Vlada bi u ekonomskom programu trebala reći gdje se Hrvatska vidi krajem desetljeća i kako će hvatati ciljeve Europe 2020.
Koji su nam glavni ciljevi, kako bi Hrvatska trebala izgledati 2020. godine, to još ne znamo. Statistika pak pokazuje da zaostajemo u svemu što je Europi bitno - velik je jaz između europskih prioriteta i hrvatske realnosti.
Vlada bi stoga u svom ekonomskom programu, koji Bruxelles očekuje već u travnju, u sklopu naših priprema za članstvo i korištenje europskih fondova od 2014. do 2020., trebala navesti gdje se vidimo krajem desetljeća i koliko ćemo se približiti zadanim europskim ciljevima iz strategije razvoja Europa 2020. Ima samo jedna stvar gdje smo sada odlični, kako je to nedavno primijetio i Zoltan Kazatsay iz Opće uprave za zapošljavanje Europske komisije: učenici u Hrvatskoj u većoj mjeri završavaju osnovno i srednje obrazovanje nego što je to europski prosjek. Naime, temeljno školovanje u Hrvatskoj napušta samo 4,1 posto djece, dok je cilj EU da se bijeg iz sustava do 2020. godine smanji ispod 10 posto. I to je otprilike sve čime se možemo pohvaliti kao buduća nova članica Europske unije. Ostala Eurostatova statistika, koju su u Europskoj komisiji koristili kako bi ocijenili koji su izazovi pred nama i u što bismo idućih sedam godina trebali usmjeravati novac iz EU fondova, pokazuje da ulaganja u istraživanje i razvoj (R&D) moramo najmanje utrostručiti (iza nas su sada po tome samo Malta, Letonija, Slovačka, Bugarska, Cipar i Rumunjska), te da će - ne pokrenemo li gospodarski razvoj i rast - jedina europska ljestvica na kojoj ćemo se penjati biti ona o postotku stanovništva kojem prijeti rizik siromaštva. Sada smo po tome u neslavnih europskih "top 5": prvi su Bugari, slijede Rumunji, pa Letonci, Litavci i - mi. Više od 30 posto stanovnika Hrvatske suočeno je s tim rizikom. Koliki je postotak prihvatljiv? Teško je reći, idealno je da ga nema, ali realno je da, recimo, Češka i Nizozemska imaju taj rizik na samo oko 15 posto stanovništva, i one u tome najbolje stoje u EU, pa bi to mogao biti dobar cilj. Na 20 posto ili niže je 10 zemalja, među kojima je i razvijena Njemačka...
Nezgodan tajming
Ova će godina, očito je, biti ključna za odluke, odnosno za određivanje slike Hrvatske 2020. jer upravo kreće strateško planiranje vezano uz europske strukturne i kohezijske fondove. Bruxelles je već objavio svoj prijedlog prioriteta za programske dokumente na gotovo 40 stranica (Position of the Commission Services on the development of Partnership Agreement and programmes in the Republic of Croatia for the period 2014-2020), na čemu su radile četiri opće uprave Europske komisije; sada je na redu Hrvatska. Prvi nacrti hrvatskih stajališta o investicijskim prioritetima, najavio je potpredsjednik Vlade i ministar regionalnoga razvoja i EU fondova Branko Grčić, bit će spremni uskoro; njih treba naširoko raspraviti, uklopiti u zadanu širu europsku strategiju i potom potpisati partnerski sporazum s EU, a onda slijedi detaljna razrada koja će biti temelj za korištenje više od milijardu eura godišnje koji će nam biti na raspolaganju od 2014. godine kroz pet različitih fondova (do 2020. ukupno bi to moglo dosegnuti 13 milijardi eura, ali koliko točno, znat će se kada EU usvoji sedmogodišnji proračunski paket, na čemu EU ovih dana intenzivno radi). To će ujedno biti važne informacije za idući državni proračun, kao i za proračune općina, gradova i županija - što se u njima ne predvidi, neće moći biti sufinancirano ni iz EU fondova, upozorava ministar, odnosno lokalni čelnici morat će u svojim prioritetima voditi računa o tome kako je država zamislila strategiju povlačenja novca iz EU. Kako će se sve to "uglazbiti", bit će prilično zanimljivo, pogotovo kad se uzme u obzir da će svibanjski lokalni izbori unijeti priličnu pomutnju te da će lokalne političke nade više misliti o tome kako osvojiti fotelju nego što iz nje idućih godina zaista raditi. Iz Bruxellesa upozoravaju pak da u planiranje treba više uključiti i NGO-e te socijalne partnere.
Improvizaciju neće tolerirati
Kako bilo, bacamo se na posao u kojem nismo baš jaki; sve dosadašnje tzv. strategije nisu bile ni približno tako opsežne ni ozbiljne, pa je sreća da će u tome kao nadzornik surađivati Europska komisija. Otamo, uostalom, otvoreno i najavljuju da će detaljno provjeriti koje im podatke uoči ulaska u EU serviramo o sebi; doslovce, provjerit će "konzistentnost i adekvatnost informacija koje će Hrvatska pružiti u okviru ocjenjivanja partnerskog sporazuma i programa". Kako su pobrojali, postojat će čak 14 ex ante (prethodnih) uvjeta za odobrenje programa koje će službeni Zagreb predlagati za financiranje i morat će ispuniti te uvjete u roku dvije godine, najkasnije do kraja 2016. godine. Namjera je ne dopustiti da se ponašamo kao pijani milijarderi. Improvizacije u planovima neće se tolerirati, pa ako se najavljuje da će, primjerice, Hrvatska iz EU fondova financirati unaprjeđenje državne uprave, onda podloga tome mora biti strategija za jačanje administrativne efikasnosti, uključujući i reformu javne uprave. Isto, primjerice, vrijedi za sektore istraživanja i razvoja, prometne infrastrukture ili ICT-a.
S druge strane, nekoliko se puta naglašava da Hrvatska treba razviti bolji sustav kvalitetnih statističkih indikatora koji su presudni za nadzor primjene ciljeva javne politike te strategije Europa 2020.Ako to sve odradimo kako valja, primjeri drugih zemalja pokazuju da je moguće postići mnogo. Poljska je, tako, uspjela čak 70 posto javnih investicija financirati iz EU fondova, a ni za nas to ne bi bilo loše postignuće. Ipak, iz Bruxellesa upozoravaju na to da treba voditi računa i o sljedećem: nije dovoljno samo graditi raznoraznu infrastrukturu (pelješki most pritom još nitko ne spominje, ali se konstatira da je cestovna infrastruktura razvijena, dok su željeznice u jako lošem stanju). "Gradnja infrastrukture mora biti dio šire razvojne priče", napomenuo je nedavno u Zagrebu, na prezentaciji stavova Europske komisije, zamjenik generalnoga direktora Opće uprave za regionalnu i urbanu politiku Normunds Popens. To je ujedno bila vješto upakirana kritika dosadašnjih hrvatskih vlada koje o toj nadgradnji nisu vodile računa. To znači da Milanovićeva ekipa mora opći fokus pomaknuti i usmjeriti i prema istraživanju i inovacijama (sada u to ulažemo 0,73% BDP-a), većoj podršci malim srednjim poduzećima, ICT-u, pomacima na tržištu rada kroz kvalitetnije obrazovanje i obuku, prema dizanju produktivnosti, ispunjavanju ciljeva oko klimatskih promjena...
Četiri ključna izazova
U Europskoj komisiji to su konkretizirali kroz četiri ključna izazova koja, kažu, stoje pred Hrvatskom i predlažu stoga da se novac iz EU fondova usmjeri prema njima. Kad bi se te izazove prevelo u svakodnevni jezik, onda su zaključili da kao društvo ne marimo za znanje i konkurentnost, nismo baš obrazovani, premalo nas radi, prijeti nam siromaštvo, loše se brinemo o okolišu, birokracija je jeziva, a građane nitko ništa ne pita. Na eurokratskom jeziku, pak, ti izazovi zvuče ovako:
Suma sumarum, potiču nas da ojačamo gospodarstvo tako što ćemo bildati inovacijski profil i smisliti "pametne specijalizacije", da krenemo u modernizaciju poduzeća i poljoprivrede, promoviramo poduzetništvo, malim i srednjim poduzećima olakšamo pristup novcu, da razvijemo i željezničku a ne samo cestovnu mrežu, osuvremenimo promet rijekama, internet učinimo dostupan svima, povećamo stopu zaposlenosti, pogotovo mladih, gdje smo pri dnu europske ljestvice i samo su Španjolska i Grčka iza nas, a to nešto govori... Potiču nas da se posve promijenimo, u roku nekoliko godina. Još da sve to pretočimo u projekte i da u javnoj nabavi ne bude korupcije, što je hrvatska bolna točka koju u Europskoj komisiji ni ovaj put nisu zaboravili istaknuti, nekoliko puta.
Govoreći o izazovima koje pred Hrvatskom vidi Europska komisija, ministar Branko Grčić naglasio je kako nam iz Bruxellesa nisu rekli nešto što ne bismo već znali. Ako i jest tako, pokazali su da su se potrudili dobro nas upoznati, a loše ocjene i preporuke koje smo primili prilično su ozbiljne i nitko nije pošteđen. Evo samo nekih od njih.
Istraživanje, razvoj, inovacije
"Javno-privatna suradnja u R&D&I sektoru otežana je zbog administrativnih restrikcija, nedostatka zajedničkih projekata, nedostatka transnacionalnih veza, nedovoljno razvijenog akademskog poduzetništva i niskog apsorpcijskog kapaciteta u biznis sektoru. Efikasnost R&D&I troškova glavna je slabost budući da se rijetko pretvara u komercijalno održivo znanje. Politika znanosti i inovacija primarno je fokusirana na javnu scenu. Niskotehnološki sektori dominiraju ekonomskom strukturom."
Učenje
"Niska participacija u cjeloživotnom učenju u Hrvatskoj ostaje vrlo zahtjevan izazov (2,2 posto u Hrvatskoj u 2011. u odnosu na 8,2%, što je prosjek EU), s posebno niskim udjelom starije populacije."
Nezaposlenost
"Broj zaposlenih osoba pao je za oko 10% od 2008., što je nezaposlenost u 2012. poguralo blizu 15 posto. Postotak nezaposlenosti bio bi još i veći da se radna snaga ne smanjuje za oko 1 posto godišnje."
Siromaštvo
"Grupe koje su najviše izložene siromaštvu su starije osobe, posebno žene, djeca do 18 godina, samačka kućanstva, posebno sa starijim osobama i nezaposlenim muškarcima. S financijskom krizom pojačava se trend rizika siromaštva među bolje obrazovanima, mlađima i ekonomski aktivnim ljudima."
Poljoprivreda
"Poljoprivredni sektor karakterizira niska produktivnost; osigurava 15% ukupne zaposlenosti, ali predstavlja samo 5,5 % bruto dodane vrijednosti zemlje. Struktura farmi je karakterizirana visokim stupnjem fragmentacije vlasništva, dok su veze između poljoprivrednih proizvođača slabe, s malo kooperacija i bez proizvođačkih grupa u poljoprivredi i šumarstvu."
Voda
"Hrvatska ima dovoljno vode, ali je njezina prostorna i godišnja distribucija nepovoljna. Promjene u okolišu koje uzrokuju prirodni fenomeni, ali i utjecaj ljudske aktivnosti, prijeti kvaliteti vode."
Obnovljiva energija
"Ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost otežana su nezgrapnom i dugotrajnom administrativnom procedurom, što obeshrabruje potencijalne ulagače, individualna kućanstva kao i javni sektor da investira."
Promet i ICT
"Prometne i ICT mreže su neuravnotežene i otežavaju kompetitivnost. Zadnjih 15 godina je fokus bio na razvoju autocesta. Svi ostali prometni oblici zahtijevaju kvalitativna poboljšanja dok izazov predstavlja sigurnost na cestama. Željeznička mreža ima velike dijelove koji nisu elektrificirani ili imaju samo jednu traku."
Teže do novca za poslovne zone i lokalne ceste
Ako je nekome bila namjera da iz Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF) financira osnivanje poslovnih zona, oko toga će se dosta pomučiti, proizlazi iz naputaka Europske komisije Hrvatskoj. Naime, kažu kako ne bi da se te zone dalje financiraju iz ERDF-a (zbog slabog utjecaja koji su imala takva ulaganja iz pretpristupnih fondova), osim ako se može dokazati da će to očito pridonijeti ekonomskom rastu u skladu sa strategijom specijalizacije. Također, ulaganja u lokalne ceste trebaju biti podržana samo ako pridonose razvoju depriviranih seoskih ili urbanih područja, ili ako se time izlazi u susret potrebama u sektorima poljoprivrede ili šumarstva, osiguravaju se nužne veze s mrežom brzih cesta ili jačaju prekogranične veze.
Izvor: Poslovni
Bruxelles je objavio svoj prijedlog prioriteta, sada smo na redu mi: ova će godina biti ključna za odluke koje će odrediti sliku Hrvatske 2020. Godine
Koji su nam glavni ciljevi, kako bi Hrvatska trebala izgledati 2020. godine, to još ne znamo. Statistika pak pokazuje da zaostajemo u svemu što je Europi bitno - velik je jaz između europskih prioriteta i hrvatske realnosti.
Vlada bi stoga u svom ekonomskom programu, koji Bruxelles očekuje već u travnju, u sklopu naših priprema za članstvo i korištenje europskih fondova od 2014. do 2020., trebala navesti gdje se vidimo krajem desetljeća i koliko ćemo se približiti zadanim europskim ciljevima iz strategije razvoja Europa 2020. Ima samo jedna stvar gdje smo sada odlični, kako je to nedavno primijetio i Zoltan Kazatsay iz Opće uprave za zapošljavanje Europske komisije: učenici u Hrvatskoj u većoj mjeri završavaju osnovno i srednje obrazovanje nego što je to europski prosjek. Naime, temeljno školovanje u Hrvatskoj napušta samo 4,1 posto djece, dok je cilj EU da se bijeg iz sustava do 2020. godine smanji ispod 10 posto. I to je otprilike sve čime se možemo pohvaliti kao buduća nova članica Europske unije. Ostala Eurostatova statistika, koju su u Europskoj komisiji koristili kako bi ocijenili koji su izazovi pred nama i u što bismo idućih sedam godina trebali usmjeravati novac iz EU fondova, pokazuje da ulaganja u istraživanje i razvoj (R&D) moramo najmanje utrostručiti (iza nas su sada po tome samo Malta, Letonija, Slovačka, Bugarska, Cipar i Rumunjska), te da će - ne pokrenemo li gospodarski razvoj i rast - jedina europska ljestvica na kojoj ćemo se penjati biti ona o postotku stanovništva kojem prijeti rizik siromaštva. Sada smo po tome u neslavnih europskih "top 5": prvi su Bugari, slijede Rumunji, pa Letonci, Litavci i - mi. Više od 30 posto stanovnika Hrvatske suočeno je s tim rizikom. Koliki je postotak prihvatljiv? Teško je reći, idealno je da ga nema, ali realno je da, recimo, Češka i Nizozemska imaju taj rizik na samo oko 15 posto stanovništva, i one u tome najbolje stoje u EU, pa bi to mogao biti dobar cilj. Na 20 posto ili niže je 10 zemalja, među kojima je i razvijena Njemačka...
Nezgodan tajming
Ova će godina, očito je, biti ključna za odluke, odnosno za određivanje slike Hrvatske 2020. jer upravo kreće strateško planiranje vezano uz europske strukturne i kohezijske fondove. Bruxelles je već objavio svoj prijedlog prioriteta za programske dokumente na gotovo 40 stranica (Position of the Commission Services on the development of Partnership Agreement and programmes in the Republic of Croatia for the period 2014-2020), na čemu su radile četiri opće uprave Europske komisije; sada je na redu Hrvatska. Prvi nacrti hrvatskih stajališta o investicijskim prioritetima, najavio je potpredsjednik Vlade i ministar regionalnoga razvoja i EU fondova Branko Grčić, bit će spremni uskoro; njih treba naširoko raspraviti, uklopiti u zadanu širu europsku strategiju i potom potpisati partnerski sporazum s EU, a onda slijedi detaljna razrada koja će biti temelj za korištenje više od milijardu eura godišnje koji će nam biti na raspolaganju od 2014. godine kroz pet različitih fondova (do 2020. ukupno bi to moglo dosegnuti 13 milijardi eura, ali koliko točno, znat će se kada EU usvoji sedmogodišnji proračunski paket, na čemu EU ovih dana intenzivno radi). To će ujedno biti važne informacije za idući državni proračun, kao i za proračune općina, gradova i županija - što se u njima ne predvidi, neće moći biti sufinancirano ni iz EU fondova, upozorava ministar, odnosno lokalni čelnici morat će u svojim prioritetima voditi računa o tome kako je država zamislila strategiju povlačenja novca iz EU. Kako će se sve to "uglazbiti", bit će prilično zanimljivo, pogotovo kad se uzme u obzir da će svibanjski lokalni izbori unijeti priličnu pomutnju te da će lokalne političke nade više misliti o tome kako osvojiti fotelju nego što iz nje idućih godina zaista raditi. Iz Bruxellesa upozoravaju pak da u planiranje treba više uključiti i NGO-e te socijalne partnere.
Improvizaciju neće tolerirati
Kako bilo, bacamo se na posao u kojem nismo baš jaki; sve dosadašnje tzv. strategije nisu bile ni približno tako opsežne ni ozbiljne, pa je sreća da će u tome kao nadzornik surađivati Europska komisija. Otamo, uostalom, otvoreno i najavljuju da će detaljno provjeriti koje im podatke uoči ulaska u EU serviramo o sebi; doslovce, provjerit će "konzistentnost i adekvatnost informacija koje će Hrvatska pružiti u okviru ocjenjivanja partnerskog sporazuma i programa". Kako su pobrojali, postojat će čak 14 ex ante (prethodnih) uvjeta za odobrenje programa koje će službeni Zagreb predlagati za financiranje i morat će ispuniti te uvjete u roku dvije godine, najkasnije do kraja 2016. godine. Namjera je ne dopustiti da se ponašamo kao pijani milijarderi. Improvizacije u planovima neće se tolerirati, pa ako se najavljuje da će, primjerice, Hrvatska iz EU fondova financirati unaprjeđenje državne uprave, onda podloga tome mora biti strategija za jačanje administrativne efikasnosti, uključujući i reformu javne uprave. Isto, primjerice, vrijedi za sektore istraživanja i razvoja, prometne infrastrukture ili ICT-a.
S druge strane, nekoliko se puta naglašava da Hrvatska treba razviti bolji sustav kvalitetnih statističkih indikatora koji su presudni za nadzor primjene ciljeva javne politike te strategije Europa 2020.Ako to sve odradimo kako valja, primjeri drugih zemalja pokazuju da je moguće postići mnogo. Poljska je, tako, uspjela čak 70 posto javnih investicija financirati iz EU fondova, a ni za nas to ne bi bilo loše postignuće. Ipak, iz Bruxellesa upozoravaju na to da treba voditi računa i o sljedećem: nije dovoljno samo graditi raznoraznu infrastrukturu (pelješki most pritom još nitko ne spominje, ali se konstatira da je cestovna infrastruktura razvijena, dok su željeznice u jako lošem stanju). "Gradnja infrastrukture mora biti dio šire razvojne priče", napomenuo je nedavno u Zagrebu, na prezentaciji stavova Europske komisije, zamjenik generalnoga direktora Opće uprave za regionalnu i urbanu politiku Normunds Popens. To je ujedno bila vješto upakirana kritika dosadašnjih hrvatskih vlada koje o toj nadgradnji nisu vodile računa. To znači da Milanovićeva ekipa mora opći fokus pomaknuti i usmjeriti i prema istraživanju i inovacijama (sada u to ulažemo 0,73% BDP-a), većoj podršci malim srednjim poduzećima, ICT-u, pomacima na tržištu rada kroz kvalitetnije obrazovanje i obuku, prema dizanju produktivnosti, ispunjavanju ciljeva oko klimatskih promjena...
Četiri ključna izazova
U Europskoj komisiji to su konkretizirali kroz četiri ključna izazova koja, kažu, stoje pred Hrvatskom i predlažu stoga da se novac iz EU fondova usmjeri prema njima. Kad bi se te izazove prevelo u svakodnevni jezik, onda su zaključili da kao društvo ne marimo za znanje i konkurentnost, nismo baš obrazovani, premalo nas radi, prijeti nam siromaštvo, loše se brinemo o okolišu, birokracija je jeziva, a građane nitko ništa ne pita. Na eurokratskom jeziku, pak, ti izazovi zvuče ovako:
- nedovoljan razvoj na znanju utemeljenih faktora rasta i nedovoljna povezanost "čvorišta rasta";
- niska razina sudjelovanja na tržištu rada, posebno mladih, te neučinkovit obrazovni sustav i teška socijalna situacija;
- zaštita okoliša, očuvanje prirodnih resursa i baštine te prilagodba klimatskim promjenama;
- neučinkovita javna uprava na središnjoj i lokalnoj razini te slaba uključenost civilnog društva i socijalnih partnera;
Suma sumarum, potiču nas da ojačamo gospodarstvo tako što ćemo bildati inovacijski profil i smisliti "pametne specijalizacije", da krenemo u modernizaciju poduzeća i poljoprivrede, promoviramo poduzetništvo, malim i srednjim poduzećima olakšamo pristup novcu, da razvijemo i željezničku a ne samo cestovnu mrežu, osuvremenimo promet rijekama, internet učinimo dostupan svima, povećamo stopu zaposlenosti, pogotovo mladih, gdje smo pri dnu europske ljestvice i samo su Španjolska i Grčka iza nas, a to nešto govori... Potiču nas da se posve promijenimo, u roku nekoliko godina. Još da sve to pretočimo u projekte i da u javnoj nabavi ne bude korupcije, što je hrvatska bolna točka koju u Europskoj komisiji ni ovaj put nisu zaboravili istaknuti, nekoliko puta.
Neke od ocjena stručnjaka iz četiri opće uprave Europske komisije
Govoreći o izazovima koje pred Hrvatskom vidi Europska komisija, ministar Branko Grčić naglasio je kako nam iz Bruxellesa nisu rekli nešto što ne bismo već znali. Ako i jest tako, pokazali su da su se potrudili dobro nas upoznati, a loše ocjene i preporuke koje smo primili prilično su ozbiljne i nitko nije pošteđen. Evo samo nekih od njih.
Istraživanje, razvoj, inovacije
"Javno-privatna suradnja u R&D&I sektoru otežana je zbog administrativnih restrikcija, nedostatka zajedničkih projekata, nedostatka transnacionalnih veza, nedovoljno razvijenog akademskog poduzetništva i niskog apsorpcijskog kapaciteta u biznis sektoru. Efikasnost R&D&I troškova glavna je slabost budući da se rijetko pretvara u komercijalno održivo znanje. Politika znanosti i inovacija primarno je fokusirana na javnu scenu. Niskotehnološki sektori dominiraju ekonomskom strukturom."
Učenje
"Niska participacija u cjeloživotnom učenju u Hrvatskoj ostaje vrlo zahtjevan izazov (2,2 posto u Hrvatskoj u 2011. u odnosu na 8,2%, što je prosjek EU), s posebno niskim udjelom starije populacije."
Nezaposlenost
"Broj zaposlenih osoba pao je za oko 10% od 2008., što je nezaposlenost u 2012. poguralo blizu 15 posto. Postotak nezaposlenosti bio bi još i veći da se radna snaga ne smanjuje za oko 1 posto godišnje."
Siromaštvo
"Grupe koje su najviše izložene siromaštvu su starije osobe, posebno žene, djeca do 18 godina, samačka kućanstva, posebno sa starijim osobama i nezaposlenim muškarcima. S financijskom krizom pojačava se trend rizika siromaštva među bolje obrazovanima, mlađima i ekonomski aktivnim ljudima."
Poljoprivreda
"Poljoprivredni sektor karakterizira niska produktivnost; osigurava 15% ukupne zaposlenosti, ali predstavlja samo 5,5 % bruto dodane vrijednosti zemlje. Struktura farmi je karakterizirana visokim stupnjem fragmentacije vlasništva, dok su veze između poljoprivrednih proizvođača slabe, s malo kooperacija i bez proizvođačkih grupa u poljoprivredi i šumarstvu."
Voda
"Hrvatska ima dovoljno vode, ali je njezina prostorna i godišnja distribucija nepovoljna. Promjene u okolišu koje uzrokuju prirodni fenomeni, ali i utjecaj ljudske aktivnosti, prijeti kvaliteti vode."
Obnovljiva energija
"Ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost otežana su nezgrapnom i dugotrajnom administrativnom procedurom, što obeshrabruje potencijalne ulagače, individualna kućanstva kao i javni sektor da investira."
Promet i ICT
"Prometne i ICT mreže su neuravnotežene i otežavaju kompetitivnost. Zadnjih 15 godina je fokus bio na razvoju autocesta. Svi ostali prometni oblici zahtijevaju kvalitativna poboljšanja dok izazov predstavlja sigurnost na cestama. Željeznička mreža ima velike dijelove koji nisu elektrificirani ili imaju samo jednu traku."
Stroži za novac iz ERDF-a
Teže do novca za poslovne zone i lokalne ceste
Ako je nekome bila namjera da iz Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF) financira osnivanje poslovnih zona, oko toga će se dosta pomučiti, proizlazi iz naputaka Europske komisije Hrvatskoj. Naime, kažu kako ne bi da se te zone dalje financiraju iz ERDF-a (zbog slabog utjecaja koji su imala takva ulaganja iz pretpristupnih fondova), osim ako se može dokazati da će to očito pridonijeti ekonomskom rastu u skladu sa strategijom specijalizacije. Također, ulaganja u lokalne ceste trebaju biti podržana samo ako pridonose razvoju depriviranih seoskih ili urbanih područja, ili ako se time izlazi u susret potrebama u sektorima poljoprivrede ili šumarstva, osiguravaju se nužne veze s mrežom brzih cesta ili jačaju prekogranične veze.
Izvor: Poslovni
