predstavnik Vasilij Nebenzja, koji je na „argumente“ zapadnih predstavnika da u Idlibu stradavaju samo civili rekao da sluša „farsu farizeja“ i da se masakr mora završiti, zlikovci će dobiti ono što zaslužuju, civili će se spasiti, a poslijeratna Sirija će trebati radne ruke da zaliječi rane, a tada će joj dobro doći svaki građanin.
FOTO: Situacija u Idlibu jučer ujutro prije oslobađanja Al-Eisa i Icarde
Stanje u Idlibu 09. 02. 2020.
logično
