S prosjekom od 86% stanovništva koje se izjašnjava da vjeruje u Boga, središnja i istočna Europa se dramatično promijenila u usporedbi s razdobljem Hladnog rata, iako većina od deklariranih vjernika rijetko odlazi u crkvu.
Osim toga, primjetne su jake veze između vjerskog i nacionalnog identiteta, a među pravoslavnim zemljama je pripadnost vjerskoj zajednici jedan od osnovnih preduvjeta da bi se bio pravi “građanin zemlje”, što smatra 70% stanovništva. Mnogi drže i da je jaka Rusija potrebna da ih očuva od utjecaja Zapada, navodi se u izvješću kojeg je objavio Pew Research Centar.
Četvrt stoljeća nakon pada ”Željezne zavjese” i raspada Sovjetskog Saveza, čini se da je u svim zemljama istočne Europe religija stekla određenu važnost, ne samo na individualnoj razini, nego i na razini nacionalnog identiteta.
Studija Pew Research Centra objavljena 10. svibnja, naslova “Vjera i nacionalna pripadnost u srednjoj i istočnoj Europi“, za koju su se prikupljali podaci u 18 zemalja središnje i istočne Europe od lipnja 2015. do srpnja 2016. godine, a provedena je na širokom području od baltičkih zemalja sve do Balkana, Grčke, Armenije i Gruzije, provela je ispitivanja među 25 000 osoba starijih od 18 godina.
U tom dijelu Europe je pravoslavlje dominantna konfesija i tamo živi oko tri četvrtine svjetske pravoslavne populacije. Gotovo šest od 10 ljudi u regiji (57%) se identificiraju s kršćanskom tradicijom, dok je u 10 od 18 ispitanih zemalja kršćanstvo većinska religija.
Moldavija i Grčka imaju najveći postotak pravoslavne populacije, odnosno 92% i 90%, dok se u Rusiji i Ukrajini registrira relativno visok postotak, odnosno 71% i 78%, ali u apsolutnim brojkama pripadnici pravoslavnih crkava čine najveći dio stanovništva. U Rusiji 100 milijuna, a Ukrajini 35 milijuna. Treba uzeti u obzir da su ove dvije, među 18 iz izvješća, zemlje s najvećim brojem stanovništva. Zanimljivo je da je vrtoglavi rast među pravoslavnima, gdje postoje dvije velike i nekoliko minornih crkvi, zabilježen od 1991. godine, kada se za pripadnike pravoslavne crkve opredijelilo 37% Rusa i 39% Ukrajinaca.
Četiri od 18 zemalja iz studije imaju katoličku većinu, Poljska (87% stanovništva), Hrvatska (84%), Litva (75%) i Mađarska (56%). No, Pew Research Centar katoličanstvo promatra samo u području bivšeg ”komunističkog bloka” i zemalja s mogućim utjecajem Rusije. U regiji koja se promatrala, katolici čine 18% ukupnog stanovništva, ali nije doživjelo porast sličan onome u pravoslavnim zemljama.
Naime, 1991. je katolika u Poljskoj bilo 96%, a Mađarskoj 63%. Dakle, te zemlje bilježe blagi pad vjernika Rimokatoličke crkve.
Češka je zanimljiv izuzetak, sa 72% stanovništva koje se izjašnjava da ne pripadaju bilo kojoj vjeroispovijesti, dok je u ispitanoj regiji ”neopredijeljenih” ili ateista oko 14%.
U Češkoj živi 21% katolika, ali je zabilježen oštar pad u odnosu na 1991. godinu, kada je ova zajednica činila 44% stanovništva.
Bosna i Hercegovina, Estonija i Latvija predstavljaju prilično mješovitu sliku. U Bosni je većina muslimana (52%), velik broj pravoslavnih (35%) i 8% katolika. Da ”ne pripadaju nijednoj vjeri” se u BiH izjasnilo tek 3% ispitanika.
U Estoniji se veliki broj ljudi (45%) izjašnjava kako pripadaju bilo kojoj religiji. Ima 25% pravoslavnih i 20% luterana. U Latviji ima 31% pravoslavaca, 23% katolika, 21% ateista ili agnostika i 19% luterana.
Unatoč postocima prema kojima 86% stanovništva navedene ”regije” vjeruje u Boga, samo ih dio redovito ide u crkvu, ili u slučaju Rusije i BiH u džamiju. Praktikanata od ukupno deklariranih katolika je oko 25%, te 10% pravoslavnih.
Među najvećim ”pobožnim pravoslavcima” su Rumunji, gdje njih 21% u crkvu ide barem jednom tjedno, potom Grci i Gruzijci (17%), dok među katolicima u BiH njih 54% barem jednom tjedno pohađa misu, Poljaci (45%) i Ukrajinci (43%), gdje katolici čine 10% stanovništva.
U 16 od 18 zemalja više od 50% stanovništva smatra da vjerske vođe trebaju imati malo ili nimalo utjecaja na politiku. Armenija je jedina zemlja u kojoj većina, njih 56%, tvrdi suprotno.
Posebno upada u oči da američki Pew Research Centar razinu progresivnosti veže stavove o homoseksualnosti. Tako navodi da u Sjedinjenim Američkim Državama i mnogim drugim zemljama ljudi posvećeni vjeri tradicionalno imaju ”konzervativne stavove o pitanjima kao što su homoseksualnost”.
”No, za narode srednje i istočne Europe ne znači da ako su ”pobožni” da si nužno manje progresivni. Na primjer, u Rusiji je postotak ljudi koji idu u crkvu barem jednom tjedno je vrlo nizak (7%), a postotak koji vjeruje da je homoseksualnost moralno pogrešno ponašanje znatno je veći u ukupnoj populaciji (85%). Nasuprot njima, u Poljskoj, gdje među stanovništvom, kao što smo vidjeli, 45% katolika ide u crkvu barem jednom tjedno, samo 48% populacije vjeruje da je homoseksualnost moralno pogrešna”, piše u izvješću Pew Research Centra, stoga su Poljaci višestruko progresivniji od Rusa, iako su puno veći vjernici od svojih istočnih susjeda.
No, za američki centar je 71% stanovništva ”regije” smatra homoseksualnosti za moralno pogrešno ponašanje. Taj postotak među pravoslavnom populacijom raste do 84%, dok među katolicima, uključujući i druge konfesija i ateiste on ”pada” na 59%.
O drugim važnim pitanjima ”morala” nije bilo riječi.
Studija američkog istraživačkog centra ističe zanimljivu vezu između religije i nacionalnog identiteta, koja je posebno jaka u zemljama s pravoslavnom, ali i onima s katoličkom većinom. Među pravoslavcima 70% drži da je pripadnost vjerskoj zajednici važno ili posebno važno za nacionalni identitet. To ne bi trebalo čuditi, obzirom da su pravoslavne crkve autokefalne, takoreći ”nacionalne”. Među katolicima je ta brojka 57%.
U zapadnoj Europi se provelo istraživanje i postotak populacije koja tako misli je puno manji. Na primjer, samo 23% Francuza i 30% Nijemaca će reći da biti kršćanin igra važnu ili prilično važnu ulogu u određivanju nacionalnog identiteta.
Među zemljama s pravoslavnom većinom, vjeru za nacionalni identitet veže 82% Armenaca, 78% Srba, 76% Grka, 74% Rumunja, 57% Rusa i 51% Ukrajinaca.
Među zemljama s katoličkom većinom to mišljenje ideju dijeli 64% Poljaka, 58% Hrvata, 56% Litvanaca i 43% Mađara.
Pew Research Centar ističe određenu razinu skepticizma prema ideji da je ”demokracija” najbolji mogući oblik vladavine. U Bugarskoj, Bjelorusiji, Ukrajini, Latviji, Rusiji i Moldaviji najmanje jedna trećina stanovništva vjeruje ”kako je u određenim okolnostima poželjno imati neki oblik nedemokratske vlasti”. U Rusiji je ta brojka 41%, Moldaviji 44%, dok u dvije zemlje, Grčka i Litva, pobornici demokracije zastupaju značajan postotak, 75% Grka i 64% Litvanaca.
Ne navodi se o kakvom obliku ”demokracije” govorimo, ali s obzirom da je istraživanje proveo Pew Research Centar, podrazumijeva se da je onaj američka demokracija najbolja od svih mogućih.
Mnogi među ispitanima u navedenim zemljama vjeruju da je snažna Rusija potrebna kao protuteža zapadnom utjecaju.
Ako gledamo ukupno, među ovih 18 zemalja to misli 52% stanovništva. Među pravoslavnima 66%, a među katolicima, drugima ili ateisti i agnosticima 42%.
Naravno, u Rusiji taj osjećaj je vrlo jaka i dijeli ga 85% stanovništva. Za Pew Research Centar je ”iznenađujuće” da u tako misli Grčkoj 70% ispitanika. Taj je postotak jako nizak u Ukrajini (22%) i nije osobito visok u Poljskoj, Litvi i Estoniji (34%), kao i Letoniji i Mađarskoj, gdje većima vjeruje da je njihov interes je prilično usko surađivati s državama Zapada.
Međutim, među većinskim katoličkim zemljama, potrebu jake Rusije, kao protutežu Zapadu, podržava 50% ispitanika u Hrvatskoj. U BiH je taj postotak 55%, a ateističkoj Češkoj 49%.
Sve postotke možete vidjeti na dvije tablice Pew Research Centra u dnu teksta.
Za američke sociologe je zanimljivo da u Rusiji Staljin uživa veću popularnost od Gorbačova. 58% stanovništva vjeruje da je bivši vođa odigrao pozitivnu ulogu u povijesti, a tek 22% ispitanika u Rusiji drže da je pozitivniju ulogu odigrao Gorbačov.
FOTO – Pripadnost vjerskim zajednicama u bivšem ”Istočnom bloku” i postotak stanovništva koje vjeruje da je jaka Rusija potreba kao protuteža Zapadu
logično
Osim toga, primjetne su jake veze između vjerskog i nacionalnog identiteta, a među pravoslavnim zemljama je pripadnost vjerskoj zajednici jedan od osnovnih preduvjeta da bi se bio pravi “građanin zemlje”, što smatra 70% stanovništva. Mnogi drže i da je jaka Rusija potrebna da ih očuva od utjecaja Zapada, navodi se u izvješću kojeg je objavio Pew Research Centar.
Četvrt stoljeća nakon pada ”Željezne zavjese” i raspada Sovjetskog Saveza, čini se da je u svim zemljama istočne Europe religija stekla određenu važnost, ne samo na individualnoj razini, nego i na razini nacionalnog identiteta.
Studija Pew Research Centra objavljena 10. svibnja, naslova “Vjera i nacionalna pripadnost u srednjoj i istočnoj Europi“, za koju su se prikupljali podaci u 18 zemalja središnje i istočne Europe od lipnja 2015. do srpnja 2016. godine, a provedena je na širokom području od baltičkih zemalja sve do Balkana, Grčke, Armenije i Gruzije, provela je ispitivanja među 25 000 osoba starijih od 18 godina.
U tom dijelu Europe je pravoslavlje dominantna konfesija i tamo živi oko tri četvrtine svjetske pravoslavne populacije. Gotovo šest od 10 ljudi u regiji (57%) se identificiraju s kršćanskom tradicijom, dok je u 10 od 18 ispitanih zemalja kršćanstvo većinska religija.
Moldavija i Grčka imaju najveći postotak pravoslavne populacije, odnosno 92% i 90%, dok se u Rusiji i Ukrajini registrira relativno visok postotak, odnosno 71% i 78%, ali u apsolutnim brojkama pripadnici pravoslavnih crkava čine najveći dio stanovništva. U Rusiji 100 milijuna, a Ukrajini 35 milijuna. Treba uzeti u obzir da su ove dvije, među 18 iz izvješća, zemlje s najvećim brojem stanovništva. Zanimljivo je da je vrtoglavi rast među pravoslavnima, gdje postoje dvije velike i nekoliko minornih crkvi, zabilježen od 1991. godine, kada se za pripadnike pravoslavne crkve opredijelilo 37% Rusa i 39% Ukrajinaca.
Četiri od 18 zemalja iz studije imaju katoličku većinu, Poljska (87% stanovništva), Hrvatska (84%), Litva (75%) i Mađarska (56%). No, Pew Research Centar katoličanstvo promatra samo u području bivšeg ”komunističkog bloka” i zemalja s mogućim utjecajem Rusije. U regiji koja se promatrala, katolici čine 18% ukupnog stanovništva, ali nije doživjelo porast sličan onome u pravoslavnim zemljama.
Naime, 1991. je katolika u Poljskoj bilo 96%, a Mađarskoj 63%. Dakle, te zemlje bilježe blagi pad vjernika Rimokatoličke crkve.
Češka je zanimljiv izuzetak, sa 72% stanovništva koje se izjašnjava da ne pripadaju bilo kojoj vjeroispovijesti, dok je u ispitanoj regiji ”neopredijeljenih” ili ateista oko 14%.
U Češkoj živi 21% katolika, ali je zabilježen oštar pad u odnosu na 1991. godinu, kada je ova zajednica činila 44% stanovništva.
Bosna i Hercegovina, Estonija i Latvija predstavljaju prilično mješovitu sliku. U Bosni je većina muslimana (52%), velik broj pravoslavnih (35%) i 8% katolika. Da ”ne pripadaju nijednoj vjeri” se u BiH izjasnilo tek 3% ispitanika.
U Estoniji se veliki broj ljudi (45%) izjašnjava kako pripadaju bilo kojoj religiji. Ima 25% pravoslavnih i 20% luterana. U Latviji ima 31% pravoslavaca, 23% katolika, 21% ateista ili agnostika i 19% luterana.
Unatoč postocima prema kojima 86% stanovništva navedene ”regije” vjeruje u Boga, samo ih dio redovito ide u crkvu, ili u slučaju Rusije i BiH u džamiju. Praktikanata od ukupno deklariranih katolika je oko 25%, te 10% pravoslavnih.
Među najvećim ”pobožnim pravoslavcima” su Rumunji, gdje njih 21% u crkvu ide barem jednom tjedno, potom Grci i Gruzijci (17%), dok među katolicima u BiH njih 54% barem jednom tjedno pohađa misu, Poljaci (45%) i Ukrajinci (43%), gdje katolici čine 10% stanovništva.
U 16 od 18 zemalja više od 50% stanovništva smatra da vjerske vođe trebaju imati malo ili nimalo utjecaja na politiku. Armenija je jedina zemlja u kojoj većina, njih 56%, tvrdi suprotno.
Pitanja ”morala”
Posebno upada u oči da američki Pew Research Centar razinu progresivnosti veže stavove o homoseksualnosti. Tako navodi da u Sjedinjenim Američkim Državama i mnogim drugim zemljama ljudi posvećeni vjeri tradicionalno imaju ”konzervativne stavove o pitanjima kao što su homoseksualnost”.
”No, za narode srednje i istočne Europe ne znači da ako su ”pobožni” da si nužno manje progresivni. Na primjer, u Rusiji je postotak ljudi koji idu u crkvu barem jednom tjedno je vrlo nizak (7%), a postotak koji vjeruje da je homoseksualnost moralno pogrešno ponašanje znatno je veći u ukupnoj populaciji (85%). Nasuprot njima, u Poljskoj, gdje među stanovništvom, kao što smo vidjeli, 45% katolika ide u crkvu barem jednom tjedno, samo 48% populacije vjeruje da je homoseksualnost moralno pogrešna”, piše u izvješću Pew Research Centra, stoga su Poljaci višestruko progresivniji od Rusa, iako su puno veći vjernici od svojih istočnih susjeda.
No, za američki centar je 71% stanovništva ”regije” smatra homoseksualnosti za moralno pogrešno ponašanje. Taj postotak među pravoslavnom populacijom raste do 84%, dok među katolicima, uključujući i druge konfesija i ateiste on ”pada” na 59%.
O drugim važnim pitanjima ”morala” nije bilo riječi.
Religija i nacionalni identitet
Studija američkog istraživačkog centra ističe zanimljivu vezu između religije i nacionalnog identiteta, koja je posebno jaka u zemljama s pravoslavnom, ali i onima s katoličkom većinom. Među pravoslavcima 70% drži da je pripadnost vjerskoj zajednici važno ili posebno važno za nacionalni identitet. To ne bi trebalo čuditi, obzirom da su pravoslavne crkve autokefalne, takoreći ”nacionalne”. Među katolicima je ta brojka 57%.
U zapadnoj Europi se provelo istraživanje i postotak populacije koja tako misli je puno manji. Na primjer, samo 23% Francuza i 30% Nijemaca će reći da biti kršćanin igra važnu ili prilično važnu ulogu u određivanju nacionalnog identiteta.
Među zemljama s pravoslavnom većinom, vjeru za nacionalni identitet veže 82% Armenaca, 78% Srba, 76% Grka, 74% Rumunja, 57% Rusa i 51% Ukrajinaca.
Među zemljama s katoličkom većinom to mišljenje ideju dijeli 64% Poljaka, 58% Hrvata, 56% Litvanaca i 43% Mađara.
”Antidemokratski trend?”
Pew Research Centar ističe određenu razinu skepticizma prema ideji da je ”demokracija” najbolji mogući oblik vladavine. U Bugarskoj, Bjelorusiji, Ukrajini, Latviji, Rusiji i Moldaviji najmanje jedna trećina stanovništva vjeruje ”kako je u određenim okolnostima poželjno imati neki oblik nedemokratske vlasti”. U Rusiji je ta brojka 41%, Moldaviji 44%, dok u dvije zemlje, Grčka i Litva, pobornici demokracije zastupaju značajan postotak, 75% Grka i 64% Litvanaca.
Ne navodi se o kakvom obliku ”demokracije” govorimo, ali s obzirom da je istraživanje proveo Pew Research Centar, podrazumijeva se da je onaj američka demokracija najbolja od svih mogućih.
”Velika Majka Rusija”
Mnogi među ispitanima u navedenim zemljama vjeruju da je snažna Rusija potrebna kao protuteža zapadnom utjecaju.
Ako gledamo ukupno, među ovih 18 zemalja to misli 52% stanovništva. Među pravoslavnima 66%, a među katolicima, drugima ili ateisti i agnosticima 42%.
Naravno, u Rusiji taj osjećaj je vrlo jaka i dijeli ga 85% stanovništva. Za Pew Research Centar je ”iznenađujuće” da u tako misli Grčkoj 70% ispitanika. Taj je postotak jako nizak u Ukrajini (22%) i nije osobito visok u Poljskoj, Litvi i Estoniji (34%), kao i Letoniji i Mađarskoj, gdje većima vjeruje da je njihov interes je prilično usko surađivati s državama Zapada.
Među katolicima su Hrvati prvi po uvjerenju da Rusija treba biti jaka
Međutim, među većinskim katoličkim zemljama, potrebu jake Rusije, kao protutežu Zapadu, podržava 50% ispitanika u Hrvatskoj. U BiH je taj postotak 55%, a ateističkoj Češkoj 49%.
Sve postotke možete vidjeti na dvije tablice Pew Research Centra u dnu teksta.
Za američke sociologe je zanimljivo da u Rusiji Staljin uživa veću popularnost od Gorbačova. 58% stanovništva vjeruje da je bivši vođa odigrao pozitivnu ulogu u povijesti, a tek 22% ispitanika u Rusiji drže da je pozitivniju ulogu odigrao Gorbačov.
FOTO – Pripadnost vjerskim zajednicama u bivšem ”Istočnom bloku” i postotak stanovništva koje vjeruje da je jaka Rusija potreba kao protuteža Zapadu
Religije u središnjoj i istočnoj Europi
Rusija protuteža Zapadu
logično
