Politički projekt predsjednika HDZ-a i Vlade Andreja Plenkovića o povratku Ine u hrvatske ruke više nije realan. Prodaju četvrtine HEP-a za otkup MOL-ovih dionica neće mu dopustiti Božo Petrov, a svi ostali scenariji po kojima bi se kupio MOL-ov udjel u Ini bez povećavanja javnog duga još su politički riskantniji, financijski složeniji, ako su uopće i mogući. Vjerojatnije je to da će Plenkovićeva bajka o Ini završiti tako što će on državu zadužiti za otprilike 15 milijardi kuna da isplati MOL ili tako da će uskoro morati stati pred kamere i javno priznati svoj veliki politički poraz. Kako u Vladi, osim vjerojatno Gorana Marića, ne vidimo nikoga tko bi podržao dodatno povećanje ionako jako visokog javnog duga, Plenković već danas može početi pripremati govor u kojem će građanima pokušati objasniti zašto je krahirao njegov veliki plan i tko je zapravo glavni krivac. Možda će za sve optužiti 'pohlepne Mađare' koji, eto, traže previše za svoje dionice Ine Savjet za pregovore s MOL-om za mogući otkup dionica Ine od mađarske naftne kompanije, koji je Vlada jučer osnovala, vrlo je zanimljiv manevar premijera Andreja Plenkovića. Njime on odgovornost, a sutra eventualno i političku štetu, želi podijeliti s još sedmoro kolega iz HDZ-a i Mosta. Osnivanje Savjeta de facto je Plenkovićevo priznanje da nema podršku za svoj plan 'četvrtina HEP-a za pola Ine' i sada formiranjem tog Vladina tijela kupuje vrijeme. Zanimljiv je i sastav novog Savjeta u kojemu će sjediti petorica HDZ-ovaca i trojica mostovaca. No kada u jednadžbu dodamo i stavove članova oko modela otkupa Ine, ispada da je Savjet podijeljen popola. Osim trojice mostovaca, četvrtinu HEP-a vrlo vjerojatno ne želi prodati ni HDZ-ov ministar državne imovine Goran Marić. Da se njega pita, on bi, lako moguće, bio sklon tome da Inu treba vratiti u hrvatske ruke ako treba i novim zaduženjem države – dakle, povećanjem javnog duga. A takvoj ideji sasvim sigurno oštro bi se usprotivio njegov prezimenjak, HDZ-ov ministar financija Zdravko Marić. Uostalom, i Plenković uporno ponavlja da se povećanje javnog duga mora izbjeći. Mostova ideja da se osnuje posebna državna tvrtka čiji bi kapital, osim hrvatskih dionica Ine bili, za pretpostaviti je, i udjeli (recimo četvrtine) državnih tvrtki poput HEP-a i Janafa pa da potom taj kapital bude kolateral za izdavanje obveznica ili uzimanje kredita kojim bi se otkupio MOL-ov udjel u Ini jednostavno nije realna. Em je komplicirana, em bi se vjerojatno i to tumačilo kao povećanje javnog duga, em je iznimno rizična jer bi se država izložila riziku da u slučaju nemogućnosti servisiranja obaveza trajno izgubi dio vlasništva u tim državnim kompanijama. Zanimljivo je i kako u Savjetu za pregovore s MOL-om nema Martine Dalić, koja je dosad najžešće javno zagovarala Plenkovićev božićni plan o povratku Ine u hrvatske ruke prodajom četvrtine HEP-a. Koji god da su pravi razlozi te odluke, jedna je stvar ipak jasna: Plenković će si morati naći novog glasnogovornika koji će uporno iz dana u dan gurati zamjenu četvrtine HEP-a za pola Ine. Martina Dalić svoju je dionicu odigrala. Ako ne nađe novog glasnogovornika, premijer Andrej Plenković morat će sam promicati taj plan. Uostalom, to je i najpoštenije, jer cijelu tu kašu zakuhao je Plenković osobno. To je bila njegova ideja s kojom se prerano istrčao a da prije odluke nije dobio zeleno svjetlo od svih ministara i, najvažnije, svog ključnog političkog partnera – lidera Mosta Bože Petrova. 'Inino prokletstvo' za šefove HDZ-a očito se nastavlja. Ta je kompanija, doduše na vrlo različite načine i iz vrlo različitih razloga, politički eliminirala Plenkovićeve prethodnike - Tomislava Karamarka i Ivu Sanadera. I Andrej Plenković skupo će platiti svoje olako dano obećanje o povratku Ine u hrvatske ruke. Za razliku od prethodnika, Plenković zbog Ine neće morati napustiti Banske dvore, ali cijena će biti paprena. Izgubit će dio političkog autoriteta, ali i veliku saveznicu u Vladi jer je moguće da Martina Dalić uskoro ode iz Banskih dvora. tportal
