Iako pod američkim sankcijama, Iran najavljuje kako planira uložiti oko 300 milijuna eura u izgradnju 200 velikih teretnih brodova kojima će se služiti da bi se suprotstavio američkim kaznenim mjerama, embargu, zabranama i sankcijama.
“Definirali smo cilj izgradnje 200 teretnih brodova kao dio razvojnog plana pomorske industrije. U to će se područje uložiti oko 300 milijuna eura”, rekao je iranski ministar industrije, rudarstva i trgovine, Moli Rahmani.
U izjavama danim u četvrtak novinarima u gradu Bushehr u južnom Iranu, Rahmani je rekao da se aktivnost brodogradilišta južne i sjeverne obale Islamske Republike povećala od prošle godine, upravo od kada su SAD Iranu ponovno nametnule teške sankcije.
Iranski ministar je također istaknuo da je u prošlosti 90% iranskih brodova bilo poslano u obalne zemlje Perzijskog zaljeva na popravke i za nadogradnju usluga. Međutim, dodao je, trenutno se više od 80 posto tih brodova popravlja unutar zemlje, što je gotovo stopostotna zamjena negativnog trenda davanja novca inozemnim partnerima.
“Naši brodovi više ne plove u inozemstvo radi popravaka i restauracija”, rekao je i dodao kako zemlja na ovom području postiže samodostatnost.
Napori Irana u restrukturiranju brodogradnje odvijaju se u vrijeme kada je Islamska Republika pod ogromnim ekonomskim pritiscima američke vlade, koji su se pojačali nakon jednostranog izlaska Washingtona iz nuklearnog sporazuma.
Sa svoje strane, iranske vlasti ističu da je su antiiranski embargo Washingtona daleko od toga da može baciti na koljena Teheranu i gurnuti zemlju u samoovisnost.
“Sankcije ne ometaju naš napredak, čak su stvorile prostor da se usredotočimo na svoje mogućnosti”, za kraj je dodao ministar Moli Rahmani.
Kao što smo ranije naglasili, malo tko od čitatelja prati vijesti iz ekonomije iz Irana, ali je tamo primjetan trend kao u Rusiji o d 2014. sa zemlja, vlast i narod, pod vanjskim pritiskom sve više usredotočuju na vlastite mogućnosti, traže i dobivaju pomoć od globalnih i regionalnih sila poput Rusije i Kine, što dovodi do procvata svih grana realnog sektora. Istina, negdje postoje poteškoće, ali više u kašnjenju, nego nerealizacijom određenih projekata.
Na primjer, ovo su udarne vijesti samo ovog tjedna iz iranske ekonomije. U Iranu je od početka godine obnovljeno 600 malih i srednjih poduzeća, što znači da država daje velike slobode malom i srednjem privatnom poduzetništvu, jednom od najvažnijih sektora svake ekonomije.
Iran je za pola godine proizveo 23,26 milijuna tona poluproizvoda i gotovih proizvoda od domaćeg čelika i povećava izvoz ovih proizvoda, što je očekivano upravo zbog američkih carina gotovo cijelom svijetu na čelik i aluminij.
Krajem listopada započet će izgradnja drugog bloka NE Bushehr, nova petrokemijska postrojenja Hegmataneh će u rad biti puštena u proljeće 2020.
Američko državno ministarstvo je Iraku moralo odobriti još jedan moratorij na sankcije protiv Irana, što dovodi do isprepletenosti energetskog sektora dvije zemlje i trgovinske razmjene koju će biti teško raskinuti.
Iranska kompanija Petropars, koja je zamijenila kineski CNPC na bloku 11 polja Južni Pars, započela je proizvodnju plina na platformi SPD 9 polja istog ležišta. Teheran se odlučio dati prednost izvozu ukapljenog plina, više nego plinovodnom.
Ove je informacije lako provjeriti i podaci su dostupni na internetu, kao i fotografije i snimke spomenutih poduzeća i velikih pogona, od energetskog sektora do brodogradilišta i malih i srednjih poduzeća. I sve to pod teškim pritiskom američkih sankcija, prije svega na sustave naplate koje prate provokacije s oduzimanjem tankera i izravni napadi na interese Islamske Republike.
Sada bi mogli završiti članak ovdje, jer se nema što dodati. Međutim, logično pitanje koje se nameće svakome od nas, ili bi barem, tako trebali biti, je kako je moguće da Hrvatska u uvjetima koje uživa s članstvom u Europskoj uniji, te resursima, prirodnim i ljudskih, ne uspijeva pokrenuti baš ništa i sve što imamo su „nevjerojatno dobre statistike“ ministarstva financija. Možda bi, umjesto škola za ekonomiju u Sjedinjenim Državama i po Europi naše ekonomiste trebalo poslati na usavršavanje u Iran. Netko će reći da se u nas živi bolje i da imamo bolji standard, što je na papiru možda i točno, ali nam nedostaju nada i perspektiva u bolju budućnost, što je puno važnije od statistika koje nam, redovito predstavljaju vlada i ministri. No, to je druga tema koju prepuštamo čitateljima, koji će uz malo logike u komentarima lako dodati ono što nedostaje ovom članku.
logično
