PREDSJEDNICA. Jer Hrvatska zna! NORMALNO, predsjednik s karakterom! SAD IL’NIKADA!
Što je to zajedničko Kolindi Grabar-Kitarović, Zoranu Milanoviću i Miroslavu Škori osim što svakome od njih u radnoj knjižici piše da su stanoviti dio svog radnog vijeka proveli u Ministarstvu vanjskih poslova? Ono što je neraskidivo povezalo troje ljutih suparnika na putu za Pantovčak je, vjerovali ili ne, ćirilica!
Zato, Zagrepčani, Riječani i Splićani, nemojte se iznenaditi kada u svome gradu ugledate slogane predsjedničkih kandidate na jumbo plakatima ispisane upravo ćirilicom!
Ne, nije se to sjetio nitko od PR-ovaca i marketinških gurua, kojih ne nedostaje u izbornim štabovima glavnih predsjedničkih favorita, ne bi li njihov lik i djelo učinili simpatičnijim i onima koji i to pismo doživljavaju kao svoje i na taj način iskamčili njihov glas, već Srpsko narodno vijeće u sklopu kampanje »Da se bolje razumijemo«, pokrenute prije dva mjeseca s ciljem skidanja stigme s ćirilice i srpskog jezika. Eto, od dobrog štosa do provokacije kratak je put!
Jer, da je bilo tko drugi postavio te plakate, oni bi kod većine građana bili doživljeni kao više ili manje duhovita dosjetka, ovako, s ovim autorskim potpisom, ne može se raditi ni o čemu drugom do o još jednom srbočetničkom pokušaju agresije s ciljem postavljanja granice Virovitica-Karlovac-Karlobag. Iako će svi osim male djece, čak i da ne poznaju azbuku, bez greške razumjeti što to na njima piše, u ovom slučaju ćirilična će slova biti prepoznata kao kolona tenkova koja tutnji razoriti Vukovar.
I opet ništa od razumijevanja, štoviše »obrambene snage« vrlo brzo će uzvratiti na napad, kantama boje ili barem crnim sprejevima iz kojih će se postrojavati tisuće i tisuće ušatih U, VBR-ovi ZDS pozdrava, a vjerojatno će, ako ne postoji »copyright« na onaj još uvijek živući grafit u Zagrebu, početi nicati i stotine vješala namijenjenih Miloradu Pupovcu. Ćirilici će se pripisati svašta, možda će se čak njezino autorstvo pripisati Vukašinu Šljivančaninu ili Vojislavu Šešelju, uostalom tko u ovom kurikularnom besmislu nešto poučava o Konstantinu Filozofu i bratu mu Metodu.
Mobilizirat će se protiv ćirilice na plakatima u tri najveća hrvatska grada zdrugovi gnjevnih i njome isprovociranih bojovnika, parat će ih, derati i redizajnirati crnim bojama i porukama junačine kojima ni latinične knjige ne leže u ruci, uz svesrdnu pomoć egzorcista koji su ih mobilizirali za ovaj sveti rat e da bi za to bili nagrađeni visokim državnim odlikovanjima ili pak povlaštenim mirovinama. Kako na nebu, tako i na zemlji.
Jednako će i nesmiljeno braniti Kolindu Grabar-Kitarović, Zorana Milanovića i Miroslava Škoru od ćirilične ugroze oni kojima je, po svome programu, najbliži zaboravljeni as iz hrvatskog političkog podruma, Anto Đapić, koji će, postane li predsjednikom, ukinuti »političko srpstvo« koje je, kao što kaže, 2003. godine reaktivirao Ivo Sanader preko Milorada Pupovca. Bivši HDZ-ovac, HSP-ovac, nezavisni, a danas DESNO, Anto Đapić, jedini garantira da se ćirilica u Hrvatskoj neće smjeti vidjeti čak ni kao moguća šala na predizbornim plakatima. Odnijet će je na opancima i traktorima oni koji razumiju što im predsjednik Đapić smjera.
To što o značaju ćirilice za hrvatsku povijest svjedoče i važni spomenici i djela pisana hrvatskim jezikom na ćirilici, zanima samo rijetke znanstvenike, a neki od njih tretiraju ih »međašima nacionalne baštine Hrvata«. U ćirilici koju su rabili Frankopani, Zrinski, Keglevići, Petar Kružić, Nikola Jurišić... nitko nikada nije prepoznao agresora, tek nekoliko stoljeća kasnije od jednog sasvim običnog pisma strahuju retardi 21. stoljeća.
I pravo da vam kažem, da nije bilo ćirilice, ne bih znao kako da vam kažem da je predsjednička kampanja u Hrvatskoj službeno počela.
novilist
