Čini se, naime, da postupci četvorice medicinskih tehničara kojima su divljački sputavali Periša nisu osobita iznimka
Umjesto da se ograde od divljačkih tehnika 'smirivanja' koje su na pacijentu Perišu smrtonosno primijenila četvorica tehničara, njihovi kolege, zdravstveni radnici, nastupili su kao neodgovorni navijači koji sektaški i mimo ikakvih obzira brane svoje stado
Sve sastavnice vijesti povezanih sa smrću 31-godišnjeg Kristiana Josipa Periša, pacijenta zagrebačke Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, kojeg su iz jankomirske bolnice iznijeli u kovčegu i s nizom fizičkih ozljeda, nažalost navode na jako sumoran zaključak i pozivaju na ozbiljnu akciju sustava. Čini se, naime, da postupci četvorice medicinskih tehničara kojima su divljački sputavali Periša nisu osobita iznimka u hrvatskim psihijatrijskim bolnicama. Samo je ovoga puta stvar fatalno krenula po zlu.
Sada, kada je za mladog Periša prekasno, to se naslućuje iz barem dva popratna rukavca ove strašne priče. Prvi je obranaška reakcija kolega ove četvorice i njihovog sindikata, a drugi se otvara kroz uzastopne izvještaje pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter u kojima ona godinama upozorava na neljudski tretman bolesnika u specijaliziranim zdravstvenim ustanovama za ljude sa psihičkim smetnjama i poremećajima.
Ti dokumentarni izvještaji, koje sada imamo razloga iščitavati, davali su Ministarstvu zdravstva i svima onima koje ta materija treba zanimati posve jasnu sliku nepropisnog postupanja prema ranjivim osobama kojima je potrebno liječenje. Ali to stanje je, kako vidimo, ostalo službeno nezamijećeno i netretirano.
Kolege kao neodgovorni navijači
Umjesto da se ograde od divljačkih tehnika “smirivanja” koje su na pacijentu Perišu smrtonosno primijenila četvorica tehničara, njihovi kolege, zdravstveni radnici, nastupili su, dakle, kao neodgovorni navijači koji sektaški i mimo ikakvih obzira brane svoje stado. Bez imalo profesionalne suzdržanosti i pijeteta prema nastradalom Perišu i njegovoj ožalošćenoj obitelji, okupili su se na prosvjedu podrške organiziranom da bi se negirala prekomjerna upotreba sile, da bi se patetično tvrdilo da su četvorica bolničara “koji ne bi ni mrava zgazili” samo radili svoj posao.
Otkaze koji su uručeni ovoj četvorici jer su ih kamere nepobitno snimile kako u bolničkoj sobi tuku, guše i zlostavljaju Periša – proglasili su linčovanjem. Nasilje prema remenjem vezanom Perišu podveli su pod svoje pravo da se zaštite od agresivnih pacijenata. Zatim je navodno njih 30 iz protesta otišlo na bolovanje.
Sve to pokazuje kako među pobunjenim osobljem te bolnice vlada uvjerenje da su četvorica njihovih kolega posve bezrazložno napadnuti budući da nisu učinili ništa što se inače ne radi s pacijentima koji su nemirni, egzaltirani i rastrojeni. Samo to inače ostane skriveno među zidovima i nitko izvana za to ne sazna. Tako da se Periševa smrt valjda može smatrati samo običnom slučajnošću. Pehom koji se, eto, dogodi u jednoj od xy sličnih situacija. Takvo sljepilo usred zdravstvene ustanove licencirane za liječenje psihijatrijskih bolesnika ne može se protumačiti nikako drugačije.
Dehumanizacija i oduzimanje dostojanstva
A da nema velikih razlika u protokolima ni u nizu drugih bolnica iste specijalizacije piše u izvještajima pučke pravobraniteljice koja, zajedno sa svojim timom, godinama nenajavljeno obilazi psihijatrijske odjele i ustanove diljem Hrvatske. Osim Klinike za psihijatriju Sveti Ivan u Zagrebu, ona je u svom mandatu ušla na psihijatrijske odjele Opće bolnice Zadar, Opće bolnice Šibenik, Opće županijske bolnice Požega i Opće bolnice Virovitica te u Specijalnu bolnicu za psihijatriju i rehabilitaciju na Rabu i u Neuropsihijatrijsku bolnicu u Popovači.
Njezini nalazi neodoljivo asociraju na poruke kultnog filma Miloša Formana “Let iznad kukavičjeg gnijezda” iz 1975. godine, smještenog u fiktivnu američku psihijatrijsku bolnicu. Kao jedan od dobitnika ukupno pet najvažnijih Oscara za ovo potresno filmsko djelo, glavni glumac Jack Nicholson kroz svoj lik prokazuje slične devijacije kao i pravobraniteljica Šimonović Einwalter. To je široka zloporaba najgrubljih mjera prisile kao sredstvo smirivanja i kažnjavanja, odnosno nepotrebno vezivanje, snažno sediranje i korištenje fizičkog nasilja za pacificiranje bolesnika. To je također dehumanizacija i oduzimanje dostojanstva ljudima koji su psihijatrijskim ustanovama povjereni na liječenje. Pravobraniteljica je, recimo, uočila ponižavajuću praksu da se pacijentima koji nemaju problema s inkontinencijom u bolnicama stavljaju pelene kako bi s njima bilo što manje posla.
Njena su zapažanja prikupljena na stvarnim mjestima gdje se liječe stvarni ljudi, a njezin je apel zdravstvenom sustavu da poštuje njihova prava umjesto da ih tretira kao predmete bez mozga, osjećaja i ponosa. Let iznad kukavičjeg gnijezda upravo je zato postao simbol borbe za reformu institucija za mentalno zdravlje jer je ogolio kako se one mogu pretvoriti u mjesta zlostavljanja i konačne propasti. Dva kontekstualna elementa slučaja Periš koje smo ovdje naveli navode na zastrašujuću pomisao da se u Hrvatskoj to već dogodilo.
