Gledaš ih kako gledaju
kroz tebe
kao da si iščeznuo.
Pitaš se po čemu ste
još bliski
ako ti je svejedno što im je svejedno.
Ponekad od tebe zatraže usluge
i ti im napišeš proslov,
razgovaraš, sjećaš se, obećavaš;
više ne očekuješ da pobude strasti.
Nastojiš razumjeti entropiju duše,
vjeruješ da ju usporava radoznalost.
Dok strepe za svoje ograđene posjede,
opažaš kako se baconovski pretvaraju
da nisu ono što jesu, i da jesu ono što nisu,
osjećaš ispraznost, gubitak energije.
Vidiš ih kao suvišne
predmete u svojoj kući
iz koje želiš iseliti.
