Vrijeme matura i sve oko nas je ''tabula rasa'', doslovno i preneseno. Nećakinja mi polaže maturu no lakše bi položila Klička u nokdaun nego engleski, hrvatski i bogtepitaj koji predmet.
Čitam malo statuse maturanata, kupovale su se maturalne haljine, skupljali novci za ''posljednju večeru'' pod nadzorom roditelja, i tu i tamo se spomene pišurija oko mature. Ankete govore o podijeljenosti kod maturanata, neki su dobili dan više za učenje, a neki slom živaca jer su čitavo svoje školovanje posvetili ovom trenutku.Bilo kako bilo, matura u ovakvom obliku ima potpuni smisao. Naime, u poplavi odlikaša i različitih sistema, sustava i postavki ocjenjivanja, matura je korektor obrazovanja koji je već godinama u kolapsu. Rezultati uspoređivanja znanja u kineskih šesnaestogodišnjaka i naših maturanata su porazni po našu stranu. Glede školskih sustava trebali bi se ugledati na onaj finski. A opet, kad naši matematičari, informatičari, debatanti na engleskom, natjecatelji iz zemljopisa i inih predmeta odu na natjecanja, u pravilu poluče izvrsne rezultate. Hrvatska definitivno ima talentiranu djecu, no to je onaj savršen ekstrakt školstva koji ne pripisuje zasluge sustavu već klincima genijalcima i nadobudnim profesorima koji prepoznaju kapacitet učenika i forsiraju njihovo dodatno obrazovanje iako ih država nimalo ne stimulira u tome ni novčano nagrađuje.
Curenje ispita na društvene mreže dokazuju kako klinci uspješno barataju suvremenom tehnologijom. Ispiti su se krali i u moje vrijeme pokojne mladosti, palili su se imenici, zbornice i prijetilo profesorima. Danas je sistem drugačiji jer nekad su to radili loši učenici, a danas je to ''v sodelovanju z roditeljima''. Selektivnost na maturi, strogi kriteriji, te nemogućnost da se poslije upiše željeni fakultet doveli su do totalne frustracije u roditelja koji su spremni rasturiti i školu i profesora da bi njihovo ''zlato'' ostvarilo njihove snove. Život u Hrvatskoj je ionako dovoljno težak da bi ga dodatno zagorčavao ''ispit zrelosti''. Namjerno sam koketirao sa slovenskim jezikom jer su Slovenci maturu doveli gotovo do savršenstva.
U nas kao da tu maturu organizira Borat iz Kazahstana. Nakon fijaska s čipiranim osobnim iskaznicama, uslijedio je fijasko s maturama. U zemlji kukastih križeva, crvenih zvijezda, umirovljenih pionira i golobradih ustaša, više se nije ni moglo očekivati. Nije ni čudno da Ministarstvo prosvjete i športa nije htjelo sufinancirati dodjelu Oskara za znanje. Kako i bi kad u njih ide sve usporeno kao da su poliveni retardantom. Brat mi se javio da je mala uspješno pristupila maturi. Djeca su ogorčena i dekoncentrirana jer ne znaju hoće li im biti priznati testovi. Možda opet netko nešto mazne. Ne svojom krivicom, budući mladi glasači uvučeni su u politički obračun lijeve i desne struje. Ni polje znanja nije moglo ostati lišeno političkih prepucavanja i uzajamnih optužbi.
Umjesto da zajednički srede situaciju u školstvu, kopiraju uspješne modele matura, i posvete se uspjehu naše budućnosti, oni nas unazađuju i vraćaju u vrijeme dok su partizani i ustaše krstarili po šumama. Doduše, sad dok cvrčci cvrče na moru, a Japanci obilaze Plitvička jezera i Zagreb, slušajući retoriku političke elite čovjek pomisli da je upao u paralelni svemir ili u neki rascjep vremena. Sigurno je to da je Hrvatska u rascjepu znanja. Oni koji bi trebali znati ne znaju ništa, a onima koji trebaju dokazati svoje znanje ne omogućava im se da to i dokažu. Državi kao da je svejedno jer nam budući intelektualci ionako planiraju preko granice. Maturantima nije svejedno jer žele upisati i završiti željeni faks iako ih većinu čekaju zavod za zapošljavanje i siva ekonomija. Maturalna zabava s ispitima upozorenje je da su greške moguće; kako u provedbi ispita tako i u postavljanju odgovornih na njihova radna mjesta.
Maturantima upućujem poruku: osvetite im se na sljedećim izborima. Za razliku od njih vi imate znanje i moć zaokružiti one koji će vam osigurati budućnost, a ne ovakve patnje. ''Tabula rasa'' postoji u glavama političara. Neka se političari svađaju, vi – buduća intelektualna elito, radite na svom znanju, jer znanje i poznavanje aktualne situacije u društvu koje su ''pokazali'' naši političari izazivaju zabrinutost i opravdano pitanje: Bi li oni uopće položili maturu? Ispit zrelosti zasigurno ne.
Curenje ispita na društvene mreže dokazuju kako klinci uspješno barataju suvremenom tehnologijom. Ispiti su se krali i u moje vrijeme pokojne mladosti, palili su se imenici, zbornice i prijetilo profesorima. Danas je sistem drugačiji jer nekad su to radili loši učenici, a danas je to ''v sodelovanju z roditeljima''. Selektivnost na maturi, strogi kriteriji, te nemogućnost da se poslije upiše željeni fakultet doveli su do totalne frustracije u roditelja koji su spremni rasturiti i školu i profesora da bi njihovo ''zlato'' ostvarilo njihove snove. Život u Hrvatskoj je ionako dovoljno težak da bi ga dodatno zagorčavao ''ispit zrelosti''. Namjerno sam koketirao sa slovenskim jezikom jer su Slovenci maturu doveli gotovo do savršenstva.
U nas kao da tu maturu organizira Borat iz Kazahstana. Nakon fijaska s čipiranim osobnim iskaznicama, uslijedio je fijasko s maturama. U zemlji kukastih križeva, crvenih zvijezda, umirovljenih pionira i golobradih ustaša, više se nije ni moglo očekivati. Nije ni čudno da Ministarstvo prosvjete i športa nije htjelo sufinancirati dodjelu Oskara za znanje. Kako i bi kad u njih ide sve usporeno kao da su poliveni retardantom. Brat mi se javio da je mala uspješno pristupila maturi. Djeca su ogorčena i dekoncentrirana jer ne znaju hoće li im biti priznati testovi. Možda opet netko nešto mazne. Ne svojom krivicom, budući mladi glasači uvučeni su u politički obračun lijeve i desne struje. Ni polje znanja nije moglo ostati lišeno političkih prepucavanja i uzajamnih optužbi.
Umjesto da zajednički srede situaciju u školstvu, kopiraju uspješne modele matura, i posvete se uspjehu naše budućnosti, oni nas unazađuju i vraćaju u vrijeme dok su partizani i ustaše krstarili po šumama. Doduše, sad dok cvrčci cvrče na moru, a Japanci obilaze Plitvička jezera i Zagreb, slušajući retoriku političke elite čovjek pomisli da je upao u paralelni svemir ili u neki rascjep vremena. Sigurno je to da je Hrvatska u rascjepu znanja. Oni koji bi trebali znati ne znaju ništa, a onima koji trebaju dokazati svoje znanje ne omogućava im se da to i dokažu. Državi kao da je svejedno jer nam budući intelektualci ionako planiraju preko granice. Maturantima nije svejedno jer žele upisati i završiti željeni faks iako ih većinu čekaju zavod za zapošljavanje i siva ekonomija. Maturalna zabava s ispitima upozorenje je da su greške moguće; kako u provedbi ispita tako i u postavljanju odgovornih na njihova radna mjesta.
Maturantima upućujem poruku: osvetite im se na sljedećim izborima. Za razliku od njih vi imate znanje i moć zaokružiti one koji će vam osigurati budućnost, a ne ovakve patnje. ''Tabula rasa'' postoji u glavama političara. Neka se političari svađaju, vi – buduća intelektualna elito, radite na svom znanju, jer znanje i poznavanje aktualne situacije u društvu koje su ''pokazali'' naši političari izazivaju zabrinutost i opravdano pitanje: Bi li oni uopće položili maturu? Ispit zrelosti zasigurno ne.
