Pretvorba društvenih poduzeća i njihova nakaradna prevarantska privatizacija jedno je od onih područja života o kojem se u zadnjih 20 godina puno govorilo u javnosti i obrađivalo u medijima, a da je učinak na ispravljanje tih zločina i nepravdi praktički obrnuto razmjeran količini napisa u tisku i televizijskih priloga te emisija posvećenih toj temi. Pisalo se o tome i govorilo puno, a malo sudilo onima koji su kroz privatizaciju pljačkali, još sasvim minoran broj ih se osudilo na neke kazne, koje su uglavnom bile uvjetne, dok se novaca u državnu kasu vratilo - nimalo.
Privatizacija je toliko sumorna tema, da čak niti djelatnici onih institucija koje su se njome bile dužne baviti, danas nemaju nikakve volje prekapati po bazama podataka i dostaviti tražene podatke novinarima. I županijskim sudovima, i državnom odvjetništvu i državnoj reviziji morali smo nakon prvog upita poslati i ponovljeni upit, da bismo uopće dobili ikakav odgovor, a i odgovori koje smo na koncu dobili bili su uglavnom - nikakvi.
Vladimir Čavrak, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kaže kako bi se ugrubo moglo reći da je ukupan gubitak Hrvatske zbog pljačkaške pretvorbe i privatizacije oko 50 milijardi dolara, gledajući prema padu BDP-a.
Najjednostavnijim i ne baš najpreciznijim izračunum Vladimir Čavrak je došao do brojke od 50 milijardi dolara gubitaka u pretvorbi i privatizaciji, samo na račun proizvodnje i radnih mjesta (FOTO: Privatni album)
"Ukoliko uzmemo 1989. godinu kao nultu godinu, od tada, pa sve do 2005. godine, kada smo se otprilike vratili na razinu iz 1989. godine, bilježimo kontinuirano niži godišnji BDP, i ako uzmemo samo stopu godišnjeg rasta od nula posto, vidjet ćemo da smo u tih 15 godina imali 100 milijardi dolara manjka. Ukoliko polovicu od tog iznosa otpišemo na troškove rata i izravne ratne štete, ostaje iznos od 50 milijardi dolara gubitka, zbog gubitka proizvodnje i radnih mjesta u pretvorbi i privatizaciji", objašnjava dr. Čavrak, ograđujući se da je to najjednostavniji i ne baš najprecizniji izračun.
To je otprilike vrijednost jednogodišnjeg hrvatskog BDP-a, ili dva i pol državna proračuna Republike Hrvatske. Dvije i pol godine plaća za vatrogasce, liječnike, učitelje, dvije i pol godine funkcioniranja cjelokupne države opustošili su privatizacijski junaci uz pomoć političkih moćnika. Taj novac bio bi, primjerice, dovoljan da se pokrije kompletan sadašnji hrvatski inozemni dug od 280 milijardi kuna.
Dosad jedinu konkretnu analizu tijekova novca u pretvorbi i privatizaciji dala je Državna revizija u svom završnom izvješću 2004. godine, nakon trogodišnje revizije pretvorbe i privatizacije ukupno 1.556 društvenih poduzeća. U tu reviziju nisu bile uključene banke, kao ni sva poduzeća, kojih je bilo oko 2.500 u obliku dioničkih društava.
Iz tog izvješća Državne revizije saznajemo kako je čak 70 posto društava smanjilo vrijednost kapitala. Temeljni kapital 1.556 trgovačkih društava, nastalih pretvorbom društvenih poduzeća, u vrijeme pretvorbe iznosio je oko 90 milijardi kuna, a kapital istih društava u vrijeme obavljanja revizije iznosio je 75 milijardi kuna, što je za 15 milijardi kuna ili 16,1 posto manje u odnosu na vrijednost u vrijeme pretvorbe. Prosječna vrijednost kapitala iznosila je u vrijeme pretvorbe 58 milijuna kuna po poduzeću, koje je imalo prosječno 408 radnika, a vrijednost istih društava u vrijeme revizije pala je na oko 49 milijuna kuna, a pao je i prosječan broj radnika - na 160.
U državnu blagajnu vratila se tek sića (FOTO: Lupiga.Com)
Revidirana društva u vrijeme pretvorbe imala su ukupno 635.373 radnika, a u vrijeme revizije 248.698 zaposlenih. Ukupno je za 386.675 smanjen broj radnika u vrijeme revizije u odnosu na broj radnika u vrijeme pretvorbe. Posao je u pretvorbi i privatizaciji izgubila gotovo četvrtina ukupno zaposlenih u Hrvatskoj.
Svako deveto poduzeće nakupilo je u samo nekoliko godina od pretvorbe gubitke koji su premašivali vrijednost temeljnog kapitala. U vrijeme revizije stečajni postupak bio je pokrenut, ili je već bio okončan, za 345 poduzeća, odnosno čak 22,17 posto društava obuhvaćenih revizijom. To znači da je gotovo svako četvrto poduzeće propalo nakon privatizacije. A što je tek bilo nakon 2004. godine?
Revizijom procesa pretvorbe i privatizacije utvrđeno je da su pojedina društvena poduzeća iskazala procijenjenu vrijednost manju od vrijednosti koju su trebali iskazati, te je iz tog razloga i temeljni kapital društava nastalih nakon pretvorbe iskazan manje za oko 3,7 milijardi kuna, što čini 3,95 posto vrijednosti temeljnog kapitala u vrijeme pretvorbe. To znači da je već prilikom procjene i popisa imovine iz poduzeća "izuzeto", odnosno kasnije preprodano i ukradeno blizu četiri milijarde kuna.
U samo 75 poduzeća pretvorba i privatizacija obavljene su zakonito i ispravno, prema nalazu Državne revizije, dok su u 1.481 trgovačkom društvu, ili njih 98 posto, otkrivene nepravilnosti. Ukupno je bilo pronađeno 1.936 nepravilnosti, ali samo za njih 721 utvrđeno je da se radi o nezakonitostima koje su kažnjive. Tako je 271 nepravilnost imala obilježje kaznenog djela, deset nepravilnosti imalo je obilježje privrednog prijestupa, a 237 obilježje prekršaja. Pronađene su još i 203 nepravilnosti koje su bile kažnjive po Zakonu o vrijednosnim papirima iz vremena socijalizma, no Državna revizija je konstatirala da su ta kaznena djela otpala nakon donošenja novog Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima 1995. godine, čime je elegantno odsječena mogućnost kažnjavanja gotovo jedne trećine kriminalnih radnji u pretvorbi.
Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata, bio je važan sindikalni aktivist od sredine devedesetih godina prošlog stoljeća, sudjelovao je u nebrojenim prosvjedima i prijavljivao privatizacijski kriminal u desetinama tvornica.
"U normalnoj državi bi Državno odvjetništvo po službenoj dužnosti pokrenulo postupke u svim tvrtkama gdje su utvrđene nezakonitosti", kaže Mario Iveković (FOTO: Lupiga.Com)
"Važan moment je Zakon o reviziji pretvorbe iz 2001. godine, od kojeg se puno očekivalo, ali onakav kakav je donesen, donesen je da se ništa ne riješi. Postojao je jedan sindikalni nacrt zakona o reviziji pretvorbe koji su trebali progurati tadašnji saborski zastupnici IDS-a Damir Kajin i LS-a Zlatko Kramarić, ali nekako odjedanput su naši kontakti prestali, a izglasana je jako mlaka verzija. Nikad mi nisu rekli što se dogodilo, ali očito je takva bila politička odluka tadašnje vladajuće koalicije oko SDP-a", prisjeća se Iveković.
Naglašava kako je vlada Ivice Račana prije izbora 3. siječnja 2000. godine obećavala obračun s kriminalom u pretvorbi i privatizaciji, a tim zakonom o reviziji samo je napravljena inventura.
"OK, i to je nešto, ta inventura dala je podatke koje danas jedino i imamo. U normalnoj državi bi Državno odvjetništvo po službenoj dužnosti pokrenulo postupke u svim tvrtkama gdje su utvrđene nezakonitosti. Očekivalo se da se zakonom o reviziji pretvorbe krene u ispravljanje počinjenih nepravdi, a oni su napravili zakon o inventuri kojim je Državnoj reviziji naloženo da utvrdi koliko je firmi pretvoreno i privatizirano i na koji način, što se tu dešavalo i da ništa ne poduzme. To je bila čista prijevara naroda. SDP-ova koalicija je 3. siječnja 2000. godine došla na vlast na krilima parola da će ispraviti nepravde i boriti se protiv korupcije. Nisu ništa napravili. Neoprostiva prijevara", smatra danas predsjednik Novog sindikata.
Cilj ovog novinarskog rada bio je utvrditi na jednom mjestu koliko su se pravosudna tijela doista pozabavila privatizacijom: koliko je postupaka vođeno, koliko je bilo pravomoćnih presuda, koliko je i kakvih kazni izrečeno i koliko je imovinske koristi oduzeto osuđenima, od 1995. godine do danas, što u postupcima pokrenutim po starim kaznenim zakonima KZ 1977. i KZ 1997. s kasnijim izmjenama i dopunama, što nanovo prema Zakonu o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije 2011. godine i važećem Kaznenom zakonu.
Na žalost, na prvi upit poslan na svih 14 županijskih sudova u Hrvatskoj pismeno su odgovorili samo iz Županijskog suda u Karlovcu i Županijskog suda u Puli. Sa Županijskog suda u Splitu dobili smo samo podatake o postupanju nakon Zakona o nezastarijevanju 2011. godine, dok su iz sudova u Šibeniku i Velikoj Gorici telefonski javili kako se kod njih nije sudilo za malverzacije vezane uz pretvorbu i privatizaciju. Iz ostalih devet županijskih sudova, onih u Zagrebu, Rijeci, Zadru, Dubrovniku, Vukovaru, Osijeku, Slavonskom Brodu, Bjelovaru i Varaždinu na prvi upit nismo dobili nikakav odgovor.
Odmah je bilo jasno kako sudovi niti ne vode posebnu evidenciju o predmetima vezanim za pretvorbeni i privatizacijski kriminal. Zanimljivo je kako su samo na sudovima u Puli i Karlovcu ispravno razumjeli upit o slučajevima vezanim uz privatizaciju i vjerojatno imaju neku posebnu oznaku za te predmete, jer se radi o cijelom nizu različitih kaznenih djela, kako ćemo vidjeti. Podaci o vrsti i broju pojedinih kaznenih djela bili su nam potrebni kako bismo vidjeli koji su bili najčešći oblici kriminala u privatizaciji.
S najvećeg županijskog suda u državi, onog u Zagrebu, odgovor nisu niti poslali (SCREENSHOT: GoogleMaps)
Tako nam je Jasna Radman, glasnogovornica Županijskog suda u Karlovcu poslala odgovor kako su "prema podacima upisnika u ovoj vrsti predmeta pred Županijskim sudom u Karlovcu dva postupka pravomoćno okončana". Jedan iz 2007. godine, zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. KZ/97. Prvostupanjska presuda donesena je 16. srpnja 2008. godine, a drugostupanjska presuda od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske 7. prosinca 2010. godine, kada je predmet pravomoćno okončan djelomično osuđujućom presudom, a djelomično odbijajućom presudom (zbog zastare). Drugi predmet iz 2005. godine, zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. prvostupanjski je presuđen u srpnju 2007. godine, a drugostupanjska presuda donesena je od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske 3. studenog 2009. godine, kada je predmet pravomoćno okončan djelomično osuđujućom presudom, a djelomično odbijajućom presudom (ponovno zbog zastare), stoji u priopćenju.
Pred Županijskim sudom u Karlovcu dva su postupka u tijeku i to jedan iz 2011. godine zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. KZ/97, te predmet iz sredine devedesetih godina, zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlaštenja iz članka 215. KZRH/93.
"U tom predmetu u više navrata bila je donesena prvostupanjska presuda koja je u žalbenom postupku ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje. Takva zadnja prvostupanjska presuda donesena je uz primjenu Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije", javila nam je glasnogovornica karlovačkog Županijskog suda.
Već iz ovog odgovora jednog suda koji teritorijalno pokriva područje u kojemu je bilo dosta pretvorbenih malverzacija (Jugoturbina, KIM mljekara, i tako dalje) bilo je jasno kako je broj privatizacijskih majstora kojima se uopće sudilo zanemariv, a vidimo i kako neka od tih malobrojnih suđenja traju i po 20 godina, bez pravomoćne presude.
Županijski sud u Puli ima vrlo sličan učinak kao i onaj u Karlovcu.
"Vezano uz Vaš upit izvješćujemo Vas da smo pregledom naših evidencija utvrdili da su se u razdoblju od 1995. godine pa nadalje pred Županijskim sudom u Puli vodila tri postupka koja su se odnosila na pretvorbu i privatizaciju", priopćili su nam iz Pule.
Nisu naveli o kojim se kaznenim djelima radilo i kada, ali u dva predmeta optuženici su oslobođeni optužbi, a u jednom slučaju dvije osobe su pravomoćno proglašene krivima i osuđene uvjetno, ali morali su vratiti protupravnu imovinsku korist u iznosu od 1,31 milijun maraka, nešto oko pet milijuna kuna.
Sa Županijskog suda u Splitu odgovor je bio relativno brz, odgovorili su nakon dva dana, ali uopće nisu odgovorili na pitanje o predmetima pokrenutim prije 2011. godine, nego nas je službenica za informiranje, Sonja Čule, obavijestila samo kako su po Zakonu o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i iz procesa pretvorbe i privatizacije vođena ukupno tri postupka, pri čemu je u dva predmeta donesena nepravomoćna osuđujuća presuda, dok je u jednom predmetu obustavljen postupak. Doista skromno.
"Kad se trebalo ili spriječiti, ili istražiti, politika nije htjela, jer je upletena" - Ivo Josipović (FOTO: Lupiga.Com)
Ivo Josipović, profesor kaznenog procesnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu i bivši hrvatski predsjednik, drži da su glavni uzroci premalome broju suđenja i osuda za kriminal u privatizaciji nedostatak političke volje i potkapacitiranost organa gonjenja i pravosudnih tijela.
"Pravna struka je teško dorasla tome, jer to nije jednostavan kriminal. Mislim da su suci koji su sudili u tim stvarima trebali proći posebnu ekonomsku obuku. U jednom slučaju sutkinja je pitala okrivljenika: 'Kad ste uzimali kredit, jeste li imali dovoljno novca na žiro-računu da ga vratite'. A ovaj joj je odgovorio: 'Da sam imao novaca, ne bih uzimao kredit'. Tu se vidi koliko ta sutkinja ne razumije materiju. Ali najvažniji razlog je da u vrijeme kad se to trebalo ili spriječiti, ili istražiti, politika nije htjela, jer je upletena. Pa evo, u najnovijem slučaju Gavrilović, tko je kumovao otkupu poduzeća u stečaju? Jedan predsjednik Sabora (Žarko Domljan op.a.)", kaže Josipović.
O svemu više imat ćete priliku uskoro čitati u sljedećem tekstu.
lupiga
Privatizacija je toliko sumorna tema, da čak niti djelatnici onih institucija koje su se njome bile dužne baviti, danas nemaju nikakve volje prekapati po bazama podataka i dostaviti tražene podatke novinarima. I županijskim sudovima, i državnom odvjetništvu i državnoj reviziji morali smo nakon prvog upita poslati i ponovljeni upit, da bismo uopće dobili ikakav odgovor, a i odgovori koje smo na koncu dobili bili su uglavnom - nikakvi.
Vladimir Čavrak, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kaže kako bi se ugrubo moglo reći da je ukupan gubitak Hrvatske zbog pljačkaške pretvorbe i privatizacije oko 50 milijardi dolara, gledajući prema padu BDP-a.
Najjednostavnijim i ne baš najpreciznijim izračunum Vladimir Čavrak je došao do brojke od 50 milijardi dolara gubitaka u pretvorbi i privatizaciji, samo na račun proizvodnje i radnih mjesta (FOTO: Privatni album)
"Ukoliko uzmemo 1989. godinu kao nultu godinu, od tada, pa sve do 2005. godine, kada smo se otprilike vratili na razinu iz 1989. godine, bilježimo kontinuirano niži godišnji BDP, i ako uzmemo samo stopu godišnjeg rasta od nula posto, vidjet ćemo da smo u tih 15 godina imali 100 milijardi dolara manjka. Ukoliko polovicu od tog iznosa otpišemo na troškove rata i izravne ratne štete, ostaje iznos od 50 milijardi dolara gubitka, zbog gubitka proizvodnje i radnih mjesta u pretvorbi i privatizaciji", objašnjava dr. Čavrak, ograđujući se da je to najjednostavniji i ne baš najprecizniji izračun.
To je otprilike vrijednost jednogodišnjeg hrvatskog BDP-a, ili dva i pol državna proračuna Republike Hrvatske. Dvije i pol godine plaća za vatrogasce, liječnike, učitelje, dvije i pol godine funkcioniranja cjelokupne države opustošili su privatizacijski junaci uz pomoć političkih moćnika. Taj novac bio bi, primjerice, dovoljan da se pokrije kompletan sadašnji hrvatski inozemni dug od 280 milijardi kuna.
Dosad jedinu konkretnu analizu tijekova novca u pretvorbi i privatizaciji dala je Državna revizija u svom završnom izvješću 2004. godine, nakon trogodišnje revizije pretvorbe i privatizacije ukupno 1.556 društvenih poduzeća. U tu reviziju nisu bile uključene banke, kao ni sva poduzeća, kojih je bilo oko 2.500 u obliku dioničkih društava.
Iz tog izvješća Državne revizije saznajemo kako je čak 70 posto društava smanjilo vrijednost kapitala. Temeljni kapital 1.556 trgovačkih društava, nastalih pretvorbom društvenih poduzeća, u vrijeme pretvorbe iznosio je oko 90 milijardi kuna, a kapital istih društava u vrijeme obavljanja revizije iznosio je 75 milijardi kuna, što je za 15 milijardi kuna ili 16,1 posto manje u odnosu na vrijednost u vrijeme pretvorbe. Prosječna vrijednost kapitala iznosila je u vrijeme pretvorbe 58 milijuna kuna po poduzeću, koje je imalo prosječno 408 radnika, a vrijednost istih društava u vrijeme revizije pala je na oko 49 milijuna kuna, a pao je i prosječan broj radnika - na 160.
U državnu blagajnu vratila se tek sića (FOTO: Lupiga.Com)
Revidirana društva u vrijeme pretvorbe imala su ukupno 635.373 radnika, a u vrijeme revizije 248.698 zaposlenih. Ukupno je za 386.675 smanjen broj radnika u vrijeme revizije u odnosu na broj radnika u vrijeme pretvorbe. Posao je u pretvorbi i privatizaciji izgubila gotovo četvrtina ukupno zaposlenih u Hrvatskoj.
Svako deveto poduzeće nakupilo je u samo nekoliko godina od pretvorbe gubitke koji su premašivali vrijednost temeljnog kapitala. U vrijeme revizije stečajni postupak bio je pokrenut, ili je već bio okončan, za 345 poduzeća, odnosno čak 22,17 posto društava obuhvaćenih revizijom. To znači da je gotovo svako četvrto poduzeće propalo nakon privatizacije. A što je tek bilo nakon 2004. godine?
Revizijom procesa pretvorbe i privatizacije utvrđeno je da su pojedina društvena poduzeća iskazala procijenjenu vrijednost manju od vrijednosti koju su trebali iskazati, te je iz tog razloga i temeljni kapital društava nastalih nakon pretvorbe iskazan manje za oko 3,7 milijardi kuna, što čini 3,95 posto vrijednosti temeljnog kapitala u vrijeme pretvorbe. To znači da je već prilikom procjene i popisa imovine iz poduzeća "izuzeto", odnosno kasnije preprodano i ukradeno blizu četiri milijarde kuna.
U samo 75 poduzeća pretvorba i privatizacija obavljene su zakonito i ispravno, prema nalazu Državne revizije, dok su u 1.481 trgovačkom društvu, ili njih 98 posto, otkrivene nepravilnosti. Ukupno je bilo pronađeno 1.936 nepravilnosti, ali samo za njih 721 utvrđeno je da se radi o nezakonitostima koje su kažnjive. Tako je 271 nepravilnost imala obilježje kaznenog djela, deset nepravilnosti imalo je obilježje privrednog prijestupa, a 237 obilježje prekršaja. Pronađene su još i 203 nepravilnosti koje su bile kažnjive po Zakonu o vrijednosnim papirima iz vremena socijalizma, no Državna revizija je konstatirala da su ta kaznena djela otpala nakon donošenja novog Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima 1995. godine, čime je elegantno odsječena mogućnost kažnjavanja gotovo jedne trećine kriminalnih radnji u pretvorbi.
Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata, bio je važan sindikalni aktivist od sredine devedesetih godina prošlog stoljeća, sudjelovao je u nebrojenim prosvjedima i prijavljivao privatizacijski kriminal u desetinama tvornica.
"U normalnoj državi bi Državno odvjetništvo po službenoj dužnosti pokrenulo postupke u svim tvrtkama gdje su utvrđene nezakonitosti", kaže Mario Iveković (FOTO: Lupiga.Com)
"Važan moment je Zakon o reviziji pretvorbe iz 2001. godine, od kojeg se puno očekivalo, ali onakav kakav je donesen, donesen je da se ništa ne riješi. Postojao je jedan sindikalni nacrt zakona o reviziji pretvorbe koji su trebali progurati tadašnji saborski zastupnici IDS-a Damir Kajin i LS-a Zlatko Kramarić, ali nekako odjedanput su naši kontakti prestali, a izglasana je jako mlaka verzija. Nikad mi nisu rekli što se dogodilo, ali očito je takva bila politička odluka tadašnje vladajuće koalicije oko SDP-a", prisjeća se Iveković.
Naglašava kako je vlada Ivice Račana prije izbora 3. siječnja 2000. godine obećavala obračun s kriminalom u pretvorbi i privatizaciji, a tim zakonom o reviziji samo je napravljena inventura.
"OK, i to je nešto, ta inventura dala je podatke koje danas jedino i imamo. U normalnoj državi bi Državno odvjetništvo po službenoj dužnosti pokrenulo postupke u svim tvrtkama gdje su utvrđene nezakonitosti. Očekivalo se da se zakonom o reviziji pretvorbe krene u ispravljanje počinjenih nepravdi, a oni su napravili zakon o inventuri kojim je Državnoj reviziji naloženo da utvrdi koliko je firmi pretvoreno i privatizirano i na koji način, što se tu dešavalo i da ništa ne poduzme. To je bila čista prijevara naroda. SDP-ova koalicija je 3. siječnja 2000. godine došla na vlast na krilima parola da će ispraviti nepravde i boriti se protiv korupcije. Nisu ništa napravili. Neoprostiva prijevara", smatra danas predsjednik Novog sindikata.
Cilj ovog novinarskog rada bio je utvrditi na jednom mjestu koliko su se pravosudna tijela doista pozabavila privatizacijom: koliko je postupaka vođeno, koliko je bilo pravomoćnih presuda, koliko je i kakvih kazni izrečeno i koliko je imovinske koristi oduzeto osuđenima, od 1995. godine do danas, što u postupcima pokrenutim po starim kaznenim zakonima KZ 1977. i KZ 1997. s kasnijim izmjenama i dopunama, što nanovo prema Zakonu o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije 2011. godine i važećem Kaznenom zakonu.
Na žalost, na prvi upit poslan na svih 14 županijskih sudova u Hrvatskoj pismeno su odgovorili samo iz Županijskog suda u Karlovcu i Županijskog suda u Puli. Sa Županijskog suda u Splitu dobili smo samo podatake o postupanju nakon Zakona o nezastarijevanju 2011. godine, dok su iz sudova u Šibeniku i Velikoj Gorici telefonski javili kako se kod njih nije sudilo za malverzacije vezane uz pretvorbu i privatizaciju. Iz ostalih devet županijskih sudova, onih u Zagrebu, Rijeci, Zadru, Dubrovniku, Vukovaru, Osijeku, Slavonskom Brodu, Bjelovaru i Varaždinu na prvi upit nismo dobili nikakav odgovor.
Odmah je bilo jasno kako sudovi niti ne vode posebnu evidenciju o predmetima vezanim za pretvorbeni i privatizacijski kriminal. Zanimljivo je kako su samo na sudovima u Puli i Karlovcu ispravno razumjeli upit o slučajevima vezanim uz privatizaciju i vjerojatno imaju neku posebnu oznaku za te predmete, jer se radi o cijelom nizu različitih kaznenih djela, kako ćemo vidjeti. Podaci o vrsti i broju pojedinih kaznenih djela bili su nam potrebni kako bismo vidjeli koji su bili najčešći oblici kriminala u privatizaciji.
S najvećeg županijskog suda u državi, onog u Zagrebu, odgovor nisu niti poslali (SCREENSHOT: GoogleMaps)
Tako nam je Jasna Radman, glasnogovornica Županijskog suda u Karlovcu poslala odgovor kako su "prema podacima upisnika u ovoj vrsti predmeta pred Županijskim sudom u Karlovcu dva postupka pravomoćno okončana". Jedan iz 2007. godine, zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. KZ/97. Prvostupanjska presuda donesena je 16. srpnja 2008. godine, a drugostupanjska presuda od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske 7. prosinca 2010. godine, kada je predmet pravomoćno okončan djelomično osuđujućom presudom, a djelomično odbijajućom presudom (zbog zastare). Drugi predmet iz 2005. godine, zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. prvostupanjski je presuđen u srpnju 2007. godine, a drugostupanjska presuda donesena je od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske 3. studenog 2009. godine, kada je predmet pravomoćno okončan djelomično osuđujućom presudom, a djelomično odbijajućom presudom (ponovno zbog zastare), stoji u priopćenju.
Pred Županijskim sudom u Karlovcu dva su postupka u tijeku i to jedan iz 2011. godine zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. KZ/97, te predmet iz sredine devedesetih godina, zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlaštenja iz članka 215. KZRH/93.
"U tom predmetu u više navrata bila je donesena prvostupanjska presuda koja je u žalbenom postupku ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje. Takva zadnja prvostupanjska presuda donesena je uz primjenu Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije", javila nam je glasnogovornica karlovačkog Županijskog suda.
Već iz ovog odgovora jednog suda koji teritorijalno pokriva područje u kojemu je bilo dosta pretvorbenih malverzacija (Jugoturbina, KIM mljekara, i tako dalje) bilo je jasno kako je broj privatizacijskih majstora kojima se uopće sudilo zanemariv, a vidimo i kako neka od tih malobrojnih suđenja traju i po 20 godina, bez pravomoćne presude.
Županijski sud u Puli ima vrlo sličan učinak kao i onaj u Karlovcu.
"Vezano uz Vaš upit izvješćujemo Vas da smo pregledom naših evidencija utvrdili da su se u razdoblju od 1995. godine pa nadalje pred Županijskim sudom u Puli vodila tri postupka koja su se odnosila na pretvorbu i privatizaciju", priopćili su nam iz Pule.
Nisu naveli o kojim se kaznenim djelima radilo i kada, ali u dva predmeta optuženici su oslobođeni optužbi, a u jednom slučaju dvije osobe su pravomoćno proglašene krivima i osuđene uvjetno, ali morali su vratiti protupravnu imovinsku korist u iznosu od 1,31 milijun maraka, nešto oko pet milijuna kuna.
Sa Županijskog suda u Splitu odgovor je bio relativno brz, odgovorili su nakon dva dana, ali uopće nisu odgovorili na pitanje o predmetima pokrenutim prije 2011. godine, nego nas je službenica za informiranje, Sonja Čule, obavijestila samo kako su po Zakonu o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i iz procesa pretvorbe i privatizacije vođena ukupno tri postupka, pri čemu je u dva predmeta donesena nepravomoćna osuđujuća presuda, dok je u jednom predmetu obustavljen postupak. Doista skromno.
"Kad se trebalo ili spriječiti, ili istražiti, politika nije htjela, jer je upletena" - Ivo Josipović (FOTO: Lupiga.Com)
Ivo Josipović, profesor kaznenog procesnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu i bivši hrvatski predsjednik, drži da su glavni uzroci premalome broju suđenja i osuda za kriminal u privatizaciji nedostatak političke volje i potkapacitiranost organa gonjenja i pravosudnih tijela.
"Pravna struka je teško dorasla tome, jer to nije jednostavan kriminal. Mislim da su suci koji su sudili u tim stvarima trebali proći posebnu ekonomsku obuku. U jednom slučaju sutkinja je pitala okrivljenika: 'Kad ste uzimali kredit, jeste li imali dovoljno novca na žiro-računu da ga vratite'. A ovaj joj je odgovorio: 'Da sam imao novaca, ne bih uzimao kredit'. Tu se vidi koliko ta sutkinja ne razumije materiju. Ali najvažniji razlog je da u vrijeme kad se to trebalo ili spriječiti, ili istražiti, politika nije htjela, jer je upletena. Pa evo, u najnovijem slučaju Gavrilović, tko je kumovao otkupu poduzeća u stečaju? Jedan predsjednik Sabora (Žarko Domljan op.a.)", kaže Josipović.
O svemu više imat ćete priliku uskoro čitati u sljedećem tekstu.
lupiga
