Veliki korporacijski sustavi, poput Podravke, imaju veliki portfolio intelektualnog vlasništva, kaže odvjetnik Mladen Vukmir, vrijeme je da ga počnu graditi i manje tvrtke.
Intelektualno vlasništvo u modernim je društvima jedna od osnovnih vrijednosti kompanije, a nematerijalna imovina smatra se strateškom imovinom.
No, ne i u Hrvatskoj, gdje nematerijalnu imovinu štiti tek desetak posto društava. Razlog je što naše gospodarstvo na intelektualno vlasništvo ne gleda kao na imovinu nego kao na pravno pitanje, a posljedica je da se njome onda pogrešno upravlja. Naime, nematerijalna imovina često višestruko nadilazi vrijednost materijalne, pa pogrešna strategija upravljanja može donijeti milijunske gubitke i u procjeni vrijednosti poduzeća.Zapanjujući je podatak, kojeg nam je naveo Mladen Vukmir, odvjetnik i stručnjak za intelektualno vlasništvo, da u procesu privatizacije 90-ih godina, niti jedno trgovačko društvo u Hrvatskoj nije prodano, a da mu je izvršena procjena vrijednosti intelektualnog vlasništva, odnosno nematerijalne imovine. Jedina domaća tvrtka čija je vrijednost navodno procijenjena u skladu s međunarodnim standardima je Pliva, kada je izlistana na londonskoj burzi.
Imamo premalo procjenitelja
"U privatizaciji procjena intelektualnog vlasništva nije izostavljena namjerno, to se dogodilo iz neznanja", smatra Vukmir. Tih godinaje, osim toga, bilo i vrlo nekvalitetnih procjena intelektualnog vlasništva. "Nakon toga su uvedeni revizori koji su radili procjene improviziranim, nestandardnim metodama koje nisu prihvaćene prema međunarodnim knjigovodstvenim standardima", tvrdi Vukmir, dodajući kako je u Hrvatskoj i danas malo onih koji rade procjenu intelektualnog vlasništva i koji su kvalificirani za procjenitelje nematerijalnih vrijednosti. Jedno od objašnjenja zašto je hrvatsko gospodarstvo tako dugo u tranziciji, Vukmir vidi upravo u činjenici da ne radimo s nematerijalnom imovinom. "Budući da to 20 godina nismo shvaćali, 20 godina petljamo u tranziciji i ne možemo van. A izgleda nam kao da će to trajati vječno. Ako želimo dovršiti proces izlaska iz tranzicije, nematerijalna imovina mora postati centralna društvena vrijednost. To je tako u svakom modernom gospodarstvu", smatra Vukmir.Što se sve može smatrati intelektualnim vlasništvom? Kako kaže Vukmir, treba vidjeti što se stvara kao dodana vrijednost i što se može zaštititi. Tradicionalno, kao prava intelektualnog vlasništva smatraju se autorsko i srodna prava, te pravo žiga, industrijskog dizajna, patenta, poslovne tajne i druga prava. Ono što se može zaštititi relativno jednostavno, i što je obično prva stanica na putu izgradnje portfolija prava intelektualnog vlasništva, različiti su aspekti identiteta trgovačkog društva.
Nije jeftino, ali se isplati
"Oni se štite prvenstveno pravom žiga, odnosno trademarkom. U Hrvatskoj tu riječ često miješaju s pečatom, ili štambiljem, ali ona u biti označava brend. Žig nije opcija u modernim standardima poslovanja, to je zadatost. Ne možete se pojavljivati na tržištu bez da ste vlastitu tvrtku zaštitili žigom, a to moraju slijediti i identiteti pojedinih linija proizvoda ili usluga. Dakle, kao poduzetnik nećete odlučivati hoćete li štititi svoju tvrtku žigom ili ne. Jednostavno, ako se ne štitite na adekvatan način, na modernom tržištu ne možete uspjeti", upozorava Vukmir. S druge strane, na poduzetnicima je da sami odluče na koji način i na kojem prostoru žele štititi svoja intelektualna prava. Hoće li to biti u regiji, odnosno na tržištima na kojima stvarno posluju, ili će svoj krovni identitet trgovačkog društva štititi i na tržištima na kojima ne posluju. "Kompanije moraju izgraditi strateške kriterije kako bi mogle donositi brze poslovne odluke gdje će i kako što štititi, i kojim sporazumima, bilo kroz WIPO (Madridski sporazum) ili CTM (žig EU) u slučaju EU", priča Vukmir. Kada želi zaštititi svoju nematerijalnu imovinu, poduzetnik bi se stoga prvo trebao posavjetovati s nekime tko je upoznat s načinima zaštite intelektualnog vlasništva, znači odvjetnikom ili patentnim odnosno žigovnim zastupnikom. Njega će upoznati sa svojim proizvodima, proizvodnim programom, filozofijom kompanije i elementima komunikacije, da bi identificirali i zaštitili pojedine elemente portfolia."Kad jednom počne koristiti nematerijalnu imovinu, kompanija će to raditi zauvijek. Nikada niti jedna kompanija nije prestala koristiti intelektualno vlasništvo nakon što je to jednom započela", ističe naš sugovornik. No, ne poriče da je proces restrukturiranja kompanije u uspješnog korisnika prava intelektualnog vlasništva dugotrajan i skup.
Do patenta je dug put
"Iz mog iskustva taj prelazni period traje dvije do tri godine. Za one koji su ozbiljni. To je naporno jer morate imati unutarnje resurse, kako ljudske tako i financijske kako biste to mogli provesti. Treba angažirati vlastite ljude koji će provoditi dugo vremena na sastancima i učenju prije nego li će postati samostalni i učinkoviti. Doći do patenta je osobito veliki napor", priča Vukmir, dodajući kako je za gospodarstvo koje još toliko ne koristi intelektualno vlasništvo normalno da u zaštitu uđe kroz žigove jer su relativno jednostavniji i jeftiniji od patenta."Ako štitite žig onda troškovi zavise o tome na koliko se zemalja odnosi. Svaki je žig teritorijalno ograničen. On može koštati više tisuća eura. O broju zemalja u kojima se štiti ovisi hoće li to biti dvije, tri, 15 tisuća eura ili više. Za mali biznis to mogu biti značajni troškovi jer cijena ne ovisi o veličini kompanije. Činjenica je da je sustav intelektualnog vlasništva namijenjen zrelim ekonomijama. Hrvatska to nažalost još nije i zbog toga ulaskom u EU proporcionalno više osjećamo teret prelaska na korištenje prava intelektualnog vlasništva", smatra Vukmir, ali napominje kako bi na intelektualno vlasništvo trebalo gledati kao na investiciju, a ne kao na trošak. Jer, ako je imovina zaštićena pravima, njezina će se vrijednost zasigurno mnogo uspješnije monetizirati.Kada bismo uzimali školski primjer kompanije koja je među najboljima u svijetu kada je u pitanju zaštita nematerijalne imovine svakako bismo mogli izdvojiti Coca-Colu čiji portfelj žigova ima vrijednost oko 70 milijardi dolara. Nasuprot tome, ta kompanija u nekretninama ima vrijednost oko 30 milijardi dolara."Nematerijalna imovina može biti višestruko veća od materijalne. I zbog toga moderne ekonomije koriste žigove, a ne iz ljepote i tankoćutnosti.
Danas imati portfolio nematerijalne imovine naprosto znači veću vrijednost za kompaniju i njezine dioničare. Kupiti kompaniju i onda uništiti vrijednost njezinih brendova zato da bi se na njezinom mjestu sagradila poslovna zgrada i iznajmljivali poslovni prostori je pretpotopni gospodarski model", priča Vukmir.Ipak, nekoliko je nesporazuma u percepciji intelektualnog vlasništva, poput onoga da se poslovne ideje i ideje uopće mogu štititi intelektualnim vlasništvom. Ideje se ne mogu štititi, već samo načini na koji je neka ideja provedena."Ljudi ne razumiju razliku između ideje i nematerijalnog načina njezine implementacije, odnosno kreativnosti. Osim toga, kada dođu štiti intelektualno vlasništvo, htjeli bi to bude što šire, ali sustav intelektualnog vlasništva funkcionira tako da štiti što uže. Taj balans omogućava da se gospodarstvenici, odnosno kompanije mogu takmičiti međusobno. Dakle, točno je da će putem zaštite IV dobiti zakonski monopol u nekom području, ali će on biti što uži kako bi se drugim članovima društvene zajednice ostavio prostor za takmičenje i razvoj novih ideja implementacije zaštićenog intelektualnog vlasništva", poručuje naš sugovornik. Tipična neadekvatna percepcija susreće i kod ljudi koji misle da se žigom štiti znak. "Predmet zaštite je zapravo nešto što se na engleskom naziva 'Goodwill'. To bi se dalo objasniti kao vrijednost reputacije znaka u očima potrošača, to je ekonomska vrijednost imidža vezanog na znak", ističe Vukmir. Da bi se ta vrijednost procijenila postoje razne metode koje primjenjuju ovlašteni revizori. Prva metoda se bazira na stvarnoj transakcijskoj vrijednosti, druga na tržišnoj, pretpostavljenoj vrijednosti, dok je treća takozvani 'discounted cash flow". No, u Hrvatskoj je te metode teško primijeniti jer nemamo puno transakcija nematerijalnom imovinom.
Opasnosti na EU tržištu
Prema Vukmirovom iskustvu, u Hrvatskoj je manje od 10% kompanija usvojilo korake usmjerene na zaštitu nematerijalne imovine, ali niti toliko kao poslovnu rutinu. Ipak, posljednjih godina ta brojka raste, a približavanjem Europskoj uniji poduzetnici su shvatili da će imati problema ukoliko se ne zaštite. "Neki veliki korporacijski sustavi, poput Podravke, tradicionalno imaju veliki portfolio intelektualnog vlasništva. I kompanije iz Agrokor grupe te Lura grupe, prije nego je prodana, sustavno rade na izgradnji vlastitog portfolia. Oni su sa zaštitom nematerijalne imovine počeli ranije jer su bili prisutni na više tržišta. Nakon njih su krenule i male kompanije", ističe Vukmir. No, mnogi to nisu prepoznali pa ih je dočekao hladan tuš kada su shvatili da postoji više konkurentskih kompanija koje, primjerice, posluju s jednakim imenom. "Kako se ti poduzetnici do sada nisu štitili na EU tržištu, pitanje je trebaju li se boriti za zaštitu ili mijenjati ime. Većina ih je odlučila mijenjati ime. Kada imate milijun potrošača mijenjati ime je veliki problem, ali ako imate tri velika kupca u domaćem poslovnom okruženju, njima ćete moć objasniti da se, primjerice, vaši strojevi sada zovu drukčije", priča Vukmir. "Hrvatska je do sada uglavnom harmonizirala svoj pravni sustav zaštite s pravnom stečevinom EU. Ulaskom u EU nastupit će tržišne posljedice za domaće gospodarstvenike koji nisu štitili svoja prava, a njihovi konkurenti na tome velikom tržištu jesu. Stoga bismo se svi trebali više pozabaviti zaštitom autorskog prava žigova i patenata, pogotovo industrije u kojima se izumi koji proizlaze iz razvoja patentiraju na modernim tržištima, od ralica za snijeg do željezničkih vagona i brodova", zaključuje Vukmir.
Izvor: Poslovni
Prva stanica na putu izgradnje portfolija prava intelektualnog vlasništva su elementi identiteta trgovačkog društva
U Hrvatskoj je, kaže Vukmir, manje od 10% tvrtki usvojilo korake za za zaštitu nematerijalne imovine, ali niti toliko kao poslovnu rutinu
Intelektualno vlasništvo u modernim je društvima jedna od osnovnih vrijednosti kompanije, a nematerijalna imovina smatra se strateškom imovinom.
No, ne i u Hrvatskoj, gdje nematerijalnu imovinu štiti tek desetak posto društava. Razlog je što naše gospodarstvo na intelektualno vlasništvo ne gleda kao na imovinu nego kao na pravno pitanje, a posljedica je da se njome onda pogrešno upravlja. Naime, nematerijalna imovina često višestruko nadilazi vrijednost materijalne, pa pogrešna strategija upravljanja može donijeti milijunske gubitke i u procjeni vrijednosti poduzeća.Zapanjujući je podatak, kojeg nam je naveo Mladen Vukmir, odvjetnik i stručnjak za intelektualno vlasništvo, da u procesu privatizacije 90-ih godina, niti jedno trgovačko društvo u Hrvatskoj nije prodano, a da mu je izvršena procjena vrijednosti intelektualnog vlasništva, odnosno nematerijalne imovine. Jedina domaća tvrtka čija je vrijednost navodno procijenjena u skladu s međunarodnim standardima je Pliva, kada je izlistana na londonskoj burzi.
Imamo premalo procjenitelja
"U privatizaciji procjena intelektualnog vlasništva nije izostavljena namjerno, to se dogodilo iz neznanja", smatra Vukmir. Tih godinaje, osim toga, bilo i vrlo nekvalitetnih procjena intelektualnog vlasništva. "Nakon toga su uvedeni revizori koji su radili procjene improviziranim, nestandardnim metodama koje nisu prihvaćene prema međunarodnim knjigovodstvenim standardima", tvrdi Vukmir, dodajući kako je u Hrvatskoj i danas malo onih koji rade procjenu intelektualnog vlasništva i koji su kvalificirani za procjenitelje nematerijalnih vrijednosti. Jedno od objašnjenja zašto je hrvatsko gospodarstvo tako dugo u tranziciji, Vukmir vidi upravo u činjenici da ne radimo s nematerijalnom imovinom. "Budući da to 20 godina nismo shvaćali, 20 godina petljamo u tranziciji i ne možemo van. A izgleda nam kao da će to trajati vječno. Ako želimo dovršiti proces izlaska iz tranzicije, nematerijalna imovina mora postati centralna društvena vrijednost. To je tako u svakom modernom gospodarstvu", smatra Vukmir.Što se sve može smatrati intelektualnim vlasništvom? Kako kaže Vukmir, treba vidjeti što se stvara kao dodana vrijednost i što se može zaštititi. Tradicionalno, kao prava intelektualnog vlasništva smatraju se autorsko i srodna prava, te pravo žiga, industrijskog dizajna, patenta, poslovne tajne i druga prava. Ono što se može zaštititi relativno jednostavno, i što je obično prva stanica na putu izgradnje portfolija prava intelektualnog vlasništva, različiti su aspekti identiteta trgovačkog društva.
Nije jeftino, ali se isplati
"Oni se štite prvenstveno pravom žiga, odnosno trademarkom. U Hrvatskoj tu riječ često miješaju s pečatom, ili štambiljem, ali ona u biti označava brend. Žig nije opcija u modernim standardima poslovanja, to je zadatost. Ne možete se pojavljivati na tržištu bez da ste vlastitu tvrtku zaštitili žigom, a to moraju slijediti i identiteti pojedinih linija proizvoda ili usluga. Dakle, kao poduzetnik nećete odlučivati hoćete li štititi svoju tvrtku žigom ili ne. Jednostavno, ako se ne štitite na adekvatan način, na modernom tržištu ne možete uspjeti", upozorava Vukmir. S druge strane, na poduzetnicima je da sami odluče na koji način i na kojem prostoru žele štititi svoja intelektualna prava. Hoće li to biti u regiji, odnosno na tržištima na kojima stvarno posluju, ili će svoj krovni identitet trgovačkog društva štititi i na tržištima na kojima ne posluju. "Kompanije moraju izgraditi strateške kriterije kako bi mogle donositi brze poslovne odluke gdje će i kako što štititi, i kojim sporazumima, bilo kroz WIPO (Madridski sporazum) ili CTM (žig EU) u slučaju EU", priča Vukmir. Kada želi zaštititi svoju nematerijalnu imovinu, poduzetnik bi se stoga prvo trebao posavjetovati s nekime tko je upoznat s načinima zaštite intelektualnog vlasništva, znači odvjetnikom ili patentnim odnosno žigovnim zastupnikom. Njega će upoznati sa svojim proizvodima, proizvodnim programom, filozofijom kompanije i elementima komunikacije, da bi identificirali i zaštitili pojedine elemente portfolia."Kad jednom počne koristiti nematerijalnu imovinu, kompanija će to raditi zauvijek. Nikada niti jedna kompanija nije prestala koristiti intelektualno vlasništvo nakon što je to jednom započela", ističe naš sugovornik. No, ne poriče da je proces restrukturiranja kompanije u uspješnog korisnika prava intelektualnog vlasništva dugotrajan i skup.
Do patenta je dug put
"Iz mog iskustva taj prelazni period traje dvije do tri godine. Za one koji su ozbiljni. To je naporno jer morate imati unutarnje resurse, kako ljudske tako i financijske kako biste to mogli provesti. Treba angažirati vlastite ljude koji će provoditi dugo vremena na sastancima i učenju prije nego li će postati samostalni i učinkoviti. Doći do patenta je osobito veliki napor", priča Vukmir, dodajući kako je za gospodarstvo koje još toliko ne koristi intelektualno vlasništvo normalno da u zaštitu uđe kroz žigove jer su relativno jednostavniji i jeftiniji od patenta."Ako štitite žig onda troškovi zavise o tome na koliko se zemalja odnosi. Svaki je žig teritorijalno ograničen. On može koštati više tisuća eura. O broju zemalja u kojima se štiti ovisi hoće li to biti dvije, tri, 15 tisuća eura ili više. Za mali biznis to mogu biti značajni troškovi jer cijena ne ovisi o veličini kompanije. Činjenica je da je sustav intelektualnog vlasništva namijenjen zrelim ekonomijama. Hrvatska to nažalost još nije i zbog toga ulaskom u EU proporcionalno više osjećamo teret prelaska na korištenje prava intelektualnog vlasništva", smatra Vukmir, ali napominje kako bi na intelektualno vlasništvo trebalo gledati kao na investiciju, a ne kao na trošak. Jer, ako je imovina zaštićena pravima, njezina će se vrijednost zasigurno mnogo uspješnije monetizirati.Kada bismo uzimali školski primjer kompanije koja je među najboljima u svijetu kada je u pitanju zaštita nematerijalne imovine svakako bismo mogli izdvojiti Coca-Colu čiji portfelj žigova ima vrijednost oko 70 milijardi dolara. Nasuprot tome, ta kompanija u nekretninama ima vrijednost oko 30 milijardi dolara."Nematerijalna imovina može biti višestruko veća od materijalne. I zbog toga moderne ekonomije koriste žigove, a ne iz ljepote i tankoćutnosti.
Danas imati portfolio nematerijalne imovine naprosto znači veću vrijednost za kompaniju i njezine dioničare. Kupiti kompaniju i onda uništiti vrijednost njezinih brendova zato da bi se na njezinom mjestu sagradila poslovna zgrada i iznajmljivali poslovni prostori je pretpotopni gospodarski model", priča Vukmir.Ipak, nekoliko je nesporazuma u percepciji intelektualnog vlasništva, poput onoga da se poslovne ideje i ideje uopće mogu štititi intelektualnim vlasništvom. Ideje se ne mogu štititi, već samo načini na koji je neka ideja provedena."Ljudi ne razumiju razliku između ideje i nematerijalnog načina njezine implementacije, odnosno kreativnosti. Osim toga, kada dođu štiti intelektualno vlasništvo, htjeli bi to bude što šire, ali sustav intelektualnog vlasništva funkcionira tako da štiti što uže. Taj balans omogućava da se gospodarstvenici, odnosno kompanije mogu takmičiti međusobno. Dakle, točno je da će putem zaštite IV dobiti zakonski monopol u nekom području, ali će on biti što uži kako bi se drugim članovima društvene zajednice ostavio prostor za takmičenje i razvoj novih ideja implementacije zaštićenog intelektualnog vlasništva", poručuje naš sugovornik. Tipična neadekvatna percepcija susreće i kod ljudi koji misle da se žigom štiti znak. "Predmet zaštite je zapravo nešto što se na engleskom naziva 'Goodwill'. To bi se dalo objasniti kao vrijednost reputacije znaka u očima potrošača, to je ekonomska vrijednost imidža vezanog na znak", ističe Vukmir. Da bi se ta vrijednost procijenila postoje razne metode koje primjenjuju ovlašteni revizori. Prva metoda se bazira na stvarnoj transakcijskoj vrijednosti, druga na tržišnoj, pretpostavljenoj vrijednosti, dok je treća takozvani 'discounted cash flow". No, u Hrvatskoj je te metode teško primijeniti jer nemamo puno transakcija nematerijalnom imovinom.
Opasnosti na EU tržištu
Prema Vukmirovom iskustvu, u Hrvatskoj je manje od 10% kompanija usvojilo korake usmjerene na zaštitu nematerijalne imovine, ali niti toliko kao poslovnu rutinu. Ipak, posljednjih godina ta brojka raste, a približavanjem Europskoj uniji poduzetnici su shvatili da će imati problema ukoliko se ne zaštite. "Neki veliki korporacijski sustavi, poput Podravke, tradicionalno imaju veliki portfolio intelektualnog vlasništva. I kompanije iz Agrokor grupe te Lura grupe, prije nego je prodana, sustavno rade na izgradnji vlastitog portfolia. Oni su sa zaštitom nematerijalne imovine počeli ranije jer su bili prisutni na više tržišta. Nakon njih su krenule i male kompanije", ističe Vukmir. No, mnogi to nisu prepoznali pa ih je dočekao hladan tuš kada su shvatili da postoji više konkurentskih kompanija koje, primjerice, posluju s jednakim imenom. "Kako se ti poduzetnici do sada nisu štitili na EU tržištu, pitanje je trebaju li se boriti za zaštitu ili mijenjati ime. Većina ih je odlučila mijenjati ime. Kada imate milijun potrošača mijenjati ime je veliki problem, ali ako imate tri velika kupca u domaćem poslovnom okruženju, njima ćete moć objasniti da se, primjerice, vaši strojevi sada zovu drukčije", priča Vukmir. "Hrvatska je do sada uglavnom harmonizirala svoj pravni sustav zaštite s pravnom stečevinom EU. Ulaskom u EU nastupit će tržišne posljedice za domaće gospodarstvenike koji nisu štitili svoja prava, a njihovi konkurenti na tome velikom tržištu jesu. Stoga bismo se svi trebali više pozabaviti zaštitom autorskog prava žigova i patenata, pogotovo industrije u kojima se izumi koji proizlaze iz razvoja patentiraju na modernim tržištima, od ralica za snijeg do željezničkih vagona i brodova", zaključuje Vukmir.
Izvor: Poslovni
