Pod umjetničkim imenom Adari, u Slavonskom Brodu djeluje Daria Tamara Rac - glazbenica rođena u Poljskoj, koja je istovremeno izgradila dvije glazbene karijere, kao pop izvođačica koja pjesme izvodi na poljskom, hrvatskom i engleskom jeziku i kao nastavnica slavonskobrodske Glazbene škole. Uspješna karijera nije zasjenila rad s učenicima te je nedavno zanimljiva ideja za spot pjesme “When I’m gone” izazvala oduševljenje mladim osnovnoškolskim glazbenicima s kojima je upravo ona, uz Sandra Bačića i Slavicu Mutavdžić snimila ovaj “cover”. Povod za ovaj razgovor je potreba da o glazbenici, njezinim razmišljanjima o glazbi i karijeri saznamo nešto više.
Kojim riječima biste opisali sebe onima koji o Vama najmanje znaju?
Jednostavna, nasmijana, nenametljiva.
Koliko dugo traje Vaša glazbena karijera?
Ne bih to nazvala glazbenom karijerom jer ne smatram da sam ostvarila ikakvu glazbenu karijeru. Prije bih rekla da je moje glazbeno putovanje ponekad bilo manje, a ponekad više uspješno. U kojoj god da sam bila fazi, glazba je bila i ostala meni najprirodniji način kojim mogu najbolje izraziti sebe.
Odrastajući od malih nogu u glazbenom okruženju (mama je radila u glazbenoj školi) rekla bih da putujem odmalena i da putovanje traje jaaako dugo.
Imate li glazbene uzore?
Danas više ne. Mislim da glazbene uzore imaš kada si puno mlađi i kada otkrivaš cijeli jedan novi svijet.Privuče te neki stih, tekst, kojeg bezbroj puta ispisuješ po koricama bilježnice, neka harmonija (nemaš ni pojma šta je to, ali znaš da ti se sviđa), boja glasa, način pjevanja kojeg pokušavaš izimitirati, specifičan zvuk benda... jednostavno ostaneš dotaknut nečim, uglavnom očima nevidljivom i zaljubiš se u osjećaj koji je to nešto probudilo u tebi.
Ja sam imala sreću da sve to spomenuto doživim i proživim kroz pop rock, grunge scenu 90-tih koja je itekako u neku ruku oblikovala i mene.
Koja imena biste izdvojili kao značajna za slavonskobrodsku glazbenu scenu?
Brod je oduvjek bio i je pun kreativaca - od onih koji tek počinju u svojim sobama i po prvi put staju na binu, svirača koji godinama još uvijek žive istu ljubav, nepovratno navučeni na glazbu, do onih koji su dospjeli pod svjetla većih pozornica što u Hrvatskoj što u svijetu. U koju god skupinu da pripadali svatko od njih se trudio i izložio komadić svoje duše bez obzira u kojoj mjeri je to ostalo zapaženo od strane javnosti.
Kad bih baš morala izdvojiti najpoznatije ime, mislim da bih rekla Krešimir Blažević.
Tko Vam je trenutno u Hrvatskoj najzanimljiviji u svijetu popularne glazbe?
Iskreno ne pratim previše današnju scenu i na prvu mi ne pada na pamet netko koga bih izdvojila. Možda sam u krivu, ali, kao da je u današnjoj glazbi koja preplavljuje medijski eter u podlozi neka iritirajuća frekvencija (nije ni čudo da su današnji klinci hiperaktivni ako su tome izloženi veći dio svog vremena). Uhom ju ne čuješ, ali osjetiš da te nešto smeta. Sve je produkcijski napucano, rekli bi savršeno i možda se upravo zbog toga izgubila neka prirodnost i toplina. Danas više uživam u tišini i slušanju pjeva ptica.
Koje tekstopisce osobito cijenite?
One koji te tekstom dirnu i koji te navedu na razmišljanje. Definitivno Gibonni, Goran Bare, Ripper( Dubravko Ivaniš).
Može li jedan glazbeni žanr zasjeniti drugi, biti značajniji ili je glazbu potrebno gledati isključivo kao jedan univerzalan jezik?
Glazba i je jedna vrsta jezika koju svi razumiju i s te strane da, ona je univerzalna. Stoljećima se razvijala i usporedno sa razvojem industrije i tehnologije poprimala je razne nove oblike. Uvijek je neki žanr zasjenio drugi. U današnje vrijeme interneta, svih mogućih platformi, kada medijski prostor u velikoj mjeri oblikuje nečije mišljenje i ukus, to je još više izraženo (e, sad koliko je to što podupiru i guraju kvalitetno, o tome se može raspravljati. Ponekad mi se čini da idemo u smjeru filma Razbijač kada Sandra Bullock na radiju u autu sluša pjesmice iz reklama jer je to IN, a i tko bi pamtio neke dubokoumne stihove i slušao nešto što traje duže od 30 sekundi.)
U svakom slučaju da, žanr može zasjeniti drugi, ali to nikako ne znači da je onaj prethodni nestao i da više nema svoje publike. On živi i dalje samo malo u sjeni i čeka trenutak da bude inspiracija i nadopuna za neki idući kojem će vrijeme tek doći.
Smatrate li da je Slavonski Brod urbana sredina koja prihvaća različite glazbene stilove, gdje jazz i blues uz rock i pop glazbu imaju svoje mjesto i dovoljan broj slušatelja?
Veliki broj, malo drugačijih programa, predstavlja se brodskoj publici u vrijeme brodskog glazbenog ljeta te zahvaljujući raznim brodskim udrugama. Tu su Kuća Brlić, Kuća tambure, Centar mladih, i svaki od tih prostora ima svoju nekad veću, nekad manju publiku (ovisno o imenu koje dolazi). Jazz je inače težak za slušati, treba ga razumjeti i znati slušati što nije lako, i taj pravac nikad ni nema veliki broj zaljubljenika, naročito među mlađima koji sukladno svojim godinama više vole neki žešći ritam i nešto uz što mogu izbaciti svoju energiju. Blues je publici puno bliži. Imamo odličan Brodsky Blues Band. Bilo bi odlično da u gradu postojie klubovi koji vizualno pašu tim vrstama glazbe pa da i cjelokupni doživljaj samog slušanja bude na višem nivou, a u kojima bi se oni i njima slični izvođači redovno mogli prezentirati, te samim tim potaknuti i neke nove generacije da idu njihovim stopama.
Tko i što predstavlja alternativnu scenu u Slavonskom Brodu?
Bend Food Fightersi, naravno.
Alternativna scena postoji. Entuzijasti iz udruga Alternativna scena mladih kao i Usudi se redovito pokreću razne programe kroz koje daju priliku mladim bendovima ,ali i poznatijim imenima iz rock, punk i metal scene da podjele svoj bunt i sirovu energiju što je odlično primljeno i podržano od strane publike.
Super je vidjeti i nove generacije mladih brodskih, naglasila bih autorskih bendova Buzz, Pozeri. Ne znam da li su svjesni koliko imaju sreće što već u samom startu imaju priliku stati na pravu binu i imati za mix pultom profesionalce koji znaju šta rade. S druge strane, ograničeni su mjestima za nastupe jer rijetko gdje se danas svira u kafiću ili nekom klubu (možda ne bi zvučali sjajno ali bi imali više svirki u prstima.
Je li teško raditi kao glazbenik i nastavnik u školi?
Nije. Sve se stigne uskladiti. Moje radno mjesto mi daje priliku da im približim glazbu, proširim glazbene vidike, ukažem da se nečija vrijednost ne mjeri brojem lajkova i brojem pratitelja na društvenim mrežama (njima je to jako bitno), da ne vjeruju svemu što vide i pročitaju na internetu, jer, kad se ugase reflektori onda padaju i sve maske i puno toga nije onako kako se čini. Koliko sam u tome uspješna to će procijeniti oni kada za koju godinu budu nešto stariji. Za sada sretna sam što im mogu pružiti priliku da i sami malo okuse kako je to stati u studio i ispred kamere, što je za njih potpuno novo iskustvo.
Koja Vaša pjesma je postigla najveći uspjeh? I kakav je odjek toga uspjeha bio u Slavonskom Brodu?
Van granica HR Hurry up koja je ostala prepoznata od strane irskih glazbenika te me je odvela na jedan dublinski festival, te 10 minutes koja je visoko kotirala na poljskom radiju u Londonu. Ne bih rekla da je bilo neke reakcije od strane Slavonskog Broda, možda se spomenulo na jednom portalu. Ukratko - nezapaženo.
Koju slavonskobrodsku manifestaciju biste označili kao najznačajniju?
Brod je smješten na izvrsnoj lokaciji. Izađeš s autoceste i tu si za par minuta. Gledajući iz tog kuta, dušu smo dali za brojna događanja, imamo prekrasan prostor Tvrđave kao i Poloj koji su idealni za razne velike programe. Unazad koju godinu Brod se budi i i može se pohvaliti sa sve većim brojem manifestacija, a da nije riječ samo o Brodskom glazbenom ljetu i Brodskom kolu.
CMC festval i svakako Disco pod zvijezdama.- nostalgičan povratak u neka druga (bolja) vremena.
Ima li Slavonski Brod glazbeni potencijal koji je neiskorišten?
Treba raditi na popularizaciji kvalitetne glazbe. Kako je to Platon rekao " kakva glazba takva država".
Treba li se raditi na većoj popularizaciji umjetničke glazbe i koja bi to glazba mogla biti?
Umjetnost je kreacija uma i jedinstven način prenošenja neke emocije. Do ne tako davno, iza konačnog rezultata stajali bi sati uloženog truda, posjedovanje neke vještine te godine vježbanja da se ista stekne i još bolje usvoji.
Je li glazba u svakom smislu umjetnost ili ponekad iznevjerena očekivanja sugeriraju drugačiji zaključak?
Danas, zahvaljujući AI-u svi mogu biti "umjetnici ". Prije koji mjesec, vraćajući se sa učenikom sa natjecanja putem smo pričali o toj temi pa se on odlučio zabaviti sa "skladanjem " pjesme. "Napravi mi pjesmu o mojoj učiteljici iz solfeggia, želim da zvuči kao pop, da bude vesela i da bude u duru.” Pjesma je stigla u roku od nekoliko sekundi, nasmijali smo se tekstu i divili kako ju je AI posložila poštujući zadane naredbe, ali, da li je to imalo ikakvu umjetničku vrijednost - definitivno NE.
S kojim glazbenikom/glazbenicom biste željeli ostvariti suradnju?
Alanis Morissette.
Imate li planova za budućnost?
Probuditi se svakog jutra zdrava i iskoristiti dan najbolje što mogu. Budućnost je nepredvidiva i ne znam što donosi pa mi je za početak dovoljno da se svaki dan probudim.
