Iran je jedna od rijetkih zemalja u svijetu sa sposobnošću izgradnje i lansiranja projektila iz podzemnih silosa, što je veliki izazov za njegove neprijatelje.
Iranski podzemni raketni bunkeri Revolucionarne garde (IRGC) već su bili izazov za Zapad, ali su sada sekundarna prijetnja zbog postojanja "farmi projektila", što je dvostruki udarac za Sjedinjene Države i njihove saveznike .
Ako je do sada praćenjem satelitskih snimaka i praćenjem kretanja lansera bilo moguće detektirati lokacije baza ili točke lansiranja balističkih projektila, podzemnih raketnih gradova ili raketnih centara, od sada, jer ne postoji ni najmanji trag ili otisak raketnih bacača zakopanih u zemlju, mjesto odlaganja i ispaljivanja balističkih projektila ne može se otkriti.
“Cijela južna obala Irana ima raketne gradove”
U raketnim farmama balističke rakete se postavljaju unutar kapsule za vertikalno lansiranje projektila, a zatim se ta kapsula stavlja u jamu u zemlji i puni zemljom, odnosno zakopava.
Projektili Iranske revolucionarne garde koriste sustav vrućeg lansiranja u svojim farmama, gdje se projektil pali u ćeliji i čisti izlaznu putanju iz kapsule.
Raketna sposobnost Irana godinama je bila predmet kontroverzi i neprijatelji su je uvijek pokušavali oslabiti pribjegavajući raznim alatima koji su im bili na raspolaganju, poput primjene pritiska sankcijama, akcija industrijske sabotaže, ubojstava iranskih znanstvenika i identifikacijom iranskih raketnih lokacija i baza kako bi ih, u slučaju mogućeg rata, mogli napasti.
Međutim, te mjere ne samo da nisu uspjele potisnuti Iran, već su postale razlog za njegovo napredovanje nevjerojatnom brzinom.
Zapravo, nekoliko stručnjaka vjeruje da su selektivna ubojstva protiv iranskih znanstvenika, kao nedavni slučaj ubojstva nuklearnog znanstvenika, Mohsena Fajrizadea, koje se dogodilo 27. studenoga, odgovor zabrinutosti SAD-a i Izraela zbog tehnološkog razvoja Irana.
Iran vidi "ozbiljne znakove izraelske uloge" u ubojstvu fizičara
U svibnju 2018. američka administracija Donalda Trumpa povukla je Washington iz nuklearnog pakta iz 2015. Od tada je Bijela kuća usvojila takozvanu politiku "maksimalnog pritiska protiv Teherana", koja osim nametanja uključuje vojne, političke i financijske prijetnje i sankcije, kako bi se perzijska zemlja natjerala da popusti pred njezinim nezakonitim zahtjevima, posebice otvaranjem novih pregovora o nuklearnom sporazumu.
Međutim, prijetnje i mjere prisile američke administracije nisu uspjele, kako ističu iranske vlasti i različiti politički stručnjaci, a postignuća iranskih raketnih snaga su takva da im se u većem sukobu taško mogu suprotstaviti Izrael i njegovi saveznici, koji ni sada, kada su u obaranju iranskih projektila i dronova sudjelovali Izrael, SAD, Francuska i Jordan, nisu uspjeli obraniti ciljeve koje je Teheran odlučio gađati. Da, dio je oboren, ali su projektili i dronovi koji su prošli proturaketnu obranu napravili velike štete na bar dvije zračne baze, a udari su zabilježeni i u zapadnom dijelu Jeruzalema i drugim dijelovima Izraela.
To znači da svaki sljedeći napad može biti samo veći i ubojitiji, a Teheran je poručio Sjedinjenim Državama da „motri što rade američke snage u regiji“, dok je Jordanu zaprijetio odmazdom ako se još jednom usudi stati na stranu Izraela.
